Razlika između inačica stranice »Abdurezak Hivzi Bjelevac«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (infookvir književnik) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir književnik | |||
| Ime = Abdurezak Hivzi Bjelevac | | Ime = Abdurezak Hivzi Bjelevac | ||
| boja = #B0C4DE | | boja = #B0C4DE | ||
Trenutačna izmjena od 02:59, 15. travnja 2022.
| Abdurezak Hivzi Bjelevac | |
|---|---|
| Puno ime | Abdurezak Hivzi Bjelevac |
| Pseudonim | V. Rezak, Z. Dugdah, H. Mereš[1] |
| Rođenje | 8. lipnja 1886. Mostar, BiH |
| Smrt | 25. veljače 1972. Zagreb, Hrvatska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Period pisanja | 1911. – 1970. |
| Književne vrste | pripovijetka, drama, roman |
| Portal o životopisima | |
Abdurezak Hivzi Bjelevac (Hifzo Bjelovac) (Mostar, 8. lipnja 1886. - Zagreb, 25. veljače 1972.), bio je bošnjački[2] i hrvatski književnik, publicist, prevoditelj i novinar.
Životopis
Abdurezak Hivzi Bjelevac rodio se je u Mostaru 1886. godine. Školovao se u Mostaru gdje završava osnovnu i trgovačku školu (1895.-1902.), te i Galata-saraju u Carigradu gdje polazi srednju školu od 1902. godine do 1906. godine, a financijsko-ekonomski tečaj završava u Grazu. Radio je kao knjigovođa i činovnik u mnogim mjestima u BiH. Od 1909. do 1920. godine bio je poreznim činovnikom u Travniku, Mostaru, Stolcu, Goraždu, Čajniču i Sarajevu.[1]
Godine 1931. otišao je u Beograd gdje je radio u Presbirou kao stručnjak za turski tisak, a potom kao ataše za tisak u Carigradu i Ankari. Umirovljen je 1937. godine, a od 1941. godine do smrti živi u Zagrebu gdje dolazi nakon što je protjeran iz Beograda kao Hrvat islamske vjere.[3] U Turskoj je surađivao s listovima Ulus, La République i Cumhuriyet. U travnju 1942. godine u Zagrebu je osnovao Hrvatsku muslimansku nakladu, čiji je cilj bio objavljivanje prijevoda knjiga o islamu i djela hrvatskih pisaca na turski, arapski i perzijski jezik. Najvažniji projekt Naklade bilo je izdavanje časopisa Doğu ve Batı čijim je prvim i jedinim urednikom bio Bjelevac od 6. travnja 1943. godine. List je izlazio do 15. kolovoza 1944. godine.[4] Preko Društva hrvatskih književnika 1952. godine dobiva mirovinu.[3]
Književno stvaralaštvo
Bjelevac je surađivao novinarskim prilozima u svim važnijim jugoslavenskim novinama između dvaju svjetskih ratova te uređivao časopise Novi vijek i Behar. Pisao je pripovijetke, drame i romane o životu bosanskohercegovačkih muslimana, u kojima prikazuje tradicijski svijet koji iščezava u sudaru sa zapadnjačkom civilizacijom. Za vrijeme NDH objavljuje: romansiranu biografiju Muhamed (1942.), Istambul, grad na obalama Mramorskog mora (1944.), Carica Azher, pjesma iz Irana (1944.). Povjereno mu je izdavanje hrvatske publikacije na turskom jeziku Doğu ve Batı (Istok i Zapad) koja je bila namijenjena iseljenicima u Turskoj.[3] Javlja se i pripovijetkama surađuje u Hrvatskom narodu i Novoj Hrvatskoj. Nakon sloma NDH progonjen je od novih vlasti i više ne objavljuje već povremeno prevodi turske pjesnike.[3] Njegov najbolji roman je Minka.[5] U njemu je lirski opisao jednu bogatu hercegovačku obitelj s kojom se bio povlačio po sudu.[5] Zbog ovog romana čitateljstvo ga je prozvalo bosanskim Pierom Lottijem.[5]
Djela
- Sličice i profili, Mostar 1911.
- Pod drugim suncem, roman, Mostar, 1914.
- Minka: roman u tri dijela, roman, Sarajevo, 1917. (2. izd. 1921.)
- Aprilske kiše, Islamska dionička štamparija, Sarajevo, (1919.?)
- Rene Logotetides, roman, Sarajevo, 1920. (izd. na češ. jeziku: Rene Logotetides: roman: autorisovany preklad, prijevod František Bicek. Obelisk, Prag, 1925.)
- Na kraju, izd. "Novog vijeka", Sarajevo, 1921.
- Isčahureni leptiri: roman u tri dijela, Sarajevo, 1925. (poslije Melika)[1]
- Melika: roman suvremene muslimanke, 2 sv., Zabavna biblioteka, kolo 34, knj. 417, 418, Naklada zaklade tiskare Narodnih novina, Zagreb, 1927.
- Ana Zolotti: roman, Zagreb, 1927.
- Zidanje srećnog doma, Beograd, 1934.
- Muhamed, Hrvatski državni tiskarski zavod, Zagreb, 1942. (2. izd. Knjižnica proze, knj. 2, Zajednica samostalnih pisaca TIN, Zagreb, 1970.)
- Istambul, grad na obalama Mramorskog mora, Zagreb, 1944.
- Carica Azher, pjesma iz Irana, Zagreb, 1944.
- Izabrana djela, 1-3, izbor Muris Idrizović, Svjetlost, Sarajevo, 1979.
- Pod drugim suncem, Preporod, Zagreb, 1996.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Bjelevac, Hifzi Abdurezak, Dunja Detoni-Dujmić (1989.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 27. rujna 2020.
- ↑ Bjelevac, Abdurezak Hifzi | Hrvatska enciklopedija. https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=7979 Pristupljeno 7. svibnja 2020.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 38.-39.
- ↑ Anđelko Vlašić: Doğu ve Batı, jedini hrvatski list na turskom jeziku (1943.-1944.), Behar: časopis za kulturu i društvena pitanja, 22/2013, br. 115 (popularan rad). Researchgate.net, str. 16.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Salih Alić: Kratak pregled hrvatske muslimanske književnosti u BiH