Razlika između inačica stranice »Isla Calero«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Isla Calero'''-->{{Infookvir otok
{{Infookvir otok
|Ime          = Isla Calero
|Ime          = Isla Calero
|zemljovid    = [[Datoteka:Mapa de Isla Calero, Costa Rica 2.png|275px]]<br>Karta Calera i spornog područja
|zemljovid    = [[Datoteka:Mapa de Isla Calero, Costa Rica 2.png|275px]]<br>Karta Calera i spornog područja
Redak 25: Redak 25:
[[Kategorija:Oblici reljefa u Kostarici]]
[[Kategorija:Oblici reljefa u Kostarici]]
[[Kategorija:Riječni otoci]]
[[Kategorija:Riječni otoci]]
<!--[[Kategorija:Sporni teritoriji]] ?-->

Trenutačna izmjena od 07:51, 9. ožujka 2022.

Isla Calero
Mapa de Isla Calero, Costa Rica 2.png
Karta Calera i spornog područja
Podatci
Smještaj Ušće rijeke San Juan u Karipsko more
Koordinate 10°50′58″N 83°37′23″W / 10.84944°N 83.62306°W / 10.84944; -83.62306
Država Kostarika, Nikaragva (sporno)
Površina 151,6 km2
Broj stanovnika 0

Isla Calero ili Otok Calero je najveći otok u Kostarici, a najveći duž rijeke San Juan, koja označava granicu između Nikaragve i Kostarike. Otok se nalazi između rijeka San Juan na sjeveru i zapadu, Río Colorada na jugu i jugoistoku te Karipskog mora na istoku i sjeveroistoku. Cijeli otok ima površinu od 151,6 km ².

U studenom 2010., sjeverni dio otoka postaje predmet spora i velike medijske pažnje kada ga nikaragvanski vojnici okupiraju.[1] Obje zemlje temelje svoje tvrdnje na svojim interpretacijama tri povijesna dokumenata Ugovor Cañas-Jerez, Clevelandska nagrada, i nagrada Alexander koju izdaje Edward Porter Alexander, koji je djelovao kao arbitar između tih dviju zemalja 1897. U prosincu 2010, Nikaragva brani svoju tvrdnju da je Google Maps glavni izvor njihove odluke. Google Maps brzo reagira ispravljajući pogreške na kartama i govoreći: "Google maps je alat koji treba koristiti samo u svrhu zabave i ne treba ga koristiti u teritorijalne, političke i vojne svrhe".

U ožujku 2011, Međunarodni sud pravde presudio je da se privremeno Kostarika i Nikaragva moraju suzdržati od slanja ili održavanja civila, sigurnosnih snaga ili policija u tom spornom graničnom području, ali da je Kostarici dopušteno slanje civilnih ekipa koje se bave pitanjima zaštite okoliša. Nikaragva ima suverenitet na rijeci kao i prije.[2]

Izvori