Razlika između inačica stranice »Šumadijsko-vojvođanski dijalekt«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Šumadijsko-vojvođanski dijalekt''' je dijalekt [[Štokavsko narječje|štokavskoga narječja]]. Pripada [[Novoštokavski|novoštokavskim dijalektima]]. Govori se na sjeveru [[Srbija|Republike Srbije,]] a naziv je dobio po prostiranju na područjima [[Šumadija|Šumadije]] i [[Vojvodina|Vojvodine.]] Obuhvaća središnje dijelove Šumadije, do [[Mačva|Mačve]] i [[Pocerina|Pocerine]] prema zapadu, dok prema sjeveru obuvaća cijeli [[Srijem]], veći dio [[Bačka|Bačke,]] kao i srednje i sjeverne dijelove [[Banat|Banata]]. U središtu područja ovoga dijalekta nalazi se [[Beograd|Beograd,]] glavni grad Srbije. Također se govori među Srbima u Rumunjskoj, kao i među Srbima u Mađarskoj.<ref>Ivić, Pavle (1956). Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1. izd.). Novi Sad: Matica srpska.</ref><ref>Okuka, Miloš (2008). Srpski dijalekti. Zagreb: Prosvjeta.</ref> [[Govori Hrvata iločkoga područja]] dio su šumadijsko-vojvođanskoga dijalekta.<ref>Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003., str. 129.-130.</ref> | |||
== Osobine dijalekta == | == Osobine dijalekta == | ||
Trenutačna izmjena od 09:55, 22. ožujka 2022.
Šumadijsko-vojvođanski dijalekt je dijalekt štokavskoga narječja. Pripada novoštokavskim dijalektima. Govori se na sjeveru Republike Srbije, a naziv je dobio po prostiranju na područjima Šumadije i Vojvodine. Obuhvaća središnje dijelove Šumadije, do Mačve i Pocerine prema zapadu, dok prema sjeveru obuvaća cijeli Srijem, veći dio Bačke, kao i srednje i sjeverne dijelove Banata. U središtu područja ovoga dijalekta nalazi se Beograd, glavni grad Srbije. Također se govori među Srbima u Rumunjskoj, kao i među Srbima u Mađarskoj.[1][2] Govori Hrvata iločkoga područja dio su šumadijsko-vojvođanskoga dijalekta.[3]
Osobine dijalekta
- novoštokavski četvoronaglasni sustav s pomakom naglaska na inicijalni slog
- genitiv množine s nastavkom -a
- ujednačavanje nastavaka za dativ, instrumental i lokativ množine na -ima/-ama
- ekavski ostvaraj jata
- izostanak glasa h
- kontrakcija -ao u o: pevo, čito
Izvori
- ↑ Ivić, Pavle (1956). Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1. izd.). Novi Sad: Matica srpska.
- ↑ Okuka, Miloš (2008). Srpski dijalekti. Zagreb: Prosvjeta.
- ↑ Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003., str. 129.-130.