Razlika između inačica stranice »Alain Connes«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Alain Connes.jpg|mini|'''Alain Connes''']] | |||
'''Alain Connes''' ([[Draguignan]] kod [[Cannes]]a, 1. travnja 1947.), francuski matematičar, dobitnik [[Fieldsova medalja|Fieldsove medalje]] 1982., profesor na institutu [[IHÉS]] u Bures-sur-Yvetteu i profesor na Collège de France. | '''Alain Connes''' ([[Draguignan]] kod [[Cannes]]a, 1. travnja 1947.), francuski matematičar, dobitnik [[Fieldsova medalja|Fieldsove medalje]] 1982., profesor na institutu [[IHÉS]] u Bures-sur-Yvetteu i profesor na Collège de France. | ||
Trenutačna izmjena od 20:14, 28. travnja 2022.
Alain Connes (Draguignan kod Cannesa, 1. travnja 1947.), francuski matematičar, dobitnik Fieldsove medalje 1982., profesor na institutu IHÉS u Bures-sur-Yvetteu i profesor na Collège de France.
Alain Connes jedan je od najuticajnijih matematičara današnjice, s širokim rasponom matematičkih interesa od geometrije, topologije, operatorskih algebri do teorije brojeva gdje se bavio i novim pristupima Riemannovoj slutnji o nultočkama Riemannove zeta funkcije. Alain Connes često matematici pristupa korištenjem znanja i intuicije iz teorijske fizike, kao što je korištenje pojma KMS stanja iz statističke fizike, te se i sam bavi fundamentalnim pitanjima teorijske fizike gdje predlaže nekomutativne ekstenzije standardnog modela koji predviđaju određenu vrijednost mase Higgsovog bozona, te unifikaciju gravitacije i baždarskih teorija preko pojma spektralnog djelovanja (engl. spectral action). Osnivač je dominantnog pravca u nekomutativnoj geometriji, kojoj je doprinio najviše uvođenjem cikličke homologije i njenih veza s K-teorijom, analizom niza fundamentalnih primjera kao što su prostor folijacije, nekomutativni torusi, grupoidne algebre i prostori kvazikristalnih teselacija (kao što su Penrosove teselacije), uvođenjem spektralnih trojki i aksioma za nekomutativne Riemannove Spin-mnogostrukosti, Baum-Connesovom slutnjom (zajedno s Paulom Baumom), uvođenjem pristupa kombinatorici Feynmanovih dijagrama preko Hopfovih algebri (s Dirkom Kreimerom), uvođenjem nekomutativnih motiva (s Mathilde Marcolli), produbljavanjem termodinamičkih aspekata u proučavanju operatorskih algebri, Hopf-cikličkom homologijom i drugim originalnim doprinosima. Connes je poznat i kao inspirativni predavač i mnogo je i direktno doprinio popularizaciji pristupa nekomutativne geometrije.
Uz Fieldsovu medalju (za klasifikaciju injektivnih aktora tipa III u teoriji von Neumannovih operatorskih algebri), Alain Connes dobitnik je i Crafoordove nagrade (2001) te je nosilac niza počasnih doktorata i akademija znanosti u svijetu.