Razlika između inačica stranice »Irena Turkevič-Martinec«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web))
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Irena Turkevič-Martinec'''-->{{Skladatelj
{{Skladatelj
|ime= Irena Turkevič-Martinec
|ime= Irena Turkevič-Martinec
|opis_slike=
|opis_slike=
Redak 19: Redak 19:
[[Slika:Turkevycz family in Ukraine circa 1915.jpg|thumb|upright|265px|Srednji red (slijeva udesno): Irena, brat Lev (s reketom), sestra [[Stefanija Turkevyč|Stefanija]], oko 1915.]]  
[[Slika:Turkevycz family in Ukraine circa 1915.jpg|thumb|upright|265px|Srednji red (slijeva udesno): Irena, brat Lev (s reketom), sestra [[Stefanija Turkevyč|Stefanija]], oko 1915.]]  


Irena se rodila 25. prosinca 1899. u Brodiju, u [[Lavovska oblast|današnjoj Lavovskoj oblasti]]. Bila je treće dijete u obitelji svećenika, zborovođe, vjeroučitelja i glazbenog kritičara [[Ivan Turkevič|Ivana Turkeviča]]. Mati joj je bila Sofija Kormošiva.<ref name="MICT">{{Citiraj web |url=http://meest-online.com/culture/elehiya-zhyttya/|title=Елегія життя|author= Житкевич, Анатолій|date= |website=|publisher=MICT |accessdate=2018-05-07 |language=}}</ref>
Irena se rodila 25. prosinca 1899. u Brodiju, u [[Lavovska oblast|današnjoj Lavovskoj oblasti]]. Bila je treće dijete u obitelji svećenika, zborovođe, vjeroučitelja i glazbenog kritičara [[Ivan Turkevič|Ivana Turkeviča]]. Mati joj je bila Sofija Kormošiva.<ref name="MICT">{{Citiranje weba |url=http://meest-online.com/culture/elehiya-zhyttya/|title=Елегія життя|author= Житкевич, Анатолій|date= |website=|publisher=MICT |accessdate=2018-05-07 |language=}}</ref>


Kad je Irena imala šest godina, njen otac imenovan je katehetom Učiteljskog sjemeništa u [[Zališčyky|Zališčycima]], gdje mu je proviđena posebna kuća koja se nalazila u blizini rijeke [[Dnjestar|Dnjestra]]. Bio je duša gradskoga glazbenog života, često je u nj uključivao suprugu Sofiju, glazbeno nadarenu pijanisticu, kao i njihovu djecu. Irenu je o glazbi prvo poučavala mati, a poslije se u njihovom domu pojavila profesionalna učiteljica glazbe. Irena je svoje glazbene i umjetničke vještine stjecala od malih nogu i sudjelovala je na [[Taras Grigorovič Ševčenko|Ševčenkovim]] koncertima.<ref name="MICT"/>  
Kad je Irena imala šest godina, njen otac imenovan je katehetom Učiteljskog sjemeništa u [[Zališčyky|Zališčycima]], gdje mu je proviđena posebna kuća koja se nalazila u blizini rijeke [[Dnjestar|Dnjestra]]. Bio je duša gradskoga glazbenog života, često je u nj uključivao suprugu Sofiju, glazbeno nadarenu pijanisticu, kao i njihovu djecu. Irenu je o glazbi prvo poučavala mati, a poslije se u njihovom domu pojavila profesionalna učiteljica glazbe. Irena je svoje glazbene i umjetničke vještine stjecala od malih nogu i sudjelovala je na [[Taras Grigorovič Ševčenko|Ševčenkovim]] koncertima.<ref name="MICT"/>  
Redak 30: Redak 30:
Irena je postala studentica prava na Sveučilištu u Lavovu. Kad je započela studij glazbe, to je bilo na Državnom konzervatoriju u Lavovu, s profesorima Fljam-Plomens'kym i profesorom Zarembom. Završila je dramsku školu u Lavovu, studirajući kod profesora Kozlovskog i kod profesora Kryžanivskog, ([[Bohdan Kryžanivsky]]). Svojom koncertnom aktivnošću započela je 1923. godine kao solistica s lavovskim zborom ''Banduristom''.<ref name="MICT"/>
Irena je postala studentica prava na Sveučilištu u Lavovu. Kad je započela studij glazbe, to je bilo na Državnom konzervatoriju u Lavovu, s profesorima Fljam-Plomens'kym i profesorom Zarembom. Završila je dramsku školu u Lavovu, studirajući kod profesora Kozlovskog i kod profesora Kryžanivskog, ([[Bohdan Kryžanivsky]]). Svojom koncertnom aktivnošću započela je 1923. godine kao solistica s lavovskim zborom ''Banduristom''.<ref name="MICT"/>


Na opernoj pozornici prvo je glumila Mařenku u operi [[Prodana nevjesta|Prodanoj nevjesti]] [[Bedřicha Smetana|Bedřicha Smetane]]. Ova je opera postavljena u Ukrajinskom kazalištu pod ravnanjem [[Josyp Stadnyk|Josypa Stadnyka]] povodom stogodišnjice skladateljevog rođendana.<ref>{{Citiraj web|url= http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CU%5CK%5CUkrainskaBesidaTheater.htm |title= Ukrainska Besida Theater – Internet Encyclopedia of Ukraine }}</ref><ref>{{Citiraj web|url= http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5Cs%5Ct%5Cstadnykyosyp.htm |title= Stadnyk, Yosyp – Internet Encyclopedia of Ukraine }}</ref>
Na opernoj pozornici prvo je glumila Mařenku u operi [[Prodana nevjesta|Prodanoj nevjesti]] [[Bedřicha Smetana|Bedřicha Smetane]]. Ova je opera postavljena u Ukrajinskom kazalištu pod ravnanjem [[Josyp Stadnyk|Josypa Stadnyka]] povodom stogodišnjice skladateljevog rođendana.<ref>{{Citiranje weba|url= http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CU%5CK%5CUkrainskaBesidaTheater.htm |title= Ukrainska Besida Theater – Internet Encyclopedia of Ukraine }}</ref><ref>{{Citiranje weba|url= http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5Cs%5Ct%5Cstadnykyosyp.htm |title= Stadnyk, Yosyp – Internet Encyclopedia of Ukraine }}</ref>
21. lipnja 1929. godine na pozornici [[Lavovska opera|Lvovskog kazališta opere i baleta]] izvedena je predstava opere [[Fidelio|Fidelija]] [[Ludwig van Beethoven|Lugwiga van Beethovena]]. Stariji studenti konzervatorija u Lavovu sudjelovali su pod vodstvom svog učitelja [[Adam Soltis|Adama Soltisa]]. Među tim izvođačima bila je Irena. U recenziji u časopisu Dilo, 22. lipnja 1929. godine, Irena je istaknuta i dobila je pohvale.<ref>{{Citiraj web|url= http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CD%5CI%5CDiloIT.htm |title= Dilo – Internet Encyclopedia of Ukraine }}</ref>
21. lipnja 1929. godine na pozornici [[Lavovska opera|Lvovskog kazališta opere i baleta]] izvedena je predstava opere [[Fidelio|Fidelija]] [[Ludwig van Beethoven|Lugwiga van Beethovena]]. Stariji studenti konzervatorija u Lavovu sudjelovali su pod vodstvom svog učitelja [[Adam Soltis|Adama Soltisa]]. Među tim izvođačima bila je Irena. U recenziji u časopisu Dilo, 22. lipnja 1929. godine, Irena je istaknuta i dobila je pohvale.<ref>{{Citiranje weba|url= http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CD%5CI%5CDiloIT.htm |title= Dilo – Internet Encyclopedia of Ukraine }}</ref>


Okušala se u ulozi dramatičarke i redateljice. Pisac Zinovyj Knyš pisao je u svojim memoarima o glazbenom životu Lavova i o Ireni koja je 1929. organizirala kazališnu skupinu u očevoj kući i postavila predstave: ''Grijeh'' [[Volodymyr Vynnyčenko|Volodymyra Vinnyčenka]] i ''Vatre svetog Ivana'' [[Hermann Sudermann|Hermanna Sudermanna]].<ref>{{Citiraj web|url= http://www.theatrehistory.com/german/sudermann004.html |title= The Fires of St. John}}</ref>
Okušala se u ulozi dramatičarke i redateljice. Pisac Zinovyj Knyš pisao je u svojim memoarima o glazbenom životu Lavova i o Ireni koja je 1929. organizirala kazališnu skupinu u očevoj kući i postavila predstave: ''Grijeh'' [[Volodymyr Vynnyčenko|Volodymyra Vinnyčenka]] i ''Vatre svetog Ivana'' [[Hermann Sudermann|Hermanna Sudermanna]].<ref>{{Citiranje weba|url= http://www.theatrehistory.com/german/sudermann004.html |title= The Fires of St. John}}</ref>
U proljeće 1930. održao se njen prvi solistički koncert na kojem je Irena izvela arije ''Gorislava'' iz opere [[Ruslan i Ljudmila|Ruslana i Ljudmile]] [[Mihail Glinka|Mihaila Glinke]] te nekoliko romansâ i i ukrajinskih narodnih pjesama.<ref name="MICT"/>  
U proljeće 1930. održao se njen prvi solistički koncert na kojem je Irena izvela arije ''Gorislava'' iz opere [[Ruslan i Ljudmila|Ruslana i Ljudmile]] [[Mihail Glinka|Mihaila Glinke]] te nekoliko romansâ i i ukrajinskih narodnih pjesama.<ref name="MICT"/>  


Odšla je u [[Berlin]] 1930. godine, gdje je u to vrijeme živjela njezina sestra [[Stefanija Turkevyč|Stefanija]], a Irena je tri godine studirala na Berlinskom sveučilištu umjetnosti kod profesora Weissenborna, koji je sa studentima radio kao Dietrich Fischer-Diskau.<ref>{{Citiraj web|url= http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\T\U\Turkevych6LukiianovychStefaniia.htm|title= Turkevych-Lukiianovych, Stefaniia – Internet Encyclopedia of Ukraine }}</ref> <ref>{{Citiraj web|url=http://www.salomeamuseum.lviv.ua/events/10.htm|title=Музично-меморіальний музей Соломії Крушельницької у Львові}}</ref>  Naučila je kontrolu glasa u Berlinskoj državnoj operi, a dramsko obrazovanje završila je na Muzičkom fakultetu.  
Odšla je u [[Berlin]] 1930. godine, gdje je u to vrijeme živjela njezina sestra [[Stefanija Turkevyč|Stefanija]], a Irena je tri godine studirala na Berlinskom sveučilištu umjetnosti kod profesora Weissenborna, koji je sa studentima radio kao Dietrich Fischer-Diskau.<ref>{{Citiranje weba|url= http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\T\U\Turkevych6LukiianovychStefaniia.htm|title= Turkevych-Lukiianovych, Stefaniia – Internet Encyclopedia of Ukraine }}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.salomeamuseum.lviv.ua/events/10.htm|title=Музично-меморіальний музей Соломії Крушельницької у Львові}}</ref>  Naučila je kontrolu glasa u Berlinskoj državnoj operi, a dramsko obrazovanje završila je na Muzičkom fakultetu.  
Irena se 1933. preselila u Prag gdje je njezina sestra Stefania predavala klavir i bila je u pratnji Praškog konzervatorija. Održavala je satove glasova s profesorima na Praškom konzervatoriju i pjevala u Praškoj operi.<ref name="MICT"/>
Irena se 1933. preselila u Prag gdje je njezina sestra Stefania predavala klavir i bila je u pratnji Praškog konzervatorija. Održavala je satove glasova s profesorima na Praškom konzervatoriju i pjevala u Praškoj operi.<ref name="MICT"/>


== Karijera ==
== Karijera ==
Irena se udala za političara, Volodimira Martinca,<ref>{{Citiraj web|url= http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CM%5CA%5CMartynetsVolodymyr.htm|title= Volodymyr Martynets – Internet Encyclopedia of Ukraine }}</ref> pratila ga tamo gde ih je njegov posao vodio i dobro se snalazila u pjevanju u gradovima diljem [[Europa|Evrope]]. Ovaj nomadski život trajao je 12 godina.<ref name="MICT"/>
Irena se udala za političara, Volodimira Martinca,<ref>{{Citiranje weba|url= http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CM%5CA%5CMartynetsVolodymyr.htm|title= Volodymyr Martynets – Internet Encyclopedia of Ukraine }}</ref> pratila ga tamo gde ih je njegov posao vodio i dobro se snalazila u pjevanju u gradovima diljem [[Europa|Evrope]]. Ovaj nomadski život trajao je 12 godina.<ref name="MICT"/>


U ljeto 1942. Irene i njezin suprug vratili su se u Lviv, gdje su je pozvali da se pridruži Lvivskom kazalištu opere i baleta. Od 1942. do 1944. pjevala je ove uloge u sljedećim operama:
U ljeto 1942. Irene i njezin suprug vratili su se u Lviv, gdje su je pozvali da se pridruži Lvivskom kazalištu opere i baleta. Od 1942. do 1944. pjevala je ove uloge u sljedećim operama:
Redak 71: Redak 71:
Njezin suprug, političar, bio je svjestan mijenjanja krajolika koji donosi rat.  U proljeće 1944. Irene i skupina iz lyonske opere spakirali su se i uputili na zapad prema Njemačkoj, samo nekoliko tjedana prije dolaska sovjetske vojske.  
Njezin suprug, političar, bio je svjestan mijenjanja krajolika koji donosi rat.  U proljeće 1944. Irene i skupina iz lyonske opere spakirali su se i uputili na zapad prema Njemačkoj, samo nekoliko tjedana prije dolaska sovjetske vojske.  


Irena je postala voditeljica ansambala Duma u Karlsbadu u Badenu, a Orlik u Berchtesgadenu u Njemačkoj. Između ostalih djela, ovi su kolektivi postavili opere: opera [[Natalka Poltavka]] i lirsko-fantastična opera ''[[Utopljena]]'' ukrajinskog skladatelja [[Mykola Lysenko|Mykole Lysenka]], libreto je napisao ukrajinski pisac i dramatičar [[Myhailo Starycky]] iz priče [[Gogolj |Nikolajske Gogolove]] ''Svibanjska noć'' iz zbirke [[Večeri na majuru kraj Dikanjke]] ([[Večeri na zaselku kraj Dikanjke]]).<ref>{{Citiraj web | url= http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CS%5CT%5CStarytskyMykhailo.htm |language=en |title=Mykhailo Starytsky |work=Internet Encyclopedia of Ukraine |access-date=2018-04-09}}</ref>
Irena je postala voditeljica ansambala Duma u Karlsbadu u Badenu, a Orlik u Berchtesgadenu u Njemačkoj. Između ostalih djela, ovi su kolektivi postavili opere: opera [[Natalka Poltavka]] i lirsko-fantastična opera ''[[Utopljena]]'' ukrajinskog skladatelja [[Mykola Lysenko|Mykole Lysenka]], libreto je napisao ukrajinski pisac i dramatičar [[Myhailo Starycky]] iz priče [[Gogolj |Nikolajske Gogolove]] ''Svibanjska noć'' iz zbirke [[Večeri na majuru kraj Dikanjke]] ([[Večeri na zaselku kraj Dikanjke]]).<ref>{{Citiranje weba | url= http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CS%5CT%5CStarytskyMykhailo.htm |language=en |title=Mykhailo Starytsky |work=Internet Encyclopedia of Ukraine |access-date=2018-04-09}}</ref>


== Kanada ==
== Kanada ==
Redak 81: Redak 81:


== Nasljedstvo ==
== Nasljedstvo ==
[[Ukrajinski kanadski kongres]] uručio je Ireni ''Ševčenkovu medalju'' [[7. listopada]] 1977. u Winnipegu.<ref>{{Citiraj web|url= http://www.ucc.ca/awards/shevchenko-medal-award/recipients/|title= Shevchenko Medal Award}}</ref>
[[Ukrajinski kanadski kongres]] uručio je Ireni ''Ševčenkovu medalju'' [[7. listopada]] 1977. u Winnipegu.<ref>{{Citiranje weba|url= http://www.ucc.ca/awards/shevchenko-medal-award/recipients/|title= Shevchenko Medal Award}}</ref>


Irena Turkevič-Martinec preminula je 5. srpnja 1983. u Winnipegu u Kanadi.
Irena Turkevič-Martinec preminula je 5. srpnja 1983. u Winnipegu u Kanadi.

Trenutačna izmjena od 06:55, 9. ožujka 2022.

  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir skladatelj

Irena Turkevič-Martinec' (također: ́Írína (Írena) Turkevich-Martinec; Brody, Ukrajina 25. prosinca 1899. – Winnipeg, Kanada, 5. srpnja 1983.) bila je primadona u Lavovskom kazalištu opere i baleta, a nastupala je u Parizu, Beču, Berlinu, Pragu i mnogim drugim europskim gradovima.[1]

Rani život

Srednji red (slijeva udesno): Irena, brat Lev (s reketom), sestra Stefanija, oko 1915.

Irena se rodila 25. prosinca 1899. u Brodiju, u današnjoj Lavovskoj oblasti. Bila je treće dijete u obitelji svećenika, zborovođe, vjeroučitelja i glazbenog kritičara Ivana Turkeviča. Mati joj je bila Sofija Kormošiva.[2]

Kad je Irena imala šest godina, njen otac imenovan je katehetom Učiteljskog sjemeništa u Zališčycima, gdje mu je proviđena posebna kuća koja se nalazila u blizini rijeke Dnjestra. Bio je duša gradskoga glazbenog života, često je u nj uključivao suprugu Sofiju, glazbeno nadarenu pijanisticu, kao i njihovu djecu. Irenu je o glazbi prvo poučavala mati, a poslije se u njihovom domu pojavila profesionalna učiteljica glazbe. Irena je svoje glazbene i umjetničke vještine stjecala od malih nogu i sudjelovala je na Ševčenkovim koncertima.[2]

Irenin otac imenovan je katehetom Druge ukrajinske gimnazije u Lavovu 1911. godine, a obitelj se je onamo doselila trajno. U Lavovu se Irena upisala u Srednju školu sestara bazilijanki, gdje je uz školu učila svirati i klavir, a Stanislav Ljudkevyč predavao joj je teoriju glazbe.[2]

Prije izbijanja Prvog svjetskog rata, obitelj je otišla u Beč, gdje su boravili do 1916. godine. Irenin otac vodio je zbor u Beču u crkvi svete Barbare, koji je u to vrijeme bio jedan od najvećih i najboljih ukrajinskih crkvenih zborova u Europi. [3] Po povratku u Lavov, Irena je nastavila školovanje u Srednjoj školi sestara bazilijanki.[2]

Studije

Irena je postala studentica prava na Sveučilištu u Lavovu. Kad je započela studij glazbe, to je bilo na Državnom konzervatoriju u Lavovu, s profesorima Fljam-Plomens'kym i profesorom Zarembom. Završila je dramsku školu u Lavovu, studirajući kod profesora Kozlovskog i kod profesora Kryžanivskog, (Bohdan Kryžanivsky). Svojom koncertnom aktivnošću započela je 1923. godine kao solistica s lavovskim zborom Banduristom.[2]

Na opernoj pozornici prvo je glumila Mařenku u operi Prodanoj nevjesti Bedřicha Smetane. Ova je opera postavljena u Ukrajinskom kazalištu pod ravnanjem Josypa Stadnyka povodom stogodišnjice skladateljevog rođendana.[4][5] 21. lipnja 1929. godine na pozornici Lvovskog kazališta opere i baleta izvedena je predstava opere Fidelija Lugwiga van Beethovena. Stariji studenti konzervatorija u Lavovu sudjelovali su pod vodstvom svog učitelja Adama Soltisa. Među tim izvođačima bila je Irena. U recenziji u časopisu Dilo, 22. lipnja 1929. godine, Irena je istaknuta i dobila je pohvale.[6]

Okušala se u ulozi dramatičarke i redateljice. Pisac Zinovyj Knyš pisao je u svojim memoarima o glazbenom životu Lavova i o Ireni koja je 1929. organizirala kazališnu skupinu u očevoj kući i postavila predstave: Grijeh Volodymyra Vinnyčenka i Vatre svetog Ivana Hermanna Sudermanna.[7] U proljeće 1930. održao se njen prvi solistički koncert na kojem je Irena izvela arije Gorislava iz opere Ruslana i Ljudmile Mihaila Glinke te nekoliko romansâ i i ukrajinskih narodnih pjesama.[2]

Odšla je u Berlin 1930. godine, gdje je u to vrijeme živjela njezina sestra Stefanija, a Irena je tri godine studirala na Berlinskom sveučilištu umjetnosti kod profesora Weissenborna, koji je sa studentima radio kao Dietrich Fischer-Diskau.[8] [9] Naučila je kontrolu glasa u Berlinskoj državnoj operi, a dramsko obrazovanje završila je na Muzičkom fakultetu. Irena se 1933. preselila u Prag gdje je njezina sestra Stefania predavala klavir i bila je u pratnji Praškog konzervatorija. Održavala je satove glasova s profesorima na Praškom konzervatoriju i pjevala u Praškoj operi.[2]

Karijera

Irena se udala za političara, Volodimira Martinca,[10] pratila ga tamo gde ih je njegov posao vodio i dobro se snalazila u pjevanju u gradovima diljem Evrope. Ovaj nomadski život trajao je 12 godina.[2]

U ljeto 1942. Irene i njezin suprug vratili su se u Lviv, gdje su je pozvali da se pridruži Lvivskom kazalištu opere i baleta. Od 1942. do 1944. pjevala je ove uloge u sljedećim operama:

Opera Skladatelj Uloga
Zaporozhets za Dunayem Semen Hulak-Artemovsky Oksana
Kateryna Mykola Arkas Mati
Halka Stanisław Moniuszko Halka
Faust Charles Gounod Margarita
Carmen Georges Bizet Micaëla
Traviata Giuseppe Verdi Violetta
Manon Jules Massenet Маnon
Tosca Giacomo Puccini Тоsca
Pikova dama Petar Iljič Čajkovski Lisa

U ljeto 1943. Irena je, zajedno s šarenom sopranistom Ninom Ševčenko i baritonom Mihailom Olhovom, poduzela veliku koncertnu turneju po gradovima i selima Galicije. Njezin se glas često čuo na radiju Lviv.

Njezin suprug, političar, bio je svjestan mijenjanja krajolika koji donosi rat. U proljeće 1944. Irene i skupina iz lyonske opere spakirali su se i uputili na zapad prema Njemačkoj, samo nekoliko tjedana prije dolaska sovjetske vojske.

Irena je postala voditeljica ansambala Duma u Karlsbadu u Badenu, a Orlik u Berchtesgadenu u Njemačkoj. Između ostalih djela, ovi su kolektivi postavili opere: opera Natalka Poltavka i lirsko-fantastična opera Utopljena ukrajinskog skladatelja Mykole Lysenka, libreto je napisao ukrajinski pisac i dramatičar Myhailo Starycky iz priče Nikolajske Gogolove Svibanjska noć iz zbirke Večeri na majuru kraj Dikanjke (Večeri na zaselku kraj Dikanjke).[11]

Kanada

Irena se 1949. godine preselila u Kanadu i nastanila se u Winnipegu. Njezin suprug preuzeo je dužnost urednika novina (New Road), a Irena je postala članica kazališta Renesans (eng. Renaissance, ukr. Ренесанс).[2]

1960. postala je vrlo aktivna radeći s dječjom operom u Winnipegu pri Kanadsko-ukrajinskom zavodu Prosvita, Arlington Street, u gradu North Endu.[12] Sama njezina prisutnost privukla je talentiranu skupinu glazbenika, koreografa, scenografa i kostimografa. Djeci je bila poznata kao Pani Martynec' (Пані Мартинець). Godine 1964. izveli su Kozu Derezu Mykole Lysenka.[13] Godine 1965. glumila je Snježnu kraljicu (Зимова Краля) Mykole Lysenka. I Koza Dereza (Коза-Дереза) i Snježna kraljica upriličeni su u kazalištu (Pantages Playhouse) Winnipeg.[14][15]

Godine 1967. njezina glazbena skupina otputovala je iz Winnipega vlakom do Montreala da bi upriličila nastup Koza Dereza na Međunarodnoj i univerzalnoj izložbi Expo 67, koji je također održan u spomen na stogodišnjicu Kanade. Iz Montreala su izvođači odvedeni u Ottawu na koncert.[1]

Nasljedstvo

Ukrajinski kanadski kongres uručio je Ireni Ševčenkovu medalju 7. listopada 1977. u Winnipegu.[16]

Irena Turkevič-Martinec preminula je 5. srpnja 1983. u Winnipegu u Kanadi.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Marunchak, M.H. The Ukrainian Canadians: A History. Ukrainian Free Academy of Sciences, Winnipeg, Ottawa, 1970., str. 677.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Житкевич, Анатолій. "Елегія життя". MICT. http://meest-online.com/culture/elehiya-zhyttya/ Pristupljeno 7. svibnja 2018. 
  3. ↑ Saint Barbara's Church Internet Encyclopaedia of Ukraine
  4. ↑ "Ukrainska Besida Theater – Internet Encyclopedia of Ukraine". http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CU%5CK%5CUkrainskaBesidaTheater.htm 
  5. ↑ "Stadnyk, Yosyp – Internet Encyclopedia of Ukraine". http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5Cs%5Ct%5Cstadnykyosyp.htm 
  6. ↑ "Dilo – Internet Encyclopedia of Ukraine". http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CD%5CI%5CDiloIT.htm 
  7. ↑ "The Fires of St. John". http://www.theatrehistory.com/german/sudermann004.html 
  8. ↑ "Turkevych-Lukiianovych, Stefaniia – Internet Encyclopedia of Ukraine". http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\T\U\Turkevych6LukiianovychStefaniia.htm 
  9. ↑ "Музично-меморіальний музей Соломії Крушельницької у Львові". http://www.salomeamuseum.lviv.ua/events/10.htm 
  10. ↑ "Volodymyr Martynets – Internet Encyclopedia of Ukraine". http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CM%5CA%5CMartynetsVolodymyr.htm 
  11. ↑ "Mykhailo Starytsky" (engl.). Internet Encyclopedia of Ukraine. http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages%5CS%5CT%5CStarytskyMykhailo.htm Pristupljeno 9. travnja 2018. 
  12. ↑ Martynowych, Orest T., The Canadian Ukrainian Institute 'Prosvita'
  13. ↑ Канадійський Фармер/Canadian Farmer, May 25, 1964, page 8
  14. ↑ Український Голос/Ukrainian Voice, March 3, 1965, page 8
  15. ↑ The Winnipeg Tribune, February 27, 1965, page 13
  16. ↑ "Shevchenko Medal Award". http://www.ucc.ca/awards/shevchenko-medal-award/recipients/ 

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Irena_Turkevič-Martinec&oldid=425011"