Hrast lužnjak: razlika između inačica
m brisanje nepotrebnog teksta |
m file->datoteka |
||
| Redak 15: | Redak 15: | ||
| dvoimeno_autorstvo = [[Carl Linné|L.]] | | dvoimeno_autorstvo = [[Carl Linné|L.]] | ||
}} | }} | ||
[[ | [[Datoteka:Quercus robur MHNT.BOT.2010.6.75.jpg|thumb|''Quercus robur'']] | ||
'''Hrast lužnjak''' (''Quercus robur'') je [[bjelogorično drvo]] iz [[rod (taksonomija)|rod]]a [[hrast]]ova porodice Fagaceae. Narodni nazivi za hrast lužnjak su dub, gnjilec, hrastovina, lužnik, rani hrast, rošnjak. | '''Hrast lužnjak''' (''Quercus robur'') je [[bjelogorično drvo]] iz [[rod (taksonomija)|rod]]a [[hrast]]ova porodice Fagaceae. Narodni nazivi za hrast lužnjak su dub, gnjilec, hrastovina, lužnik, rani hrast, rošnjak. | ||
Posljednja izmjena od 28. travanj 2022. u 13:50
| Hrast lužnjak | |
|---|---|
 Ilustracija dijelova hrasta lužnjaka | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Fagales |
| Porodica: | Fagaceae |
| Rod: | Quercus |
| Vrsta: | Q. robur |
| Dvojno ime | |
| Quercus robur L. | |
Hrast lužnjak (Quercus robur) je bjelogorično drvo iz roda hrastova porodice Fagaceae. Narodni nazivi za hrast lužnjak su dub, gnjilec, hrastovina, lužnik, rani hrast, rošnjak.
Opis[uredi]
To je drvo visine do 40 m (iznimno i do 50 m), a stablo može doseći promjer i do 3 m. To je dugovječno drvo koje može doseći starost od 500 do 800 godina. Krošnja mu je široka, nepravilna i dobro razgranata.
Kora mu je u mladosti glatka s laganim sivo-zelenkastim sjajem, a kasnije uzdužno ispuca. U starosti postaje debela (i do preko 10 cm), sivosmeđe boje i uzdužno ispucala dubljim (do 3 – 4 cm), a poprečno plitkim brazdama.
Osobine[uredi]
Korjenov sistem mu je jako razvijen, s centralnim korijenom, koji prodire u dubinu po nekoliko metara; bočni korijeni se šire znatno u širinu. Obrazuje ektotrofnu mikorizu.
Pupovi su mu pokriveni brojnim, golim, spiralno raspoređenim ljuskama svjetlosmeđe boje. Vršni pup mu je okružen s više manjih postranih pupova.
Listovi su na dosta debelim, golim, poluokruglim, 2 – 10 mm dugim peteljkama; plojka je duga 8 – 15 (– 20) cm duga i 3 – 10 cm široka. Na osnovi nesimetrična, okruglasta ili ušasta.
Cvjetovi su jednospolni; muški su u 2 – 5 cm dugim resama a ženski se javljaju pojedinačno ili u grupicama do 5. Kupula mu je poluloptasta, s tankim zidovima, 7 – 12 (– 20) mm visoka, 7 – 14 (–23) mm široka, pokrivena sitnim, 1 – 2 mm širokim ljuskama. Cvate u travnju i svibnju.
Plod hrasta je žir – oko 1,5 – 5 cm dugačak, 0,7 – 2,7 cm širok s površinskim uzdužnim prugama, svjetlosmeđ ili žućkast. Viri iz kupule 1/2 do 2/3 dužine žira; visi na 2 – 3 (– 6) cm dugoj peteljci. Sazrijeva u rujnu i listopadu.
Biološke oznake su mu da je jednodomna, anemofilna, heliofitna, mezofilna vrsta.
Razmnožavanje može biti sjemenom (spolno razmnožavanje) i vegetativno (bespolno razmnožavanje).
Stanište[uredi]
Hrast lužnjak zahtijeva duboka, glinovita ili pjeskovita, plodna, pretežno vlažna zemljišta, s visokom razinom podzemnih voda. Teže uspijeva na plitkom i suhom zemljištu. Zato su lužnjakova staništa pretežno na iluvijalno-deluvijalnim tlima nizinskih ili blago brežuljkastih terena. Tu je on zastupljen u čistim lužnjakovim šumama ili u mješovitim sastojinama s grabom, poljskim jasenom i dr. Opisan je veliki broj zajednica u kojima lužnjak ima vidnu ulogu, a u poznatoj slavonskoj hrastovoj šumi (Genisto – Quercetum roboris Horvat) lužnjak je edifikator. Opća rasprostranjenost mu je gotovo cijela Europa, Kavkaz, i Mala Azija.
Korištenje[uredi]
Hrast lužnjak ima uske žućkastobijele godove, dok je sredina svijetlo do tamno smeđe boje. Srednja gustoća sirovog drveta je oko 0,65 (0,39 – 0,93) g/cm³. Hrastovina je tvrda, žilava, vrlo trajna i dobro se obrađuje. Koristi se za različite svrhe: kao građevinsko drvo, za željezničke pragove, grede i stupove. U unutrašnjem uređenju, od nje se izrađuju različite vrste podnih obloga, izrađuju se stepenice i namještaj. Visokokvalitetna hrastovina se koristi za izradu furnira a od nje se izrađuju i vrlo kvalitetne i cijenjene bačve. Osim toga, ona je i jako dobro ogrjevno drvo.
Ranije se žir u hrastovim šumama koristio za prehranu stoke i u tom su pogledu hrastove šume bile jednako značajne kao i radi korištenja drveta. Zbog gorkih sastojaka i svojeg trpkog okusa hrastov žir ima ograničenu primjenu kao ljudske hrane, iako postoje mogućnosti da se ti nedostatci uklone ili barem ublaže, ali je vrlo hranjiv za životinje. U dobrim godinama su ljudi vodili svinje u hrastove šume i tovili ih žirom.
Osim toga, nekad se hrast lužnjak, odnosno sastojci iz njegove kore, koristio i za štavljenje kože.
Ljekovitost i jestivost[uredi]
Hrast spada i u ljekovito bilje, ljekoviti dijelovi su prije svega kora s mladih grana, žirevi i šišarke koje rastu na mjestima ugriza ose šiškarice. Od prženih žireva se može prirediti nadomjestak kave. Postoje i razni načini uklanjanja tanina iz žireva, a kako bi im se poboljšala jestivost.[1][2]
Sastav[uredi]
Kora sadrži 10 – 29 % taninskih tvari,slobodnu galnu i elagi kiselinu, flavonoid kvercitin, triterpenoide, steroide i katehinske spojeve, vitamine B 1, 2 i 6, C, i PP.
Od makroelemenata kora sadrži (mg/g): kalij (1,40), kalcij (23,00), magnezij (0,60) te željezo (0,20).
Od mikroelemenata sadrži (mkg/g): mangan (142,60), bakar (12,30), cink (10,20), krom (0,80), aluminij (116,08), barij (537,12), vanadij (0,08), selen (0,04), nikal (1,84), stroncij (212,00), olovo (3,04), bor (74,80).[3]
Izvori[uredi]
- ↑ Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1981., str. 111–112.
- ↑ Quercus robur - L., pristupljeno 24. listopada 2018.
- ↑ Kolektiv autora, Počemu rastenija lečat, Moskva 1989., str. 142.
