Sklonost potvrdi: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 19:18

Sklonost potvrdi (engl. confirmation bias, potvrdna pristranost) je sklonost ka traženju, interpretiranju, favoriziranju i prizivanju informacija koje potvrđuju nečija uvjerenja ili hipoteze.^[1] To je oblik kognitivne sklonosti i sustavne pogreške induktivnog zaključivanja. Ljudi iskazuju ovu sklonost kada prikupljaju ili prikazuju informacije na selektivan način ili kada ih interpretiraju na neobjektivan način. Učinak je jači kod pitanja koja su nabijena emocijama, te kod duboko usađenih vjerovanja. Ljudi također imaju sklonost prikazivanja nejasnih dokaza u smislu potvrde vlastite pozicije. Pretrage, interpretacije i sjećanja sa sklonostima koriste se za objašnjenje polariziranih stavova (kod ekstremnih neslaganja, iako strane raspolažu istim informacijama), ustrajanja u opovrgnutim uvjerenjima (kada uvjerenje i dalje postoji, iako je dokazom opovrgnuto), iracionalnog efekta prvenstva (većeg oslanjanja na informacije koje su spoznate prije naknadnih) i prividne korelacije (kada ljudi pogrješno zaključuju o povezanosti dvaju događaja ili situacija).

Niz psiholoških eksperimenata provedenih tijekom 1960-ih ukazali su na ljudsku sklonost za potvrđivanje vlastitih prethodno utvrđenih uvjerenja. Naknadni su radovi iste rezultate tumačili kao nastojanja za jednostrano testiranje ideja, s usredotočenjem na jednu mogućnost i uz zanemarivanje ostalih. U određenim slučajevima ova sklonost može dovesti do naklonjenih zaključaka. Objašnjenje za uočene sklonosti uključuje promišljanje ka željenom rezultatu (wishful thinking) i ograničen ljudski kapacitet za obradu podataka. Drugo objašnjenje iskazivanja sklonosti potvrde je da je ljudima prihvatljivije biti u krivu nego istraživati na neutralan i znanstven način.

Sklonost potvrdi pridonosi prevelikom samopouzdanju u osobna uvjerenja, te ih može podržavati ili ojačavati usprkos dokazima koji ukazuju suprotno. Nekvalitetno odlučivanje temeljem takvih sklonosti prisutno je u politici i organizacijama.

Izvori

↑ Plous, Scott (1993). The Psychology of Judgment and Decision Making. str. 233

[1] Plous, Scott (1993). The Psychology of Judgment and Decision Making. str. 233

[1]

Inačica od 18. studeni 2021. u 03:44 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 520.478 edits m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) ← Starija izmjena		Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 19:18 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 520.478 edits m bnz
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Sklonost potvrdi'''-->'''~~Sklonost potvrdi''' ([[Engleski jezik\|engl.]] ''confirmation bias'', '''potvrdna pristranost''') je sklonost ka traženju, interpretiranju, favoriziranju i prizivanju informacija koje potvrđuju nečija uvjerenja ili hipoteze.<ref>{{Citiranje knjige \| last=Plous \| first=Scott \| title=The Psychology of Judgment and Decision Making \| page=233 \| date=1993}}</ref> To je oblik [[kognitivna sklonost\|kognitivne sklonosti]] i sustavne pogreške [[induktivno zaključivanje\|induktivnog zaključivanja]]. Ljudi iskazuju ovu sklonost kada prikupljaju ili prikazuju informacije na selektivan način ili kada ih interpretiraju na neobjektivan način. Učinak je jači kod pitanja koja su nabijena emocijama, te kod duboko usađenih vjerovanja. Ljudi također imaju sklonost prikazivanja nejasnih dokaza u smislu potvrde vlastite pozicije. Pretrage, interpretacije i sjećanja sa sklonostima koriste se za objašnjenje polariziranih stavova (kod ekstremnih neslaganja, iako strane raspolažu istim informacijama), ustrajanja u opovrgnutim uvjerenjima (kada uvjerenje i dalje postoji, iako je dokazom opovrgnuto), iracionalnog efekta prvenstva (većeg oslanjanja na informacije koje su spoznate prije naknadnih) i [[prividna korelacija\|prividne korelacije]] (kada ljudi pogrješno zaključuju o povezanosti dvaju događaja ili situacija).		Sklonost potvrdi''' ([[Engleski jezik\|engl.]] ''confirmation bias'', '''potvrdna pristranost''') je sklonost ka traženju, interpretiranju, favoriziranju i prizivanju informacija koje potvrđuju nečija uvjerenja ili hipoteze.<ref>{{Citiranje knjige \| last=Plous \| first=Scott \| title=The Psychology of Judgment and Decision Making \| page=233 \| date=1993}}</ref> To je oblik [[kognitivna sklonost\|kognitivne sklonosti]] i sustavne pogreške [[induktivno zaključivanje\|induktivnog zaključivanja]]. Ljudi iskazuju ovu sklonost kada prikupljaju ili prikazuju informacije na selektivan način ili kada ih interpretiraju na neobjektivan način. Učinak je jači kod pitanja koja su nabijena emocijama, te kod duboko usađenih vjerovanja. Ljudi također imaju sklonost prikazivanja nejasnih dokaza u smislu potvrde vlastite pozicije. Pretrage, interpretacije i sjećanja sa sklonostima koriste se za objašnjenje polariziranih stavova (kod ekstremnih neslaganja, iako strane raspolažu istim informacijama), ustrajanja u opovrgnutim uvjerenjima (kada uvjerenje i dalje postoji, iako je dokazom opovrgnuto), iracionalnog efekta prvenstva (većeg oslanjanja na informacije koje su spoznate prije naknadnih) i [[prividna korelacija\|prividne korelacije]] (kada ljudi pogrješno zaključuju o povezanosti dvaju događaja ili situacija).

	Niz [[Eksperimentalna psihologija\|psiholoških eksperimenata]] provedenih tijekom 1960-ih ukazali su na ljudsku sklonost za potvrđivanje vlastitih prethodno utvrđenih uvjerenja. Naknadni su radovi iste rezultate tumačili kao nastojanja za jednostrano testiranje ideja, s usredotočenjem na jednu mogućnost i uz zanemarivanje ostalih. U određenim slučajevima ova sklonost može dovesti do naklonjenih zaključaka. Objašnjenje za uočene sklonosti uključuje promišljanje ka željenom rezultatu (wishful thinking) i ograničen ljudski kapacitet za obradu podataka. Drugo objašnjenje iskazivanja sklonosti potvrde je da je ljudima prihvatljivije biti u krivu nego istraživati na neutralan i znanstven način.		Niz [[Eksperimentalna psihologija\|psiholoških eksperimenata]] provedenih tijekom 1960-ih ukazali su na ljudsku sklonost za potvrđivanje vlastitih prethodno utvrđenih uvjerenja. Naknadni su radovi iste rezultate tumačili kao nastojanja za jednostrano testiranje ideja, s usredotočenjem na jednu mogućnost i uz zanemarivanje ostalih. U određenim slučajevima ova sklonost može dovesti do naklonjenih zaključaka. Objašnjenje za uočene sklonosti uključuje promišljanje ka željenom rezultatu (wishful thinking) i ograničen ljudski kapacitet za obradu podataka. Drugo objašnjenje iskazivanja sklonosti potvrde je da je ljudima prihvatljivije biti u krivu nego istraživati na neutralan i znanstven način.