More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Flag of Iraq Turkmen Front.svg|minijatura|Zastava iračkih Turkmena]] | |||
'''Irački Turkmeni''' ([[Turski jezik|tur]]. ''Irak Türkmenleri''), treća nacionalna skupina po zastupljenosti u [[Irak]]u, vrlo srodna [[Turci]]ma.<ref>Blanchard et al. 2009., str. 15.</ref><ref>Sadik, 2009., str. 15.</ref> Uglavnom naseljavaju sjeverni Irak i dijele bliske kulturne i jezične veze s [[Turska|Turskom]].<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/3770923.stm Who's who in Iraq: Turkmen] (na engleskom). BBC, 18. lipnja 2004. Pristupljeno 19. lipnja 2014.</ref> | '''Irački Turkmeni''' ([[Turski jezik|tur]]. ''Irak Türkmenleri''), treća nacionalna skupina po zastupljenosti u [[Irak]]u, vrlo srodna [[Turci]]ma.<ref>Blanchard et al. 2009., str. 15.</ref><ref>Sadik, 2009., str. 15.</ref> Uglavnom naseljavaju sjeverni Irak i dijele bliske kulturne i jezične veze s [[Turska|Turskom]].<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/3770923.stm Who's who in Iraq: Turkmen] (na engleskom). BBC, 18. lipnja 2004. Pristupljeno 19. lipnja 2014.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 9. ožujak 2022. u 06:45
Irački Turkmeni (tur. Irak Türkmenleri), treća nacionalna skupina po zastupljenosti u Iraku, vrlo srodna Turcima.[1][2] Uglavnom naseljavaju sjeverni Irak i dijele bliske kulturne i jezične veze s Turskom.[3]
Irački Turkmeni potomci su Turaka koji su se naseljavali u valovima na područje Mezopotamije od 7. stoljeća do osmanske vlasti. Prvi val doseljavanja dogodio se u 7. stoljeću kada je oko 5000 turkmenskih vojnika bilo uvojačeno u muslimansku vojsku Ubajada Alaha ibn Zijada.[4][5] međutim, većinu tih doseljenika asimiliralo je mjesno arapsko pučanstvo.[6] Drugi val doseljenika činili su Turci Seldžučkog Carstva; potom, treći val turkmenskih doseljenika, koji je bio i najveći, zbio se u vrijeme Osmanskog Carstva.[7] Nakon osvajanja Iraka od strane sultana Sulejmana Veličanstvenog koje se zbilo 1534., a potom i Muratovoog uzeća Bagdada 1638., došlo je do velikog priljeva turskih useljenika u iračku regiju.[5][8] Stoga, većina iračkih Turkmena potječe od osmanskih vojnika, trgovaca i državnih službenika koje je u Irak dovela osmanska vlast.[7][8]
Nakon uspostavljanja Republike Turske 1923., irački Turkmeni tražili su pripajanje Mosulskog vilajeta novnoastaloj Republici, kako bi postali državljani turske države.[9][10] No, nakon pada osmanske vlasti, irački Turkmeni bili su izloženi jačanju diskriminacijske politike protiv njih koju su provodile kasnije vlasti. Primjer su pokolji u Kurkuku 1923., 1947. 1959. i 1979. kada je Baasistička stranka sve više diskriminirala iračku turkmensku zajednicu. Iako su u Ustavu iz 1925. priznati kako konstitutivni narod Iraka, zajedno s Arapima i Kurdima, kasnije im je ovaj status bio osporen.[9]
Procjene broja iračkih Turkmena kreću se od 500 000 do tri milijuna, no bez obzira na te procjene, sigurno je da čine treću nacionalnu skupinu u Iraku.[11][12][13][14] Prema popisu pučanstva iz 1957., koji se prihvaća kao posljednji pouzdani popis s obzirom da su kasniji popisi bili odraz arapizacije pučanstva koju je provodila Baasistička stranka,[15] Arapi čine najbrojniju nacionalnu skupinu, a potom ih slijede Kurdi (13%) i Turkmeni (9%).[16]
Irački Turkmeni uglavnom naseljavaju sjeverni Irak, posebice gradove Tal Afar, Mosul, Arbil, Altunkupri, Kirkuk i Bagdad.[17]
Izvori
- Citati
- ↑ Blanchard et al. 2009., str. 15.
- ↑ Sadik, 2009., str. 15.
- ↑ Who's who in Iraq: Turkmen (na engleskom). BBC, 18. lipnja 2004. Pristupljeno 19. lipnja 2014.
- ↑ Anderson, Stansfield, 2009., str. 15.
- ↑ 5,0 5,1 Stansfield, 2007., str. 70.
- ↑ Taylor, 2004., str. 30.
- ↑ 7,0 7,1 Taylor, 2004., str. 31.
- ↑ 8,0 8,1 Jawhar, 2010., str. 314.
- ↑ 9,0 9,1 Stansfield, 2007., str. 72.
- ↑ Lukitz, 2006., str. 151.
- ↑ Al-Shawi, 2006., str. 47.
- ↑ Park, 2005., str. 37.
- ↑ Phillips, 2006., str. 112.
- ↑ Dabrowska, Hann, 2008., str. 172.
- ↑ Anderson, Stansfield, 2009., str. 43.
- ↑ Gunter, 2004., str. 131.
- ↑ Stansfield, 2007., str. 71.
- Knjige
- Liam D. Anderson, Gareth R. V. Stansfield: Crisis in Kirkuk: The Ethnopolitics of Conflict and Compromise (na engleskom). Philadelphia, Pennsylvania: University of Pennsylvania Press, 2009. ISBN 0812241762
- Karen Dabrowska, Geoff Hann: Iraq Then and Now: A Guide to the Country and Its People (na engleskom). Buckinghamshire: Bradt Travel Guides, 2008. ISBN 1841622435
- Michael M. Gunter: "The Kurds in Iraq", Middle East Policy, tom 11, br. 1: 106–131. New Jersey: John Wiley & Sons, 2004. DOI 10.1111/j.1061-1924.2004.00145.x
- Raber Talat Jawhar: "The Iraqi Turkmen Front", Returning to Political Parties? (na engleskom). Mkalles: The Lebanese Center for Policy Studies, 2010. ISBN 1886604754
- Liora Lukitz: A quest in the Middle East: Gertrude Bell and the making of modern Iraq (na engleskom). London: I. B. Tauris, 2006. ISBN 1850434158
- Bill Park: Turkey's policy towards northern Iraq: problems and perspectives (na engleskom). Abingdon: Taylor & Francis, 2005. ISBN 0415382971
- David L. Phillips: Losing Iraq: Inside the Postwar Reconstruction Fiasco (na engleskom). New York: Basic Books, 2006. ISBN 0465056814
- Giray Sadik: American Image in Turkey: U.S. Foreign Policy Dimensions (na engleskom). Lanham, Maryland: Rowman & Littlefield, 2009. ISBN 0739133802
- Ibrahim al-Shawi: A Glimpse of Iraq (na engleskom). Raleigh, Sjeverna Karolina: Lulu, 2006. ISBN 1411695186
- Gareth R. V. Stansfield: Iraq: People, History, Politics (na engleskom). Cambridge: Polity, 2007. ISBN 0745632270
- Scott Taylor: Among the Others: Encounters with the Forgotten Turkmen of Iraq (na engleskom). Ottawa, Ontario: Esprit de Corps Books, 2004. ISBN 1895896266