Starofranački jezik: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 25. ožujak 2022. u 00:32

Starofranački jezik (ISO 639-3: frk; fränkisch, old frankish, frankish), izumrli jezik koji po današnjoj klasifikaciji čini poseban ogranak njemačkih jezika, kojim su se u 1. tisućljeću u rimsko doba služili pripadnici plemena Franaka na području današnje Njemačke, Francuske, Nizozemske, Luksemburga i Belgije.

Od ovog starog jezika razvili su se suvremeni franački jezici koji se kolektivno nazivaju zapadni srednjonjemački jezici, to su: luksemburški i majnsko-franački (mainfränkisch) koji pripadaju mozelsko-franačkoj podskupini, pensilvanijski njemački i dva rajnsko-franačka jezika (falački i limburški) i kelnski ili ripuarijski franački.

Različit je od današnjih njenačjkih jezika^[1].

Izvori

↑ Ethnologue (16th)

Vanjske poveznice

[1] Ethnologue (16th)

[1]

Inačica od 1. rujan 2021. u 12:04 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 528.032 edits Bot: Automatski unos stranica		Posljednja izmjena od 25. ožujak 2022. u 00:32 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 528.032 edits m bnz
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Starofranački jezik'''-->'''~~Starofranački jezik''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=frk frk]; fränkisch, old frankish, frankish), izumrli jezik koji po današnjoj klasifikaciji čini poseban ogranak [[Njemački jezici\|njemačkih]] jezika, kojim su se u 1. tisućljeću u rimsko doba služili pripadnici plemena [[Franci\|Franaka]] na području današnje [[Njemačka\|Njemačke]], [[Francuska\|Francuske]], [[Nizozemska\|Nizozemske]], [[Luksemburg]]a i [[Belgija\|Belgije]].		Starofranački jezik''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=frk frk]; fränkisch, old frankish, frankish), izumrli jezik koji po današnjoj klasifikaciji čini poseban ogranak [[Njemački jezici\|njemačkih]] jezika, kojim su se u 1. tisućljeću u rimsko doba služili pripadnici plemena [[Franci\|Franaka]] na području današnje [[Njemačka\|Njemačke]], [[Francuska\|Francuske]], [[Nizozemska\|Nizozemske]], [[Luksemburg]]a i [[Belgija\|Belgije]].

	Od ovog starog jezika razvili su se suvremeni franački jezici koji se kolektivno nazivaju zapadni srednjonjemački jezici, to su: [[luksemburški]] i [[franački\|majnsko-franački]] (mainfränkisch) koji pripadaju [[Mozelsko-franački jezici\|mozelsko-franačkoj]] podskupini, [[pensilvanijski njemački]] i dva rajnsko-franačka jezika ([[falački jezik\|falački]] i [[limburški jezik\|limburški]]) i [[kelnski jezik\|kelnski]] ili ripuarijski franački.		Od ovog starog jezika razvili su se suvremeni franački jezici koji se kolektivno nazivaju zapadni srednjonjemački jezici, to su: [[luksemburški]] i [[franački\|majnsko-franački]] (mainfränkisch) koji pripadaju [[Mozelsko-franački jezici\|mozelsko-franačkoj]] podskupini, [[pensilvanijski njemački]] i dva rajnsko-franačka jezika ([[falački jezik\|falački]] i [[limburški jezik\|limburški]]) i [[kelnski jezik\|kelnski]] ili ripuarijski franački.