Marija Fabković: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Marija Fabković''' rođ. Frechova ([[Prag]], [[8. veljače]] [[1833.]] - [[Zagreb]], [[24. srpnja]] [[1915.]]), bila je hrvatska prosvjetna radnica, pedagoginja i spisateljica, rođenjem [[Česi u Hrvatskoj|Čehinja]] iz [[Prag]]a. Bila je prva kvalificirana učiteljica [[tjelovježba|tjelovježbe]] za građanske i učiteljske škole, borkinja za prava žena u Hrvatskoj. | |||
Suprug joj je [[učitelj]], [[pedagog]], [[pisac]], [[novinar]] i novinski [[urednik]] [[Skender Fabković]] iz [[Samobor]]a. | Suprug joj je [[učitelj]], [[pedagog]], [[pisac]], [[novinar]] i novinski [[urednik]] [[Skender Fabković]] iz [[Samobor]]a. | ||
Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 13:06
Marija Fabković rođ. Frechova (Prag, 8. veljače 1833. - Zagreb, 24. srpnja 1915.), bila je hrvatska prosvjetna radnica, pedagoginja i spisateljica, rođenjem Čehinja iz Praga. Bila je prva kvalificirana učiteljica tjelovježbe za građanske i učiteljske škole, borkinja za prava žena u Hrvatskoj. Suprug joj je učitelj, pedagog, pisac, novinar i novinski urednik Skender Fabković iz Samobora.
Životopis[uredi]
Rodila se je u Pragu 1833. godine. U rodnom je gradu završila pučku i učiteljsku školu te večernju školu za više obrazovanje žena. Bila je članicom Sokola. Ondje je uvidjela koliko je važna tjelovježba, pa je poslije u karijeri bila promicala vrijednosti tjelesnog odgoja u intelektualnom, moralnom i zdravstvenom razvitku mladeži po čemu je bila među prvima u Hrvatskoj. Prihvatila je napredne pedagoške metode svog vremena te se borila za nastavu koja će odgajati i duh i tijelo. Radi boljeg predavanja nastave, položila je ispite iz francuskog jezika, gimnastike, matematike i prirodopisa.
Supruga Skendera Fabkovića je upoznala u Pragu, udala se te se je uskoro s njime odselila u Hrvatsku. Bila je suosnivačicom i članicom Hrvatskog pedagoško-književnog zbora i jedina žena među osnivačima i članovima. Hrvatsko je domoljublje obilježavalo i nju i supruga. Pisalo se o njoj "žena je bistra, čelična duha i ushićena srca, koja je prirasla narodu hrvatskom kao vlastita kći."[1]
Nagrade[uredi]
- 1869.: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za prijevod knjige Jean Macé, Dogadjaji zalogaja hljeba.