Razlika između inačica stranice »Iranski Gruzijci«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Iranski Gruzijci'''-->[[Datoteka:Ali_Culi_Jabbadar_001.jpg|mini|desno|220px|Šah Sulejman I. i njegovi dvorjani, Isfahan, 1670. Slikar je Alikulu Džabadar, a čuva se na Institutu za orijentalne studije u [[Sankt Peterburg]]u u [[Rusija|Rusiji]], otkako ju je stekao car Nikola II. Primijetite gruzijska slova u gornjem lijevom kutu.]]
[[Datoteka:Ali_Culi_Jabbadar_001.jpg|mini|desno|220px|Šah Sulejman I. i njegovi dvorjani, Isfahan, 1670. Slikar je Alikulu Džabadar, a čuva se na Institutu za orijentalne studije u [[Sankt Peterburg]]u u [[Rusija|Rusiji]], otkako ju je stekao car Nikola II. Primijetite gruzijska slova u gornjem lijevom kutu.]]
'''Iranski Gruzijci''' ili '''Iranski Gruzini''' ([[gruzijski jezik|gruz.]] ირანის ქართველები, [[perzijski jezik|perzijski:]] گرجی‌های ایران) su građani [[Iran]]a, a etnički [[Gruzijci|Gruzini]], te sačinjavaju jednu od etničkih grupa koja živi u Iranu. Sadašnja Gruzija bila je podložna Iranu od [[16. stoljeće|16. stoljeća]], kada su na vlasti bili [[Safavidsko Carstvo|Safavidi]], do ranog [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. [[Abas I.|Šah Abas]], njegovi prethodnici i nasljednici na silu se razmjestili stotine tisuća kršćanskih i židovskih Gruzina, kako bi umanjili moć [[Kizilbaši]]ja, razvijali industiju, ojačali vojsku i naselili novoizgrađene gradove u različitim područjima Irana, uključujući i provincije [[Isfahan]] i [[Mazandaran]].<ref>{{Citiranje knjige|last=Matthee|first=Rudolph P.|title=The Politics of Trade in Safavid Iran: Silk for Silver, 1600-1730|url=https://books.google.com/books?id=5U0yECMV--wC|year=1999.|publisher=Cambridge University Press|isbn=978-0-521-64131-9}}</ref> Određeni broj je dobrovoljno migrirao kroz stoljeća.<ref>[https://books.google.com/books?id=v4Yr4foWFFgC&pg=PA184 Savory, Roger (2007.). Iran Under the Safavids. Cambridge University Press. str. 184. ISBN 978-0-521-04251-2]</ref> Gruzinska zajednica [[Ferejdunšahr]] je zadržala svoj jasan gruzinski identitet i dan-danas, ali su usvojili neke aspekte iranske kulture poput perzijskog jezika i [[Dvanaestnici|dvanaestnike]] [[Šijizam|šiitskog]] [[islam]]a, kako bi lakše bili uklopljeni u društvo.<ref>Muliani, S. (2001.) Jaygah-e Gorjiha dar Tarikh va Farhang va Tammadon-e Iran. Esfahan: Yekta [The Georgians’ position in the Iranian history and civilization]</ref><ref>Rahimi, M.M. (2001.) Gorjiha-ye Iran; Fereydunshahr. Esfahan: Yekta [The Georgians of Iran; Fereydunshahr]</ref><ref>Sepiani, M. (1980.) Iranian-e Gorji. Esfahan: Arash [Georgian Iranians]</ref>
'''Iranski Gruzijci''' ili '''Iranski Gruzini''' ([[gruzijski jezik|gruz.]] ირანის ქართველები, [[perzijski jezik|perzijski:]] گرجی‌های ایران) su građani [[Iran]]a, a etnički [[Gruzijci|Gruzini]], te sačinjavaju jednu od etničkih grupa koja živi u Iranu. Sadašnja Gruzija bila je podložna Iranu od [[16. stoljeće|16. stoljeća]], kada su na vlasti bili [[Safavidsko Carstvo|Safavidi]], do ranog [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. [[Abas I.|Šah Abas]], njegovi prethodnici i nasljednici na silu se razmjestili stotine tisuća kršćanskih i židovskih Gruzina, kako bi umanjili moć [[Kizilbaši]]ja, razvijali industiju, ojačali vojsku i naselili novoizgrađene gradove u različitim područjima Irana, uključujući i provincije [[Isfahan]] i [[Mazandaran]].<ref>{{Citiranje knjige|last=Matthee|first=Rudolph P.|title=The Politics of Trade in Safavid Iran: Silk for Silver, 1600-1730|url=https://books.google.com/books?id=5U0yECMV--wC|year=1999.|publisher=Cambridge University Press|isbn=978-0-521-64131-9}}</ref> Određeni broj je dobrovoljno migrirao kroz stoljeća.<ref>[https://books.google.com/books?id=v4Yr4foWFFgC&pg=PA184 Savory, Roger (2007.). Iran Under the Safavids. Cambridge University Press. str. 184. ISBN 978-0-521-04251-2]</ref> Gruzinska zajednica [[Ferejdunšahr]] je zadržala svoj jasan gruzinski identitet i dan-danas, ali su usvojili neke aspekte iranske kulture poput perzijskog jezika i [[Dvanaestnici|dvanaestnike]] [[Šijizam|šiitskog]] [[islam]]a, kako bi lakše bili uklopljeni u društvo.<ref>Muliani, S. (2001.) Jaygah-e Gorjiha dar Tarikh va Farhang va Tammadon-e Iran. Esfahan: Yekta [The Georgians’ position in the Iranian history and civilization]</ref><ref>Rahimi, M.M. (2001.) Gorjiha-ye Iran; Fereydunshahr. Esfahan: Yekta [The Georgians of Iran; Fereydunshahr]</ref><ref>Sepiani, M. (1980.) Iranian-e Gorji. Esfahan: Arash [Georgian Iranians]</ref>


Trenutačna izmjena od 06:41, 9. ožujka 2022.

Šah Sulejman I. i njegovi dvorjani, Isfahan, 1670. Slikar je Alikulu Džabadar, a čuva se na Institutu za orijentalne studije u Sankt Peterburgu u Rusiji, otkako ju je stekao car Nikola II. Primijetite gruzijska slova u gornjem lijevom kutu.

Iranski Gruzijci ili Iranski Gruzini (gruz. ირანის ქართველები, perzijski: گرجی‌های ایران) su građani Irana, a etnički Gruzini, te sačinjavaju jednu od etničkih grupa koja živi u Iranu. Sadašnja Gruzija bila je podložna Iranu od 16. stoljeća, kada su na vlasti bili Safavidi, do ranog 19. stoljeća. Šah Abas, njegovi prethodnici i nasljednici na silu se razmjestili stotine tisuća kršćanskih i židovskih Gruzina, kako bi umanjili moć Kizilbašija, razvijali industiju, ojačali vojsku i naselili novoizgrađene gradove u različitim područjima Irana, uključujući i provincije Isfahan i Mazandaran.[1] Određeni broj je dobrovoljno migrirao kroz stoljeća.[2] Gruzinska zajednica Ferejdunšahr je zadržala svoj jasan gruzinski identitet i dan-danas, ali su usvojili neke aspekte iranske kulture poput perzijskog jezika i dvanaestnike šiitskog islama, kako bi lakše bili uklopljeni u društvo.[3][4][5]

Gruzijskim jezikom se koristi manjina Iranskih Gruzina. Njihov centar u Iranu nalazi se u Ferejdunšahru, malom gradu, 150 km zapadno od Ifsahana, povijsno poznatom kao Feridun. Oko Ferejdunšahra nalazi se još nekolicina gruzijskih gradova i sela. Upravo na ovom području najbolje se zadržao gruzinski identitet, kada se uspoređuje s ostalim mjestima u Iranu, te većina ljudi govori i razume gruzijski jezik. Bilo je i drugih kompaktnih naselja u Horasanu (Abasabad), Mazandaranu (Behšaher i Farah Abad), Gilanu, Isfahanu (Nadžafabad, Badrud, Jazdanšahr i Amir Abad). Ta se područja nazivaju "Gordži Mahala", ili u doslovnom prijevodu "Gruzijska četvrt". Mnogi Gruzini ili Iranci koji su djelomično podrijetlom Gruzini žive u većim iranskim gradovima poput Teherana, Rašta, Karadža i Širaza. Mnoge od tih zajednice ne govore gruzijskim jezikom, ali su zadržali neke aspekte gruzijske kulture i svjesni su svog gruzinskog podrijetla. Neki tvrde da su Iranski Gruzini zadržali ostatke kršćanskih tradicija, ali nema za to dokaza, jer oni poštuju šijitsku tradiciju.

Izvori

  1. ↑ Matthee, Rudolph P. (1999.). The Politics of Trade in Safavid Iran: Silk for Silver, 1600-1730. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-64131-9. https://books.google.com/books?id=5U0yECMV--wC 
  2. ↑ Savory, Roger (2007.). Iran Under the Safavids. Cambridge University Press. str. 184. ISBN 978-0-521-04251-2
  3. ↑ Muliani, S. (2001.) Jaygah-e Gorjiha dar Tarikh va Farhang va Tammadon-e Iran. Esfahan: Yekta [The Georgians’ position in the Iranian history and civilization]
  4. ↑ Rahimi, M.M. (2001.) Gorjiha-ye Iran; Fereydunshahr. Esfahan: Yekta [The Georgians of Iran; Fereydunshahr]
  5. ↑ Sepiani, M. (1980.) Iranian-e Gorji. Esfahan: Arash [Georgian Iranians]
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Iranski_Gruzijci&oldid=424927"