Razlika između inačica stranice »Hrvoje Tkalčić«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (brisanje nepotrebnog teksta)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Hrvoje Tkalčić'''-->{{Infookvir znanstvenik
{{Infookvir znanstvenik
| ime              = Hrvoje Tkalčić
| ime              = Hrvoje Tkalčić
| slika            =  
| slika            =  

Inačica od 23:29, 7. ožujka 2022.

Hrvoje Tkalčić
Rođenje 3. veljače 1970.
Bjelovar
Prebivalište Canberra
Državljanstvo hrvatsko i australsko
Narodnost Hrvat
Polje geoznanosti
Institucija Australsko nacionalno sveučilište
Alma mater Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu
Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyu
Poznat po znanstvena istraživanja i radovi s područja seizmologije i matematičke geofizike

Hrvoje Tkalčić (Bjelovar, 3. veljače 1970.) hrvatski je i australski znanstvenik (geofizičar) i izvanredni profesor na Australskom nacionalnom sveučilištu (engl. The Australian National University) u Canberri.[1]

Životopis

Hrvoje Tkalčić studirao je fiziku i geofiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1996. i diplomirao. Poslijediplomski studij nastavio je na Odsjeku za znanost o Zemlji i planetima Kalifornijskoga sveučilišta u Berkeleyu (engl. University of California at Berkeley – Department of Earth and Planetary Science) gdje je 2001. i doktorirao na temu strukture duboke unutrašnjosti Zemlje putem prostornih valova potresa.[2]

Kao znanstvenik radio je u seizmološkom laboratoriju Kalifornijskoga sveučilišta u Berkeleyu (1997. – 2001.), Institutu za geofiziku i planetarnu fiziku Kalifornijskoga sveučilišta u San Diegu (2002. – 2003.), Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore u Kaliforniji (2003. – 2006.) i seizmološkoj grupi američke kompanije Multimax (također u Kaliforniji, 2006.). Od siječnja 2007. do travnja 2013. zaposlen je kao Fellow (docent do izvanredni profesor u europskom sustavu obrazovanja), a od travnja 2013. kao Senior Fellow i Associate Professor (izvanredni do redovni profesor u europskom sustavu obrazovanja) na Školi za znanosti o Zemlji (engl. Research School of Earth Sciences) Australskoga nacionalnoga sveučilišta u Canberri.[3]

Do danas je objavio šezdeset znanstvenih radova s područja seizmologije i matematičke geofizike u internacionalnim žurnalima s recenzijom (engl. peer review).[4] Predmet njegovih istraživačkih interesa su struktura unutrašnjosti Zemlje i dinamika različitih dijelova unutrašnjosti Zemlje putem suvremenih seizmoloških metoda s naglaskom na Zemljinu jezgru i donji plašt te razvijanje novih seizmoloških metoda i njihova primjena na proučavanje Zemljine litosfere. Drugi Tkalčićevi interesi usmjereni su na proučavanje fizike mehanizma nastanka tektonskih i vulkanskih potresa pomoću modeliranja seizmograma te uspostava mreže seizmografa na teško pristupačnim dijelovima planeta uključujući i oceansko dno.[5][6]

Sudjelovao je u brojnim znanstvenim ekspedicijama u nenaseljene dijelove Australije s ciljem instaliranja mreže seizmografa sa svrhom proučavanja Zemljine kore i njezina gornjeg plašta te radi postizanja dobre prostorne pokrivenosti za tomografske i slične metode. Redovito sudjeluje u radu mnogih međunarodnih znanstvenih kongresa i konferencija.[7] Član je Američke unije geofizičara (engl. American Geophysical Union) i Američkoga seizmološkoga društva (engl. Seismological Society of America)[8] te stipendist (engl. Fellow) Japanskoga društva za promicanje znanosti. Voditelj je Seizmološkog i infrazvučnog opservatorija Warramunga na Sjevernom teritoriju.[7]

Znanstveni radovi (izbor)

  • D. S. Dreger, H. Tkalčić, M. Johnston: »Dilatational processes accompanying earthquakes in the Long Valley Caldera«, Science 288, 122-125, 2000.[9]
  • H. Tkalčić: Study of deep Earth structure using body waves, doktorska disertacija, University of California at Berkeley, 2001.[10]
  • H. Tkalčić, B. Romanowicz, N. Houy: »Constraints on D'' structure using PKP(AB-DF), PKP(BC-DF) and PcP-P travel time data from broad-band records«, Geophys. J. Int. 149(3), 599-616, 2002.[11]
  • H. Tkalčić, B. Romanowicz: »Short scale heterogeneity in the lowermost mantle: insights from PcP-P and ScS-S data«, Earth Planet. Sci. Lett. 201(1), 57-68, 2002.[12]
  • H. Tkalčić, M. E. Pasyanos, A. J. Rodgers, R. Gök, W. R. Walter, A. Al-Amri: »A multistep approach in joint modeling of surface wave dispersion and teleseismic receiver functions: Implications for lithospheric structure of the Arabian Peninsula«, J. Geophys. Res. 111, B11311, doi:10.1029/2005JB004130, 2006.[13]
  • H. Tkalčić, M. P. Flanagan, V. F. Cormier: »Observations of near-podal P’P’ precursors: Evidence for back scattering from the 150-220 km zone in Earth's upper mantle«, Geophys. Res. Lett. 33, L03305, doi:10.1029/2005GL024626, 2006.[14]
  • H. Tkalčić, B. L. N. Kennett: »Core structure and heterogeneity: Seismological perspective«, Australian Journal of Earth Sciences, doi: 10.1080/08120090801888578, 55:4, 419-431, 2008.[15][16]
  • H. Tkalčić, B. L. N. Kennett, V. F. Cormier: »On the inner-outer core density contrast from PKiKP/PcP amplitude ratios and uncertainties caused by seismic noise«, Geophys. J. Int., doi:10.1111/j.1365-246X.2009.04294.x, 2009.[17][18]
  • H. Tkalčić, D. S. Dreger, G. R. Foulger, B. R. Julian: »The puzzle of the Bardarbunga, Iceland earthquake: No volumetric component in the source mechanism«, Bull. Seismol. Soc. Am., 99: 3077-3085, 2009.[19][20]
  • H. Tkalčić: »Large variations in travel times of mantle-sensitive seismic waves from the South Sandwich Islands: Is the Earth's inner core a conglomerate of anisotropic domains?«, Geophys. Res. Lett., 37, L14312, doi:10.1029/2010GL043841, 2010.[21]
  • M. Sambridge, H. Tkalčić, A. Jackson: »Benford’s law in the natural sciences«, Geophys. Res. Lett., 37, L14312, doi:10.1029/2010GL044830, 2010.[22][23]
  • J. Stipčević, H. Tkalčić, M. Herak, S. Markušić, D. Herak: »Crustal and uppermost mantle structure beneath the External Dinarides, Croatia, determined from teleseismic receiver functions«, Geophys. J. Int., doi: 10.1111/j.1365-246X.2011.05004.x, 2011.[24][25]
  • H. Tkalčić, Y. Chen, R. Liu, Z. Huang, L. Sun, W. Chan: »Multistep modelling of teleseismic receiver functions combined with constraints from seismic tomography: Crustal structure beneath southeast China«, Geophys. J. Int., 187, doi: 10.1111/j.1365-246X.2011.05132.x, 303-326, 2011.[26]
  • H. Tkalčić, N. Rawlinson, P. Arroucau, A. Kumar, B. L. N. Kennett: »Multistep modeling of receiver-based seismic and ambient noise data from WOMBAT array: Crustal structure beneath southeast Australia«, Geophys. J. Int., doi: 10.1111/j.1365-246X.2012.05442.x, 189, 1681-1700, 2012.[27]
  • H. Tkalčić, M. K. Young, T. Bodin, S. Ngo, M. Sambridge: »The shuffling rotation of the Earth's inner core«, Nature Geoscience, doi:10.1038/NGEO1813, 2013.[28][29]
  • M. K. Young, H. Tkalčić, T. Bodin, M. Sambridge: »Global P-wave tomography of Earth's lowermost mantle from partition modeling«, J. Geophys. Res., doi: 10.1002/jgrb.50391, 2013.[30]
  • S. Pachhai, H. Tkalčić, J. Dettmer: »Bayesian inference for ultra low velocity zones in the Earth's lowermost mantle: Multiple-layer ULVZ confirmed beneath the east of Philippines«, J. Geophys. Res., 119, 8346-8365, doi:10.10002/2014JB011067, 2014.[31]
  • H. Tkalčić: »Complex inner core of the Earth: The last frontier of global seismology«, Reviews of Geophysics, 53/1, 59-94, doi:10.1002/2014RG000469, 2015.[32]
  • J. B. Muir, H. Tkalčić: »A method of spherical harmonic analysis in the geosciences via Bayesian hierarchical inference«, Geophys. J. Int. 203(2), 1164-1171, doi:10.1093/gji/ggv361, 2015.[33]
  • H. Tkalčić, M. K. Young, J. B. Muir, D. R. Davies, M. Mattesini: »Strong, multi-scale heterogeneity in Earth's lowermost mantle«, Scientific Reports – Nature, 5, doi:10.1038/srep18416, 2015.[34]
  • M. Mustać, H. Tkalčić: »Point source moment tensor inversion through a Bayesian hierarchical model«, Geophys. J. Int., 204 (1), 311-323, doi:10.1093/gji/ggv458, 2016.[35]

Izvori

  1. ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić, pristupljeno 18. siječnja 2016.
  2. ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić – Izobrazba, pristupljeno 18. siječnja 2016.
  3. ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić – Zaposlenja, pristupljeno 18. siječnja 2016.
  4. ↑ Australian National University, Canberra – ResearchGate: Hrvoje Tkalčić, pristupljeno 26. siječnja 2016.
  5. ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić – Znanstveni interesi, pristupljeno 18. siječnja 2016.
  6. ↑ Australian National University – Research School of Earth Sciences: Hrvoje Tkalčić / Research, pristupljeno 18. siječnja 2016. (engl.)
  7. ↑ 7,0 7,1 The Australian National University – Research School of Earth Sciences: Hrvoje Tkalčić (životopis), pristupljeno 22. siječnja 2016. (engl.)
  8. ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić – Članstva, pristupljeno 26. siječnja 2016.
  9. ↑ American Association for the Advancement of Science: Dilatational processes accompanying earthquakes in the Long Valley Caldera, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  10. ↑ University of California at Berkeley – Hrvoje Tkalčić: Study of deep Earth structure using body waves, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  11. ↑ Wiley Online Library – Constraints on D'' structure using PKP(AB-DF), PKP(BC-DF) and PcP-P travel time data from broad-band records, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  12. ↑ www.sciencedirect.com – Short scale heterogeneity in the lowermost mantle: insights from PcP-P and ScS-S data, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  13. ↑ Wiley Online Library – A multistep approach in joint modeling of surface wave dispersion and teleseismic receiver functions: Implications for lithospheric structure of the Arabian Peninsula, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  14. ↑ www.researchgate.net – Observations of near-podal P’P’ precursors: Evidence for back scattering from the 150-220 km zone in Earth's upper mantle, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  15. ↑ www.researchgate.net – Core structure and heterogeneity: Seismological perspective, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  16. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija – Core structure and heterogeneity: Seismological perspective, pristupljeno 25. ožujka 2016.
  17. ↑ Wiley Online Library – On the inner-outer core density contrast from PKiKP/PcP amplitude ratios and uncertainties caused by seismic noise, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  18. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija – On the inner-outer core density contrast from PKiKP/PcP amplitude ratios and uncertainties caused by seismic noise, pristupljeno 25. ožujka 2016.
  19. ↑ Berkeley Seismological Laboratory – Publications, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  20. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija – The puzzle of the Bardarbunga, Iceland earthquake: No volumetric component in the source mechanism, pristupljeno 25. ožujka 2016.
  21. ↑ Wiley Online Library – Large variations in travel times of mantle-sensitive seismic waves from the South Sandwich Islands: Is the Earth's inner core a conglomerate of anisotropic domains?, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  22. ↑ The Australian National University – Research School of Earth Sciences: Benford’s law in the natural sciences, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  23. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija – Benford’s law in the natural sciences, pristupljeno 25. ožujka 2016.
  24. ↑ Wiley Online Library – Crustal and uppermost mantle structure beneath the External Dinarides, Croatia, determined from teleseismic receiver functions, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  25. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija – Crustal and uppermost mantle structure beneath the External Dinarides, Croatia, determined from teleseismic receiver functions, pristupljeno 25. ožujka 2016.
  26. ↑ Wiley Online Library – Multistep modelling of teleseismic receiver functions combined with constraints from seismic tomography: Crustal structure beneath southeast China, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  27. ↑ Wiley Online Library – Multistep modeling of receiver-based seismic and ambient noise data from WOMBAT array: Crustal structure beneath southeast Australia, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  28. ↑ www.nature.com – The shuffling rotation of the Earth's inner core, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  29. ↑ The Australian National University – Research School of Earth Sciences: The Shuffling Rotation of the Earth's Inner Core, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  30. ↑ Wiley Online Library – Global P-wave tomography of Earth's lowermost mantle from partition modeling, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  31. ↑ The Australian National University – Research School of Earth Sciences: Research outcomes, publications and outreach, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  32. ↑ Wiley Online Library – Complex inner core of the Earth: The last frontier of global seismology, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  33. ↑ www.researchgate.net – A method of spherical harmonic analysis in the geosciences via Bayesian hierarchical inference, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  34. ↑ www.nature.com – Strong, Multi-Scale Heterogeneity in Earth’s Lowermost Mantle, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  35. ↑ Oxford Journals.org – Point source moment tensor inversion through a Bayesian hierarchical model, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Hrvoje_Tkalčić&oldid=420803"