Asaita: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir naselje | |||
| ime =Asaita | | ime =Asaita | ||
| ime_genitiv =Asaite | | ime_genitiv =Asaite | ||
Posljednja izmjena od 14. travanj 2022. u 08:24
| Asaita | |
|---|---|
| Koordinate: 11°34′N 41°26′E / 11.567°N 41.433°E | |
| Država |  Etiopija
|
| Visina | 300 |
| Stanovništvo (2005.) | |
| - Grad | 22, 718 |
| Zemljovid | |
  Asaita | |
Asaita je grad na sjeveroistoku Etiopije, do 2007. je bio sjedište regije Afar. Nalazi se u woredi Afambo u Upravnoj zoni 1, leži na nadmorskoj visini od 300 metara, na kordinatama 11°34′N 41°26′E / 11.567°N 41.433°E.
Pored grada teče rijeka Avaš koja se upravo kod grada račva na dva kanala na svom putu do skupine od dvadesetak slanih jezera na rubu Danakilske pustinje, uz granicu sa Džibutijem. Najveća jezera u toj skupini su Gemeri i Jezero Abe između kojih se nalazi močvara, stanište brojnih ptica i divljih životinja.
Prema podacima Središnje statističke agencije Etiopije za 2005., Asaita je imala ukupno 22.718, stanovnika (12.722 muškaraca i 9.996 žena).[1]
Povijest[uredi]
Asaita je prošlosti bio sjedište Sultanata Ausa, koji je od polovice 16. st. do kraja 17. st. bio najmoćnija država afarskog naroda. Današnja Asaita nema više takav značaj, do grada vodi 50 km duga makadamska cesta, koja skreće od glavne magistralne ceste Avaš - Aseb. Zato se i novi regionalni centar Semera koji u potpunosti treba zamijeniti Asaitu, gradi na magistralnoj cesti.
Ono što je gotovo paradoksalno je da je rijeka Avaš koja kod Asaita zapravo da jedva da ima vode na dnu korita veći dio godine, dva puta je plavila Asaitu i to u kolovozu 1954., i u rujnu 1998.[2]
Izvori[uredi]
- ↑ CSA 2005 National Statistics, Table B.3
- ↑ "Local History in Ethiopia", The Nordic Africa Institute website. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2007.. http://130.238.24.99/library/resources/dossiers/local_history_of_ethiopia/A/ORTARG.pdf Pristupljeno 14. travnja 2010.