Razlika između inačica stranice »Protestantski uspon«

Trenutačna izmjena od 05:56, 24. ožujka 2022.

Protestantski uspon, označava političku, ekonomsku i društvenu dominaciju Irskom prema manjine velikih zemljoposjednika i protestantskih (anglikanskih) svećenika između 17. stoljeća i početkom 20. stoljeća. Uspon mnogi smatraju procesom isključujućim prvenstveno prema katolicima, ali to može biti pogrešno tumačenje jer je to to isključivalo prezbiterijance i druge protestante, zajedno s ne-kršćanima poput Židova. Do akta o reformama čak je i većina irskih protestanata bila isključena iz sudjelovanja u vlasti jer su bili previše siromašni da bi mogli glasati. Općenito, privilegije u usponu su izazaivale nezadovoljstvo irskih katolika, koji su bili većina stanovništva.

Postupno oduzimanje velikih posjeda u rukama nekoliko stotina domaćih rimokatoličkih zemljoposjednika u Irskoj dogodilo se u raznim fazama od vladavine katoličke kraljice Marije i njezine protestantske polusestre Elizabete I. pa nadalje. Neuspješne pobune protiv engleske vlasti u razdoblju 1595.-1603. i 1641.-1653. te 1689.-1691. u Viljamitskim ratovima izazvale su da je mnogo irske zemlje zaplijenjeno od strane krune, a potom prodano ljudima koji su smatrani odanima, od kojih su većina bili Englezi i protestanti. Engleski vojnici i trgovci postali su nova vladajuća klasa, a njezini bogatiji članovi uzdignuti u Irski dom lordova i na kraju kontrolirali zastupnički dom irskog parlamenta (vidi plantažiranje Irske).

Od 1790. to je postao izraz su koristile uglavnom dvije skupine ljudi u Irskoj:

Katolici, koji su uglavnom bili nacionalisti, koji su koristili izraz u ljutnji
Protestanti, koji su uglavnom bili unionisti, kojima je on "nadoknađivao sliku izgubljene veličine".^[1]

Izvori

↑ McCormack, op cit., str.181.

Literatura

Claydon, Tony and McBride, Ian (Editors). Protestantism and National Identity: Britain and Ireland, c. 1650-c. 1850. Cambridge University Press, 1 January 1999. ISBN 0-521-62077-5
Gregg, Reverend Tresham Dames. Protestant Ascendancy vindicated, and national regeneration, through the instrumentality of national religion, urged; in a series of letters to the Corporation of Dublin. 1840.
McCormack, W. J. The Dublin Paper War of 1786–1788: A Bibliographical and Critical Inquiry Including an Account of the Origins of Protestant Ascendancy and Its 'Baptism’ in 1792. Irish Academic Press, December 1993. ISBN 0-7165-2505-4
Bence-Jones, Mark (1993). Twilight of the Ascendancy. London: Constable. ISBN 0094723508.

[1] McCormack, op cit., str.181.

[1]

Inačica od 02:04, 11. listopada 2021. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)		Trenutačna izmjena od 05:56, 24. ožujka 2022. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) m (bnz)
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Protestantski uspon'''-->'''~~Protestantski uspon''', označava političku, ekonomsku i društvenu dominaciju Irskom prema manjine velikih zemljoposjednika i protestantskih (anglikanskih) svećenika između 17. stoljeća i početkom 20. stoljeća. Uspon mnogi smatraju procesom isključujućim prvenstveno prema katolicima, ali to može biti pogrešno tumačenje jer je to to isključivalo [[prezbiterijanci\|prezbiterijance]] i druge protestante, zajedno s ne-kršćanima poput Židova. Do akta o reformama čak je i većina irskih protestanata bila isključena iz sudjelovanja u vlasti jer su bili previše siromašni da bi mogli glasati. Općenito, privilegije u usponu su izazaivale nezadovoljstvo irskih katolika, koji su bili većina stanovništva.		Protestantski uspon''', označava političku, ekonomsku i društvenu dominaciju Irskom prema manjine velikih zemljoposjednika i protestantskih (anglikanskih) svećenika između 17. stoljeća i početkom 20. stoljeća. Uspon mnogi smatraju procesom isključujućim prvenstveno prema katolicima, ali to može biti pogrešno tumačenje jer je to to isključivalo [[prezbiterijanci\|prezbiterijance]] i druge protestante, zajedno s ne-kršćanima poput Židova. Do akta o reformama čak je i većina irskih protestanata bila isključena iz sudjelovanja u vlasti jer su bili previše siromašni da bi mogli glasati. Općenito, privilegije u usponu su izazaivale nezadovoljstvo irskih katolika, koji su bili većina stanovništva.

	Postupno oduzimanje velikih posjeda u rukama nekoliko stotina domaćih rimokatoličkih zemljoposjednika u Irskoj dogodilo se u raznim fazama od vladavine katoličke kraljice [[Marija Tudor\|Marije]] i njezine protestantske polusestre [[Elizabeta I.\|Elizabete I.]] pa nadalje. Neuspješne pobune protiv engleske vlasti u razdoblju 1595.-1603. i 1641.-1653. te 1689.-1691. u Viljamitskim ratovima izazvale su da je mnogo irske zemlje zaplijenjeno od strane krune, a potom prodano ljudima koji su smatrani odanima, od kojih su većina bili Englezi i protestanti. Engleski vojnici i trgovci postali su nova vladajuća klasa, a njezini bogatiji članovi uzdignuti u Irski dom lordova i na kraju kontrolirali zastupnički dom irskog parlamenta (vidi [[plantažiranje Irske]]).		Postupno oduzimanje velikih posjeda u rukama nekoliko stotina domaćih rimokatoličkih zemljoposjednika u Irskoj dogodilo se u raznim fazama od vladavine katoličke kraljice [[Marija Tudor\|Marije]] i njezine protestantske polusestre [[Elizabeta I.\|Elizabete I.]] pa nadalje. Neuspješne pobune protiv engleske vlasti u razdoblju 1595.-1603. i 1641.-1653. te 1689.-1691. u Viljamitskim ratovima izazvale su da je mnogo irske zemlje zaplijenjeno od strane krune, a potom prodano ljudima koji su smatrani odanima, od kojih su većina bili Englezi i protestanti. Engleski vojnici i trgovci postali su nova vladajuća klasa, a njezini bogatiji članovi uzdignuti u Irski dom lordova i na kraju kontrolirali zastupnički dom irskog parlamenta (vidi [[plantažiranje Irske]]).