Razlika između inačica stranice »Divlji peršin«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{naslov u kurzivu}} | |||
{{Taksokvir | {{Taksokvir | ||
| boja =lightgreen | | boja =lightgreen | ||
Redak 42: | Redak 42: | ||
* peršunak trolapni, Schlosser, J.C.K.; Vukotinović, Lj., 1876, | * peršunak trolapni, Schlosser, J.C.K.; Vukotinović, Lj., 1876, | ||
* mala kukuta, Kušan, F., 1956 | * mala kukuta, Kušan, F., 1956 | ||
== Izvori == | == Izvori == |
Trenutačna izmjena od 05:39, 13. travnja 2022.
Divlji peršin | |
---|---|
A. cynapium | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Tracheophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Apiales |
Porodica: | Apiaceae |
Potporodica: | Apioideae |
Tribus: | Selineae |
Rod: | Aethusa L., 1753 |
Vrsta: | A. cynapium |
Dvojno ime | |
Aethusa cynapium L., 1753 |
Divlji peršin (etuza, mala kukuta, lat. Aethusa), jednogodišnji biljni rod iz porodice štitarki koji čini jedna jedina vrsta[1], divlji peršin (Aethusa cynapium), poznata i kao mala kukuta.
Divlji peršin otrovna je biljka raširena po gotovo cijeloj Europi, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Naraste do 80 cm. visine. Stabljika je uspravna, zelena, glatka i šuplja. Korijen bijele boje je tanak i vretenast, a listovi tamnozelene boje, nasuprotni, koji kada se smrve imaju neugodan miris.
Rod je dobio ime po kćeri Posejdona i Alkione, a ime vrste cynapium, po grčkom cyon, cynos (=pas) i apium (=celer), što bi ynačilo pasji celer
.
Bilo je trovanja ljudi sa ovom biljkom koja su završila smrtnim slučajevima, jer je biljka nalik celeru. Životinje je izbjegavaju, osim koza koje zatim daju otrovano mlijeko.[2]
U Hrvatskoj se smatra za korov.[3].
Domaći nazivi
- divlji peršin (Hr), Domac, R., 1994,
- divlji peršun, Hirc, D., 1908,
- kokoruša, Šulek, B., 1879,
- kozji pršek, Šulek, B., 1879,
- petrožil divji, Šulek, B., 1879,
- petržil pasji, Šulek, B., 1879,
- trubelika drobna, Šulek, B., 1879,
- peršunak trolapni, Schlosser, J.C.K.; Vukotinović, Lj., 1876,
- mala kukuta, Kušan, F., 1956