Lydia Scheuermann-Hodak: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Lydia Scheuermann-Hodak''', [[hrvatska književnost|hrvatska]] [[književnica]], [[dramatičarka]], [[pripovjetka|pripovjedačica]], auktorica [[kazališni komad|kazališnih komada]], kratkih priča i [[romanopisac]] iz [[Osijek]]a.<ref name="Hrvatsko slovo 21. obljetnica">[http://www.hrvatsko-slovo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3326%3Auz-21-obljetnicu-hrvatskoga-slova-i-22-godinu-izlaenja-dodijeljene-su-nagrade-dubravko-horvati-i-ljubica-tefan&catid=34%3Aizdvajamo&Itemid=69 Uz 21. obljetnicu Hrvatskoga slova i 22. godinu izlaženja dodijeljene su nagrade “Dubravko Horvatić” i “Ljubica Štefan”], Hrvatsko slovo, Pristupljeno 17. svibnja 2016.</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 11:26
Lydia Scheuermann-Hodak, hrvatska književnica, dramatičarka, pripovjedačica, auktorica kazališnih komada, kratkih priča i romanopisac iz Osijeka.[1]
Životopis[uredi]
Rodila se je u Srijemu. Odrasla je na pustari Vrbiku, u raskošnom parku, uz muljevitu Vuku. Pustarski krajobrazi koje je proživjela u djetinjstvu, stara seoska škola u Laslovu ostavile su traga na njenom stvarateljstvu. [1]
Uspjeh je postigla monodramom Slike Marijine koja je izvedena do svibnja 2016. u dvadesetak država na desetak jezika, u brojnim kazalištima i na festivalima. U SAD je uvrštena u mnoge kolegije drama na tamošnjim sveučilištima. Kazališni komadi Lydije Scheuermann-Hodak prevedeni su, izvedeni ili izdani na više jezika: na arapskom, engleskom, farsiju, francuskom, madžarskom, njemačkom, rumunjskom, ruskom i španjolskom jeziku. [1]
Auktorica je romana Zmija oko vrata. Preveden je na na njemački i madžarski, te je objavljen i u zvučnom izdanju za biblioteku slijepih. Napisala je na njemačkom djelo Žena u svilenoj košulji, a u auktorskom prijevodu na hrvatski.[1]
Okušala se i u kratkim pričama. Objavila je zbirku Frezije. Filmskoj je umjetnosti podarila scenarij za cjelovečernji film Korak po korak.[1]
Za kratku priču Pustaraški ćošak dobila je 1. nagradu Dubravko Horvatić za 2015. godinu. Djelo sažima motive iz djetinjstva i života na pustari i uklapa hrvatsku slavonsku priču gotovo cijeloga 20. stoljeća, "koju svojim razornim djelovanjem nisu mogli uništiti ni boljševička revolucija, ni lokalni skojevci, ali ni velikosrpska agresija. Pustara je u ovoj priči stjecište različitih etničkih skupina koje, sljubivši se sa hraniteljicom zemljom, njezinim plodovima i vrijednostima postupno iskristaliziraju današnju hrvatsku naciju. Čak i onda kad pustara stjecajem okolnosti zaraste, njezini je privrženici ne napuštaju, naime oni je svojim povratkom oživotvoruju. Ako nikako drukčije, onda bar u proznoj pripovjedačkoj formi." (Obrazloženje Prosudbenoga povjerenstva za nagradu “Dubravko Horvatić” za prozu)[1]
Nagrade i priznanja[uredi]
- 1. nagrada Dubravko Horvatić za 2015. godinu[1]