Toggle menu
243,1 tis.
110
18
645,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pragmatička sankcija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Pragmatička sankcija'''-->'''Pragmatička sankcija''' je u pravu [[Bizant|Istočnorimskoga Carstva]], [[car]]ski dekret kojim se rješava neki važan problem. Izraz je prihvaćen i u [[Europa|Europi]]. Pragmatičkom sankcijom zovu se i tri dokumenta koji uređuju pitanje nasljedstva dinastije Habsburg u Austriji, Ugarskoj i [[Hrvatska pod Habsburzima|Hrvatskoj]]. Najstarija pragmatička sankcija koju je prihvatio Hrvatski sabor datira iz [[1712.]], a njime se nasljedno pravo proširuje i na žensku lozu.<ref>http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=32103</ref>
Pragmatička sankcija''' je u pravu [[Bizant|Istočnorimskoga Carstva]], [[car]]ski dekret kojim se rješava neki važan problem. Izraz je prihvaćen i u [[Europa|Europi]]. Pragmatičkom sankcijom zovu se i tri dokumenta koji uređuju pitanje nasljedstva dinastije Habsburg u Austriji, Ugarskoj i [[Hrvatska pod Habsburzima|Hrvatskoj]]. Najstarija pragmatička sankcija koju je prihvatio Hrvatski sabor datira iz [[1712.]], a njime se nasljedno pravo proširuje i na žensku lozu.<ref>http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=32103</ref>


U Hrvatskoj, [[Hrvatska pragmatička sankcija|zakonska odluka Hrvatskoga sabora od 9. ožujka 1712.]], kojom se prihvaća da se vladarsko pravo [[Habsburg]]a prenese i na žensku liniju nasljeđivanja pod uvjetom da Hrvatska ostaje združena s drugim zemljama krune s kojima je bila povezana izvornim izborom habsburške dinastije za [[Hrvatski vladari|vladare Kraljevine Hrvatske]]. U osnovi se radilo o odluci hrvatskoga [[plemstvo|plemstva]] da podupre izbor [[Marija Terezija|Marije Terezije]] kao jedine nasljednice cara Karla III. za hrvatsku, a time i ugarsku kraljicu, čemu se ugarsko plemstvo protivilo. Zauzvrat, hrvatsko je plemstvo dobilo “povelju sigurnosti” i time ojačalo položaj u odnosu na ugarsko. Sam akt često se navodio kao jedan od pravnih instituta izvorne [[hrvatsko državno pravo|hrvatske državnosti]] u odnosu na [[ugarska|Ugarsku]].<ref>http://proleksis.lzmk.hr/42471/</ref>
U Hrvatskoj, [[Hrvatska pragmatička sankcija|zakonska odluka Hrvatskoga sabora od 9. ožujka 1712.]], kojom se prihvaća da se vladarsko pravo [[Habsburg]]a prenese i na žensku liniju nasljeđivanja pod uvjetom da Hrvatska ostaje združena s drugim zemljama krune s kojima je bila povezana izvornim izborom habsburške dinastije za [[Hrvatski vladari|vladare Kraljevine Hrvatske]]. U osnovi se radilo o odluci hrvatskoga [[plemstvo|plemstva]] da podupre izbor [[Marija Terezija|Marije Terezije]] kao jedine nasljednice cara Karla III. za hrvatsku, a time i ugarsku kraljicu, čemu se ugarsko plemstvo protivilo. Zauzvrat, hrvatsko je plemstvo dobilo “povelju sigurnosti” i time ojačalo položaj u odnosu na ugarsko. Sam akt često se navodio kao jedan od pravnih instituta izvorne [[hrvatsko državno pravo|hrvatske državnosti]] u odnosu na [[ugarska|Ugarsku]].<ref>http://proleksis.lzmk.hr/42471/</ref>

Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 04:01

Pragmatička sankcija je u pravu Istočnorimskoga Carstva, carski dekret kojim se rješava neki važan problem. Izraz je prihvaćen i u Europi. Pragmatičkom sankcijom zovu se i tri dokumenta koji uređuju pitanje nasljedstva dinastije Habsburg u Austriji, Ugarskoj i Hrvatskoj. Najstarija pragmatička sankcija koju je prihvatio Hrvatski sabor datira iz 1712., a njime se nasljedno pravo proširuje i na žensku lozu.[1]

U Hrvatskoj, zakonska odluka Hrvatskoga sabora od 9. ožujka 1712., kojom se prihvaća da se vladarsko pravo Habsburga prenese i na žensku liniju nasljeđivanja pod uvjetom da Hrvatska ostaje združena s drugim zemljama krune s kojima je bila povezana izvornim izborom habsburške dinastije za vladare Kraljevine Hrvatske. U osnovi se radilo o odluci hrvatskoga plemstva da podupre izbor Marije Terezije kao jedine nasljednice cara Karla III. za hrvatsku, a time i ugarsku kraljicu, čemu se ugarsko plemstvo protivilo. Zauzvrat, hrvatsko je plemstvo dobilo “povelju sigurnosti” i time ojačalo položaj u odnosu na ugarsko. Sam akt često se navodio kao jedan od pravnih instituta izvorne hrvatske državnosti u odnosu na Ugarsku.[2]

Povezani članci

Izvori