Razlika između inačica stranice »Hugo Crni«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Hugo Crni'''-->[[Datoteka:Les pagis bourguignons au 9e siècle.gif|130px|mini|Karta Burgundije]]
[[Datoteka:Les pagis bourguignons au 9e siècle.gif|130px|mini|Karta Burgundije]]
::''Za kasnijeg vojvodu, pogledajte "[[Hugo I., vojvoda Burgundije]]".''
::''Za kasnijeg vojvodu, pogledajte "[[Hugo I., vojvoda Burgundije]]".''
'''Hugo Crni''' ([[Francuski jezik|francuski]]: ''Hugues le Noir''; [[Engleski jezik|eng]].: ''Hugh the Black''; umro [[17. prosinca]] 952.<ref>''Chronicon Floriacensi''</ref>, pokopan u [[Besançon|Besançonu]]) bio je vojvoda [[Burgundija|Burgundije]] 923. – 952., kao i grof [[Mâcon|Mâcona]].
'''Hugo Crni''' ([[Francuski jezik|francuski]]: ''Hugues le Noir''; [[Engleski jezik|eng]].: ''Hugh the Black''; umro [[17. prosinca]] 952.<ref>''Chronicon Floriacensi''</ref>, pokopan u [[Besançon|Besançonu]]) bio je vojvoda [[Burgundija|Burgundije]] 923. – 952., kao i grof [[Mâcon|Mâcona]].

Trenutačna izmjena od 00:06, 8. ožujka 2022.

Karta Burgundije
Za kasnijeg vojvodu, pogledajte "Hugo I., vojvoda Burgundije".

Hugo Crni (francuski: Hugues le Noir; eng.: Hugh the Black; umro 17. prosinca 952.[1], pokopan u Besançonu) bio je vojvoda Burgundije 923. – 952., kao i grof Mâcona.

Preko svog oca, grofa Rikarda, bio je Bosonid te nećak kralja Bosa Provansalskoga.

Hugov je brat bio kralj Zapadne Franačke, Rudolf;[2] majka im je bila plemkinja Adelajda od Auxerrea. Rudolf je isprva bio vojvoda Burgundije jer je bio stariji; Hugo ga je naslijedio. Hugova šogorica je bila kraljevna-kraljica Ema.

Moguće je da je Hugo imao ambicije postati kralj nakon bratove smrti. Kralj Luj IV. poslao je Huga Velikog da zauzme Auxerre i Sens.[3]

Hugo nije bio oženjen te nije imao djece, a naslijedio ga je šogor Gilbert Burgundski, muž njegove sestre Ermengarde.[4]

Izvori

  1. Chronicon Floriacensi
  2. Bourchard, Constance Brittain (1999). Burgundy and Provence:879-1032.
  3. Jean Dunbabin, France in the making: 843-1180 (Oxford University Press, 2000.), str. 65.
  4. Constance B. Bourchard, Those of my Blood: Constructing Noble Families in Medieval Francia (University of Pennsylvania Press, 2001.), str. 146-147.