Razlika između inačica stranice »Zaporna spojka«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[datoteka:Ratchet Drawing.svg|mini|desno|250px|Zaporna spojka: 1. ustavljač i 2. palac postavljena na 3. uporište ili podlogu.]] | |||
[[datoteka:Roue libre cliquet.svg|mini|desno|250px|Zaporna spojka (van Anden, 1869.).]] | [[datoteka:Roue libre cliquet.svg|mini|desno|250px|Zaporna spojka (van Anden, 1869.).]] | ||
Trenutačna izmjena od 04:34, 12. travnja 2022.
Zaporna spojka ili slobodnookretljiva spojka s ustavljačem i palcima je spojka koja se uglavnom upotrebljava samo tamo gdje se prenose mali zakretni momenti (na primjer kod mehaničkih satova). Nedostatak ovih spojki jesu razmjerno veliki prazni hod i udarno uključenje.
Slobodnookretljiva spojka
Podrobniji članak o temi: Slobodnookretljiva spojkaSlobodnookretljiva spojka ili jednosmjerna spojka (često poznata pod nazivom "spojka slobodnog hoda") je vrsta spojke koja uključuje vođeni dio samo u jednom smjeru vrtnje (rotacije). U drugom ona ga isključuje, a isto tako i kad vođeni dio pretiče vodeći. Zbog toga ove spojke djeluju u jednom smjeru vrtnje kao kočnice, a u suprotnom kao slobodnookretljivi dijelovi. Neke od tih spojka obavljaju opisanu ulogu trenjem među dijelovima, a druge to čine oblikom (ustavljačem i palcima). [1] Zadatak ovih spojki je onemogućavanje prenošenja momenta uvijanja (torzije) u neželjenom smjeru ili da omogući automatsko isključenje mehanizma u trenutku promjene smjera okretanja. Po načinu ostvarivanja veze jednosmjerne spojke se dijele na: kandžaste, zupčaste i tarne. Jednosmjerne spojke se dijele na uzdužne (aksijalne) i poprečne (radijalne). [2]
Izvori
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Elementi strojeva (strojni dijelovi)), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
- ↑ "Spojke u mehatronici", Tomislav Lukčić, diplomski rad, Visoka tehnička škola u Bjelovaru, 2017.
