More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnk |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Zbornik Nikše Ranjine''' ili ''Ranjinin zbornik'', ponekad nazivan i ''Dubrovački kanconijer'', najstariji je lirski zbornik hrvatske svjetovne lirike. Zapisivač je zbornika dubrovački plemić [[Nikša Ranjina]], koji je još u djetinjstvu počeo skupljati i zapisivati pjesme (g.1507. počeo ih je zapisivati, a ne zna se kada je prepisivanje završio). Pjesme u ''Zborniku'' mahom su ljubavne tematike, a autori su im [[Šiško Menčetić]], [[Džore Držić]] i drugi, danas nepoznati pjesnici. Ljubav se u zborniku opisuje i opjevava ne toliko kao intimna stvar pjesničkog subjekta, nego pretežito kao svojevrsna društvena igra koja podliježe propisanim oblicima ophođenja. Nižu se u tim pjesmama razne faze i razni oblici ljubavnog ophođenja: udvaranje, izjava ljubavi, molba da se ljubav uzvrati, veličanje tjelesne i duhovne ljepote drage, vile gospoje, bol zbog neuzvraćene ljubavi i slično, a kao adresati, objekti pjesničkih poruka pojavljuju se vile, diklice i gospoje, Amor, božansko biće, ali i razni predmeti i pojave. U književnopovijesnom smislu ''Zbornik'' je sinteza raznih i raznorodnih književnih utjecaja i poticaja, od onih trubadursko-viteških, talijanskih srednjovjekovnih pa do [[Francesco Petrarca|Petrarce]] i raznih varijanata petrarkizma i petrarkiranja. Ponekad se ističu i veze s narodnom, folklornom hrvatskom lirikom, premda je o tome teško preciznije suditi jer zapisa hrvatske folklorne lirike iz tog doba ne posjedujemo. | |||
[[Kategorija:Dubrovačka književnost]] | [[Kategorija:Dubrovačka književnost]] | ||
[[Kategorija:Hrvatska lirika]] | [[Kategorija:Hrvatska lirika]] |
Posljednja izmjena od 17. ožujak 2022. u 16:26
Zbornik Nikše Ranjine ili Ranjinin zbornik, ponekad nazivan i Dubrovački kanconijer, najstariji je lirski zbornik hrvatske svjetovne lirike. Zapisivač je zbornika dubrovački plemić Nikša Ranjina, koji je još u djetinjstvu počeo skupljati i zapisivati pjesme (g.1507. počeo ih je zapisivati, a ne zna se kada je prepisivanje završio). Pjesme u Zborniku mahom su ljubavne tematike, a autori su im Šiško Menčetić, Džore Držić i drugi, danas nepoznati pjesnici. Ljubav se u zborniku opisuje i opjevava ne toliko kao intimna stvar pjesničkog subjekta, nego pretežito kao svojevrsna društvena igra koja podliježe propisanim oblicima ophođenja. Nižu se u tim pjesmama razne faze i razni oblici ljubavnog ophođenja: udvaranje, izjava ljubavi, molba da se ljubav uzvrati, veličanje tjelesne i duhovne ljepote drage, vile gospoje, bol zbog neuzvraćene ljubavi i slično, a kao adresati, objekti pjesničkih poruka pojavljuju se vile, diklice i gospoje, Amor, božansko biće, ali i razni predmeti i pojave. U književnopovijesnom smislu Zbornik je sinteza raznih i raznorodnih književnih utjecaja i poticaja, od onih trubadursko-viteških, talijanskih srednjovjekovnih pa do Petrarce i raznih varijanata petrarkizma i petrarkiranja. Ponekad se ističu i veze s narodnom, folklornom hrvatskom lirikom, premda je o tome teško preciznije suditi jer zapisa hrvatske folklorne lirike iz tog doba ne posjedujemo.