Razlika između inačica stranice »Bistarac Gornji«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje)) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir naselje u BiH | |||
|ime = Bistarac Gornji | |ime = Bistarac Gornji | ||
|slika = | |slika = | ||
Trenutačna izmjena od 13:00, 28. travnja 2022.
| Bistarac Gornji | |
|---|---|
  Bistarac Gornji | |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Tuzlanska |
| Općina/Grad | Lukavac |
| Zemljopisne koordinate | 44°32′N 18°33′E / 44.53°N 18.55°E |
| Stanovništvo (1991.) | |
| - ukupno | 1.234 |
Bistarac Gornji je naseljeno mjesto u sastavu općine Lukavac, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.
Zemljopis
Oko Bistarca Gornjeg su Lukavac, jezero Bistarac, rudnici i Bistarac Donji.
Povijest
Mjesto je prema narodnoj predaji dobilo prema Bistaračkom potoku - Bistarčiću, za koji kažu da je nekad bio izrazito bistar i znatno bogatiji vodom nego danas te da nikad nije presušivao. Na njemu je bilo vodenica. 1533. godine vrela spominju Bistarac kao srednje naseljeno mjesto. Austro-Ugarska je poput glavnine naselja dijelila po vjerskoj osnovi na Katolički odnosno Latinski i Turski, te po toj podjeli popisivala stanovništvo. Bistarac Gornji zvao se Bistarac Turski i pripadali su mu Bistarac Turski, Brdo, Delavari, Dvor i Kalajevo Tursko. Katastarska općina Bistarac obuhvaćala je uz Bistarac Turski i Bistarac Katolički (Latinski) i naselja Plane, Šići i Mijatovići (Mihatovići), tj. naselja Mihatovići, tada Mijatovići, mahale Hodžići i Mijatovići; Plane, mahale Cigani i Plane; Šići i po popisu iz 1895. godine Bistarac Fabrika, dobar dio današnjeg grada Lukavca. Po popisu iz 1885. ovdje je bilo 203 stanovnika, sve muslimana. Dva su bila vlastelina, age ili begovi.[1]
KPJ je održao u Tuzli i okolici niz javnih skupova protiv skupoće i predizbornih skupova u drugoj polovici 1920. godine, pored ostalih u Bistarcu.[2] Na zemljovidima se spominje i kao Katolički Bistarac. Prije rata veliki dio Bistarca je rudnik dao iseliti. Na mjestu gdje je danas jezero Bistarac bilo je rimokatoličko groblje i čisto hrvatsko naselje. Stanovnici su se preselili u Lukavac i onaj u predio na ulazu u Lukavac.
Kultura
Veresika pripada samostanskoj župi sv. Petra i Pavla u Tuzli. U Veresiki se nalazi kapelica.[3] Na Bistarcu Gornjem je rimokatoličko groblje Sv. Mihovil.[4][5][6]
Promet
Željeznička pruga Lukavac - Tuzla.
Stanovništvo
| Bistarac Gornji | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 460 (37,27%) | 435 (35,53%) | 610 (52,99%) | |||
| Hrvati | 439 (35,57%) | 556 (45,42%) | 457 (39,70%) | |||
| Srbi | 102 (8,26%) | 112 (9,15%) | 74 (6,42%) | |||
| Jugoslaveni | 184 (14,91%) | 103 (8,41%) | 5 (0,43%) | |||
| ostali i nepoznato | 49 (3,97%) | 18 (1,47%) | 5 (0,43%) | |||
| ukupno | 1.234 | 1.224 | 1.151 | |||
Poznate osobe
- Mons. Petar Tunjić (29. listopada 1937. - 7. veljače 2009. ), rođen od roditelja Ivana i Katarine r. Marković u Bistarcu u župi Lukavcu. Osnovnu školu pohađao je u Bistarcu, srednju u Zagrebu, a teologiju u Đakovu gdje je 29. lipnja 1964. zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Tijekom ratnih događanja u Bosni i Hercegovini bio je jedini svećenik na teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije koji je cijelo vrijeme rata, kao župnik u Tesliću, ostao na teritoriju RS. Poslije rata župnik Silbe i Premude kod Zadra.[9] Bio je župnik u Tesliću cijelo vrijeme rata, ostavši sa svojim vjernicima u gradu kojega su kontrolirale srpske vojne postrojbe.[10]
Izvor
- ↑ (bošnjački) Naučna konferencija: Kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe općine Lukavac, Lukavac, 31. 10.2015., zbornik radova Adnan Kalesić: Donji Bistarac krajem XIX vijeka, Javna biblioteka Lukavac i Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Lukavac, 2016., ISBN 978-9958-693-10-6, str. 339.-341. (pristupljeno 29. ožujka 2019.)
- ↑ (srp.) Muzej istočne Bosne Tuzla Mehmed Omerdić: Neke specifičnosti razvoja radničkog pokreta tuzlanskog područja do generalnog štrajka i Husinske bune. Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. XIV 1982. , str. 24 (pristupljeno 4. srpnja 2017.)
- ↑ Franjevački samostan sv. Petra i Pavla u Tuzli Povijest župe (pristupljeno 26. studenoga 2017.)
- ↑ Dnevnik.hr D.B.: Vandali u Tuzli uništili katoličko groblje, 7. studenoga 2011. (pristupljeno 6. prosinca 2018.)
- ↑ Pixsell Tuzla: Na groblju Sveti Mihovil oštećen velik broj nadgrobnih spomenika (pristupljeno 6. prosinca 2018.)
- ↑ KTA Kanonska vizitacija župe sv. Ante Padovanskog u Lukavcu, Sarajevo, 9. listopad 2015. (pristupljeno 10. prosinca 2017.)
- ↑ Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- ↑ internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-mjesnim.pdf
- ↑ Katolička tiskovna agencija BKBiH (kta): PREMINUO VRHBOSANSKI SVEĆENIK MONS. PETAR TUNJIĆ, 8. veljače 2009. (pristupljeno 12. ožujka 2019.) Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana. Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.
- ↑ Katolička tiskovna agencija BKBiH (kta): PREMINUO VINKO TUNJIĆ, 20. listopad 2001. (pristupljeno 12. ožujka 2019.)
Vanjske poveznice
- RTV Lukavac, Bistarac, Božić 2009., rtvlukavac
Nedovršeni članak Bistarac Gornji koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
| ||||||||