Simfonija br. 3 u a-molu (Mendelssohn)

Simfonija br. 3 u a-molu
("Škotska")
Princ Albert (za orguljama), kraljica Victoria i Mendelssohn, na prijemu u Buckinghamskoj palači nakon londonske premijere simfonije
Skladatelj	Felix Mendelssohn Bartholdy
Nastanak	1829. – 1842.
Premijera	3 ožujka 1842., Leipzig
Kataloška oznaka	op. 56, MWV N 18
Forma	simfonija
Tonalitet	a-mol
Broj stavaka	4
Trajanje	oko 40 minuta

Simfonija br. 3 u a-molu op. 56, MWV N 18 je posljednja simfonija Felixa Mendelssohna Bartholdyja. Poznata je pod nazivom Škotska simfonija, kako su je imenovali izdavači. Premijerno je izvedena 1842. godine u Leipzigu.

Nastanak

Felix Mendelssohn Bartholdy bio je njemački skladatelj, pijanist i orguljaš iz razdoblja ranog romantizma. Skladao je simfonije, koncerte, oratorije, klavirsku i komornu glazbu. Na popisu njegovih djela MWV (Mendelssohn-Werkverzeichnis) nalazi se oko 750 skladbi u 26 grupa.

Mendelssohn je između 1829. i 1847. godine deset puta boravio u Velikoj Britaniji, u ukupnom trajanju oko 20 mjeseci. Za vrijeme prvog boravka 1929. godine posjetio je i Škotsku, koja je na njega ostavila snažan dojam, te je odatle dobio inspiraciju za svoja dva čuvena djela: Koncertnu uvertiru "Hebridi" i Simfoniju br. 3 u a-molu.

Skice za simfoniju napisao je još 1829. godine pri prvom posjetu Škotskoj: u Edinburghu je 30. srpnja posjetio ruine kapele u palači iz koje je vladala Marija Stuart, koje su na njega ostavile snažan turoban, sumoran dojam.

Ne zna se kad je nastavio rad na simfoniji. Završio ju je u Berlinu 20. siječnja 1842. godine i dirigirao na premijeri 3. ožujka iste godine u Leipzigu. Nakon uspješne premijere u Leipzigu, Mendelssohn je sa Simfonijom gostovao u Filharmonijskom društvu u Londonu 13. lipnja 1842. godine. Koncertu je nazočila Kraljica Victoria i dala dozvolu Mendelssohnu da joj posveti djelo.

Ovo je posljednja simfonija koju je Mendelssohn završio, nakon "Talijanske" i "Reformacije", ali su ju izdavači objavili kao treću.

O glazbi

Orkestracija: 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 4 horne, 2 trube, timpani, gudači

Tonalitet: a-mol

Mendelssohn je pokušao djelimično zaobići klasičnu čevorostavačnu formu simfonije tako što je napisao da se svi stavci izvode attacca, odnosno u nizu bez pauze, i tako simfonijski ciklus ujedinio u jednu cjelinu. Time je postigao da stavci nemaju klasičan završetak. Posebnost simfonije je i da se u svakom stavku javljaju fanfare i ritam marša, koje (usprkos oznaci guerriero [ratnički] u naslovu četvrtog stavka) nisu militantni, već romantični herojski element. Svi stavci su u sonatnoj formi, što također nije uobičajeno.

Simfonija br. 3 u a-molu
1.	Introduction. Andante con moto – Allegro un poco agitato (13'29")
Datoteka:Felix Mendelssohn - Symphonie 3 a-moll - 1. Andante con moto.ogg
2.	Scherzo. Vivace non troppo (4'43")
Datoteka:Felix Mendelssohn - Symphonie 3 a-moll - 2. Scherzo - Vivace non troppo.ogg
3.	Adagio cantabile (9'31")
Datoteka:Felix Mendelssohn - Symphonie 3 a-moll - 3. Adagio.ogg
4.	Finale guerriero. Allegro vivacissimo – Allegro maestoso assai (10'15")
Datoteka:Felix Mendelssohn - Symphonie 3 a-moll - 4. Allegro vivacissimo - Allegro mæstoso assai.ogg
Fulda Symphonic Orchestra, dirigent Simon Schindler, snimka iz 2004.

1. Introduction. Andante con moto – Allegro un poco agitato
2. Scherzo. Vivace non troppo
3. Adagio cantabile
4. Finale guerriero. Allegro vivacissimo – Allegro maestoso assai

1. Introduction. Andante con moto – Allegro un poco agitato

Prvi stavak u 3/4-taktu počinje u A-duru dugim laganim uvodom sa sumornim i melankoličnim raspoloženjem koji je Mendelssohn skicirao još 1829. godine u Škotskoj, a nastavlja u a-molu u živom tempu. Slijedi klasična sonatna forma, u kojoj se u kodi vraća uvodna tematika.

2. Scherzo. Vivace non troppo

Scherzo drugog stavka u 6/8-taktu i F-duru je oštri kontrast prvom stavku. Melodijski i ritamski je u stilu škotskog narodnog plesa Scotch snap (koji je i Dvořák koristio u simfoniji "Iz Novog svijeta"), ali nije obrađena nijedna izvorna škotska melodija.

3. Adagio cantabile

U trećem stavku u 2/4-taktu i a-molu osjeća se utjecaj Beethovena kroz motive na teme iz njegove Sedme simfonije i Gudačkog kvarteta br. 10. Stavkom dominira elegično raspoloženje, isprepleteno s heroizmom.

4. Finale guerriero. Allegro vivacissimo – Allegro maestoso assai

U četvrtom stavku u 6/8-taktu prvo u a-molu a zatim u A-duru prepliću se herojski motivi sa škotskim plesom. Nakon reprize, u kodi se ne ponavlja tematika iz razvoja, već Mendelssohn uvodi novi materijal uz temu iz uvoda, s trijumfalnim završetkom.

Uobičajeno trajanje simfonije je oko 40 minuta.

Izvori

• Arhivirana stranica neslužbenog vodiča za neodržani koncert Niškog simfonijskog orkestra planiran za 20.rujna 2019. godine, web.archive.org (sr-lat.) (Arhivirano: 13. lipnja 2020., pristupljeno: 16.lipnja 2020.)
• Symphony No. 3 in A minor, Opus 56, Scottish, programski vodič San Francisco Symphony, www.sfsymphony.org (en.) (Pristupljeno: 16. lipnja 2020.)
• Simfonija br. 3 na CD-u Gustava Dudamela,www.gustavodudamel.com (en.) (Pristupljeno: 16. lipnja 2020.)
• Symphony No. 3 ("Scottish") na str. 12-14 ("33"-"35") programskog vodiča koncerata 18., 19. i 20. siječnja 2018. godine Filadelfijskog orkestra, Philadelphia Orchestra, old.philorch.org (en.) (Pristupljeno: 16. lipnja 2020.)
• Symphonie Nr. 3 a-Moll op. 56 "Schottische", na stranici Tonkünstler-Orchester, www.tonkuenstler.at (njem.) (Pristupljeno: 16. lipnja 2020.)
• Symphony No. 3 in A minor ("Scottish"), Op. 56 na stranici AllMusic (en.) (Pristupljeno: 16. lipnja 2020.)
• Kritika koncerta Hrvatskog komornog orkestra u Rovinju, dirigent Tomislav Uhlik, na stranici Turističke zajednice grada Rovinja, www.rovinj-tourism.com (Objavljeno: 17.srpnja 2003., pristupljeno: 16. lipnja 2020.)
• Simfonija br. 3 na stranici IMSLP,imslp.org (en.) (Pristupljeno: 16. lipnja 2020.)