Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Međunarodni identifikator autoriziranih podataka''' (ISADN - International Standard Authority Data Number) je međunarodni [[identifikator]] autoriziranih [[normativna kontrola|podataka]].<ref name="Getliher, Cerovski">[https://www.hkdrustvo.hr/datoteke/1720/vbh/God.57(2014),br.1-3 Hrvatsko knjižničarsko društvo] Danijela Getliher, Ana Knežević Cerovski: ''Međunarodni standardni broj imena (ISNI) u kontekstu normativnog nadzora'', Vjesnik bibliotekara Hrvatske 57 br.1/3 2014., str. 39-40 (pristupljeno 4. veljače 2018.)</ref> | |||
Otkad postoje knjižnice, za učinkovit rad presudna je bila identifikacija autora. Radi usklađenja toga na međunarodnoj razini, došlo se još od 1970-ih na zamisao o međunarodnom [[identifikator]]u autoriziranih podataka i međunarodnoj virtualnoj normativnoj bazi koja bi bila unutar [[IFLA]]-e. Potreba za međunarodnom virtualnom normativnom bazom iskazala se prvo kao zamisao o jedinstvenoj međunarodnoj normativnoj bazi. Zamisao je prerasla u zamisao o povezanim nacionalnim ili regionalnim normativnim podatcima. Inicijativa za pokretanje razvoja međunarodnog identifikatora autoriziranih podataka ISADN rodila se 1979. godine. [[Radna skupina]] za Uvjete za funkcionalnost i [[obrojčivanje]] zapisa autoriziranih podataka FRANAR suočila se s nerješivim problemima s uvišestručivanjem dodjela te mnogih administrativnih i inih problema centraliziranog sustava. Zbog toga je donijela 2008. godine [[studija o izvodljivosti]] "ISADN-a s preporukama da IFLA napusti zadatak definiranja tog identifikatora kako je bio izvorno zamišljen te da nastavi pratiti slična nastojanja u knjižničnom i drugim sektorima".<ref name="Getliher, Cerovski"/> | Otkad postoje knjižnice, za učinkovit rad presudna je bila identifikacija autora. Radi usklađenja toga na međunarodnoj razini, došlo se još od 1970-ih na zamisao o međunarodnom [[identifikator]]u autoriziranih podataka i međunarodnoj virtualnoj normativnoj bazi koja bi bila unutar [[IFLA]]-e. Potreba za međunarodnom virtualnom normativnom bazom iskazala se prvo kao zamisao o jedinstvenoj međunarodnoj normativnoj bazi. Zamisao je prerasla u zamisao o povezanim nacionalnim ili regionalnim normativnim podatcima. Inicijativa za pokretanje razvoja međunarodnog identifikatora autoriziranih podataka ISADN rodila se 1979. godine. [[Radna skupina]] za Uvjete za funkcionalnost i [[obrojčivanje]] zapisa autoriziranih podataka FRANAR suočila se s nerješivim problemima s uvišestručivanjem dodjela te mnogih administrativnih i inih problema centraliziranog sustava. Zbog toga je donijela 2008. godine [[studija o izvodljivosti]] "ISADN-a s preporukama da IFLA napusti zadatak definiranja tog identifikatora kako je bio izvorno zamišljen te da nastavi pratiti slična nastojanja u knjižničnom i drugim sektorima".<ref name="Getliher, Cerovski"/> | ||
Posljednja izmjena od 19. ožujak 2022. u 05:52
Međunarodni identifikator autoriziranih podataka (ISADN - International Standard Authority Data Number) je međunarodni identifikator autoriziranih podataka.[1]
Otkad postoje knjižnice, za učinkovit rad presudna je bila identifikacija autora. Radi usklađenja toga na međunarodnoj razini, došlo se još od 1970-ih na zamisao o međunarodnom identifikatoru autoriziranih podataka i međunarodnoj virtualnoj normativnoj bazi koja bi bila unutar IFLA-e. Potreba za međunarodnom virtualnom normativnom bazom iskazala se prvo kao zamisao o jedinstvenoj međunarodnoj normativnoj bazi. Zamisao je prerasla u zamisao o povezanim nacionalnim ili regionalnim normativnim podatcima. Inicijativa za pokretanje razvoja međunarodnog identifikatora autoriziranih podataka ISADN rodila se 1979. godine. Radna skupina za Uvjete za funkcionalnost i obrojčivanje zapisa autoriziranih podataka FRANAR suočila se s nerješivim problemima s uvišestručivanjem dodjela te mnogih administrativnih i inih problema centraliziranog sustava. Zbog toga je donijela 2008. godine studija o izvodljivosti "ISADN-a s preporukama da IFLA napusti zadatak definiranja tog identifikatora kako je bio izvorno zamišljen te da nastavi pratiti slična nastojanja u knjižničnom i drugim sektorima".[1]
Od polovice 2000-ih pa narednih desetak godina uz ovaj su se pojavili su se i brojni drugi pokušaji identificiranja autora: Elsevierov Researcher ID, Scopusov Author ID, ORCID, ArXiv Author ID i tako dalje. Nisu se proširili na globalno identificiranje autora zbog vlastitih ograničenja: uska područje pokrivanja, nedostatnost dobro razvijene infrastrukture koja bi ih podupirala, mogućnost višestrukog (obično dvostrukog) zapisa za istog autora, smanjen opseg podataka koji pružaju i zahtjevniji postupci pretraživanja. Identifikator za autore imao je više preduvjeta, a informacijske tehnologije bile su tek jedan od njih.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Hrvatsko knjižničarsko društvo Danijela Getliher, Ana Knežević Cerovski: Međunarodni standardni broj imena (ISNI) u kontekstu normativnog nadzora, Vjesnik bibliotekara Hrvatske 57 br.1/3 2014., str. 39-40 (pristupljeno 4. veljače 2018.)