Razlika između inačica stranice »Lujo Medvidović«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Lujo Medvidović''' ([[Lokvičići]], [[5. siječnja]] [[1950.]] - [[Osijek]], [[4. siječnja]] [[2013.]]) bio je [[hrvatska književnost|hrvatski]] književnik i odvjetnik. Živio je u Osijeku i Zagrebu. Pisao je pjesme i romane. Pjesnički se najviše izražavao kroz [[sonet]]e. | |||
== Životopis == | == Životopis == |
Trenutačna izmjena od 11:10, 23. ožujka 2022.
Lujo Medvidović (Lokvičići, 5. siječnja 1950. - Osijek, 4. siječnja 2013.) bio je hrvatski književnik i odvjetnik. Živio je u Osijeku i Zagrebu. Pisao je pjesme i romane. Pjesnički se najviše izražavao kroz sonete.
Životopis
U Krivodolu je završio osnovnu školu. U Splitu je završio gimnaziju i Pravni fakultet. U Osijeku je magistrirao pravne znanosti (filozofija prava) na Pravnom fakultetu u Osijeku. Živio je i radio u Vinkovcima, a poslije u Osijeku i Zagrebu gdje je živio i radio u odvjetništvu. Bio je članom je Društva hrvatskih književnika od 1995. godine. Prije odvjetničke karijere bio je sudac Općinskog suda u Osijeku. 1980-ih je godina radio je u ondašnjem Okružnom javnom tužiteljstvu, a poslije je bio direktor Zavoda za rad.
Medvidović je siječnja 2013. brutalno usmrćen u svom uredu u središtu Osijeka. Nasmrt je izboden nožem. Medvidovićeva okrutna smrt potresla je Osijek, jer se u tom gradu dugo vremena nije dogodilo tako brutalno ubojstvo.
Književni rad
Roman Castus i pravda je znanstveno-pripovjedačko djelo. Soneti mu odišu povijesnim, nacionalnim i hrvatskim domoljubnim motivima. Objavio je 19 zbirka pjesama.
Djela mu se nalaze u većem broju antologija.
Djela
(izbor)
- Vukovarski križ, zbirka soneta, 1998.
- Miris tamarisa, zbirka soneta, 1999.
- Žensko lice Boga, zbirka soneta, 2004.
- Dom prepelica, zbirka soneta, 2007.
- Kornatske ruže, zbirka soneta, 2008.
- Castus i pravda, povijesni roman, 2009.
Nagrade
- 2001.: Nagrada „Josip i Ivan Kozarac“ - povelja uspješnosti na Danima Josipa i Ivana Kozarca za djelo Radost raskovanih ruku
- 2006.: 3. nagrada Dubravko Horvatić za poeziju [1]
Izvori
- Gradska knjižnica Krapina
- Preminuo Lujo Medvidović, Društvo hrvatskih književnika, 7. siječnja 2013.
- Odvjetnik i pjesnik Lujo Medvidović ubijen u svom uredu u Osijeku, Hrvatska riječ, 5. siječnja 2013.
- Suzana Lepan: Osumnjičeni za ubojstvo pobjegao s Odjela za duševne bolesti, Večernji list, 5. siječnja 2013.
- ↑ Glas Slavonije, 30. travnja 2007.
Vanjske poveznice
- Lujo Medvidović: Mr.sc. Lujo Medvidović – nema pravde za Hrvatsku bez pravde u Hrvatskoj - (Hrvatskom branitelju Tihomiru Purdi i moralnoj snazi koja brani da kristalnu čistoću spremnosti hrvatskih branitelja ne bace u blato!), Hrvatsko kulturno vijeće, izlaganje na tribini "Hrvatsko sudstvo i Europska unija" 7. veljače 2011.
- Ana Penić: In memoriam Lujo Medvidović, Obitelj Malih Marija
- Hrvoje Hitrec: Uz smrt Luje Medvidovića, hrvatskog pjesnika, pravnika i filozofa, povjernika Hrvatskoga kulturnog vijeća za Slavoniju, Hrvatsko kulturno vijeće, 5. siječnja 2013.