Razlika između inačica stranice »Hipoteza o povezanosti pobačaja i raka dojke«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Hipoteza o povezanosti pobačaja i raka dojke'''-->'''Hipoteza o povezanosti pobačaja i raka dojke''' je [[hipoteza]] koja pretpostavlja da inducirani [[pobačaj|prekid trudnoće]] povećava [[rizik]] od razvoja [[rak dojke|raka dojke]]. Neke znanstvene studije i analize potvrdile su povezanost, a dio je utvrdio da [[pobačaj]] ne utječe na povećani rizik od [[rak dojke|raka dojke]].  
'''Hipoteza o povezanosti pobačaja i raka dojke''' je [[hipoteza]] koja pretpostavlja da inducirani [[pobačaj|prekid trudnoće]] povećava [[rizik]] od razvoja [[rak dojke|raka dojke]]. Neke znanstvene studije i analize potvrdile su povezanost, a dio je utvrdio da [[pobačaj]] ne utječe na povećani rizik od [[rak dojke|raka dojke]].  


== Hipoteza ==
== Hipoteza ==

Trenutačna izmjena od 07:19, 7. ožujka 2022.

Hipoteza o povezanosti pobačaja i raka dojke je hipoteza koja pretpostavlja da inducirani prekid trudnoće povećava rizik od razvoja raka dojke. Neke znanstvene studije i analize potvrdile su povezanost, a dio je utvrdio da pobačaj ne utječe na povećani rizik od raka dojke.

Hipoteza

Visoke razine ženskog hormona estrogena prisutne su u tijelu žene tijekom prva tri mjeseca trudnoće. Time se potiče rast stanica u dojkama, koje omogućuju proizvodnju mlijeka (laktaciju). Te stanice se razvijaju tijekom prve trudnoće. Ako se tada razviju do kraja, ostaju i više se ne moraju ponovno razvijati u slučaju novih trudnoća. Pri kraju trudnoće, hormoni pomažu sazrijevanju stanica u dojkama i uklanjaju nepotrebne stanice. Istraživanja pokazuju, da nakon prve ženine trudnoće, koja je rezultirala porodom, hormonalne promjene tako djeluju na dojke da znatno smanjuju rizik od pojave od raka dojke. [1] Pobačaj u prvoj trudnoći onemogućava potpuno sazrijevanje stanica u dojkama, zaduženih za proizvodnju mlijeka, tako da milijuni tih stanica ostaju u ranjivom i nedozrelom stanju, što povećava rizik od raka dojke. [2]

Spontani pobačaji ne povećavaju rizik od raka dojke. Oni se ponekad dogode, zato što jajnici nisu proizveli dovoljnu količinu hormona i nije došlo do visoke razine estogena potrebne za održanje trudnoće. Spontani pobačaj je prirodni prekid abnormalne trudnoće, dok je pobačaj umjetni prekid normalne trudnoće.

Zastupanje hipoteze

Istraživački tim na čelu s liječnicom Joel Brind, predsjednicom američkog Instituta za prevenciju raka proveo je analizu 33 znanstvene studije o raku dojke. U 27 od 33 studije, potvrđuje se povezanost raka dojke i pobačaja. [3] Žene koje su pobacile imaju 30% veći rizik od pojave raka dojke. One koje su imale pobačaj prije 18. godine ili nakon 30. godine imale su 100% veći rizik. Djevojke koje su imale pobačaj prije 18. godine i imale su nekoga u krvnome srodstvu tko je imao rak dojke, poslije 45. godine imaju povećani rizik za pojavu oboljenja. Ponavljani pobačaji mogu povećati rizik od raka dojke do 400%. [4]

Nekoliko studija pokazuje,da žene koje su učinile pobačaj i potječu iz obitelji gdje je bilo slučajeva raka dojke, ne samo da će imati veće šanse za rizik od raka dojke, već će rak brže napredovati i teže će se liječiti [5], bit će agresivniji i i rašireniji [6] i smrt će prije uslijediti. [7]

Britanska medicinska udruženja "The Royal College of Obstetricians and Gynecologysts in Britain" i "British Pregnancy Advisory Service" objavili su službena priopćenja o postojanju rizika od raka dojke povezanih s pobačajem. [8]

U SAD-u, bilo je nekoliko sudskih tužbi protiv klinika, iz razloga što prije pobačaja nisu upoznali pacijentice s rizikom od raka dojke.

Negiranje hipoteze

Medicinske organizacije "American Medical Association", "American College of Obstetricians and Gynecologists", "World Health Organization i "United States National Cancer Institute" poslije analize studija ustanovili su, da nisu pronašli povezanost između pobačaja i raka dojke. [9]

Unutarnje poveznice

Izvori

  1. ↑ E. Wertz, S.W.Duffy, British Journal of Cancer, 1988.
  2. ↑ Russo, Amerian Journal of Pathology, Vol. 100, 1980.
  3. ↑ Lynne M. Thompson: Cancer of Choice, Celebrate Life, Stafford, 2001.
  4. ↑ Howe HL., Senic RT, Bzduch H., Herzfeld P., New York Deparment of Health 1989.
  5. ↑ Olsson H., Ranstam J., Blafetrop B., Ewers S-B., Ferno M., Killander D.: “Proliferation and DNA Plody in Malignant Breast Tumers in Reation Early Oral Contraceptive Use and Early Abortions”, Cancer, 1991.
  6. ↑ Olsson H., Borg A., Ferno M., Rastam J., Sigurdsson H.: “Her-2/neu an INT2 Protooncogene Amplification in Maligant Breast Tumors in Relation to Reproducitive Factors and Exposure to Exogenous Hormones”, Journal of National Cancer Institute 1991.
  7. ↑ Ownby HE., Martino S., Roi LD., Howard L., Russo J., Brooks S., Brennan MJ.: “Interrupted Pregnacy as an Indicator of Poor Prognosis in T1,2 No. Mo Primary Breast Cancer”, Breast Cancer Research Treatment, 1983.
  8. ↑ Lynne M. Thompson: Cancer of Choice, Celebrate Life, Stafford, 2001.
  9. ↑ "The Care of Women Requesting Induced Abortion" (PDF). Royal College of Obstetricians and Gynaecologists. p. 43. http://www.rcog.org.uk/resources/Public/pdf/induced_abortionfull.pdf (Arhivirano 27. veljače 2008.). Retrieved 2008-06-29.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Hipoteza_o_povezanosti_pobačaja_i_raka_dojke&oldid=416526"