Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kamengrad (Požega): razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Kamengrad (Požega)'''-->'''Kamengrad''' (ili također, u starijim izvorima, ''Castrum Kwuar'', ''Castrum Kew War'', ''Castrum Kewar'') je ruševina [[tvrđava|tvrđave]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].
Kamengrad''' (ili također, u starijim izvorima, ''Castrum Kwuar'', ''Castrum Kew War'', ''Castrum Kewar'') je ruševina [[tvrđava|tvrđave]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].


Ime je dobila prema mađarskoj riječi ''kövár'' što u prijevodu na hrvatski jezik znači "kamena utvrda", što pokazuje jasnu svezu s hrvatskim imenom Kamengrad.  
Ime je dobila prema mađarskoj riječi ''kövár'' što u prijevodu na hrvatski jezik znači "kamena utvrda", što pokazuje jasnu svezu s hrvatskim imenom Kamengrad.  

Posljednja izmjena od 18. ožujak 2022. u 11:40

Kamengrad (ili također, u starijim izvorima, Castrum Kwuar, Castrum Kew War, Castrum Kewar) je ruševina tvrđave u Hrvatskoj.

Ime je dobila prema mađarskoj riječi kövár što u prijevodu na hrvatski jezik znači "kamena utvrda", što pokazuje jasnu svezu s hrvatskim imenom Kamengrad.

Zemljopisni položaj

Nalazi se na planini Papuku iznad Kamenskog Vučjaka, na nepristupačnom terenu, na 612 metara nadmorske visine.

Povijest

Povijesni ju dokumenti spominju još 1420. godine, a pretpostavlja se da je sagrađena krajem 13. stoljeća. U znanstvenim se krugovima uzima za vjerojatno da su joj graditelji bili iz roda Rada, braća Filip i Lovro. Kroz povijest je mijenjala vlasnike, a od poznatijih su bili Ivan Zapolja i obitelj Tahy. 1539. su ju godine nakon dugih godina osvojili Osmanlije. Za njihove je vlasti imala stalnu omanju vojnu posadu. 1687. su je godine oslobodile postrojbe hrvatskog bana Nikole Erdödyja i domaći ustanici, a u tim je borbama djelimice stradala. Nove su ju vlasti napustile tako da ju službeni podatci već 1702. godine bilježe kao ruševinu.

Vanjske poveznice

Izvori

  • Dorotea Bačić: Srednjovjekovna baština Parka prirode Papuk, Velika, 2009., str. 15.