Razlika između inačica stranice »Stari kršćanin«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Stari kršćanin''' (španjolski: ''Cristiano Viejo'', portugalski: ''cristão-Velho'', katalonski: ''cristià Vell'') je društvena i zakonska kategorija koja se koristila na [[Iberijski poluotok|Iberijskom poluotoku]] od kraja 15. i početka 16. stoljeća nadalje, s ciljem razlikovanja portugalskog i španjolskog naroda koji su imali potvrđenu čistoću krvi od populacije novih kršćana,<ref>Norman Roth (2002). Conversos, Inquisition, and the Expulsion of the Jews From Spain. University of Wisconsin Press. str. 230. {{ISBN|978-0-299-14234-6}}.</ref> uglavnom osoba djelomičnog ili potpunog židovskog ili maurskog podrijetla koje su prešale na kršćanstvo, i njihovih potomaka.<ref>Margaret Rich Greer, Walter Mignolo, Maureen Quilligan (2008). Rereading the Black Legend: The Discourses of Religious and Racial Difference in the Renaissance Empires. University Of Chicago Press. str. 111. {{ISBN|978-0-226-30722-0}}.1.</ref> | |||
Nakon [[Granadski ukaz|protjerivanja Židova iz Španjolske]] 1492 i Portugala 1497, svo židovsko stanovništvo u Iberiji je službeno postalo kršćansko. Novi kršćani su uvijek bili pod sumnjom otpadništvo. Stvaranje španjolske inkvizicije godine 1478. i portugalske inkvizicije 1536. je opravdavano potrebom borbe protiv krivovjerja. Vjerovalo se da su mnogi novi kršćani prakticirali svoju izvornu vjeru u tajnosti te, u stvari, u velikom broju bili [[kripto-židovi]]. Stoga je izraz "stari kršćanin" bio uveden za razlikovanje od obraćenika (conversos) i njihovih potomaka, koji su bili gledani kao potencijalni krivovjerci i prijetnjama katoličkom pravovjerju.<ref>Susan Schroeder, Stafford Poole (2007). Religion in New Spain. University of New Mexico Press. str. 198. {{ISBN|978-0-8263-3978-2}}.</ref> Novi kršćani muslimanskog podrijetla nazivani su pogrdno moriscos, što znači „ poput Maura“.<ref>Michael C. Thomsett (2010). The Inquisition: A History. McFarland. str. 152. {{ISBN|978-0-7864-4409-0}}.</ref> Oni židovskog podrijetla nazvani marranos (svinje, svinje).<ref>Michael Brenner, Jeremiah Riemer (2010). A Short History of the Jews. Princeton University Press. str. 122. {{ISBN|978-0-691-14351-4}}.</ref> | Nakon [[Granadski ukaz|protjerivanja Židova iz Španjolske]] 1492 i Portugala 1497, svo židovsko stanovništvo u Iberiji je službeno postalo kršćansko. Novi kršćani su uvijek bili pod sumnjom otpadništvo. Stvaranje španjolske inkvizicije godine 1478. i portugalske inkvizicije 1536. je opravdavano potrebom borbe protiv krivovjerja. Vjerovalo se da su mnogi novi kršćani prakticirali svoju izvornu vjeru u tajnosti te, u stvari, u velikom broju bili [[kripto-židovi]]. Stoga je izraz "stari kršćanin" bio uveden za razlikovanje od obraćenika (conversos) i njihovih potomaka, koji su bili gledani kao potencijalni krivovjerci i prijetnjama katoličkom pravovjerju.<ref>Susan Schroeder, Stafford Poole (2007). Religion in New Spain. University of New Mexico Press. str. 198. {{ISBN|978-0-8263-3978-2}}.</ref> Novi kršćani muslimanskog podrijetla nazivani su pogrdno moriscos, što znači „ poput Maura“.<ref>Michael C. Thomsett (2010). The Inquisition: A History. McFarland. str. 152. {{ISBN|978-0-7864-4409-0}}.</ref> Oni židovskog podrijetla nazvani marranos (svinje, svinje).<ref>Michael Brenner, Jeremiah Riemer (2010). A Short History of the Jews. Princeton University Press. str. 122. {{ISBN|978-0-691-14351-4}}.</ref> | ||
Trenutačna izmjena od 00:31, 25. ožujka 2022.
Stari kršćanin (španjolski: Cristiano Viejo, portugalski: cristão-Velho, katalonski: cristià Vell) je društvena i zakonska kategorija koja se koristila na Iberijskom poluotoku od kraja 15. i početka 16. stoljeća nadalje, s ciljem razlikovanja portugalskog i španjolskog naroda koji su imali potvrđenu čistoću krvi od populacije novih kršćana,[1] uglavnom osoba djelomičnog ili potpunog židovskog ili maurskog podrijetla koje su prešale na kršćanstvo, i njihovih potomaka.[2]
Nakon protjerivanja Židova iz Španjolske 1492 i Portugala 1497, svo židovsko stanovništvo u Iberiji je službeno postalo kršćansko. Novi kršćani su uvijek bili pod sumnjom otpadništvo. Stvaranje španjolske inkvizicije godine 1478. i portugalske inkvizicije 1536. je opravdavano potrebom borbe protiv krivovjerja. Vjerovalo se da su mnogi novi kršćani prakticirali svoju izvornu vjeru u tajnosti te, u stvari, u velikom broju bili kripto-židovi. Stoga je izraz "stari kršćanin" bio uveden za razlikovanje od obraćenika (conversos) i njihovih potomaka, koji su bili gledani kao potencijalni krivovjerci i prijetnjama katoličkom pravovjerju.[3] Novi kršćani muslimanskog podrijetla nazivani su pogrdno moriscos, što znači „ poput Maura“.[4] Oni židovskog podrijetla nazvani marranos (svinje, svinje).[5]
Sustav i ideologija čistoće krvi izopćavala je nove kršćanske manjine iz društva, bez obzira na njihov stvarni stupanj iskrenosti kao preobraćenika, dajući daleko više povlastica starim kršćanima koji su bili većina stanovništva. U Portugalu, pravna razlika između novih i starih kršćanskih je završila kroz zakonske odredbe koje je izdao markiz Pombal godine 1772.
Izvori
- ↑ Norman Roth (2002). Conversos, Inquisition, and the Expulsion of the Jews From Spain. University of Wisconsin Press. str. 230. ISBN 978-0-299-14234-6.
- ↑ Margaret Rich Greer, Walter Mignolo, Maureen Quilligan (2008). Rereading the Black Legend: The Discourses of Religious and Racial Difference in the Renaissance Empires. University Of Chicago Press. str. 111. ISBN 978-0-226-30722-0.1.
- ↑ Susan Schroeder, Stafford Poole (2007). Religion in New Spain. University of New Mexico Press. str. 198. ISBN 978-0-8263-3978-2.
- ↑ Michael C. Thomsett (2010). The Inquisition: A History. McFarland. str. 152. ISBN 978-0-7864-4409-0.
- ↑ Michael Brenner, Jeremiah Riemer (2010). A Short History of the Jews. Princeton University Press. str. 122. ISBN 978-0-691-14351-4.