More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m file->datoteka |
||
| Nisu prikazane 2 međuinačice | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:ITER participants.svg|thumb|34 zemlje sudjeluju u ITER projektu među kojima je i Hrvatska]] | |||
'''ITER''' ([[engleski]] '''International Thermonuclear Experimental Reactor''') je međunarodni istraživački i inženjerski projekt na polju [[nuklearna fuzija|nuklearne fuzije]], koji trenutno gradi najveći svjetski i najnapredniji eksperimentalni [[tokamak]] [[fuzijski reaktor|nuklearni fuzijski reaktor]] u mjestu [[Cadarache]] na jugu [[Francuska|Francuske]].<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.efda.org/the_iter_project/index.htm |accessdate=12. listopada 2015. |title=EFDA |archiveurl=https://web.archive.org/web/20060824071609/http://www.efda.org/the_iter_project/index.htm |archivedate=24. kolovoza 2006. }}</ref> Cilj ITER-a je napraviti prijelaz od eksperimentalnih studija iz [[plazma (fizika)|plazma]] fizike, do električnih elektrana punog proizvodnog kapaciteta, na [[fuzijski pogon]]. Projekt financira i vodi sedam članica: [[Europska unija]] (EU), [[Indija]], [[Japan]], [[Narodna Republika Kina]], [[Rusija]], [[Južna Koreja]] i [[SAD]]. EU dio sudjeluje sa 45% u troškovima, dok ostale članice daju po 9% doprinosa, svaka<ref>[http://www.bbc.co.uk/news/science-environment-11541383 BBC October 2010]</ref><ref>[http://fusionforenergy.europa.eu/understandingfusion/ourcontribution.aspx Fusion for Energy]</ref><ref>[http://cordis.europa.eu/fetch?CALLER=NEWSLINK_EN_C&RCN=24051&ACTION=D European Commission press release June 2005]</ref> | '''ITER''' ([[engleski]] '''International Thermonuclear Experimental Reactor''') je međunarodni istraživački i inženjerski projekt na polju [[nuklearna fuzija|nuklearne fuzije]], koji trenutno gradi najveći svjetski i najnapredniji eksperimentalni [[tokamak]] [[fuzijski reaktor|nuklearni fuzijski reaktor]] u mjestu [[Cadarache]] na jugu [[Francuska|Francuske]].<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.efda.org/the_iter_project/index.htm |accessdate=12. listopada 2015. |title=EFDA |archiveurl=https://web.archive.org/web/20060824071609/http://www.efda.org/the_iter_project/index.htm |archivedate=24. kolovoza 2006. }}</ref> Cilj ITER-a je napraviti prijelaz od eksperimentalnih studija iz [[plazma (fizika)|plazma]] fizike, do električnih elektrana punog proizvodnog kapaciteta, na [[fuzijski pogon]]. Projekt financira i vodi sedam članica: [[Europska unija]] (EU), [[Indija]], [[Japan]], [[Narodna Republika Kina]], [[Rusija]], [[Južna Koreja]] i [[SAD]]. EU dio sudjeluje sa 45% u troškovima, dok ostale članice daju po 9% doprinosa, svaka<ref>[http://www.bbc.co.uk/news/science-environment-11541383 BBC October 2010]</ref><ref>[http://fusionforenergy.europa.eu/understandingfusion/ourcontribution.aspx Fusion for Energy]</ref><ref>[http://cordis.europa.eu/fetch?CALLER=NEWSLINK_EN_C&RCN=24051&ACTION=D European Commission press release June 2005]</ref> | ||
Sam ITER fuzijski reaktor je dizajniran da proizvodi 500 megavata izlazne snage sa 50 megavata ulazne snage, odnosno da proizvede 10 puta više energije, nego što je potrošio.<ref>{{ | Sam ITER fuzijski reaktor je dizajniran da proizvodi 500 megavata izlazne snage sa 50 megavata ulazne snage, odnosno da proizvede 10 puta više energije, nego što je potrošio.<ref>{{Citiranje novina |url=http://www.bbc.co.uk/news/science-environment-11541383 |title=Key component contract for Iter fusion reactor |publisher=BBC NEWS | date=14 October 2010 | accessdate=20 October 2010}}</ref> Za ovaj reaktor se očekuje da pokaže princip dobivanja više energije iz fuzijskog procesa, nego što je u procesu utrošeno za pokretanje. Izgradnja postrojenja je počela 2007., a prva plazma se očekuje 2019.<ref>[http://www.bbc.co.uk/news/science-environment-10793883 BBC News: Deal finalised on fusion reactor]</ref> Kada ITER proradi, postati će najveći eksperiment u fizici [[Fuzija magnetnim zarobljavanjem|magnetnog zarobljavanja]] plazme, koji je u upotrebi, nadmašujući [[Joint European Torus]]. Prva komercijalna eksperimentalna fuzijska elektrana, nazvana [[DEMO]], je predviđena da slijedi nakon projekta ITER, da donese energiju na komercijalno tržište.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.iter.org/proj/iterandbeyond |accessdate=12. listopada 2015. |title=Arhivirana kopija |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120922162049/http://www.iter.org/proj/iterandbeyond |archivedate=22. rujna 2012. }}</ref> | ||
== Gorivo == | == Gorivo == | ||
Posljednja izmjena od 28. travanj 2022. u 18:30
ITER (engleski International Thermonuclear Experimental Reactor) je međunarodni istraživački i inženjerski projekt na polju nuklearne fuzije, koji trenutno gradi najveći svjetski i najnapredniji eksperimentalni tokamak nuklearni fuzijski reaktor u mjestu Cadarache na jugu Francuske.[1] Cilj ITER-a je napraviti prijelaz od eksperimentalnih studija iz plazma fizike, do električnih elektrana punog proizvodnog kapaciteta, na fuzijski pogon. Projekt financira i vodi sedam članica: Europska unija (EU), Indija, Japan, Narodna Republika Kina, Rusija, Južna Koreja i SAD. EU dio sudjeluje sa 45% u troškovima, dok ostale članice daju po 9% doprinosa, svaka[2][3][4]
Sam ITER fuzijski reaktor je dizajniran da proizvodi 500 megavata izlazne snage sa 50 megavata ulazne snage, odnosno da proizvede 10 puta više energije, nego što je potrošio.[5] Za ovaj reaktor se očekuje da pokaže princip dobivanja više energije iz fuzijskog procesa, nego što je u procesu utrošeno za pokretanje. Izgradnja postrojenja je počela 2007., a prva plazma se očekuje 2019.[6] Kada ITER proradi, postati će najveći eksperiment u fizici magnetnog zarobljavanja plazme, koji je u upotrebi, nadmašujući Joint European Torus. Prva komercijalna eksperimentalna fuzijska elektrana, nazvana DEMO, je predviđena da slijedi nakon projekta ITER, da donese energiju na komercijalno tržište.[7]
Gorivo
Goriva koja se koriste u ITER-u prerađivat će se u zatvorenom ciklusu.
Fuzijska reakcija u ITER Tokamaku pokreću se deuterijem i tritijem, dva izotopa vodika. ITER će biti prvi stroj za fuziju u potpunosti dizajniran za rad deuterij-tritij. Puštanje u pogon odvijat će se u tri faze: vodikova obrada, zatim deuterijska obrada i napokon puna deuterij-tritijeva. Planirano je da gorivo u reaktoru budu izotopi vodika deuterij i tricij, koji se međusobno sudaraju i stvaraju helij pri temparaturama od 108 °C.
Kinetička energija je tako podijeljenja da neutroni dobivaju 14 MeV a helij 3,6 MeV. Ista reakcija se koristi kod nuklearnog oružja. Pošto je vrlo teško kontrolirati oslobađanje neutrona (dio odlazi na stvaranje novog tricija u reaktoru, a ostatak se taloži na zidovima reaktora praveći radioaktove supstance), predložena je uporaba helija-3. Vodik postoji u neograničenim količinama, za razliku od helija-3 koji se teško pronalazi na Zemlji. [8]
Izvori
- ↑ EFDA. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. kolovoza 2006.. http://www.efda.org/the_iter_project/index.htm Pristupljeno 12. listopada 2015.
- ↑ BBC October 2010
- ↑ Fusion for Energy
- ↑ European Commission press release June 2005
- ↑ "Key component contract for Iter fusion reactor". BBC NEWS. 14. listopad 2010.. http://www.bbc.co.uk/news/science-environment-11541383 Pristupljeno 20. listopad 2010.
- ↑ BBC News: Deal finalised on fusion reactor
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. rujna 2012.. http://www.iter.org/proj/iterandbeyond Pristupljeno 12. listopada 2015.
- ↑ ExplainingTheFuture.com
Nedovršeni članak ITER koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
Nedovršeni članak ITER koji govori o energetici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.