More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnih znakova |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{drugoznačenje2|[[Dedikacija]]}} | |||
'''Dedikacija''' u [[kršćanstvo|kršćanstvu]] je svečani [[obred]] [[posveta|posvete]] (staroslavenski: kršćenje) crkava. Po proglašenju [[Milanski edikt|Milanskog edikta]] (313.) obred je odmah uveden. U njemu sudjeluje mnogo liturgijskih osoba predvođenih biskupom. Obred dedikacije traje vrlo dugo. Sadrži niz [[ceremonija]]. Cilj im je od posvećenog mjesta otjerati sve profano i svaki zao duh i nečiste sile. Najvažniji čin je polaganje svetačkih [[moći]] u [[oltar]], škropljenje vodom, posipanje poda pepelom u koji se upisuju svete riječi i mazanje zidova [[sveto ulje|svetim uljem]] na dvanaest mjesta, na spomen dvanaestorice [[apostol]]a. Gdje je namazano ulje, ucrtava se ili kleše se križ, tzv. posvetni križ. Obred okončava [[pontifikalna misa|pontifikalnom misom]]. Svake godine slavi se obljetnica dedikacije. Za razliku od dedikacije crkve, [[blagoslov crkve]] mnogo je jednostavniji.<ref>Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. AB: Dedikacija, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 199-200</ref> | '''Dedikacija''' u [[kršćanstvo|kršćanstvu]] je svečani [[obred]] [[posveta|posvete]] (staroslavenski: kršćenje) crkava. Po proglašenju [[Milanski edikt|Milanskog edikta]] (313.) obred je odmah uveden. U njemu sudjeluje mnogo liturgijskih osoba predvođenih biskupom. Obred dedikacije traje vrlo dugo. Sadrži niz [[ceremonija]]. Cilj im je od posvećenog mjesta otjerati sve profano i svaki zao duh i nečiste sile. Najvažniji čin je polaganje svetačkih [[moći]] u [[oltar]], škropljenje vodom, posipanje poda pepelom u koji se upisuju svete riječi i mazanje zidova [[sveto ulje|svetim uljem]] na dvanaest mjesta, na spomen dvanaestorice [[apostol]]a. Gdje je namazano ulje, ucrtava se ili kleše se križ, tzv. posvetni križ. Obred okončava [[pontifikalna misa|pontifikalnom misom]]. Svake godine slavi se obljetnica dedikacije. Za razliku od dedikacije crkve, [[blagoslov crkve]] mnogo je jednostavniji.<ref>Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. AB: Dedikacija, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 199-200</ref> | ||
Posljednja izmjena od 13. ožujak 2022. u 20:50
Za druga značenja, pogledajte Dedikacija.Dedikacija u kršćanstvu je svečani obred posvete (staroslavenski: kršćenje) crkava. Po proglašenju Milanskog edikta (313.) obred je odmah uveden. U njemu sudjeluje mnogo liturgijskih osoba predvođenih biskupom. Obred dedikacije traje vrlo dugo. Sadrži niz ceremonija. Cilj im je od posvećenog mjesta otjerati sve profano i svaki zao duh i nečiste sile. Najvažniji čin je polaganje svetačkih moći u oltar, škropljenje vodom, posipanje poda pepelom u koji se upisuju svete riječi i mazanje zidova svetim uljem na dvanaest mjesta, na spomen dvanaestorice apostola. Gdje je namazano ulje, ucrtava se ili kleše se križ, tzv. posvetni križ. Obred okončava pontifikalnom misom. Svake godine slavi se obljetnica dedikacije. Za razliku od dedikacije crkve, blagoslov crkve mnogo je jednostavniji.[1]
Izvori
- ↑ Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. AB: Dedikacija, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 199-200
