Razlika između inačica stranice »Zakletva Horacijeva«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Zakletva Horacijeva'''-->{{Slika
{{Slika
| slika= David-Oath of the Horatii-1784.jpg
| slika= David-Oath of the Horatii-1784.jpg
| slika_širina= 350px
| slika_širina= 350px
Redak 27: Redak 27:


==Bilješke==
==Bilješke==
{{commonscat|The Oath of the Horatii}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}



Trenutačna izmjena od 13:01, 7. travnja 2022.

  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika

Zakletva Horacijeva je slika Jacquesa-Louisa Davida koja se smatra prvom slikom neoklasicizma koja je svojim intenzivnim iluzionizmom snažno utjecala na generacije slikara poslije; također je jedna od prvih propagandnih slika u povijesti.

Izvor

Slika je prvi put izložena 1785. god. i prikazuje scenu iz klasične antike u kojoj je prikazana rimska tradicija časti i samožrtvovanja. Priča o Horacijevima nije opisana u klasičnim izvorima, ali je bila poznata iz tragedije Pierrea Corneillea, francuskog dramatičara iz 17. stoljeća. U njoj se opisuje kako su se Rimljani i stanovnici Alba Longe dogovorili kako će svoje razmirice radije riješiti trostrukim dvobojem nego otvorenim ratom. I to trostruki blizanci - Horacijevi, protiv tri kuratora iz Albe Longe, isto tako trostrukih blizanaca.

Odlike

David je muške likove postavio u strogim pravolinijskim položajima, suprotstavivši im organski nepravilno oblikovane poze žena.

Scena je smještena u interijeru klasične rimske građevine gdje su figure u rimskim nošnjama i strogim i odlučnim pozama koje su namjerno teatralne. U kontrastu s strogim i krutim držanjem ovih likova su žene i djeca koji su manji i skupljeni su u kutu u seriji tečnih i ritmičnih krivulja koje aludiraju njihovu osjećajnost. Jedna od njih je sestra Horacijevih koja je u romantičnoj vezi s jednim od rivala Horacijevih ; što se vidi po njenoj pozi u kojoj ju je svladala njena tragična sudbina. U sjeni pozadine, jedna žena tješi svoju djecu.

Likovi izražavaju želju poistovjećenja francuskih republikanaca, koji će kasnije povesti Francusku revoluciju, s njihovim uzorima iz povijesti - Rimskom Republikom. Ironija je u tome što je sliku naručio kralj Luj XVI kao dio svog programa za moralnim poboljšanjem Francuske, a kraljevskom ministru za umjetnost, koji je odobrio sliku, je promakla očita propagandna politička uloga slike.

David je ovu sliku naslikao u Rimu i u njoj je izrazio ideje prosvjetiteljstva koje je utvrdio Jean-Jacques Rousseau u svom "Društvenom ugovoru". Republikanski ideali generala sa svojim sinovima kao vojnicima postaju okosnica slike. Njihova zakletva se može protumačiti kao čin osnivanja države[1] Ta podjela uloga po spolu je isto tako jedna od postavki Rousseauovih doktrina.

Bilješke

  1. Albert Boime, Umjetnost u vrijeme revolucija (1750.-1800.), Chicago, The University of Chicago Press, 1987., str. 394.