Razlika između inačica stranice »Norveške narodne priče«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bmz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Norveške narodne priče'''-->'''''Norveške narodne priče''''' ([[norveški jezik|nor.]] '''Norske folkeeventyr''') naziv je zbirke narodnih priča koje su skupili, zapisali i izdali [[Peter Christen Asbjørnsen]] i [[Jørgen Moe]]. Prva inačica tiskana je između 1841. i 1844. Izdavanje zbirke ubraja se u prekretnicu u razvoju norveškog pisanog jezika na putu odvajanja od [[danski|danskog]], jezika koji je bio norma u [[Danska-Norveška|Dansko-Norveškoj]] uniji još od sredine 15. stoljeća.
''Norveške narodne priče''''' ([[norveški jezik|nor.]] '''Norske folkeeventyr''') naziv je zbirke narodnih priča koje su skupili, zapisali i izdali [[Peter Christen Asbjørnsen]] i [[Jørgen Moe]]. Prva inačica tiskana je između 1841. i 1844. Izdavanje zbirke ubraja se u prekretnicu u razvoju norveškog pisanog jezika na putu odvajanja od [[danski|danskog]], jezika koji je bio norma u [[Danska-Norveška|Dansko-Norveškoj]] uniji još od sredine 15. stoljeća.


Jedno od ključnih pitanja s kojima su se izdavači borili bilo je hoće li se [[saga|sage]] objaviti na norveškom dijalektu ili će pak materijal biti objavljen na danskom. Asbjørnsen i Moe našli su kompromis; zadržali su jednostavnu narativnu formu izbjegavajući dijalekte.
Jedno od ključnih pitanja s kojima su se izdavači borili bilo je hoće li se [[saga|sage]] objaviti na norveškom dijalektu ili će pak materijal biti objavljen na danskom. Asbjørnsen i Moe našli su kompromis; zadržali su jednostavnu narativnu formu izbjegavajući dijalekte.


[[Kategorija:Norveška književnost]]
[[Kategorija:Norveška književnost]]

Trenutačna izmjena od 14:49, 20. ožujka 2022.

Norveške narodne priče (nor. Norske folkeeventyr) naziv je zbirke narodnih priča koje su skupili, zapisali i izdali Peter Christen Asbjørnsen i Jørgen Moe. Prva inačica tiskana je između 1841. i 1844. Izdavanje zbirke ubraja se u prekretnicu u razvoju norveškog pisanog jezika na putu odvajanja od danskog, jezika koji je bio norma u Dansko-Norveškoj uniji još od sredine 15. stoljeća.

Jedno od ključnih pitanja s kojima su se izdavači borili bilo je hoće li se sage objaviti na norveškom dijalektu ili će pak materijal biti objavljen na danskom. Asbjørnsen i Moe našli su kompromis; zadržali su jednostavnu narativnu formu izbjegavajući dijalekte.