Razlika između inačica stranice »Prohibicija u Kanadi«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
(Nisu prikazane 3 međuinačice istog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Prohibicija u Kanadi'''-->'''Prohibicija u Kanadi''' predstavlja zakonsku zabranu prodaje, proizvodnje i upotrebe [[alkohol]]a u [[Kanada|Kanadi]] od mjesnih općinskih i gradskih zabrana krajem 19. preko pokrajinskih zabrana početkom 20. stoljeća do zabrane na državnoj razini u vidu privremene ratne mjere između 1918. i 1920. godine kada je većina pokrajina povukla odredbe [[prohibicija|prohibicije]]. Na pokrajinskoj razini prohibiciju je najdulje provodio [[Otok Princa Edwarda]] na kojem je alkohol bio protuzakonit između 1901. i 1948. godine.
Prohibicija u Kanadi''' predstavlja zakonsku zabranu prodaje, proizvodnje i upotrebe [[alkohol]]a u [[Kanada|Kanadi]] od mjesnih općinskih i gradskih zabrana krajem 19. preko pokrajinskih zabrana početkom 20. stoljeća do zabrane na državnoj razini u vidu privremene ratne mjere između 1918. i 1920. godine kada je većina pokrajina povukla odredbe [[prohibicija|prohibicije]]. Na pokrajinskoj razini prohibiciju je najdulje provodio [[Otok Princa Edwarda]] na kojem je alkohol bio protuzakonit između 1901. i 1948. godine.
 
== Pozadina problema i utjecaj trezvenjačkih pokreta ==


Veliki utjecaj na donošenje prohibicije imale su statistike prema kojima je na svakih 478 Kanađana bila otvorena jedna krčma (prema Kanadskom popisu 1851. u zemlji je radilo 1.999 krčmi i gostionica). Pijanstvo, tučnjave po krčmama i remećenje javnog reda i mira, kao i nasilje u obitelji bili su učestalo uzrokovani [[alkoholizam|alkoholizmom]] koji je u Kanadi bio raširen u svim društvenim slojevima te podjednako među [[muškarci]]ma i [[žena]]ma.<ref>Matthew J. Bellamy. "The Canadian Brewing Industry’s Response to Prohibition, 1874–1920." ''Journal of the Brewery History Society'', '''132''' (2009.): 2-17.</ref>
Veliki utjecaj na donošenje prohibicije imale su statistike prema kojima je na svakih 478 Kanađana bila otvorena jedna krčma (prema Kanadskom popisu 1851. u zemlji je radilo 1.999 krčmi i gostionica). Pijanstvo, tučnjave po krčmama i remećenje javnog reda i mira, kao i nasilje u obitelji bili su učestalo uzrokovani [[alkoholizam|alkoholizmom]] koji je u Kanadi bio raširen u svim društvenim slojevima te podjednako među [[muškarci]]ma i [[žena]]ma.<ref>Matthew J. Bellamy. "The Canadian Brewing Industry’s Response to Prohibition, 1874–1920." ''Journal of the Brewery History Society'', '''132''' (2009.): 2-17.</ref>
Redak 5: Redak 7:
Najglasniji zagovornici zabrane alkohola bili su okupljeni oko [[trezvenjački pokret|trezvenjačkog pokreta]] koji je sa zamjetnijim djelovanjem započeo nakon donošenja Mainskog zakona 1851. u američkoj saveznoj državi [[Maine]] kojim je u toj državi alkohol proglašen protuzakonitim.<ref>Craig, Heron (2003.). ''Booze: a distilled history''. Toronto: Between the Lines, str. 152. {{ISBN|1896357830}}.</ref>
Najglasniji zagovornici zabrane alkohola bili su okupljeni oko [[trezvenjački pokret|trezvenjačkog pokreta]] koji je sa zamjetnijim djelovanjem započeo nakon donošenja Mainskog zakona 1851. u američkoj saveznoj državi [[Maine]] kojim je u toj državi alkohol proglašen protuzakonitim.<ref>Craig, Heron (2003.). ''Booze: a distilled history''. Toronto: Between the Lines, str. 152. {{ISBN|1896357830}}.</ref>


Trezvenjački pokret potekao je iz [[protestanti|protestantskih]] denominacija ([[baptisti|baptista]], [[metodisti|metodista]], [[prezbiterijanci|prezbiterijanaca]]), ali ga je podržala i [[Katolička crkva]]. Jedna od najvećih i najutjecajnijih trezvenjačkih organizacija bila je ''Ženska kršćanska trezvenjačka zajednica'' (WCTU).<ref>Coombs, Adam James (2011.). "Liberty and Community:The Political Ideas of Nineteenth-Century Canadian Temperance Movements". ''The Graduate History Review''. '''3''' (1).</ref> Zahvaljujući pritisku WTCU-a u školama u [[Nova Scotia|Novoj Scotiji]] učile su se štetne posljedice alkohola na ljudsko [[zdravlje]] i na samo [[tijelo (biologija)|ljudsko tijelo]].<ref>Sheehan, Nancy M. (1984.). "National Pressure Groups and Provincial Curriculum Policy: Temperance in Nova Scotia Schools 1880-1930". ''Canadian Journal of Education / Revue canadienne de l'éducation''. '''9''' (1): 78.</ref> Do završetka 19. stoljeća takvi programi uvedeni su u škole u gotovo svim pokrajinama zbog čega se takav obrazovni pristup u javnosti smatra počecima [[javno zdravstvo|javnog zdravstva]] u Kanadi.<ref>Sheehan, Nancy M. (1984.). "The WCTU and Educational Strategies on the Canadian Prairie". ''History of Education Quarterly''. '''24''' (1): 103.</ref>
Trežvenjački pokret u Kanadi potekao je iz [[protestanti|protestantskih]] denominacija ([[baptisti|baptista]], [[metodisti|metodista]], [[prezbiterijanci|prezbiterijanaca]]). [[Katolička crkva]] u Kanadi također je podržala trežnjevački pokret. Trežvenjački pokreti naglašavali su štete koje alkohol kroz alkoholizam donosti obiteljima i zajednici uopće, te su smatrali da smanjivanje dostupnosti alkohola u društvu tj. njegovim ukidanjem mogu prekinuti začarani krug ovisnost, nasilja i siromaštva. Jedna od najvećih i najutjecajnijih trezvenjačkih organizacija bila je ''Ženska kršćanska trezvenjačka zajednica'' (WCTU).<ref>Coombs, Adam James (2011.). "Liberty and Community:The Political Ideas of Nineteenth-Century Canadian Temperance Movements". ''The Graduate History Review''. '''3''' (1).</ref> Zahvaljujući pritisku WTCU-a u školama u [[Nova Scotia|Novoj Scotiji]] učile su se štetne posljedice alkohola na ljudsko [[zdravlje]] i na samo [[tijelo (biologija)|ljudsko tijelo]].<ref>Sheehan, Nancy M. (1984.). "National Pressure Groups and Provincial Curriculum Policy: Temperance in Nova Scotia Schools 1880-1930". ''Canadian Journal of Education / Revue canadienne de l'éducation''. '''9''' (1): 78.</ref> Do završetka 19. stoljeća takvi programi uvedeni su u škole u gotovo svim pokrajinama zbog čega se takav obrazovni pristup u javnosti smatra počecima [[javno zdravstvo|javnog zdravstva]] u Kanadi.<ref>Sheehan, Nancy M. (1984.). "The WCTU and Educational Strategies on the Canadian Prairie". ''History of Education Quarterly''. '''24''' (1): 103.</ref>
 
== Uvođenje Trežnjevačkog zakona ==
 
Godine 1878. na snagu je stupio Trezvenjački zakon koji je vrijedio na cijelom području cijele dotadašnje Kanadske konfederacije. Prema načinu kako je radila Kanadska konfederacija, općine su morale raspisati mjesni referendum da bi se uvela zabrana proizvodnje i prodaje alkohola u općinama. <ref>Smart, Reginald George; Ogborne, Alan C. (Alan Charles) (1986.). "Northern spirits : drinking in Canada, then and now". ''Substance Abuse Librarians and Information Specialists'' (SALIS). Toronto: Addiction Research Foundation, str. 44.</ref>  Godine 1898. u Kanadi održan je i federalni Referendum o prohibiciji (Kanada je postala federacija 1867. godine), dotad prvi referendum u Kanadi na federalnoj državnoj razini, Od 44% pristupnika, njih 51% glasalo je za zabranu alkohola dok je 49% bilo protiv. Unatoč tome, premijer [[Wilfrid Laurier]] odbacio je rezultate referenduma smatravši kako 13.000 glasova razlike nije dovoljno za prolazak referendumskog zahtjeva, posebice iz razloga što je [[Quebec]] glasao premoćno protiv prohibicije.<ref>S.J.R. Noël; Limeux, Vincent. [https://www.thecanadianencyclopedia.com/en/m/article/referendum/ Referendum] '' The Canadian Encyclopedia'' (pristupljeno 26. srpnja 2018.)</ref>
 
== Utjecaji zakona na ekonomiju i zajednicu ==
 
U razdoblju 1900.-1914. brojne općine postaju »trijezne zajednice« (''dry communities'' - doslovno »suhe zajednice«) tj. mjesta sa zabranom proizvodnje, prodaje i točenja alkohola te se do 1928. zatvorilo 75% svih kanadskih [[destilerija]]. [[Prvi svjetski rat]] bio je i svojevrstan »okidač« za uspon trezvenjaštva te je [[prohibicija]] na snagu stupila dolaskom nove vlade 1917. godine i odnosila se na alkoholna pića s udjelom alkohola većim od 2,5% te je zabranila i trgovanje alkoholom među pokrajinama.<ref>Maquis, Greg. “Brewers and Distillers Paradise: American Views of Canadian Alcohol Policies.” ''Canadian Review of American Studies'', '''34''' (2) (2004.): 136, 139.</ref>


Godine 1878. na snagu je stupio Trezvenjački akt prema kojem je na području cijele dotadašnje Kanadske konfederacije svim općinama omogućena zabrana proizvodnje i prodaje alkohola putem većine na mjesnom [[referendum]]u.<ref>Smart, Reginald George; Ogborne, Alan C. (Alan Charles) (1986.). "Northern spirits : drinking in Canada, then and now". ''Substance Abuse Librarians and Information Specialists'' (SALIS). Toronto: Addiction Research Foundation, str. 44.</ref> Godine 1898. održan je i federalni Referendum o prohibiciji, dotad prvi referendum u Kanadi na državnoj razini, Od 44% pristupnika, njih 51% glasalo je za zabranu alkohola dok je 49% bilo protiv. Unatoč tome, premijer [[Wilfrid Laurier]] odbacio je rezultate referenduma smatravši kako 13.000 glasova razlike nije dovoljno za prolazak referendumskog zahtjeva, posebice iz razloga što je [[Quebec]] glasao premoćno protiv prohibicije.<ref>S.J.R. Noël; Limeux, Vincent. [https://www.thecanadianencyclopedia.com/en/m/article/referendum/ Referendum] '' The Canadian Encyclopedia'' (pristupljeno 26. srpnja 2018.)</ref>
== Tretman Prvih naroda ==


U razdoblju 1900.-1914. brojne općine postaju »čiste zajednice« (''dry communities'' - doslovno »suhe zajednice«) tj. mjesta sa zabranom proizvodnje, prodaje i točenja alkohola te se do 1928. zatvorilo 75% svih kanadskih [[destilerija]]. [[Prvi svjetski rat]] bio je i svojevrstan »okidač« za uspon trezvenjaštva te je [[prohibicija]] na snagu stupila dolaskom nove vlade 1917. godine i odnosila se na alkoholna pića s udjelom alkohola većim od 2,5% te je zabranila i trgovanje alkoholom među pokrajinama.<ref>Maquis, Greg. “Brewers and Distillers Paradise: American Views of Canadian Alcohol Policies.” ''Canadian Review of American Studies'', '''34''' (2) (2004.): 136, 139.</ref>
Kanadski Indijanci, zvani Prvim narodima, također su bili predmetom rasprava u kanadskoj politici koje su iznjedrile Indijanski zakon 1876.<ref>Campbell, Robert A. (22. svibnja 2008.). "Making Sober Citizens: The Legacy of Indigenous Alcohol Regulation in Canada, 1777–1985". ''Journal of Canadian Studies/Revue d'études canadiennes''. '''42''' (1): 108. ISSN 1911-0251.</ref> Zakon je bio pokušaj kanadskih vlasti da putem prohibicije uključe (asimiliraju) Indijance među Kanađane tako što bi im dodjeljivali kanadsko državljanstvo (a time i bolje uvjete života i životne mogućnosti) ukoliko javno dokažu svoju trijeznost« jer je unutar kanadskog društva sprema Indijancima postajala [[stereotip|lažna predodžba]] o izraženoj sklonosti prema alkoholu, prisutna i u spomenutom zakonu koji je u potpunosti opozvan 1985. godine kada je proglašen ništetnim.<ref>Campbell, Robert A. (22. svibnja 2008.). "Making Sober Citizens: The Legacy of Indigenous Alcohol Regulation in Canada, 1777–1985". ''Journal of Canadian Studies/Revue d'études canadiennes''. '''42''' (1): 117. ISSN 1911-0251.</ref>


Kanadski Indijanci, zvani Prvim narodima, također su bili predmetom rasprava u kanadskoj politici koje su iznjedrile Indijanski zakon 1876.<ref>Campbell, Robert A. (22. svibnja 2008.). "Making Sober Citizens: The Legacy of Indigenous Alcohol Regulation in Canada, 1777–1985". ''Journal of Canadian Studies/Revue d'études canadiennes''. '''42''' (1): 108. ISSN 1911-0251.</ref> Zakon je bio pokušaj kanadskih vlasti da putem prohibicije uključe (asimiliraju) Indijance među Kanađane dajući kanadsko državljanstvo (a time i bolje uvjete života i životne mogućnosti) ukoliko javno dokažu svoju čistoću« jer je prema Indijancima postajala [[stereotip|lažna predodžba]] o izraženoj sklonosti prema alkoholu, prisutna i u spomenutom zakonu koji je u potpunosti opozvan 1985. godine kada je proglašen ništetnim.<ref>Campbell, Robert A. (22. svibnja 2008.). "Making Sober Citizens: The Legacy of Indigenous Alcohol Regulation in Canada, 1777–1985". ''Journal of Canadian Studies/Revue d'études canadiennes''. '''42''' (1): 117. ISSN 1911-0251.</ref>
== Usporedba kanadske prohibicije i prohibicije u SAD-u ==


Za razliku od [[SAD|Sjedinjenih Državama]], u kojima je prohibicija iznjedrila dvije štetne posljedice (udarac na gospodarstvo i jačanje [[siva ekonomija|sive ekonomije]], time i [[mafija|mafije]] predvođene [[Al Capone]]om), Kanada je takav scenarij izbjegla omogućavanjem proizvodnje i prodaje alkohola samo u svrhu [[izvoz]]a, čime je izbjegnuto gašenje većeg dijela [[pivovara]], [[vinarija]], destilerija i drugih proizvodnih pogona. No, zbog dugačke granice sa SAD-om, glavnim izvoznim tržištem kanadskog alkohola, uzduž granice djelovala je raširena američko-kanadska mreža koja je vlastitim prijevozom nastojala izbjeći [[carina|carine]] i druge državne namete kako bi plasirajući povoljniji alkohol zaradila na razlici.
Za razliku od [[SAD|Sjedinjenih Državama]], u kojima je prohibicija iznjedrila dvije štetne posljedice (udarac na gospodarstvo i jačanje [[siva ekonomija|sive ekonomije]], time i [[mafija|mafije]] predvođene [[Al Capone]]om), Kanada je takav scenarij izbjegla omogućavanjem proizvodnje i prodaje alkohola samo u svrhu [[izvoz]]a, čime je izbjegnuto gašenje većeg dijela [[pivovara]], [[vinarija]], destilerija i drugih proizvodnih pogona. No, zbog dugačke granice sa SAD-om, glavnim izvoznim tržištem kanadskog alkohola, uzduž granice djelovala je raširena američko-kanadska mreža koja je vlastitim prijevozom nastojala izbjeći [[carina|carine]] i druge državne namete kako bi plasirajući povoljniji alkohol zaradila na razlici.

Trenutačna izmjena od 05:07, 24. ožujka 2022.

Prohibicija u Kanadi predstavlja zakonsku zabranu prodaje, proizvodnje i upotrebe alkohola u Kanadi od mjesnih općinskih i gradskih zabrana krajem 19. preko pokrajinskih zabrana početkom 20. stoljeća do zabrane na državnoj razini u vidu privremene ratne mjere između 1918. i 1920. godine kada je većina pokrajina povukla odredbe prohibicije. Na pokrajinskoj razini prohibiciju je najdulje provodio Otok Princa Edwarda na kojem je alkohol bio protuzakonit između 1901. i 1948. godine.

Pozadina problema i utjecaj trezvenjačkih pokreta

Veliki utjecaj na donošenje prohibicije imale su statistike prema kojima je na svakih 478 Kanađana bila otvorena jedna krčma (prema Kanadskom popisu 1851. u zemlji je radilo 1.999 krčmi i gostionica). Pijanstvo, tučnjave po krčmama i remećenje javnog reda i mira, kao i nasilje u obitelji bili su učestalo uzrokovani alkoholizmom koji je u Kanadi bio raširen u svim društvenim slojevima te podjednako među muškarcima i ženama.[1]

Najglasniji zagovornici zabrane alkohola bili su okupljeni oko trezvenjačkog pokreta koji je sa zamjetnijim djelovanjem započeo nakon donošenja Mainskog zakona 1851. u američkoj saveznoj državi Maine kojim je u toj državi alkohol proglašen protuzakonitim.[2]

Trežvenjački pokret u Kanadi potekao je iz protestantskih denominacija (baptista, metodista, prezbiterijanaca). Katolička crkva u Kanadi također je podržala trežnjevački pokret. Trežvenjački pokreti naglašavali su štete koje alkohol kroz alkoholizam donosti obiteljima i zajednici uopće, te su smatrali da smanjivanje dostupnosti alkohola u društvu tj. njegovim ukidanjem mogu prekinuti začarani krug ovisnost, nasilja i siromaštva. Jedna od najvećih i najutjecajnijih trezvenjačkih organizacija bila je Ženska kršćanska trezvenjačka zajednica (WCTU).[3] Zahvaljujući pritisku WTCU-a u školama u Novoj Scotiji učile su se štetne posljedice alkohola na ljudsko zdravlje i na samo ljudsko tijelo.[4] Do završetka 19. stoljeća takvi programi uvedeni su u škole u gotovo svim pokrajinama zbog čega se takav obrazovni pristup u javnosti smatra počecima javnog zdravstva u Kanadi.[5]

Uvođenje Trežnjevačkog zakona

Godine 1878. na snagu je stupio Trezvenjački zakon koji je vrijedio na cijelom području cijele dotadašnje Kanadske konfederacije. Prema načinu kako je radila Kanadska konfederacija, općine su morale raspisati mjesni referendum da bi se uvela zabrana proizvodnje i prodaje alkohola u općinama. [6] Godine 1898. u Kanadi održan je i federalni Referendum o prohibiciji (Kanada je postala federacija 1867. godine), dotad prvi referendum u Kanadi na federalnoj državnoj razini, Od 44% pristupnika, njih 51% glasalo je za zabranu alkohola dok je 49% bilo protiv. Unatoč tome, premijer Wilfrid Laurier odbacio je rezultate referenduma smatravši kako 13.000 glasova razlike nije dovoljno za prolazak referendumskog zahtjeva, posebice iz razloga što je Quebec glasao premoćno protiv prohibicije.[7]

Utjecaji zakona na ekonomiju i zajednicu

U razdoblju 1900.-1914. brojne općine postaju »trijezne zajednice« (dry communities - doslovno »suhe zajednice«) tj. mjesta sa zabranom proizvodnje, prodaje i točenja alkohola te se do 1928. zatvorilo 75% svih kanadskih destilerija. Prvi svjetski rat bio je i svojevrstan »okidač« za uspon trezvenjaštva te je prohibicija na snagu stupila dolaskom nove vlade 1917. godine i odnosila se na alkoholna pića s udjelom alkohola većim od 2,5% te je zabranila i trgovanje alkoholom među pokrajinama.[8]

Tretman Prvih naroda

Kanadski Indijanci, zvani Prvim narodima, također su bili predmetom rasprava u kanadskoj politici koje su iznjedrile Indijanski zakon 1876.[9] Zakon je bio pokušaj kanadskih vlasti da putem prohibicije uključe (asimiliraju) Indijance među Kanađane tako što bi im dodjeljivali kanadsko državljanstvo (a time i bolje uvjete života i životne mogućnosti) ukoliko javno dokažu svoju trijeznost« jer je unutar kanadskog društva sprema Indijancima postajala lažna predodžba o izraženoj sklonosti prema alkoholu, prisutna i u spomenutom zakonu koji je u potpunosti opozvan 1985. godine kada je proglašen ništetnim.[10]

Usporedba kanadske prohibicije i prohibicije u SAD-u

Za razliku od Sjedinjenih Državama, u kojima je prohibicija iznjedrila dvije štetne posljedice (udarac na gospodarstvo i jačanje sive ekonomije, time i mafije predvođene Al Caponeom), Kanada je takav scenarij izbjegla omogućavanjem proizvodnje i prodaje alkohola samo u svrhu izvoza, čime je izbjegnuto gašenje većeg dijela pivovara, vinarija, destilerija i drugih proizvodnih pogona. No, zbog dugačke granice sa SAD-om, glavnim izvoznim tržištem kanadskog alkohola, uzduž granice djelovala je raširena američko-kanadska mreža koja je vlastitim prijevozom nastojala izbjeći carine i druge državne namete kako bi plasirajući povoljniji alkohol zaradila na razlici.

Izvori

  1. ↑ Matthew J. Bellamy. "The Canadian Brewing Industry’s Response to Prohibition, 1874–1920." Journal of the Brewery History Society, 132 (2009.): 2-17.
  2. ↑ Craig, Heron (2003.). Booze: a distilled history. Toronto: Between the Lines, str. 152. ISBN 1896357830.
  3. ↑ Coombs, Adam James (2011.). "Liberty and Community:The Political Ideas of Nineteenth-Century Canadian Temperance Movements". The Graduate History Review. 3 (1).
  4. ↑ Sheehan, Nancy M. (1984.). "National Pressure Groups and Provincial Curriculum Policy: Temperance in Nova Scotia Schools 1880-1930". Canadian Journal of Education / Revue canadienne de l'éducation. 9 (1): 78.
  5. ↑ Sheehan, Nancy M. (1984.). "The WCTU and Educational Strategies on the Canadian Prairie". History of Education Quarterly. 24 (1): 103.
  6. ↑ Smart, Reginald George; Ogborne, Alan C. (Alan Charles) (1986.). "Northern spirits : drinking in Canada, then and now". Substance Abuse Librarians and Information Specialists (SALIS). Toronto: Addiction Research Foundation, str. 44.
  7. ↑ S.J.R. Noël; Limeux, Vincent. Referendum The Canadian Encyclopedia (pristupljeno 26. srpnja 2018.)
  8. ↑ Maquis, Greg. “Brewers and Distillers Paradise: American Views of Canadian Alcohol Policies.” Canadian Review of American Studies, 34 (2) (2004.): 136, 139.
  9. ↑ Campbell, Robert A. (22. svibnja 2008.). "Making Sober Citizens: The Legacy of Indigenous Alcohol Regulation in Canada, 1777–1985". Journal of Canadian Studies/Revue d'études canadiennes. 42 (1): 108. ISSN 1911-0251.
  10. ↑ Campbell, Robert A. (22. svibnja 2008.). "Making Sober Citizens: The Legacy of Indigenous Alcohol Regulation in Canada, 1777–1985". Journal of Canadian Studies/Revue d'études canadiennes. 42 (1): 117. ISSN 1911-0251.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Prohibicija_u_Kanadi&oldid=445603"