Dur: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m engl > Eng oznaka |
||
| Redak 82: | Redak 82: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
*[http://www.musictheory.net/lessons/21 musictheory.net – The Major Scale] {{ | *[http://www.musictheory.net/lessons/21 musictheory.net – The Major Scale] {{Eng oznaka}} | ||
*[http://www.musiklehre.at/ Allgemeine Musiklehre: Tonleitern / Skalen] {{deu oznaka}} | *[http://www.musiklehre.at/ Allgemeine Musiklehre: Tonleitern / Skalen] {{deu oznaka}} | ||
*[http://www.lehrklaenge.de/PHP/Tonarten/Durtonarten.php Lehrklänge: Die Durtonarten und ihre Tonleitern] {{deu oznaka}} | *[http://www.lehrklaenge.de/PHP/Tonarten/Durtonarten.php Lehrklänge: Die Durtonarten und ihre Tonleitern] {{deu oznaka}} | ||
Posljednja izmjena od 9. ožujak 2022. u 11:30
Dur (od lat. durus = tvrd / engl. major / fr. mode majeur / tal. modo maggiore) je naziv tonskog roda koji karakterizira određenu vrstu dijatonske ljestvice.[1] Kolokvijalno se najčešće odnosi na dursku ljestvicu, a rabi se i u nazivima durskih tonaliteta i akorda.
Povijest[uredi]
S pojmom dur historijski je povezana pojava tonaliteta, čija su dva temeljna oblika – dur i mol – prvenstveno harmonijski određeni. Tonalitetne durske ili molske tendencije, odnosno akordske, harmonijske tendencije pojavile su se tek unutar razvijene višeglasne glazbe 15. i 16. stoljeća. Talijanski skladatelj i glazbeni teoretičar Gioseffo Zarlino prvi se opširno bavio pitanjem durskoga i molskoga trozvuka, a dur i mol su kao tonalitetni načini prevladali tek u glazbi 17. stoljeća.[1] U teoriji glazbe tzv. zapadnoga svijeta mnogi su teoretičari pojedinim tonskim načinima, akordima i ljestvicama često pridavali značajke durskoga ili molskoga roda (njem. Tongeschlecht). Katkada su takva razmišljanja čak bila u skladu i s aktualnim poimanjem rodne ideologije, po kojoj su duru stereotipno pridavane muške, a molu ženske osobine (dur od lat. durus = tvrd; mol od lat. mollus = mekan; takva se primarno etimologijska objašnjenja i danas mogu naći u stručnoj literaturi).
Durska ljestvica[uredi]
Durska je ljestvica dijatonski niz od osam tonova, koji počinje i završava tonovima istog imena razmaknutima za oktavu.[2] Osnovna karakteristika, po kojoj je moguće prepoznati dursku ljestvicu, karakterističan je raspored razmaka među njenim tonovima, odnosno stupnjevima. Svaki stupanj ljestvice ima i sasvim određenu melodijsko-harmonijsku funkciju.[3] Tako se, primjerice, u durskoj ljestvici na njena tri glavna stupnja – tonici, subdominanti i dominanti – nalaze durski trozvuci: jer ta tri trozvuka ujedno obuhvaćaju i sve tonove durske ljestvice, svaka se dijatonska (durska) melodija njima može i harmonizirati. Za durske i molske ljestvice karakteristična je i mogućnost transpozicije, pri čemu sama struktura ljestvice uvijek ostaje ista. To nije slučaj s tzv. starim načinima (modusima), kod kojih promjena početnoga tona redovito znači i promjenu tonskoga načina.[1]
Od presudnog je značaja za durski karakter određene ljestvice interval velike terce između njezina temeljnog tona (tonike) i trećega stupnja (medijante), pa se tako čak uobičajilo tu tercu nazivati i durskom tercom. Budući da taj interval osobito karakterizira lidijski i miksolidijski način, te frigijsku i cigansku dursku ljestvicu, i te je tonske sustave također moguće ubrojiti u durske ljestvice.
Dvanaest durskih ljestvica imenujemo po početnom, temeljnom tonu. Tako, primjerice, C-dursku ljestvicu imenujemo po prvom tonu niza c-d-e-f-g-a-h-c'. U tzv. prirodnom obliku durske ljestvice, koji je po građi jednak jonskomu načinu, polustepeni su između 3. i 4. te 7. i 8. stupnja; svi su ostali stupnjevi međusobno razmaknuti za cijeli stepen.[2] Takav međusobni odnos stupnjeva durske ljestvice jasno pokazuje da je durska ljestvica sastavljena od dvaju građom jednakih tetrakorda (niza od četiriju tonova),[3] što je osobito značajno prilikom tumačenja melodijsko-harmonijskih odnosa i načina međusobne povezanosti različitih tonaliteta unutar kakve skladbe.
7 ♭
|
6 ♭
|
5 ♭
|
4 ♭
|
3 ♭
|
2 ♭
|
1 ♭
|
0 ♭/♯
|
1 ♯
|
2 ♯
|
3 ♯
|
4 ♯
|
5 ♯
|
6 ♯
|
7 ♯
| |
| dur | Ces | Ges | Des | As | Es | B | F | C | G | D | A | E | H | Fis | Cis |
| mol | as | es | b | f | c | g | d | a | e | h | fis | cis | gis | dis | ais |
Izvori[uredi]
Literatura[uredi]
- Antić, Branka: »DUR«, u: Kovačević, K. (ur.): Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 488.
- Evans, Roger: How to read music, London: Elm Tree Books, 1978. ISBN 0-241-89916-8 nevaljani ISBN
- Ganter, Claus: Die Dur-Moll tonale Harmonik, Zürich: Hug & Co., 1978. ISBN 3-906415-95-3 nevaljani ISBN
- Gligo, Nikša: Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća, Zagreb: Muzički informativni centar KDZ / Matica hrvatska, 1996. ISBN 953-96779-0-4 nevaljani ISBN
- Kretschmer, Reinhard: »Einführung in die durmolltonale Harmonik«, u: Salmen, W. & Schneider, N. J. (ur.): Der musikalische Satz, Innsbruck: Helbling, 1987. ISBN 3-900590-03-6 nevaljani ISBN
- Petrović, Tihomir: Osnove teorije glazbe, Zagreb: HDGT, 2010. ISBN 978-953-7763-00-8 nevaljani ISBN
Vanjske poveznice[uredi]
- musictheory.net – The Major Scale (engl.)
- Allgemeine Musiklehre: Tonleitern / Skalen (njem.)
- Lehrklänge: Die Durtonarten und ihre Tonleitern (njem.)
| ||||||||||||||||||||||||||