Binauralni ritam

Binauralni ritam se koristi kod stimulacije mozga pomoću zvukova različitih frekvencija, u svrhu izazivanja različitih emotivnih stanja i stanja svijesti. Efekt binauralnog ritma je otkrio 1839. Heinrich Wilhelm Dove.

Zvukovi se puštaju preko klasičnih stereo slušalica. U svakoj slušalici se pušta različita frekvencija, a razlika između dvije frekvencije stvara binauralni ritam koji se raspoznaje kao pulsirajući (vibrirajući) zvuk.

Vibracije su brže ako je razlika između dviju frekvencija veća ili sporije u slučaju kada je razlika manja.

EEG mjerenjem moždanih valova uočilo se da ovisno o tome što čovjek radi ili u kakvom je mentalnom stanju mozak odašilje frekvenije određenog spektra koji je svrstan u pet grupa:

Frekvencijski opseg	Naziv	Javlja se kod:
> 40 Hz	Gama	Visoke moždane akivnosti, percepcija, analiziranje, strah
13–40 Hz	Beta	Svakodnevno stanje koncentriranih radnji, obična svjesnost, u Beta spektru se javljaju emocije straha, napetosti, zabrinutosti, gladi, iznenađenja i sl.
7–13 Hz	Alpha	Opušteno budno stanje, integracija mentalnog i fizičkog, u Alpha stanju stimulacijom binauralnim ritmom od 8Hz dolazi do sinkronizacije lijeve i desne strane mozga što je vrlo teško postići u svakodnevnom ljudskom mentalnom stanju
4–7 Hz	Theta	Stanje duboke relaksacije, pospanost, REM, san, kreativnost, imaginacija, inspiracija i određena hipnotička stanja svijesti. Theta stanje se smatra odgovornim za učenje, prihvaćanje novih znanja
< 4 Hz	Delta	Veže se za duboki san bez snova, stanje transa, određene frekvencije iz delta područja utječu na otpuštanje hormona rasta koji utjeće na regeneraciju organizma

Nedovršeni članak Binauralni ritam koji govori o medicini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.