Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Splitski izgred 11. lipnja 1920.''', nasilni izgred u Splitu za vrijeme savezničke okupacije jadranske obale poslije Prvoga svjetskog rata. ==...«. |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Okolnosti == | == Okolnosti == | ||
Zbio se dok još nije napravilo konačno razgraničenje među državama. Osim čuvanja mira, redarstvene uloge i sprječavanja samovolje pojedinih ratnih pobjednika u prisvajanju teritorija, Antantine su zemlje pazile i da se ne proširi komunistička revolucija među radništvom, koja je već uhvatila maha u nekoliko zemalja.<ref name=Jeromella>Valentina Petaros Jeromela: [https://hrcak.srce.hr/file/369269 ''11 luglio 1920: L’incidente di Spalato e le scelte politico-militari''], Quaderni, volume XXV, 2014, sažetak na hrvatskom, str. 335.</ref> | Zbio se dok još nije napravilo konačno razgraničenje među državama. Osim čuvanja mira, redarstvene uloge i sprječavanja samovolje pojedinih ratnih pobjednika u prisvajanju teritorija, Antantine su zemlje pazile i da se ne proširi komunistička revolucija među radništvom, koja je već uhvatila maha u nekoliko zemalja.<ref name=Jeromella>Valentina Petaros Jeromela: [https://hrcak.srce.hr/file/369269 ''11 luglio 1920: L’incidente di Spalato e le scelte politico-militari''], Quaderni, volume XXV, 2014., sažetak na hrvatskom ''Splitski incident 11. srpnja 1920. i vojno-političke mjere'', str. 335.</ref> | ||
Izgred u Splitu [[11. lipnja]] [[1920.]] je kulminacija dvogodišnjih nemira. Okvir im je dala [[D'Annunzijeva okupacija Rijeke]] i paljenje [[Narodni dom u Trstu|Narodnog doma]] u [[Trst]]u. | Izgred u Splitu [[11. lipnja]] [[1920.]] je kulminacija dvogodišnjih nemira. Okvir im je dala [[D'Annunzijeva okupacija Rijeke]] i paljenje [[Narodni dom u Trstu|Narodnog doma]] u [[Trst]]u. | ||
Posljednja izmjena od 21. veljača 2022. u 21:59
Splitski izgred 11. lipnja 1920., nasilni izgred u Splitu za vrijeme savezničke okupacije jadranske obale poslije Prvoga svjetskog rata.
Okolnosti
Zbio se dok još nije napravilo konačno razgraničenje među državama. Osim čuvanja mira, redarstvene uloge i sprječavanja samovolje pojedinih ratnih pobjednika u prisvajanju teritorija, Antantine su zemlje pazile i da se ne proširi komunistička revolucija među radništvom, koja je već uhvatila maha u nekoliko zemalja.[1]
Izgred u Splitu 11. lipnja 1920. je kulminacija dvogodišnjih nemira. Okvir im je dala D'Annunzijeva okupacija Rijeke i paljenje Narodnog doma u Trstu. Veliki svjetski moćnici i političari i dužnosnici malih naroda pokušavali su odrediti granicu, imperijalisti uhvatiti što više tuđeg, domoljubi sačuvati što više svog naroda u svojoj nacionalno državi. Ishodi političarskih dogovora, prisile i kompromisa (Pakt o garancijama) često je bilo u neskladu sa željama lokalnog stanovništva koje je burno reagiralo.[1]
Narod je živio u istovremenoj nadi i strepnji. U slučaju istočne jadranske obale, odredilo se teritorije koji bi imali pripasti ratnoj pobjednici Italiji. Lokalno većinsko stanovništvo, Hrvati i na sjeveru Jadrana Slovenci, reagiralo je nezadovoljstvom. Vlasti nisu htjele ništa poduzeti, želeći izbjeći ulazak u novi rat. No ni puk ni činovnici nisu to mogli više trpiti. Ozračju su pridonijele tiskovine, uvelike odgovorne za oblikovanje političkog mišljenja, zatim predavanja i raznorazna udruživanja u čitaonicama.[1]
Istočna jadranska obala bila je otvoreno lovište za grabež. Zbog toga je moralo se upravljati situaciji da se ne otme nadzoru. Nije se smjelo dopustiti nikakav oblik neprijateljstva. Okolnosti su bile takve da iako granice nisu još bile određene, bila je izvjesna činjenica da će neki gradovi prijeći pod talijansku upravu. S druge strane, nije postojala zaštita prema kopnu i bili su sasvim izloženi opasnostima s morske strane.[1]
Radi promatranja i osiguravanja mira, odnosno prividnog zatišja, u Split je doplovilo Antantino brodovlje. Talijanski brodovi iz te flote doplovili su s nakanom obilježavanja terena, t.j. zaštite "novostečenih područja", premda još nisu bila službeno dodijeljena.[1]