More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m zamjena teksta Oznaka: poveznice na razdvojbe |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Dječja paraliza''' (poliomijelitis) akutno je infektivno oboljenje uzrokovano [[poliovirus]]om. Manifestira se seroznim [[meningitis]]om, [[Flakcidna paraliza|flakcidnim paralizama]] i [[pareza]]ma mišića. Naziv poliomijelitis dolazi od [[Grčki jezik|grčke]] riječi ''polio'' (πολίός), što znači "sivo", ''myelon'' (µυελός), odnoseći se na "[[Leđna moždina|leđnu moždinu]]", i -itis, što ukazuje na [[Upala|upalu]]. | |||
Dječju paralizu je kao jedinstveno stanje prvi put prepoznao [[Jakob Heine|Jakob Heine]], [[Njemačka|njemački]] [[Ortopedija|ortoped]], [[1840.]] godine. [[1908.]] godine, [[Karl Landsteiner]] otkrio je uzročnika bolesti, [[poliovirus]]. | Dječju paralizu je kao jedinstveno stanje prvi put prepoznao [[Jakob Heine|Jakob Heine]], [[Njemačka|njemački]] [[Ortopedija|ortoped]], [[1840.]] godine. [[1908.]] godine, [[Karl Landsteiner]] otkrio je uzročnika bolesti, [[poliovirus]]. |
Posljednja izmjena od 16. ožujak 2022. u 11:21
Dječja paraliza (poliomijelitis) akutno je infektivno oboljenje uzrokovano poliovirusom. Manifestira se seroznim meningitisom, flakcidnim paralizama i parezama mišića. Naziv poliomijelitis dolazi od grčke riječi polio (πολίός), što znači "sivo", myelon (µυελός), odnoseći se na "leđnu moždinu", i -itis, što ukazuje na upalu.
Dječju paralizu je kao jedinstveno stanje prvi put prepoznao Jakob Heine, njemački ortoped, 1840. godine. 1908. godine, Karl Landsteiner otkrio je uzročnika bolesti, poliovirus.
Epidemiologija
Bolest se javlja endemsko-epidemijski i najčešće oboljevaju djeca. Bolesnik izlučuje viruse preko sline i fecesa, predstavljajući izvor zaraze. Glavni put prijenosa je fekalno-oralni.
Etiologija
Poliomijelitis uzrokuje infekcija članom roda enterovirusa poznatih pod nazivom poliovirusi (PV). Ova skupina RNA virusa preferira nastanjivanje probavnog sustava. PV inficira i uzrokuje bolest samo u ljudi. Njegova je struktura veoma jednostavna, a sačinjava ju jedan RNA genom obavijen proteinskom čahurom također zvanom kapsid. Čuvajući virusni genetski materijal, bjelančevine kapsida također istovremeno omogućuju poliovirusu da zarazi određene vrste stanica.
Patogeneza
Virus ulazi u organizam oralnim putem, katkad i dišnim. Umnožava se u sluznici (tzv. intestinalana faza), zatim virus dospijeva u limfne čvorove (tzv. limfatična faza bolesti). U 95% osoba bolest se zaustavlja u ovoj fazi, te na taj način dolazi do imunizacije populacije. Kod ostatka, 5 -10% virus prodire u krvotok i klinički se manifestira kao morbus minor. Virus pokazuje veliki afinitet za središnji živčani sustav. Najzahvaćenija je kralježna moždina, i to njene motorne jezgre, te taj oblik klinički odovara morbus major.
Klinička slika
Inkubacija traje oko 7 do 14 dana, a može i do 6 tjedana. Tijek bolesti najčešće obuhvaća tri stadija, neki od kojih obuhvaćaju nekoliko faza.
- Preparalitički stadij
- Inicijalna faza, karakterizirana povišenjem temperature, kašljem, hunjavicom, povraćanjem, proljevom. Obično traje 3 dana.
- Latentna faza, karakterizirana smirivanjem simptoma.
- Meningoadinamična faza, karakterizirana visokom temperaturom,jakom glavoboljom, bolovima u kostima, mišićima i zglobovima, modrim usnama, otežanim disanjem, intenzivnim povraćanjem te pozitivnim meningealnim znacima. Bolest u ovoj fazi može stati ili prijeći u sljedeći stadij.
- Paralitički stadij
- Rekonvalescencija
Paralitički stadij bolesti karakterizan je padom visoke temperature, ali pojavom paraliza na udovima. Gube se refleksi na udovima, paralize su asimetrične bez ikakvog reda, dolazi do mlohavosti udova i mišića.
Kod oporavljanja, mogu se uspostavljati funkcije paraliziranih mišića i udova, ali sporo. Ako se nakon dvije godine ne vrati potpuni oporavak, paralize se smatraju konačnima.
Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovi specifične kliničke slike i epidemioloskih podataka, ali mogu se pronaći i specifična antitijela i živi uzročnik (virus).
Ne postoji specifična i uspješna terapija, osim ubrizgavanja antitijela.
Prevencija
Postoji uspješno cjepivo koje se sastoji od atenuiranih (oslabljenih) virusa, a daje se oralnim putam. U Hrvatskoj se daje s navršena tri mjeseca života, nakon 4-6 tjedana (nakon koje se ponavlja doza s istim razmakom), između 15. i 18. mjeseca života, s navršene četiri godine, te prije upisa u prvi razred osnovne škole. Daje se potom u osmom razredu osnovne škole i završnom razredu srednje škole.[1]