Razlika između inačica stranice »Heuristika«

Trenutačna izmjena od 05:24, 7. ožujka 2022.

Heuristika (prema grčki εὑρίσϰεıν: nalaziti, otkrivati), postupak koji vodi prema otkriću ili ga potiče. U filozofiji znanosti, pod utjecajem Karla Poppera i njegovih sljedbenika, pod heurističkim se postupkom razumije dolaženje do znanstvenog rješenja ili otkrića putem pokušaja i pogrešaka, nagađanjima i opovrgavanjima. U drugim pak područjima suvremene filozofije pojam heuristike poprimio je nešto drugačije značenje: u modernoj logici npr., riječ opisuje proces koji može riješiti određenu vrstu problema, ali ne jamči uspješno rješenje. To je značenje preuzeto u suvremenu filozofiju uma, u kojoj se termin heuristika primjenjuje na formalno neispravne i/ili nepotpune procedure zaključivanja ili odlučivanja. Takve procedure često vode do uspješnoga rješenja problema, ako se primijene na specifično i razmjerno usko područje, no, primijenjene na neko drugo područje pokazuju se neuspješnima i beskorisnima. Važnost heuristika kao mogućih bitnih strategija zaključivanja potvrđena je rezultatima eksperimentalnih istraživanja u kognitivnoj psihologiji. Tako su začetnici i najznačajniji istraživači u području induktivnoga zaključivanja i odlučivanja, D. Kahneman, P. Slovic i A. Tversky (1982), pokazali da u određenim segmentima zaključivanja golema većina ispitanika sustavno pravi istovjetne pogrješke, koje se ne daju pripisati umoru ili nedostatku pozornosti. Ispitanici griješe kršeći jedno od temeljnih pravila računa vjerojatnosti, pravilo konjunkcije, koje kaže da vjerojatnost konjunkcije dvaju događaja ne može biti veća od vjerojatnosti jedne od sastavnica konjunkcije. Tumačenje takvih eksperimentalnih rezultata neobično je važno za filozofiju uma. Štoviše, heuristike su dio psiho-logičkoga repertoara što ga posjeduje ljudski kognitivni sustav pa se one zato i objašnjavaju kao rezultat evolucijskoga razvoja u danim okolnostima. – Heuristički, koji se odnosi na otkrivanje novih spoznaja i činjenica.^[1]

Izvori

↑ "Hrvatska Enciklopedija / Heuristika". http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=25317

	Napomena:	Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije
		http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=25317
		koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx
		označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0
		Lua error in package.lua at line 80: module 'Modul:VRTS dopusnica' not found.

[1] "Hrvatska Enciklopedija / Heuristika". http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=25317

[1]

Inačica od 03:24, 28. listopada 2021. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)		Trenutačna izmjena od 05:24, 7. ožujka 2022. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) m (brisanje nepotrebnog teksta)
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Heuristika'''-->~~'''Heuristika''' (prema [[grčki]] ''εὑρίσϰεıν:'' nalaziti, otkrivati), postupak koji vodi prema otkriću ili ga potiče. U [[Filozofija znanost\|filozofiji znanosti]], pod utjecajem [[Karl Popper\|Karla Poppera]] i njegovih sljedbenika, pod heurističkim se postupkom razumije dolaženje do znanstvenog rješenja ili otkrića putem pokušaja i pogrešaka, nagađanjima i opovrgavanjima. U drugim pak područjima suvremene filozofije pojam heuristike poprimio je nešto drugačije značenje: u modernoj [[logika\|logici]] npr., riječ opisuje proces koji može riješiti određenu vrstu problema, ali ne jamči uspješno rješenje. To je značenje preuzeto u suvremenu [[filozofija uma\|filozofiju uma]], u kojoj se termin heuristika primjenjuje na formalno neispravne i/ili nepotpune procedure zaključivanja ili odlučivanja. Takve procedure često vode do uspješnoga rješenja problema, ako se primijene na specifično i razmjerno usko područje, no, primijenjene na neko drugo područje pokazuju se neuspješnima i beskorisnima. Važnost heuristika kao mogućih bitnih strategija zaključivanja potvrđena je rezultatima eksperimentalnih istraživanja u [[Kognitivna psihologija\|kognitivnoj psihologiji]]. Tako su začetnici i najznačajniji istraživači u području induktivnoga zaključivanja i odlučivanja, D. Kahneman, P. Slovic i A. Tversky (1982), pokazali da u određenim segmentima zaključivanja golema većina ispitanika sustavno pravi istovjetne pogrješke, koje se ne daju pripisati umoru ili nedostatku pozornosti. Ispitanici griješe kršeći jedno od temeljnih pravila računa vjerojatnosti, pravilo konjunkcije, koje kaže da vjerojatnost konjunkcije dvaju događaja ne može biti veća od vjerojatnosti jedne od sastavnica konjunkcije. Tumačenje takvih eksperimentalnih rezultata neobično je važno za [[Filozofija uma\|filozofiju uma]]. Štoviše, heuristike su dio psiho-logičkoga repertoara što ga posjeduje [[ljudski kognitivni sustav]] pa se one zato i objašnjavaju kao rezultat [[Evolucijska razvojna biologija\|evolucijskoga razvoja]] u danim okolnostima. – ''Heuristički,'' koji se odnosi na otkrivanje novih spoznaja i činjenica.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=25317\|title=Hrvatska Enciklopedija / Heuristika\|date=\|language=\|publisher=\|accessdate=}}</ref>		'''Heuristika''' (prema [[grčki]] ''εὑρίσϰεıν:'' nalaziti, otkrivati), postupak koji vodi prema otkriću ili ga potiče. U [[Filozofija znanost\|filozofiji znanosti]], pod utjecajem [[Karl Popper\|Karla Poppera]] i njegovih sljedbenika, pod heurističkim se postupkom razumije dolaženje do znanstvenog rješenja ili otkrića putem pokušaja i pogrešaka, nagađanjima i opovrgavanjima. U drugim pak područjima suvremene filozofije pojam heuristike poprimio je nešto drugačije značenje: u modernoj [[logika\|logici]] npr., riječ opisuje proces koji može riješiti određenu vrstu problema, ali ne jamči uspješno rješenje. To je značenje preuzeto u suvremenu [[filozofija uma\|filozofiju uma]], u kojoj se termin heuristika primjenjuje na formalno neispravne i/ili nepotpune procedure zaključivanja ili odlučivanja. Takve procedure često vode do uspješnoga rješenja problema, ako se primijene na specifično i razmjerno usko područje, no, primijenjene na neko drugo područje pokazuju se neuspješnima i beskorisnima. Važnost heuristika kao mogućih bitnih strategija zaključivanja potvrđena je rezultatima eksperimentalnih istraživanja u [[Kognitivna psihologija\|kognitivnoj psihologiji]]. Tako su začetnici i najznačajniji istraživači u području induktivnoga zaključivanja i odlučivanja, D. Kahneman, P. Slovic i A. Tversky (1982), pokazali da u određenim segmentima zaključivanja golema većina ispitanika sustavno pravi istovjetne pogrješke, koje se ne daju pripisati umoru ili nedostatku pozornosti. Ispitanici griješe kršeći jedno od temeljnih pravila računa vjerojatnosti, pravilo konjunkcije, koje kaže da vjerojatnost konjunkcije dvaju događaja ne može biti veća od vjerojatnosti jedne od sastavnica konjunkcije. Tumačenje takvih eksperimentalnih rezultata neobično je važno za [[Filozofija uma\|filozofiju uma]]. Štoviše, heuristike su dio psiho-logičkoga repertoara što ga posjeduje [[ljudski kognitivni sustav]] pa se one zato i objašnjavaju kao rezultat [[Evolucijska razvojna biologija\|evolucijskoga razvoja]] u danim okolnostima. – ''Heuristički,'' koji se odnosi na otkrivanje novih spoznaja i činjenica.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=25317\|title=Hrvatska Enciklopedija / Heuristika\|date=\|language=\|publisher=\|accessdate=}}</ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==