Organicizam: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bmz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Organicizam''' je smjer u [[sociologija|sociologiji]]. Društvo odnosno sva društvena zbivanja i pojave nastoji objasniti [[biologizam|biologistički]], odnosno da je društvo poput [[organizam|organizma]] ili nadorganizma sa svim zakonitostima koje vladaju u svijetu [[živo biće|živih bića]]. Razdioba uloga u tom sklopu jest na osnovi načela svrhovitosti. | |||
Budući da se sve shvaća biologistički i doslovno mehanički prenose zakonitosti iz svijeta živih bića u svijet društvenih odnosa, pristup je imao pogrješaka jer je prenosio na društvo određenja koja su nespojiva sa složenim svijetom društvenih, ekonomskih, kulturnih i političkih odnosa. | Budući da se sve shvaća biologistički i doslovno mehanički prenose zakonitosti iz svijeta živih bića u svijet društvenih odnosa, pristup je imao pogrješaka jer je prenosio na društvo određenja koja su nespojiva sa složenim svijetom društvenih, ekonomskih, kulturnih i političkih odnosa. | ||
Primjer prenošenja odnosa jest podjela rada u društvenoj izgradnji koju se poistovjećivalo s podjelom rada među pojedinim organima i zakonomjernostima rasta živih bića. | Primjer prenošenja odnosa jest podjela rada u društvenoj izgradnji koju se poistovjećivalo s podjelom rada među pojedinim organima i zakonomjernostima rasta živih bića. |
Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 18:20
Organicizam je smjer u sociologiji. Društvo odnosno sva društvena zbivanja i pojave nastoji objasniti biologistički, odnosno da je društvo poput organizma ili nadorganizma sa svim zakonitostima koje vladaju u svijetu živih bića. Razdioba uloga u tom sklopu jest na osnovi načela svrhovitosti. Budući da se sve shvaća biologistički i doslovno mehanički prenose zakonitosti iz svijeta živih bića u svijet društvenih odnosa, pristup je imao pogrješaka jer je prenosio na društvo određenja koja su nespojiva sa složenim svijetom društvenih, ekonomskih, kulturnih i političkih odnosa. Primjer prenošenja odnosa jest podjela rada u društvenoj izgradnji koju se poistovjećivalo s podjelom rada među pojedinim organima i zakonomjernostima rasta živih bića.
Predstavnici ove teorije su pozitivist i evolucionist Herbert Spencer, koji organicizam zastupa, ali više u osnovnim postvkama, dok krajnje organicistički istupa Alfred Victor Espinas. Ostali istaknuti predstavnici su Paul von Lilienfeld, Jacques Novicow, Albert Schäffle, Aleksandr Stronjin i René Worms.
Vidi[uredi]
Literatura[uredi]
- Organicizam, Hrvatski jezični portal
- Hrvatski leksikon
- Hrvatska enciklopedija
- Barberis D. S. (2003). In search of an object: Organicist sociology and the reality of society in fin-de-siècle France. History of the Human Sciences, vol 16, no. 3, pp. 51–72.