Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Motuproprij: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Motuproprij'''-->'''Motuproprij''' ([[latinski]]: "motu proprio", [[hrvatski]] "vlastita inicijativa") je [[dokument]] koji donosi [[papa]] (ili monarh) na vlastitu inicijativu, a osobno ga je potpisao.<ref>Oxford Dictionary of the Christian Church (Oxford University Press 2005 {{ISBN|978-0-19-280290-3}}), s.v. motu proprio</ref>
Motuproprij''' ([[latinski]]: "motu proprio", [[hrvatski]] "vlastita inicijativa") je [[dokument]] koji donosi [[papa]] (ili monarh) na vlastitu inicijativu, a osobno ga je potpisao.<ref>Oxford Dictionary of the Christian Church (Oxford University Press 2005 {{ISBN|978-0-19-280290-3}}), s.v. motu proprio</ref>


Kada ga proglašava papa, može biti upućen na cijelu [[Rimokatolička Crkva|Crkvu]], na dio Crkve, ili na neke pojedince. Prvi motuproprij je proglasio [[papa]] [[Klement]] [[1484.]] Nastavio je biti česti oblik papinskih proglasa, pogotovo kada se uspostavlja institucija, uvode manje promjene u zakone ili postupke, i pri dodjeli povlastica osobama ili institucijama.<ref>http://www.newadvent.org/cathen/10602a.htm Preuzeto 14. siječnja 2015.</ref>
Kada ga proglašava papa, može biti upućen na cijelu [[Rimokatolička Crkva|Crkvu]], na dio Crkve, ili na neke pojedince. Prvi motuproprij je proglasio [[papa]] [[Klement]] [[1484.]] Nastavio je biti česti oblik papinskih proglasa, pogotovo kada se uspostavlja institucija, uvode manje promjene u zakone ili postupke, i pri dodjeli povlastica osobama ili institucijama.<ref>http://www.newadvent.org/cathen/10602a.htm Preuzeto 14. siječnja 2015.</ref>

Posljednja izmjena od 19. ožujak 2022. u 09:48

Motuproprij (latinski: "motu proprio", hrvatski "vlastita inicijativa") je dokument koji donosi papa (ili monarh) na vlastitu inicijativu, a osobno ga je potpisao.[1]

Kada ga proglašava papa, može biti upućen na cijelu Crkvu, na dio Crkve, ili na neke pojedince. Prvi motuproprij je proglasio papa Klement 1484. Nastavio je biti česti oblik papinskih proglasa, pogotovo kada se uspostavlja institucija, uvode manje promjene u zakone ili postupke, i pri dodjeli povlastica osobama ili institucijama.[2]

Manje je formalan od ustava i ne nosi papinski pečat.

Izvori

  1. Oxford Dictionary of the Christian Church (Oxford University Press 2005 ISBN 978-0-19-280290-3), s.v. motu proprio
  2. http://www.newadvent.org/cathen/10602a.htm Preuzeto 14. siječnja 2015.

Vidi i: