More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Locum Beati Petri''' ([[hrvatski jezik|hrv.]] ''Mjesto blaženog Petra''), [[papinska bula|bula]] pape [[Lav XII.|Lava XII.]] (1823.-1829.) objavljena [[30. lipnja]] [[1828.]] godine kojom je preuređena crkvena organizacija u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Izdana je na traženje bečkog Dvora koji je, nakon [[napoleonski ratovi|napoleonskih ratova]], želio inkorporirati novostečeni teritorij [[Kraljevina Dalmacija|Kraljevine Dalmacije]] i institucije [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]] u njoj u sastav [[Habsburška Monarhija|Habsburške monarhije]] i odrediti joj političke i administrativne okvire koji bi odgovarali centralističkim težnjama [[Beč]]a.<ref name="hrcak.srce.hr">[http://hrcak.srce.hr/file/95497 Državna uprava u Dalmaciji i crkveni preustroj 1828./1830. godine]</ref> | |||
== Sadržaj i provedba papinske bule == | == Sadržaj i provedba papinske bule == | ||
Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 10:29
Locum Beati Petri (hrv. Mjesto blaženog Petra), bula pape Lava XII. (1823.-1829.) objavljena 30. lipnja 1828. godine kojom je preuređena crkvena organizacija u Dalmaciji. Izdana je na traženje bečkog Dvora koji je, nakon napoleonskih ratova, želio inkorporirati novostečeni teritorij Kraljevine Dalmacije i institucije Katoličke Crkve u njoj u sastav Habsburške monarhije i odrediti joj političke i administrativne okvire koji bi odgovarali centralističkim težnjama Beča.[1]
Sadržaj i provedba papinske bule
Papinskom bulom, papa je degradirao drevnu splitsku nadbiskupiju i metropoliju, sveo je na razinu biskupije i pripojio joj makarsku biskupiju koja je tim činom prestala postojati kao samostalna biskupija. Istom odlukom zadarska je nadbiskupija dobila dostojanstvo dalmatinske metropolije kojoj je podvrgnuta splitsko-makarska biskupija.[2][3]
Istodobno je i dubrovačka Crkva svedena na razinu biskupije, pulska je pripojena porečkoj, a osam ih je ukinuto: novigradska, osorska, rapska, skradinska, ninska, trogirska, korčulanska i stonska.[1] Budvanska biskupija također je ukinuta, a teritorij joj je 1830. pripojen Kotorskoj biskupiji.[4]
Splitskom nadbiskupu oduzet je metropolitanski naslov i titula primasa Dalmacije i čitave Hrvatske, a novoj su zadarskoj metropoliji podvrgnute kotorska, dubrovačka, hvarska, splitska i šibenska dijaceza.
Tim odlukama centralizirana je crkvena vlast, smanjen je broj biskupija i provedeno njihovo približno izjednačavanje s teritorijalno-političkim granicama.[1]
Bilješke
Literatura
- Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, Crkva u svijetu, Split, 1999.
- Vrandečić, Josip, Dalmatinski autonomistički pokret u XIX. stoljeću, Dom i svijet, Zagreb, 2002. ISBN 953-6491-60-5