Organicizam: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bmz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Organicizam'''-->'''Organicizam''' je smjer u [[sociologija|sociologiji]]. Društvo odnosno sva društvena zbivanja i pojave nastoji objasniti [[biologizam|biologistički]], odnosno da je društvo poput [[organizam|organizma]] ili nadorganizma sa svim zakonitostima koje vladaju u svijetu [[živo biće|živih bića]]. Razdioba uloga u tom sklopu jest na osnovi načela svrhovitosti.
Organicizam''' je smjer u [[sociologija|sociologiji]]. Društvo odnosno sva društvena zbivanja i pojave nastoji objasniti [[biologizam|biologistički]], odnosno da je društvo poput [[organizam|organizma]] ili nadorganizma sa svim zakonitostima koje vladaju u svijetu [[živo biće|živih bića]]. Razdioba uloga u tom sklopu jest na osnovi načela svrhovitosti.
Budući da se sve shvaća biologistički i doslovno mehanički prenose zakonitosti iz svijeta živih bića u svijet društvenih odnosa, pristup je imao pogrješaka jer je prenosio na društvo određenja koja su nespojiva sa složenim svijetom društvenih, ekonomskih, kulturnih i političkih odnosa.  
Budući da se sve shvaća biologistički i doslovno mehanički prenose zakonitosti iz svijeta živih bića u svijet društvenih odnosa, pristup je imao pogrješaka jer je prenosio na društvo određenja koja su nespojiva sa složenim svijetom društvenih, ekonomskih, kulturnih i političkih odnosa.  
Primjer prenošenja odnosa jest podjela rada u društvenoj izgradnji koju se poistovjećivalo s podjelom rada među pojedinim organima i zakonomjernostima rasta živih bića.  
Primjer prenošenja odnosa jest podjela rada u društvenoj izgradnji koju se poistovjećivalo s podjelom rada među pojedinim organima i zakonomjernostima rasta živih bića.  

Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 18:20

Organicizam je smjer u sociologiji. Društvo odnosno sva društvena zbivanja i pojave nastoji objasniti biologistički, odnosno da je društvo poput organizma ili nadorganizma sa svim zakonitostima koje vladaju u svijetu živih bića. Razdioba uloga u tom sklopu jest na osnovi načela svrhovitosti. Budući da se sve shvaća biologistički i doslovno mehanički prenose zakonitosti iz svijeta živih bića u svijet društvenih odnosa, pristup je imao pogrješaka jer je prenosio na društvo određenja koja su nespojiva sa složenim svijetom društvenih, ekonomskih, kulturnih i političkih odnosa. Primjer prenošenja odnosa jest podjela rada u društvenoj izgradnji koju se poistovjećivalo s podjelom rada među pojedinim organima i zakonomjernostima rasta živih bića.

Predstavnici ove teorije su pozitivist i evolucionist Herbert Spencer, koji organicizam zastupa, ali više u osnovnim postvkama, dok krajnje organicistički istupa Alfred Victor Espinas. Ostali istaknuti predstavnici su Paul von Lilienfeld, Jacques Novicow, Albert Schäffle, Aleksandr Stronjin i René Worms.

Vidi[uredi]

Literatura[uredi]