Razlika između inačica stranice »Rrahman Morina«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Rrahman Morina''' (srp. Rrahman Morina; [[Raušić]], kod Peći, [[1943. ]]] – [[Priština]], [[12. listopada]] [[1990.]]), milicijski časnik i društveno-politički radnik SAP Kosova. Suprug srpske političarke [[Bratislava Morina|Bratislave Morine]], rođenje Banjac. | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Trenutačna izmjena od 12:29, 24. ožujka 2022.
Rrahman Morina (srp. Rrahman Morina; Raušić, kod Peći, 1943. ] – Priština, 12. listopada 1990.), milicijski časnik i društveno-politički radnik SAP Kosova. Suprug srpske političarke Bratislave Morine, rođenje Banjac.
Životopis
Rođen je 1943. godine u Raušiću, kod Peći [1]. Radio je kao agent u Sekretarijatu unutarnjih poslova Jugoslavije, a kasnije partijski radnik u Savezu komunista Kosova. Napredovao je u karijeri i do 1981. postao ministar unutarnjih poslova na Kosovu.[2]
Po izbijanju demonstracija na Kosovu ožujka 1981., angažirao je miliciju za suzbiti ne konzultiravši se s pokrajinskom vladom. Zbog ovog je poteza ostavku dao Mahmut Bakalli, ondašnji predsjednik Centralnog komiteta SK Kosova, izgubivši povjerenje savezne vlade u Beogradu.
Tijekom provođenja tzv. antibirokratske revolucije na Kosovu, Slobodan Milošević osigurao je smjenjivanje s vlasti Azema Vllasija i Kaqushe Jashari, dvoje najutjecajnijih političara na Kosovu u to vrijeme, i osigurao da 27. siječnja 1988. na čelo Saveza komunista Kosova dođe njegov saveznik, Rrahman Morina,[3] tada jedan od rijetkih albanskih političara koji se protivio separatizmu na Kosovu. Na mjestu predsjednika Saveza komunista Kosova naslijedio je Remzija Kolgecija kao 14. u nizu. Morinu su vidjeli kao sljedbenika srbijanskog vožda Slobodana Miloševića, premda ga je Milošević u početku prezirao. Srbijanski vožd jednom je otišao k jugoslavenskom predsjedniku Predsjedništva Lazaru Mojsovu, bijesno zahtijevajući uklanjanje Morine iz Kosovske vlade, kao i ostatak nje. Milošević je čak prijetio ostavkom na svoj položaj čelnika Saveza komunista Srbije ako se ne makne Morinu.
Po izbijanju štrajka rudara u Trepči veljači 1989., kosovski čelnici Morina, Ali Shukria i Husamedin Azemi podnijeli su ostavke na svoje dužnosti.[4][5] Iste noći kad su prijevarom izmamili rudare van, Slobodan Milošević i njegovi trabanti pokrenuli su svoje uvježbane organizatore mitinga. Od ponoći 28. veljače 1989. godine na 1. ožujka u središtu Beograda okupili su na stotine tisuća ljudi koji su se smjenjivali tijekom dana. Predsjednik Predsjedništva SFRJ Raif Dizdarević držao je govore mitingašima, govoreći o bratstvu i jedinstvu, no oni su ga izviždali i ponižavali. Mitingaška jezgra organizirano je klicala "Uhapsite Vllasija!", kosovskog albanskog političara koji je stao na stranu trepčanskih rudara. [6] Tražili su pored ostalog povlačenje ostavki Morine, Shukriua i Azemija.[5] Pod tim Miloševićevim pritiskom su članovi Predsjedništva SFRJ donijeli odluku o uvođenju izvanrednog stanja na Kosovu.[6]
Rahman Morina umro je 12. listopada 1990. godine u Prištini, dok je predsjedavao konstitutivnoj sjednici Pokrajinskog odbora Socijalističke partije Srbije za Kosovo i Metohiju. Službeni uzrok smrti bio je srčani udar, iako postoje sumnje da je bio otrovan. Bio je član Glavnog odbora SPS-a Srbije i predsjednik Odbora za pripremu prve konferencije ove stranke za Kosovo i Metohiju[1]. Poslije njegove smrti funnkcija predsjednika Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Kosova.
Pokopan je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. U istoj je grobnici poslije pokopana srpska pjesnikinja Mira Alečković.
Odlikovanja
- Orden rada sa srebrnim vijencem,
- Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem,
- Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom,
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Преминуо Рахман Морина, Јединство, Приштина, 13-14. listopada 1990., 1 (srp.)
- ↑ Ceskenarodnilisty.cz, Pristupljeno 24. travnja 2013. (češ.)
- ↑ Slobodnaevropa.org: Svedoci raspada - Raif Dizdarević: Velika prevara, Pristupljeno 24. travnja 2013. (srp.)
- ↑ Kurspahić, Kemal (2003.) (engl.). Prime time crime: Balkan media in war and peace. US Institute of Peace Press. str. 49. ISBN 9781929223381. https://books.google.com/books?id=zcR-OJdY4uIC&pg=PA49 Pristupljeno 9. ožujka 2012.
- ↑ 5,0 5,1 Meier, Viktor (19. srpnja 1999.) (engl.). Yugoslavia: a history of its demise. Routledge. str. 84–5. ISBN 9780415185967. https://books.google.com/books?id=1oYiKrmTL7EC&pg=PA84 Pristupljeno 9. ožujka 2012.
- ↑ 6,0 6,1 (srp.) Autonomija, Portal građanske Vojvodine Azem Vlasi: Moja uloga u istoriji. Intervjuirao Safet Šaćirović, 2008., objavljeno na portalu 6. travnja 2010. (pristupljeno 16. ožujka 2017.)