Razlika između inačica stranice »Pad Bastille«

Trenutačna izmjena od 22:51, 10. travnja 2022.

Plan Bastille

Taj događaj Francuzi obilježavaju kao državni praznik sjećajući se 14. srpnja 1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine. Poremećena ravnoteža između gospodarskih prilika i političkih ustanova bila je osnovni uzrok velikog narodnog nezadovoljstva u Francuskoj potkraj 18. stoljeća za vladavine kralja Louisa XVI. Želja režima da napuni državnu blagajnu novčanim oporezivanjem svih posjeda naišla je na otpor parlamenta i plemstva. Louis XVI. prognao je nepokorni parlament iz Pariza, no tada se otpor protudvora proširio na cijelu zemlju. Pokoleban i prestrašen takvim odgovorom, kralj je vratio parlament u Pariz. Tim gnjevom plemstva stvoren je početni udarac za rušenje kraljevske vlasti. Ustanci su nicali na sve strane. Događaju se i sukobi između plemstva i građana jer narod uslijed nestašice kruha i nezaposlenosti napada transporte žita i vlastelinske spremnice hrane. Novi val nezadovoljstva počinje 5. svibnja 1789. kada kralj otvara zasjedanje Generalnih staleža u Versaillesu. Poslanici zahtijevaju donošenje novog ustava i 17. lipnja proglašavaju Narodnu skupštinu, što kralj pod pritiskom odobrava, ali istodobno potajno poziva vojna pojačanja. Kao odgovor na to pariška općina organizira nacionalnu gardu i 14. srpnja 1789. narod provaljuje u oružarnu Doma invalida, naoružava se puškama i topovima, te kreće na zloglasnu tamnicu Bastillu, simbol kraljevske samovlasti. Bastille, glomazna četverokatna građevina s osam kula povezanih debelim zidovima služila je od 14. stoljeća kao zatvor. Za kardinala Richelieua postala je omrznuta državna tamnica u kojoj su se žrtve bez optužbe i suđenja zatvarale, mučile i ubijale. Tako su tijekom puna dva stoljeća stradali protivnici apsolutističke vladavine i dvora. Zbog toga je dan pada Bastille – 14. srpnja proglašen najvećim francuskim narodnim blagdanom. Na mjestu nekadašnje tamnice iznikla je u naše vrijeme velebna operna palača istoga imena.

Padom Bastille istovremeno započinje Francuska revolucija.

bg:Бастилия da:Bastillen de:Sturm auf die Bastille fr:Bastille (Paris) he:כיבוש הבסטיליה ja:バスティーユ牢獄 ka:ბასტილიის აღება nl:Bastille Saint-Antoine no:Bastillen pl:Bastylia pt:Bastilha sv:Bastiljen zh:巴士底狱

Inačica od 02:39, 21. prosinca 2021. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)		Trenutačna izmjena od 22:51, 10. travnja 2022. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) m (bnz)
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Pad Bastille'''-->~~[[Datoteka:Bastille - Project Gutenberg eText 16962.jpg\|mini\|250px\|Plan Bastille]]		[[Datoteka:Bastille - Project Gutenberg eText 16962.jpg\|mini\|250px\|Plan Bastille]]
	Taj događaj [[Francuzi]] obilježavaju kao [[Francuski državni praznik\|državni praznik]] sjećajući se [[14. srpnja]] [[1789.]] kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u [[Pariz\|pariškom]] predgrađu Saint Antoine. Poremećena ravnoteža između gospodarskih prilika i političkih ustanova bila je osnovni uzrok velikog narodnog nezadovoljstva u [[Francuska\|Francuskoj]] potkraj [[18. stoljeće\|18. stoljeća]] za vladavine kralja [[Luj XVI., kralj Francuske\|Louisa XVI.]] Želja režima da napuni državnu blagajnu novčanim oporezivanjem svih posjeda naišla je na otpor parlamenta i plemstva. Louis XVI. prognao je nepokorni parlament iz [[Pariz]]a, no tada se otpor protudvora proširio na cijelu zemlju. Pokoleban i prestrašen takvim odgovorom, kralj je vratio parlament u [[Pariz]]. Tim gnjevom plemstva stvoren je početni udarac za rušenje kraljevske vlasti. Ustanci su nicali na sve strane. Događaju se i sukobi između plemstva i građana jer narod uslijed nestašice kruha i nezaposlenosti napada transporte žita i vlastelinske spremnice hrane. Novi val nezadovoljstva počinje [[5. svibnja]] [[1789.]] kada kralj otvara zasjedanje [[Generalni staleži\|Generalnih staleža]] u [[Dvorac Versailles\|Versaillesu]]. Poslanici zahtijevaju donošenje novog ustava i [[17. lipnja]] proglašavaju [[Narodna skupština\|Narodnu skupštinu]], što kralj pod pritiskom odobrava, ali istodobno potajno poziva vojna pojačanja. Kao odgovor na to pariška općina organizira nacionalnu gardu i 14. srpnja [[1789.]] narod provaljuje u oružarnu Doma invalida, naoružava se puškama i topovima, te kreće na zloglasnu tamnicu Bastillu, simbol kraljevske samovlasti. Bastille, glomazna četverokatna građevina s osam kula povezanih debelim zidovima služila je od [[14. stoljeće\|14. stoljeća]] kao zatvor. Za [[Armand Jean du Plessis, kardinal Richelieu\|kardinala Richelieua]] postala je omrznuta državna tamnica u kojoj su se žrtve bez optužbe i suđenja zatvarale, mučile i ubijale. Tako su tijekom puna dva stoljeća stradali protivnici [[apsolutizam\|apsolutističke]] vladavine i dvora. Zbog toga je dan pada Bastille – 14. srpnja proglašen najvećim francuskim narodnim blagdanom. Na mjestu nekadašnje tamnice iznikla je u naše vrijeme velebna operna palača istoga imena.		Taj događaj [[Francuzi]] obilježavaju kao [[Francuski državni praznik\|državni praznik]] sjećajući se [[14. srpnja]] [[1789.]] kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u [[Pariz\|pariškom]] predgrađu Saint Antoine. Poremećena ravnoteža između gospodarskih prilika i političkih ustanova bila je osnovni uzrok velikog narodnog nezadovoljstva u [[Francuska\|Francuskoj]] potkraj [[18. stoljeće\|18. stoljeća]] za vladavine kralja [[Luj XVI., kralj Francuske\|Louisa XVI.]] Želja režima da napuni državnu blagajnu novčanim oporezivanjem svih posjeda naišla je na otpor parlamenta i plemstva. Louis XVI. prognao je nepokorni parlament iz [[Pariz]]a, no tada se otpor protudvora proširio na cijelu zemlju. Pokoleban i prestrašen takvim odgovorom, kralj je vratio parlament u [[Pariz]]. Tim gnjevom plemstva stvoren je početni udarac za rušenje kraljevske vlasti. Ustanci su nicali na sve strane. Događaju se i sukobi između plemstva i građana jer narod uslijed nestašice kruha i nezaposlenosti napada transporte žita i vlastelinske spremnice hrane. Novi val nezadovoljstva počinje [[5. svibnja]] [[1789.]] kada kralj otvara zasjedanje [[Generalni staleži\|Generalnih staleža]] u [[Dvorac Versailles\|Versaillesu]]. Poslanici zahtijevaju donošenje novog ustava i [[17. lipnja]] proglašavaju [[Narodna skupština\|Narodnu skupštinu]], što kralj pod pritiskom odobrava, ali istodobno potajno poziva vojna pojačanja. Kao odgovor na to pariška općina organizira nacionalnu gardu i 14. srpnja [[1789.]] narod provaljuje u oružarnu Doma invalida, naoružava se puškama i topovima, te kreće na zloglasnu tamnicu Bastillu, simbol kraljevske samovlasti. Bastille, glomazna četverokatna građevina s osam kula povezanih debelim zidovima služila je od [[14. stoljeće\|14. stoljeća]] kao zatvor. Za [[Armand Jean du Plessis, kardinal Richelieu\|kardinala Richelieua]] postala je omrznuta državna tamnica u kojoj su se žrtve bez optužbe i suđenja zatvarale, mučile i ubijale. Tako su tijekom puna dva stoljeća stradali protivnici [[apsolutizam\|apsolutističke]] vladavine i dvora. Zbog toga je dan pada Bastille – 14. srpnja proglašen najvećim francuskim narodnim blagdanom. Na mjestu nekadašnje tamnice iznikla je u naše vrijeme velebna operna palača istoga imena.