Derbendžije: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnih znakova |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Hottinger Volksblatt 1878 013 Bild1.jpg|mini|Planinski prijevoj kod mjesta [[Šipovo]], gravura iz 1878. godine]] | |||
'''Derbendžije''' (tur. ''derbenci'', čuvar klanca perz. ''derbend'', ''dervend'', klanac) poluvojnički odred u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom carstvu]] nastao pojavom oružane borbe pokorenih naroda protiv osmanlijske vlasti. U [[17. stoljeće|17.]] i [[18. stoljeće|18. stoljeću]] za brinuli su se za sigurnost prometa na najvažnijim mjestima kao što su prijevoji, tjesnaci, klanci ili šumska područja. | '''Derbendžije''' (tur. ''derbenci'', čuvar klanca perz. ''derbend'', ''dervend'', klanac) poluvojnički odred u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom carstvu]] nastao pojavom oružane borbe pokorenih naroda protiv osmanlijske vlasti. U [[17. stoljeće|17.]] i [[18. stoljeće|18. stoljeću]] za brinuli su se za sigurnost prometa na najvažnijim mjestima kao što su prijevoji, tjesnaci, klanci ili šumska područja. | ||
Posljednja izmjena od 14. ožujak 2022. u 00:44
Derbendžije (tur. derbenci, čuvar klanca perz. derbend, dervend, klanac) poluvojnički odred u Osmanskom carstvu nastao pojavom oružane borbe pokorenih naroda protiv osmanlijske vlasti. U 17. i 18. stoljeću za brinuli su se za sigurnost prometa na najvažnijim mjestima kao što su prijevoji, tjesnaci, klanci ili šumska područja.
U sastav derbendžija ulazili su pripadnici lokalnog stanovništva koji su na položaju čuvara ključnih prometnih mjesta zamijenili vojnike. Za vršenja službe uživali su brojne povlastice, a najvažnija je bila oslobađanje od danka u krvi.
Na naročito važnim prolazima u gradovima, selima i palankama sve je stanovništvo, bez obzira na vjeru, angažirano u derbendžije. Takva naselja kao što su Priboj i Krupa nazivana su gradovi-derbendi, a tamo gdje ih nije bilo osnivana su potpuno nova čija je jedina svrha bilo čuvanje strateških pozicija u carstvu.
Literatura[uredi]
- ”Derbendžije”. U: Vojna enciklopedija, sv. 2. Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970, str. 385.