Radiohead: razlika između inačica
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web) |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +) |
||
Nije prikazana jedna međuinačica | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Radiohead'''--> | <!--'''Radiohead'''--> | ||
{{Infookvir glazbenik | {{Infookvir glazbenik | ||
| Ime = Radiohead | | Ime = Radiohead | ||
Redak 26: | Redak 26: | ||
Radioheadov je šesti album, ''[[Hail to the Thief]]'' (iz 2003.), spojio rock i elektroničku glazbu s tekstovima koje je inspirirao [[Rat protiv terorizma]] te je bio posljednji album skupine koji je objavio EMI. Kasniji su uradci popularizirali alternativne platforme za objavu poput [[Pay what you want|pay-what-you-want]]a (plati-onoliko-koliko-želiš) i [[BitTorrent]]a; Radiohead je samostalno objavio svoj sedmi album, ''[[In Rainbows]]'' (iz 2007.), u inačici za preuzimanje s interneta koju su kupci mogli platiti po cijeni koju su htjeli te je album postigao kritički uspjeh, kao i uspjeh na ljestvicama. Osmi album,''[[The King of Limbs]]'' (iz 2011.), koji je karakteriziralo istraživanje ritma, nastao je obilnim korištenjem lupinga i sempliranja. ''[[A Moon Shaped Pool]]'' (iz 2016.) uglavnom je sadržavao orkestralne aranžmane Jonnyja Greenwooda. | Radioheadov je šesti album, ''[[Hail to the Thief]]'' (iz 2003.), spojio rock i elektroničku glazbu s tekstovima koje je inspirirao [[Rat protiv terorizma]] te je bio posljednji album skupine koji je objavio EMI. Kasniji su uradci popularizirali alternativne platforme za objavu poput [[Pay what you want|pay-what-you-want]]a (plati-onoliko-koliko-želiš) i [[BitTorrent]]a; Radiohead je samostalno objavio svoj sedmi album, ''[[In Rainbows]]'' (iz 2007.), u inačici za preuzimanje s interneta koju su kupci mogli platiti po cijeni koju su htjeli te je album postigao kritički uspjeh, kao i uspjeh na ljestvicama. Osmi album,''[[The King of Limbs]]'' (iz 2011.), koji je karakteriziralo istraživanje ritma, nastao je obilnim korištenjem lupinga i sempliranja. ''[[A Moon Shaped Pool]]'' (iz 2016.) uglavnom je sadržavao orkestralne aranžmane Jonnyja Greenwooda. | ||
Radiohead je do 2011. godine prodao više od 30 milijuna albuma širom svijeta.<ref name="BBC Worldwide takes exclusive 2011">{{Eng oznaka}} Jonathan, Emma. [http://www.bbc.co.uk/pressoffice/bbcworldwide/worldwidestories/pressreleases/2011/05_may/radiohead.shtml "BBC Worldwide takes exclusive Radiohead performance to the world"]. [[BBC]]. 3 svibnja 2011. Pristupljeno 15. lipnja 2011.</ref> Njegov glazbeni opus rangira se visoko i u anketama slušatelja i u kritičarskim listama najbolje glazbe iz 1990-ih i 2000-ih.<ref>{{Eng oznaka}} {{ | Radiohead je do 2011. godine prodao više od 30 milijuna albuma širom svijeta.<ref name="BBC Worldwide takes exclusive 2011">{{Eng oznaka}} Jonathan, Emma. [http://www.bbc.co.uk/pressoffice/bbcworldwide/worldwidestories/pressreleases/2011/05_may/radiohead.shtml "BBC Worldwide takes exclusive Radiohead performance to the world"]. [[BBC]]. 3 svibnja 2011. Pristupljeno 15. lipnja 2011.</ref> Njegov glazbeni opus rangira se visoko i u anketama slušatelja i u kritičarskim listama najbolje glazbe iz 1990-ih i 2000-ih.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|title=Radiohead gun for Beatles' Revolver|publisher=BBC News|date=3. rujna 2000.|accessdate=28. rujna 2008.|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/908638.stm}}<br />{{Citiranje web|title=Radiohead — In Rainbows Is Overwhelming Critics Choice for Top Album|url=http://www.contactmusic.com/news.nsf/story/in-rainbows-is-overwhelming-critics-choice-for-top-album_1053848|publisher=Contact Music|date=18. prosinca 2007.|accessdate=3. listopada 2009.}}</ref> Godine 2005. ''[[Rolling Stone]]'' postavio ga je na 73. mjesto popisa "Najboljih izvođača svih vremena"; Jonny Greenwood<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.rollingstone.com/music/lists/100-greatest-guitarists-20111123/jonny-greenwood-20111122|title=100 Greatest Guitarists: Jonny Greenwood|publisher=Rolling Stone|date=|accessdate=12. veljače 2014.}}</ref> i O'Brien<ref name=":022">{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=https://www.rollingstone.com/music/lists/100-greatest-guitarists-of-all-time-19691231/ed-obrien-20101202|title=Ed O'Brien – 100 Greatest Guitarists: David Fricke's Picks|accessdate=24. kolovoza 2015.}}</ref> pojavili su se na ''Rolling Stoneovom'' popisu najboljih gitarista, a Yorke na popisu najboljih pjevača.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.rollingstone.com/music/lists/100-greatest-singers-of-all-time-19691231/thom-yorke-20101202|title=100 Greatest Singers: Thom Yorke|publisher=Rolling Stone|accessdate=12. veljače 2014.}}</ref> Godine 2009. čitatelji ''Rolling Stonea'' odabrali su Radiohead kao drugi najbolji sastav iz 2000-ih.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.mtv.com/news/articles/1627912/green-day-named-top-artists-decade-by-rolling-stone-readers.jhtml|title=Green Day Named Top Artists Of The Decade By Rolling Stone Readers|work=MTV News|accessdate=28. rujna 2014.}}</ref> Godine 2017. bio je nominiran za uvrštavanje u [[Rock and Roll Hall of Fame]] u svojoj prvoj godini kvalifikacije. | ||
==Povijest== | ==Povijest== | ||
===1985. – 1992.: Osnivanje i prve godine=== | ===1985. – 1992.: Osnivanje i prve godine=== | ||
[[Slika:Abingdon School, Abingdon, Oxfordshire, England-23April2011.jpg|thumb|260px|desni|Škola Abingdon School u kojoj je skupina bila osnovana]] | [[Slika:Abingdon School, Abingdon, Oxfordshire, England-23April2011.jpg|thumb|260px|desni|Škola Abingdon School u kojoj je skupina bila osnovana]] | ||
Članovi Radioheada upoznali su se u [[Abingdon School]]u, privatnoj školi za dječake u [[Abingdon-on-Thames|Abingdonu, Oxfordshireu]].<ref name="MCLEAN">{{Eng oznaka}} {{ | Članovi Radioheada upoznali su se u [[Abingdon School]]u, privatnoj školi za dječake u [[Abingdon-on-Thames|Abingdonu, Oxfordshireu]].<ref name="MCLEAN">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|last=McLean|first=Craig|title=Don't worry, be happy|newspaper=[[The Sydney Morning Herald]]|date=14. srpnja 2003.|url=http://www.smh.com.au/articles/2003/06/13/1055220766407.html|accessdate=25. rujna 2007.}}</ref> Gitarist i pjevač [[Thom Yorke]] te basist [[Colin Greenwood]] pohađali su istu godinu, gitarist [[Ed O'Brien]] i bubnjar [[Philip Selway]] bili su na višoj, a multiinstrumentalist [[Jonny Greenwood]], Colinov brat, bio je na dvije godine nižoj od Yorkea i brata. Godine 1985. osnovali su On a Friday, čije se ime odnosilo na uobičajeni dan proba sastava u školskoj glazbenoj učionici.<ref name="RANDALL"/> Jonny se posljednji pridružio grupi te je u početku svirao harmoniku i kasnije klavijature, ali je ubrzo postao glavni gitarist;<ref name="RANDALL">{{Eng oznaka}} {{cite journal|author=Mac Randall|url=http://www.guitarworld.com/radiohead-interview-golden-age-radiohead|title=The Golden Age of Radiohead|magazine=[[Guitar World]]|date=1. travnja 1998.}}</ref> prethodno je bio u drugoj skupini, Illiterate Hands, s glazbenikom [[Nigel Powell|Nigelom Powellom]] i Yorkeovim bratom [[Andy Yorke|Andyjem Yorkeom]].<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.buzzfeed.com/lukelewis/this-is-what-radiohead-looked-like-in-the-80s|title=This Is What Radiohead Looked Like In The ’80s|work=Buzzfeed|first=Luke|last=Lewis|date=24. ožujka 2013.|accessdate=24. lipnja 2013.}}<br />{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.nme.com/blogs/nme-blogs/9-photos-of-artists-before-they-hit-the-big-time|title=9 Photos Of Artists Before They Hit The Big Time|work=NME|first=Lucy|last=Jones|date=26. ožujka 2013.|accessdate=24. lipnja 2013.}}</ref> Prema Colinovim riječima članovi sastava izabrali su svoja glazbala više zbog toga što su željeli svirati zajedno nego zbog interesa u određena glazbala: "Bio je to kolektivniji način pogleda na stvari. Ako ste mogli pripomoći tako što je netko drugi mogao svirati vaš instrument, onda je to bilo vrlo fora."<ref name="KELLY">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://www.irishtimes.com/newspaper/weekend/2001/0915/01091500133.html|title=Taking Music To Strange Places|last=Kelly|first=John|date=15. rujna 2001.|work=The Irish Times|accessdate=16. lipnja 2007.}}</ref> Jednom je prilikom On a Friday činila i skupina saksofonista.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.stereogum.com/1785797/on-a-friday-radiohead-in-the-80s/franchises/radiohead-week/|title=On A Friday: Radiohead In The ’80s - Stereogum|accessdate=4. srpnja 2015.}}</ref> | ||
Grupi se nije sviđala stroga školska atmosfera—ravnatelj ju je jednom kaznio zbog korištenja učionice za probe u subotu—i pritajila se u školskom glazbenom odjeljku. Članovi su izjavili kako ih je njihov učitelj glazbene kulture upoznao s [[džez]]om, [[filmska glazba|filmskom glazbom]], poslijeratnom [[avangardna glazba|avangardnom glazbom]] i klasičnom glazbom 20. stoljeća.<ref name="ROSS2">{{Eng oznaka}} {{ | Grupi se nije sviđala stroga školska atmosfera—ravnatelj ju je jednom kaznio zbog korištenja učionice za probe u subotu—i pritajila se u školskom glazbenom odjeljku. Članovi su izjavili kako ih je njihov učitelj glazbene kulture upoznao s [[džez]]om, [[filmska glazba|filmskom glazbom]], poslijeratnom [[avangardna glazba|avangardnom glazbom]] i klasičnom glazbom 20. stoljeća.<ref name="ROSS2">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://www.therestisnoise.com/2004/04/mahler_1.html|title=The Searchers: Radiohead's unquiet revolution|last=Ross|first=Alex|date=21. kolovoza 2001.|work=The New Yorker|accessdate=14. lipnja 2007.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070525102645/http://www.therestisnoise.com/2004/04/mahler_1.html <!-- Bot retrieved archive -->|archivedate=25. svibnja 2007.}}</ref> Krajem 1980-ih u Oxfordshireu i [[Thames Valley]]ju postojala je aktivna scena ''indie'' glazbe, ali se ona uglavnom bavila [[shoegazing]] skupinama poput [[Ride]]a i [[Slowdive]]a.<ref name="KENT">{{Eng oznaka}} {{cite journal|last=Kent|first=Nick|date=1. lipnja 2001.|title=Happy now?|authorlink=Nick Kent|magazine=[[Mojo (časopis)|Mojo]]}}</ref> | ||
[[Slika:Radiohead Curfew advert.jpg|thumb|250x250px|Oglas u oksfordskom glazbenom časopisu ''Curfew'' (danas ''[[Nightshiftu]]'') koji najavljuje promjenu imena sastava<ref name="bbc.com">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.bbc.com/news/uk-england-oxfordshire-33176717|title=Radiohead, Foals and 25 years of discovering Oxford music - BBC News|website=BBC News|language=en-GB|access-date=14. ožujka 2016.}}</ref>|lijevo]] | [[Slika:Radiohead Curfew advert.jpg|thumb|250x250px|Oglas u oksfordskom glazbenom časopisu ''Curfew'' (danas ''[[Nightshiftu]]'') koji najavljuje promjenu imena sastava<ref name="bbc.com">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.bbc.com/news/uk-england-oxfordshire-33176717|title=Radiohead, Foals and 25 years of discovering Oxford music - BBC News|website=BBC News|language=en-GB|access-date=14. ožujka 2016.}}</ref>|lijevo]] | ||
Iako su svi članovi osim Jonnyja do 1987. godine napustili Abingdon kako bi studirali, On a Friday nastavio je održavati probe tijekom vikenda i praznika.<ref name="ROSS">{{Eng oznaka}} {{ | Iako su svi članovi osim Jonnyja do 1987. godine napustili Abingdon kako bi studirali, On a Friday nastavio je održavati probe tijekom vikenda i praznika.<ref name="ROSS">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|last=Ross|first=Alex|title=The Searchers|newspaper=[[The New Yorker]]|date=20. kolovoza 2001.|url=http://www.newyorker.com/archive/2001/08/20/010820fa_FACT1|accessdate=16. ožujka 2011.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080214053947/http://www.therestisnoise.com/2004/04/mahler_1.html|archivedate=14. veljače 2008.}}</ref> Na [[Eksetersko sveučilište|Ekstereskom je sveučilištu]] Yorke svirao sa sastavom Headless Chickens i s njime izvodio pjesme među kojima će se nalaziti budući Radioheadov materijal<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://pitchfork.com/news/60375-rare-footage-surfaces-of-thom-yorke-performing-high-and-dry-with-pre-radiohead-band/|title=Rare Footage Surfaces of Thom Yorke Performing "High and Dry" With Pre-Radiohead Band|last=Minsker|first=Evan|date=13. srpnja 2015.|website=Pitchfork|accessdate=16. srpnja 2015.}}</ref> te je upoznao umjetnika [[Stanley Donwood|Stanleyja Donwooda]], koji će kasnije stvarati naslovnice za skupinu.<ref name="EYE">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.eyestorm.com/artists/profile/Stanley_Donwood.html|title=Stanley Donwood|publisher=Eyestorm|accessdate=29. svibnja 2007.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070516152202/http://www.eyestorm.com/artists/profile/Stanley_Donwood.html|archivedate=16. svibnja 2007.}}</ref> On a Friday ponovno se okupio 1991. godine, dijeleći kuću na rubu Magdalen Roada i Ridgefield Roada u Oxfordu.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.rollingstone.com/music/news/radiohead-reconnect-20120426|title=Radiohead Reconnect|website=Rolling Stone|access-date=15. ožujka 2016.}}</ref> | ||
On a Friday nastavio je svirati u Oxfordu i Jericho Tavernu,<ref name="BBC Worldwide takes exclusive 2011" /> a diskografske kuće i producenti počeli su se zanimati za grupu. [[Chris Hufford]], Slowdiveov producent i suvlasnik oksfordskog studija Courtyard Studios, otišao je na rani nastup On a Fridaya u Jericho Tavern. Impresioniran, on i njegov partner, Bryce Edge, snimili su demo uradak i postali menadžeri On a Fridaya;<ref name="ROSS" /> i dan-danas su Radioheadovi menadžeri.<ref name="Guardian - Spotify">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.theguardian.com/music/2016/apr/15/radiohead-new-album-spotify-brian-message-thom-yorke|title=Radiohead have not yet decided whether to stream new album, says man from their management firm|last=Marshall|first=Alex|date=15. travnja 2016.|newspaper=The Guardian|language=en-GB|issn=0261-3077|access-date=15. travnja 2016.}}</ref> Koncem 1991. godine, nakon što su se Colin i Keith Wozencroft, predstavnik [[EMI]]-jevog A&R odsjeka, slučajno sreli u [[Our Price]]u, prodavaonici albuma u kojoj je Colin radio,<ref name="bbc.com" /> On a Friday potpisao je ugovor za snimanje šest albuma s EMI-jem.<ref name="ROSS" /> Skupina je promijenila ime prema zahtjevu kuće; naziv "Radiohead" preuzet je iz pjesme "Radio Head" s albuma ''[[True Stories]]'' [[Talking Heads]]a iz 1986. godine.<ref name="ROSS" /> | On a Friday nastavio je svirati u Oxfordu i Jericho Tavernu,<ref name="BBC Worldwide takes exclusive 2011" /> a diskografske kuće i producenti počeli su se zanimati za grupu. [[Chris Hufford]], Slowdiveov producent i suvlasnik oksfordskog studija Courtyard Studios, otišao je na rani nastup On a Fridaya u Jericho Tavern. Impresioniran, on i njegov partner, Bryce Edge, snimili su demo uradak i postali menadžeri On a Fridaya;<ref name="ROSS" /> i dan-danas su Radioheadovi menadžeri.<ref name="Guardian - Spotify">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.theguardian.com/music/2016/apr/15/radiohead-new-album-spotify-brian-message-thom-yorke|title=Radiohead have not yet decided whether to stream new album, says man from their management firm|last=Marshall|first=Alex|date=15. travnja 2016.|newspaper=The Guardian|language=en-GB|issn=0261-3077|access-date=15. travnja 2016.}}</ref> Koncem 1991. godine, nakon što su se Colin i Keith Wozencroft, predstavnik [[EMI]]-jevog A&R odsjeka, slučajno sreli u [[Our Price]]u, prodavaonici albuma u kojoj je Colin radio,<ref name="bbc.com" /> On a Friday potpisao je ugovor za snimanje šest albuma s EMI-jem.<ref name="ROSS" /> Skupina je promijenila ime prema zahtjevu kuće; naziv "Radiohead" preuzet je iz pjesme "Radio Head" s albuma ''[[True Stories]]'' [[Talking Heads]]a iz 1986. godine.<ref name="ROSS" /> | ||
===1992. – 1994.: "Creep", ''Pablo Honey'' i rani uspjeh=== | ===1992. – 1994.: "Creep", ''Pablo Honey'' i rani uspjeh=== | ||
Radiohead je svoj debitantski uradak, [[EP]] ''[[Drill]]'', snimio s Chrisom Huffordom i Bryceom Edgeom u studiju Courtyard Studios. Objavio ga je u svibnju 1992. godine, ali nije postigao uspjeh na ljestvicama. Skupina je kao producente za svoj debitantski album odabrala [[Paul Q. Kolderie|Paula Kolderieja]] i [[Sean Slade|Seana Sladea]], koji su radili s američkim indie skupinama [[Pixies]] i [[Dinosaur Jr.]]. Snimanje albuma kratko je trajalo te se odvijalo tijekom 1992. godine u oksfordskom studiju.<ref name="RANDALL"/> Nakon objave singla "[[Creep]]" kasnije te godine britanski se glazbeni tisak počeo zanimati za Radiohead, iako ne na posve pozitivan način; ''[[NME]]'' ga je opisao kao "kukavičku izliku za rock sastav",<ref name="FREQUENCY">{{Eng oznaka}} {{ | Radiohead je svoj debitantski uradak, [[EP]] ''[[Drill]]'', snimio s Chrisom Huffordom i Bryceom Edgeom u studiju Courtyard Studios. Objavio ga je u svibnju 1992. godine, ali nije postigao uspjeh na ljestvicama. Skupina je kao producente za svoj debitantski album odabrala [[Paul Q. Kolderie|Paula Kolderieja]] i [[Sean Slade|Seana Sladea]], koji su radili s američkim indie skupinama [[Pixies]] i [[Dinosaur Jr.]]. Snimanje albuma kratko je trajalo te se odvijalo tijekom 1992. godine u oksfordskom studiju.<ref name="RANDALL"/> Nakon objave singla "[[Creep]]" kasnije te godine britanski se glazbeni tisak počeo zanimati za Radiohead, iako ne na posve pozitivan način; ''[[NME]]'' ga je opisao kao "kukavičku izliku za rock sastav",<ref name="FREQUENCY">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|title=Radiohead: The right frequency|date=22. veljače 2001.|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/1182725.stm|newspaper=BBC News|accessdate=24. studenog 2007.}}</ref> a [[BBC Radio 1]] odbacio je "Creep" jer ga je smatrao "predepresivnim".<ref name="mel">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|title=Creepshow|newspaper=[[Melody Maker]]|date=19. prosinca 1992.}}</ref> | ||
Radiohead je objavio svoj album prvijenac, ''[[Pablo Honey]]'', u veljači 1993. godine. Našao se tek na 22. mjestu britanskih ljestvica jer "Creep" i naknadni singlovi "[[Anyone Can Play Guitar]]" te "[[Stop Whispering]]" nisu postali hitovi. "[[Pop Is Dead]]", singl koji se nije pojavio na albumu, također se loše prodavao; O'Brien je kasnije izjavio da je ta skladba bila "odvratna pogreška".<ref name="popisdead-1">{{Eng oznaka}} {{Citiranje knjige|url=https://books.google.com.tr/books?id=GU9QmQEpLoYC&pg=PT112&dq=%22Pop+Is+Dead%22+radiohead&hl=tr&sa=X&ved=0CCgQ6AEwAmoVChMIkYOPmOCIyAIVgo9yCh2GxQJC#v=onepage&q=%22Pop%20Is%20Dead%22%20radiohead&f=false|title=Exit Music - The Radiohead Story: The Radiohead Story|author=Randall, Mac|publisher=Omnibus|year=2011.|isbn=0857126954}}</ref> Neki su kritičari usporedili rani stil skupine s valom [[grunge]]a koji je bio popularan početkom 1990-ih, nazvavši ju "slabijom [[Nirvana (sastav)|Nirvanom]]",<ref name="SMITH"/> te ''Pablo Honey'' nije postigao kritički ni komercijalni uspjeh u vrijeme svoje izvorne objave.<ref name="FREQUENCY"/> | Radiohead je objavio svoj album prvijenac, ''[[Pablo Honey]]'', u veljači 1993. godine. Našao se tek na 22. mjestu britanskih ljestvica jer "Creep" i naknadni singlovi "[[Anyone Can Play Guitar]]" te "[[Stop Whispering]]" nisu postali hitovi. "[[Pop Is Dead]]", singl koji se nije pojavio na albumu, također se loše prodavao; O'Brien je kasnije izjavio da je ta skladba bila "odvratna pogreška".<ref name="popisdead-1">{{Eng oznaka}} {{Citiranje knjige|url=https://books.google.com.tr/books?id=GU9QmQEpLoYC&pg=PT112&dq=%22Pop+Is+Dead%22+radiohead&hl=tr&sa=X&ved=0CCgQ6AEwAmoVChMIkYOPmOCIyAIVgo9yCh2GxQJC#v=onepage&q=%22Pop%20Is%20Dead%22%20radiohead&f=false|title=Exit Music - The Radiohead Story: The Radiohead Story|author=Randall, Mac|publisher=Omnibus|year=2011.|isbn=0857126954}}</ref> Neki su kritičari usporedili rani stil skupine s valom [[grunge]]a koji je bio popularan početkom 1990-ih, nazvavši ju "slabijom [[Nirvana (sastav)|Nirvanom]]",<ref name="SMITH"/> te ''Pablo Honey'' nije postigao kritički ni komercijalni uspjeh u vrijeme svoje izvorne objave.<ref name="FREQUENCY"/> | ||
Početkom 1993. Radiohead je počeo privlačiti slušatelje iz drugih područja. "Creep" je često na [[izrael]]skom radiju reproducirao utjecajni DJ [[Yoav Kutner]] te je u ožujku, nakon što je u toj državi pjesma postala hit, Radiohead bio pozvan u [[Tel Aviv]] da održi svoj prvi koncert u inozemstvu.<ref>{{Eng oznaka}} {{ | Početkom 1993. Radiohead je počeo privlačiti slušatelje iz drugih područja. "Creep" je često na [[izrael]]skom radiju reproducirao utjecajni DJ [[Yoav Kutner]] te je u ožujku, nakon što je u toj državi pjesma postala hit, Radiohead bio pozvan u [[Tel Aviv]] da održi svoj prvi koncert u inozemstvu.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|last=Rubinstein|first=Harry|title=The Radiohead — Israel connection|newspaper=israelity.com|url=http://israelity.com/2009/01/20/the-radiohead-israel-connection/|date=20. siječnja 2009.|deadurl=yes|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090515111700/http://israelity.com/2009/01/20/the-radiohead-israel-connection/|archivedate=15. svibnja 2009.|df=}}</ref> Otprilike u to je vrijeme [[KITS]], alternativna radijska postaja u San Franciscu, dodao "Creep" na svoj popis za reprodukciju. Ubrzo su i druge radijske postaje na zapadnoj obali SAD-a slijedile taj primjer. Kad je Radiohead započeo svoju prvu sjevernoameričku turneju u lipnju 1993. godine, glazbeni spot za "Creep" već se često bio prikazivao na MTV-ju.<ref name="ROSS"/> Pjesma se popela na drugo mjesto američke ljestvice [[Modern Rock Tracks|modernog rocka]], našla se na nižim mjestima pop ljestvice Top 40 i pojavila se na sedmom mjestu britanske ljestvice singlova kad ju je u rujnu EMI ponovno objavio u Ujedinjenom Kraljevstvu.<ref name="BILL"/> | ||
Članovi sastava izjavili su kako im je bilo teško prilagoditi se turneji i da su, kad se približavala kraju, "još uvijek svirali iste pjesme koje su snimili dvije godine prije ... kao da je vrijeme stalo", a željeli su raditi na novim skladbama.<ref name="HARDING">{{Eng oznaka}} {{ | Članovi sastava izjavili su kako im je bilo teško prilagoditi se turneji i da su, kad se približavala kraju, "još uvijek svirali iste pjesme koje su snimili dvije godine prije ... kao da je vrijeme stalo", a željeli su raditi na novim skladbama.<ref name="HARDING">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|first=Nigel |last=Harding |title=Radiohead's Phil Selway |year=1995. |newspaper=consumable.com |url=http://www.westnet.com/consumable/1995/May08.1995/revradio.html |accessdate=28. svibnja 2007. |deadurl=yes |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070810101504/http://www.westnet.com/consumable/1995/May08.1995/revradio.html |archivedate=10. kolovoza 2007.}}</ref> | ||
===1994. – 1995.: ''The Bends'', priznanje kritičara i rastući broj obožavatelja=== | ===1994. – 1995.: ''The Bends'', priznanje kritičara i rastući broj obožavatelja=== | ||
Radiohead je počeo raditi na drugom albumu 1994. godine s [[John Leckie|Johnom Leckiejem]], producentom veteranom [[Abbey Road Studios]]a. Napetost je bila velika zbog rastućih očekivanja da se ponovo dostigne uspjeh "Creepa".<ref>{{Eng oznaka}} {{cite journal|first=Johnny|last=Black|title=The Greatest Songs Ever! Fake Plastic Trees|date=1. lipnja 2003.|magazine=[[Blender (časopis)|Blender]]|url=http://www.blender.com/guide/articles.aspx?id=824|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070409000921/http://blender.com/guide/articles.aspx?id=824|archivedate=9. travnja 2007.|accessdate=15. travnja 2007.|deadurl=yes|df=}}</ref> Snimanje u studiju počelo se doimati neprirodno jer je grupa toliko puta izvježbala materijal da joj je postao formulaičan.<ref name="RANDA BENDS">{{Citiranje knjige|last=Randall|first=Mac|title=Exit Music: The Radiohead Story|date=12. rujna 2000.|pages=127–134|isbn=0-385-33393-5|publisher=Delta}}</ref> Tražeći promjenu krajolika sastav je otišao na turneju u istočnu Aziju, [[Australazija|Australaziju]] i Meksiko te se ohrabrio izvodeći nove pjesme uživo.<ref name="RANDA BENDS"/> Međutim, zabrinut zbog svoje novostečene slave, Yorkea je razočaralo što se nalazio "na opasnom dijelu seksualnog, provokativnog, MTV-jevog načina života koji zapinje za oko" za koji je smatrao da pomaže prodavati svijetu.<ref name="REYNOLDS">{{Eng oznaka}} {{cite journal|last=Reynolds|first=Simon|authorlink=Simon Reynolds|title=Walking on Thin Ice|magazine=[[The Wire (časopis)|The Wire]]|date=lipanj 2001.}}</ref> | Radiohead je počeo raditi na drugom albumu 1994. godine s [[John Leckie|Johnom Leckiejem]], producentom veteranom [[Abbey Road Studios]]a. Napetost je bila velika zbog rastućih očekivanja da se ponovo dostigne uspjeh "Creepa".<ref>{{Eng oznaka}} {{cite journal|first=Johnny|last=Black|title=The Greatest Songs Ever! Fake Plastic Trees|date=1. lipnja 2003.|magazine=[[Blender (časopis)|Blender]]|url=http://www.blender.com/guide/articles.aspx?id=824|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070409000921/http://blender.com/guide/articles.aspx?id=824|archivedate=9. travnja 2007.|accessdate=15. travnja 2007.|deadurl=yes|df=}}</ref> Snimanje u studiju počelo se doimati neprirodno jer je grupa toliko puta izvježbala materijal da joj je postao formulaičan.<ref name="RANDA BENDS">{{Citiranje knjige|last=Randall|first=Mac|title=Exit Music: The Radiohead Story|date=12. rujna 2000.|pages=127–134|isbn=0-385-33393-5|publisher=Delta}}</ref> Tražeći promjenu krajolika sastav je otišao na turneju u istočnu Aziju, [[Australazija|Australaziju]] i Meksiko te se ohrabrio izvodeći nove pjesme uživo.<ref name="RANDA BENDS"/> Međutim, zabrinut zbog svoje novostečene slave, Yorkea je razočaralo što se nalazio "na opasnom dijelu seksualnog, provokativnog, MTV-jevog načina života koji zapinje za oko" za koji je smatrao da pomaže prodavati svijetu.<ref name="REYNOLDS">{{Eng oznaka}} {{cite journal|last=Reynolds|first=Simon|authorlink=Simon Reynolds|title=Walking on Thin Ice|magazine=[[The Wire (časopis)|The Wire]]|date=lipanj 2001.}}</ref> | ||
EP i singl ''[[My Iron Lung]]'', objavljeni 1994. godine, bili su Radioheadova reakcija te su označili odmak prema većoj složenosti kojoj je težio na svojem drugom albumu.<ref>{{Eng oznaka}} {{cite journal|first=Steve|last=Mallins|title=Scuba Do|date=1. travnja 1995.|magazine=[[Vox (časopis)|''Vox'' magazine]]}}</ref> Tad je prvi put radio sa svojim budućim producentom [[Nigel Godrich|Nigelom Godrichem]], koji je tad bio Leckiejev inženjer zvuka.<ref>{{Eng oznaka}} {{ | EP i singl ''[[My Iron Lung]]'', objavljeni 1994. godine, bili su Radioheadova reakcija te su označili odmak prema većoj složenosti kojoj je težio na svojem drugom albumu.<ref>{{Eng oznaka}} {{cite journal|first=Steve|last=Mallins|title=Scuba Do|date=1. travnja 1995.|magazine=[[Vox (časopis)|''Vox'' magazine]]}}</ref> Tad je prvi put radio sa svojim budućim producentom [[Nigel Godrich|Nigelom Godrichem]], koji je tad bio Leckiejev inženjer zvuka.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://www.cbc.ca/news/arts/everything-in-its-right-place-1.587693|title=Everything In Its Right Place|website=www.cbc.ca|access-date=12. travnja 2016.}}</ref> Bila je to i prva Radioheadova suradnja s umjetnikom [[Stanley Donwood|Stanleyjem Donwoodom]], koji je otad počeo izrađivati sve njegove naslovnice.<ref name="EYE" /> Potpomognuta reprodukcijom alternativnih radiostanica, prodaja ''My Iron Lunga'' bila je bolja od očekivanog te je prvi put sugerirala da je sastav pronašao predanu skupinu obožavatelja i da nije bio ''[[one-hit wonder]]''.<ref name="EXIT">{{Eng oznaka}} {{Citiranje knjige|last=Randall|first=Mac|title=Exit Music: The Radiohead Story|date=12. rujna 2000.|pages=98–99|isbn=0-385-33393-5|publisher=Delta}}</ref> | ||
Nakon što je na turneji predstavio nekoliko novih pjesama, Radiohead je završio snimanje drugog albuma krajem godine i objavio ''[[The Bends]]'' u ožujku 1995. godine. Albumom su upravljali gusti rifovi i eterične atmosfere koje su stvarali trojica gitarista grupe te su klavijature bile prisutnije nego na prvijencu.<ref name="RANDALL" /> Dobio je pozitivnije kritike za strukture pjesama i izvedbe.<ref name="FREQUENCY" /> Iako se na Radiohead gledalo kao na autsajdera u sceni [[Britpop]]a koja je u to vrijeme vladala glazbenim medijima, s ''The Bendsom'' je naposljetku postigao uspjeh u svojoj domovini<ref name="KENT"/> jer su se singlovi "[[Fake Plastic Trees]]", "[[High and Dry]]", "[[Just]]" i "[[Street Spirit (Fade Out)]]" probili do visokih mjesta na ljestvicama; "Street Spirit" prvi je put uvrstio Radiohead u top pet. | Nakon što je na turneji predstavio nekoliko novih pjesama, Radiohead je završio snimanje drugog albuma krajem godine i objavio ''[[The Bends]]'' u ožujku 1995. godine. Albumom su upravljali gusti rifovi i eterične atmosfere koje su stvarali trojica gitarista grupe te su klavijature bile prisutnije nego na prvijencu.<ref name="RANDALL" /> Dobio je pozitivnije kritike za strukture pjesama i izvedbe.<ref name="FREQUENCY" /> Iako se na Radiohead gledalo kao na autsajdera u sceni [[Britpop]]a koja je u to vrijeme vladala glazbenim medijima, s ''The Bendsom'' je naposljetku postigao uspjeh u svojoj domovini<ref name="KENT"/> jer su se singlovi "[[Fake Plastic Trees]]", "[[High and Dry]]", "[[Just]]" i "[[Street Spirit (Fade Out)]]" probili do visokih mjesta na ljestvicama; "Street Spirit" prvi je put uvrstio Radiohead u top pet. | ||
Radiohead je 1995. ponovo otišao na turneju po Sjevernoj Americi i Europi, ovaj put kako bi podržao [[R.E.M.]], skupinu koja je bila jedna od njegovih glavnih uzora i, u to vrijeme, jedna od najpoznatijih rock grupa u svijetu.<ref name="HARDING" /> Radiohead je bio na rubu raspada sve dok napetosti unutar sastava nisu bile riješene u Meksiku.<ref>{{Eng oznaka}} {{ | Radiohead je 1995. ponovo otišao na turneju po Sjevernoj Americi i Europi, ovaj put kako bi podržao [[R.E.M.]], skupinu koja je bila jedna od njegovih glavnih uzora i, u to vrijeme, jedna od najpoznatijih rock grupa u svijetu.<ref name="HARDING" /> Radiohead je bio na rubu raspada sve dok napetosti unutar sastava nisu bile riješene u Meksiku.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|last=Richardson|first=Andy|title=Boom! Shake The Gloom!|newspaper=NME|date=9. prosinca 1995.|url=http://www.greenplastic.com/coldstorage/articles/nme120995.html}}</ref> Uzbuđenje koje su stvorili poznati obožavatelji poput R.E.M.-ovog pjevača [[Michael Stipe|Michaela Stipea]] i karakteristični glazbeni spotovi za pjesme "Just" i "Street Spirit" pomogli su zadržati Radioheadovu popularnost izvan Ujedinjenog Kraljevstva.<ref>Randall, str. 127</ref> Radioheadov su turnejski kombi i sva njegova glazbena oprema bili ukradeni noć prije zakazanog nastupa u Denveru, Koloradu. Yorke i Jonny Greenwood održali su ogoljeni akustični koncert uz pomoć unajmljenih glazbala, a nekolicina je nastupa bila otkazana. Godine 2015. Greenwoodu je bila vraćena jedna od ukradenih gitara nakon što ju je obožavatelj prepoznao sjetivši se da ju je kupio u Denveru tijekom 1990-ih.<ref>{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.denverpost.com/2015/02/23/radioheads-jonny-greenwood-reunited-guitar-stolen-in-denver-in-1995/|title=Radiohead's Jonny Greenwood reunited with guitar stolen in Denver in 1995|date=23. veljače 2015.|work=Denver Post|access-date=7. lipnja 2018.}}</ref> | ||
"High and Dry" postao je hit, ali Radioheadov rastući krug obožavatelja nije bio dovoljno velik da bi se ponovio svjetski uspjeh "Creepa". ''The Bends'' se našao na 88. mjestu američke ljestvice albuma te ostaje Radioheadova najniža pozicija na toj ljestvici.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|title=Radiohead: Biography|work=Rolling Stone|url=https://www.rollingstone.com/music/artists/radiohead/biography|accessdate=20. siječnja 2009.}}</ref> Ipak, Radiohead je bio zadovoljan prihvaćenošću albuma. Jonny Greenwood izjavio je: "Mislim da je došlo do zaokreta oko devet ili dvanaest mjeseci nakon što je ''The Bends'' bio objavljen i nakon što se počeo pojavljivati u anketama za najbolje albume krajem godine. Tad smo počeli vjerovati da smo učinili dobru stvar time što smo u sastavu."<ref name="LAUNCH">{{Eng oznaka}} {{cite journal|last=DiMartino|first=Dave|title=Give Radiohead to Your Computer|magazine=[[Yahoo! Music|LAUNCH]]|date=2. svibnja 1997.}}</ref> U naknadnim se godinama ''The Bends'' pojavio na popisima najboljih albuma svih vremena raznih časopisa,<ref name="Voted best ">{{Eng oznaka}} {{citation|title=Beatles, Radiohead albums voted best ever|date=4. rujna 2000.|url=http://archives.cnn.com/2000/SHOWBIZ/Music/09/04/britain.albums/|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080522120621/http://archives.cnn.com/2000/SHOWBIZ/Music/09/04/britain.albums/|work=CNN.com|format=|accessdate=8. listopada 2008.|archivedate=22. svibnja 2008.}}<br />{{cite journal|date=veljača 1998.|title=Q Readers All Time Top 100 Albums|journal=[[Q (magazine)|Q]]|issue=137}}<br />{{Citiranje web|url=http://www.listsofbests.com/list/13644-q-readers-best-albums-ever-2006-readers-poll|title=Q Magazine's Q Readers Best Albums Ever (2006 Readers Poll) Archived by Lists of Bests|work=[[Q (časopis)|Q]]|accessdate=15. ožujka 2012.|deadurl=yes|archiveurl=https://web.archive.org/web/20131231034303/http://www.listsofbests.com/list/13644-q-readers-best-albums-ever-2006-readers-poll|archivedate=31. prosinca 2013.|df=dmy-all}}</ref> kao i u ''[[Rolling Stone]]ovoj'' listi [[500 najboljih albuma svih vremena (Rolling Stone)|"500 najboljih albuma svih vremena"]] iz 2012. godine gdje je zauzeo 111. mjesto.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.rollingstone.com/music/lists/500-greatest-albums-of-all-time-20120531/radiohead-the-bends-20120524|title=500 Greatest Albums of All Time|website=Rolling Stone|access-date=18. srpnja 2016.}}</ref> | "High and Dry" postao je hit, ali Radioheadov rastući krug obožavatelja nije bio dovoljno velik da bi se ponovio svjetski uspjeh "Creepa". ''The Bends'' se našao na 88. mjestu američke ljestvice albuma te ostaje Radioheadova najniža pozicija na toj ljestvici.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|title=Radiohead: Biography|work=Rolling Stone|url=https://www.rollingstone.com/music/artists/radiohead/biography|accessdate=20. siječnja 2009.}}</ref> Ipak, Radiohead je bio zadovoljan prihvaćenošću albuma. Jonny Greenwood izjavio je: "Mislim da je došlo do zaokreta oko devet ili dvanaest mjeseci nakon što je ''The Bends'' bio objavljen i nakon što se počeo pojavljivati u anketama za najbolje albume krajem godine. Tad smo počeli vjerovati da smo učinili dobru stvar time što smo u sastavu."<ref name="LAUNCH">{{Eng oznaka}} {{cite journal|last=DiMartino|first=Dave|title=Give Radiohead to Your Computer|magazine=[[Yahoo! Music|LAUNCH]]|date=2. svibnja 1997.}}</ref> U naknadnim se godinama ''The Bends'' pojavio na popisima najboljih albuma svih vremena raznih časopisa,<ref name="Voted best ">{{Eng oznaka}} {{citation|title=Beatles, Radiohead albums voted best ever|date=4. rujna 2000.|url=http://archives.cnn.com/2000/SHOWBIZ/Music/09/04/britain.albums/|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080522120621/http://archives.cnn.com/2000/SHOWBIZ/Music/09/04/britain.albums/|work=CNN.com|format=|accessdate=8. listopada 2008.|archivedate=22. svibnja 2008.}}<br />{{cite journal|date=veljača 1998.|title=Q Readers All Time Top 100 Albums|journal=[[Q (magazine)|Q]]|issue=137}}<br />{{Citiranje web|url=http://www.listsofbests.com/list/13644-q-readers-best-albums-ever-2006-readers-poll|title=Q Magazine's Q Readers Best Albums Ever (2006 Readers Poll) Archived by Lists of Bests|work=[[Q (časopis)|Q]]|accessdate=15. ožujka 2012.|deadurl=yes|archiveurl=https://web.archive.org/web/20131231034303/http://www.listsofbests.com/list/13644-q-readers-best-albums-ever-2006-readers-poll|archivedate=31. prosinca 2013.|df=dmy-all}}</ref> kao i u ''[[Rolling Stone]]ovoj'' listi [[500 najboljih albuma svih vremena (Rolling Stone)|"500 najboljih albuma svih vremena"]] iz 2012. godine gdje je zauzeo 111. mjesto.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.rollingstone.com/music/lists/500-greatest-albums-of-all-time-20120531/radiohead-the-bends-20120524|title=500 Greatest Albums of All Time|website=Rolling Stone|access-date=18. srpnja 2016.}}</ref> | ||
===1995. – 1998.: ''OK Computer'' i kritičko priznanje=== | ===1995. – 1998.: ''OK Computer'' i kritičko priznanje=== | ||
Krajem 1995. Radiohead je već bio snimio jednu pjesmu koja će se pojaviti na njegovom sljedećem albumu. Objavljen kao singl kako bi podržao album ''[[The Help Album]]'' dobrotvorne udruge [[War Child]],<ref name="IRETIMES">{{Eng oznaka}} {{ | Krajem 1995. Radiohead je već bio snimio jednu pjesmu koja će se pojaviti na njegovom sljedećem albumu. Objavljen kao singl kako bi podržao album ''[[The Help Album]]'' dobrotvorne udruge [[War Child]],<ref name="IRETIMES">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|last=Courtney|first=Kevin|title=Radiohead calling|newspaper=The Irish Times|date=17. svibnja 1997.|url=http://www.irishtimes.com/newspaper/weekend/1997/0517/97051700184.html|accessdate=24. prosinca 2007.}}</ref> "[[Lucky (Radioheadova pjesma)|Lucky]]" je bio snimljen u kratkoj sesiji s Nigelom Godrichem, mladim inženjerom zvuka koji je pomagao skupini na ''The Bendsu'' i bio producent [[B-strana|B-strane]] "[[Street Spirit (Fade Out)|Talk Show Host]]" iz 1996. godine. Sastav je odlučio samostalno producirati svoj sljedeći album s Godrichem te je započeo s radom početkom 1996. godine. Do srpnja je snimio četiri skladbe u Canned Applauseu, svojem studiju za probe koji je prethodno služio kao koliba za jabuke na selu u blizini [[Didcot]]a u Oxfordshireu.<ref>{{Eng oznaka}} {{cite journal|first=Adrian|last=Glover|title=Radiohead — Getting More Respect|date=1. kolovoza 1997.|magazine=[[Circus (časopis)|Circus]]}}</ref> | ||
[[Slika:St Catherines Court1.jpg|thumb|[[St. Catherine's Court]], Bath, gdje je Radiohead snimio ''OK Computer''.]] | [[Slika:St Catherines Court1.jpg|thumb|[[St. Catherine's Court]], Bath, gdje je Radiohead snimio ''OK Computer''.]] | ||
U kolovozu 1996. godine Radiohead je otišao na turneju kao predgrupa [[Alanis Morissette]].<ref>{{Eng oznaka}} {{cite journal|last=[[Caitlin Moran|Moran]]|first=Caitlin|date=srpanj 1997.|title=Everything was just fear.|page=84|magazine=[[Select (časopis)|Select]]}}</ref> Nastavio je sa snimanjem, ali ne u studiju, već u [[St. Catherine's Court]]u, vili iz 15. stoljeća u blizini [[Bath, Somerset|Batha]].<ref>{{Eng oznaka}} {{ | U kolovozu 1996. godine Radiohead je otišao na turneju kao predgrupa [[Alanis Morissette]].<ref>{{Eng oznaka}} {{cite journal|last=[[Caitlin Moran|Moran]]|first=Caitlin|date=srpanj 1997.|title=Everything was just fear.|page=84|magazine=[[Select (časopis)|Select]]}}</ref> Nastavio je sa snimanjem, ali ne u studiju, već u [[St. Catherine's Court]]u, vili iz 15. stoljeća u blizini [[Bath, Somerset|Batha]].<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://www.time.com/time/2006/100albums/0,27693,OK_Computer,00.html|title=The All-Time 100 albums|magazine=Time|date=13. studenog 2006.|accessdate=11. ožujka 2007.}}</ref> Sesije su protekle mirno, sastav je svirao tijekom svih dnevnih sati, snimao je u različitim sobama i slušao [[the Beatles|Beatlese]], [[DJ Shadow]]a, [[Ennio Morricone|Ennija Morriconea]] i [[Miles Davis|Milesa Davisa]] za nadahnuće.<ref name="RANDALL" /><ref name="LAUNCH" /> | ||
Radiohead je objavio svoj treći album, ''[[OK Computer]]'', u lipnju 1997. godine. Na albumu je eksperimentirao sa strukturama pjesama i predstavio utjecaje [[ambijentalna glazba|ambijentalne]], [[avangarda|avangardne]] i [[elektronička glazba|elektroničke glazbe]], natjeravši ''[[Rolling Stone]]'' da album nazove "zapanjujućim art-rock tour de forceom".<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|author=Mark Kemp|url=https://www.rollingstone.com/music/albumreviews/ok-computer-19970710|title=OK Computer | Album Reviews|work=Rolling Stone|date=10. srpnja 1997.|accessdate=26. listopada 2011.}}</ref> Radiohead je negirao pripadnost žanru [[progresivni rock|progresivnog rocka]], ali su recenzenti počeli uspoređivati njegov rad s onim [[Pink Floyd]]a, grupe čiji je rad iz 1970-ih tada utjecao na Greenwoodove gitarističke dionice. Neki su ''OK Computer'' tematski usporedili s ''[[The Dark Side of the Moon]]om'' (iz 1973.), Floydovim najprodavanijim uratkom,<ref>{{Harvnb|Reising|2005|pp=208–211}}<br />{{Harvnb|Griffiths|2004|p=109}}<br />{{Harvnb|Buckley|2003|p=843}}</ref> iako je Yorke komentirao da su tekstovi na albumu bili promatranjem "brzine" svijeta u 1990-ima. Yorkeovi su tekstovi, utjelovljujući različite likove, govorili o onome što je jedan časopis nazvao "bluesom kraja tisućljeća"<ref name="REQ">{{Eng oznaka}} {{cite journal|title=Subterranean Aliens|date=1. rujna 1997.|magazine=Request Magazine}}</ref> za razliku od intimnijih tekstova na ''The Bendsu''. Prema riječima novinara [[Alex Ross|Alexa Rossa]] članovi skupine postali su "dečki s postera za određenu vrstu svjesnog otuđenja—kao što su Talking Heads i R.E.M. bili prije njih".<ref name="New Yorker - Unquiet">{{Eng oznaka}} {{ | Radiohead je objavio svoj treći album, ''[[OK Computer]]'', u lipnju 1997. godine. Na albumu je eksperimentirao sa strukturama pjesama i predstavio utjecaje [[ambijentalna glazba|ambijentalne]], [[avangarda|avangardne]] i [[elektronička glazba|elektroničke glazbe]], natjeravši ''[[Rolling Stone]]'' da album nazove "zapanjujućim art-rock tour de forceom".<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|author=Mark Kemp|url=https://www.rollingstone.com/music/albumreviews/ok-computer-19970710|title=OK Computer | Album Reviews|work=Rolling Stone|date=10. srpnja 1997.|accessdate=26. listopada 2011.}}</ref> Radiohead je negirao pripadnost žanru [[progresivni rock|progresivnog rocka]], ali su recenzenti počeli uspoređivati njegov rad s onim [[Pink Floyd]]a, grupe čiji je rad iz 1970-ih tada utjecao na Greenwoodove gitarističke dionice. Neki su ''OK Computer'' tematski usporedili s ''[[The Dark Side of the Moon]]om'' (iz 1973.), Floydovim najprodavanijim uratkom,<ref>{{Harvnb|Reising|2005|pp=208–211}}<br />{{Harvnb|Griffiths|2004|p=109}}<br />{{Harvnb|Buckley|2003|p=843}}</ref> iako je Yorke komentirao da su tekstovi na albumu bili promatranjem "brzine" svijeta u 1990-ima. Yorkeovi su tekstovi, utjelovljujući različite likove, govorili o onome što je jedan časopis nazvao "bluesom kraja tisućljeća"<ref name="REQ">{{Eng oznaka}} {{cite journal|title=Subterranean Aliens|date=1. rujna 1997.|magazine=Request Magazine}}</ref> za razliku od intimnijih tekstova na ''The Bendsu''. Prema riječima novinara [[Alex Ross|Alexa Rossa]] članovi skupine postali su "dečki s postera za određenu vrstu svjesnog otuđenja—kao što su Talking Heads i R.E.M. bili prije njih".<ref name="New Yorker - Unquiet">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://www.newyorker.com/archive/2001/08/20/010820fa_FACT1|title=The been beforeSearchers: Radiohead's unquiet revolution|last=Ross|first=Alex|date=20 August 2001|newspaper=[[The New Yorker]]|accessdate=22. veljače 2012.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080214053947/http://www.therestisnoise.com/2004/04/mahler_1.html|archivedate=14. veljače 2008.}}</ref> ''OK Computer'' bio je kritički priznat. Yorke je komentirao da ga je "oduševilo da je dobio takvu reakciju. Nitko od nas nije jebeno znao je li [album] bio dobar ili loš. Ono što me posve šokiralo je to da su ljudi razumjeli sve stvari, sve teksture i zvukove i atmosfere koje smo pokušali stvoriti."<ref>{{Eng oznaka}} {{cite journal|title=Renaissance Men|magazine=[[Select (časopis)|Select]]|date=prosinac 1997.}}</ref> | ||
''OK Computer'' bio je prvi Radioheadov album koji se našao na prvom mjestu britanske ljestvice albuma i koji je bio komercijalno uspješan širom svijeta. Iako je njegova najviša pozicija na [[Billboard 200|američkim ljestvicama]] bila na 21. mjestu, album je na koncu bio prepoznat u tamošnjoj glavnoj struji; s njim je Radiohead osvojio nagradu Grammy za najbolji album alternativne glazbe i zaradio nominaciju za album godine.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.amug.org/~scrnsrc/grammys_98.html |archive-url=https://web.archive.org/web/19981201040406/http://www.amug.org/~scrnsrc/grammys_98.html |dead-url=yes |archive-date=1. prosinca 1998.|title=Screen Source presents: The 40th Annual Grammy Awards|accessdate=20. studenog 2007.|date=27. veljače 1998.|work=Screen Source|publisher=amug.com|df=}}</ref> "[[Paranoid Android]]", "[[Karma Police]]" i "[[No Surprises]]" bili su objavljeni kao singlovi s albuma, od kojih je "Karma Police" bio najuspješniji diljem svijeta.<ref name="BILL">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.billboard.com/artist/277326/radiohead/chart|title=Radiohead: Artist Chart History|work=Billboard|accessdate=9. studenog 2007.}}</ref> ''OK Computer'' počeo se često pojavljivati na britanskim popisima "best-of" albuma.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje knjige|url=https://books.google.com/books?id=3HSuhm6DRGgC&pg=PA28#v=onepage&q&f=false|title=Radiohead and the Resistant Concept Album: How to Disappear Completely|last=Letts|first=Marianne Tatom|date=2010.|publisher=Indiana University Press|isbn=0253004918|page=28}}</ref><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.telegraph.co.uk/culture/music/music-news/8219786/Radioheads-OK-Computer-named-best-album-of-the-past-25-years.html|title=Radiohead's OK Computer named best album of the past 25 years|date=22. prosinca 2010.|work=Telegraph.co.uk}}</ref> Iste je godine Radiohead postao jednom od prvih skupina na svijetu koja je imala internetsku stranicu te je stekao mnogo posvećenih obožavatelja na internetu; samo nekoliko godina kasnije pojavilo se na desetke obožavateljskih stranica posvećenih skupini.<ref name="Curious Case">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://pitchfork.com/features/article/9890-internet-explorers-the-curious-case-of-radioheads-online-fandom/|title=Internet Explorers: The Curious Case of Radiohead’s Online Fandom {{!}} Pitchfork|website=pitchfork.com|access-date=12. svibnja 2016.}}</ref> | ''OK Computer'' bio je prvi Radioheadov album koji se našao na prvom mjestu britanske ljestvice albuma i koji je bio komercijalno uspješan širom svijeta. Iako je njegova najviša pozicija na [[Billboard 200|američkim ljestvicama]] bila na 21. mjestu, album je na koncu bio prepoznat u tamošnjoj glavnoj struji; s njim je Radiohead osvojio nagradu Grammy za najbolji album alternativne glazbe i zaradio nominaciju za album godine.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.amug.org/~scrnsrc/grammys_98.html |archive-url=https://web.archive.org/web/19981201040406/http://www.amug.org/~scrnsrc/grammys_98.html |dead-url=yes |archive-date=1. prosinca 1998.|title=Screen Source presents: The 40th Annual Grammy Awards|accessdate=20. studenog 2007.|date=27. veljače 1998.|work=Screen Source|publisher=amug.com|df=}}</ref> "[[Paranoid Android]]", "[[Karma Police]]" i "[[No Surprises]]" bili su objavljeni kao singlovi s albuma, od kojih je "Karma Police" bio najuspješniji diljem svijeta.<ref name="BILL">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.billboard.com/artist/277326/radiohead/chart|title=Radiohead: Artist Chart History|work=Billboard|accessdate=9. studenog 2007.}}</ref> ''OK Computer'' počeo se često pojavljivati na britanskim popisima "best-of" albuma.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje knjige|url=https://books.google.com/books?id=3HSuhm6DRGgC&pg=PA28#v=onepage&q&f=false|title=Radiohead and the Resistant Concept Album: How to Disappear Completely|last=Letts|first=Marianne Tatom|date=2010.|publisher=Indiana University Press|isbn=0253004918|page=28}}</ref><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.telegraph.co.uk/culture/music/music-news/8219786/Radioheads-OK-Computer-named-best-album-of-the-past-25-years.html|title=Radiohead's OK Computer named best album of the past 25 years|date=22. prosinca 2010.|work=Telegraph.co.uk}}</ref> Iste je godine Radiohead postao jednom od prvih skupina na svijetu koja je imala internetsku stranicu te je stekao mnogo posvećenih obožavatelja na internetu; samo nekoliko godina kasnije pojavilo se na desetke obožavateljskih stranica posvećenih skupini.<ref name="Curious Case">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://pitchfork.com/features/article/9890-internet-explorers-the-curious-case-of-radioheads-online-fandom/|title=Internet Explorers: The Curious Case of Radiohead’s Online Fandom {{!}} Pitchfork|website=pitchfork.com|access-date=12. svibnja 2016.}}</ref> | ||
Nakon ''OK Computera'' uslijedila je jednogodišnja svjetska turneja "Against Demons" tijekom koje je Radiohead prvi put nastupio kao glavni izvođač na [[Glastonburyjski Festival|glastonburyjskom festivalu]] 1997. godine.<ref name="Glastonbury 2017">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.theguardian.com/music/2016/oct/20/radiohead-glastonbury-2017-festival-headliners-confirmed-pyramid-stage-worthy-farm|title=Radiohead are confirmed as first headliners for Glastonbury 2017|last=Hann|first=Michael|date=20. listopada 2016.|newspaper=The Guardian|issn=0261-3077|access-date=20. listopada 2016.}}</ref> Unatoč tehničkim poteškoćama koje su skoro natjerala Yorkea da napusti pozornicu, nastup je bio pohvaljen te je cementirao Radioheadovu reputaciju glavnih koncertnih izvođača.<ref>{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.telegraph.co.uk/music/news/radioheads-glastonbury-1997-set-like-form-according-guitarist/|title=Radiohead's Glastonbury 1997 set was 'like a form of hell', according to guitarist Ed O'Brien|last=White|first=Adam|date=23. lipnja 2017.|work=The Telegraph|access-date=24. lipnja 2017.}}</ref> [[Grant Gee]], redatelj spota za pjesmu "No Surprises", snimio je sastav na turneji za dokumentarni film ''[[Meeting People Is Easy]]'' iz 1999. godine.<ref>{{Eng oznaka}} {{ | Nakon ''OK Computera'' uslijedila je jednogodišnja svjetska turneja "Against Demons" tijekom koje je Radiohead prvi put nastupio kao glavni izvođač na [[Glastonburyjski Festival|glastonburyjskom festivalu]] 1997. godine.<ref name="Glastonbury 2017">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.theguardian.com/music/2016/oct/20/radiohead-glastonbury-2017-festival-headliners-confirmed-pyramid-stage-worthy-farm|title=Radiohead are confirmed as first headliners for Glastonbury 2017|last=Hann|first=Michael|date=20. listopada 2016.|newspaper=The Guardian|issn=0261-3077|access-date=20. listopada 2016.}}</ref> Unatoč tehničkim poteškoćama koje su skoro natjerala Yorkea da napusti pozornicu, nastup je bio pohvaljen te je cementirao Radioheadovu reputaciju glavnih koncertnih izvođača.<ref>{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.telegraph.co.uk/music/news/radioheads-glastonbury-1997-set-like-form-according-guitarist/|title=Radiohead's Glastonbury 1997 set was 'like a form of hell', according to guitarist Ed O'Brien|last=White|first=Adam|date=23. lipnja 2017.|work=The Telegraph|access-date=24. lipnja 2017.}}</ref> [[Grant Gee]], redatelj spota za pjesmu "No Surprises", snimio je sastav na turneji za dokumentarni film ''[[Meeting People Is Easy]]'' iz 1999. godine.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=https://movies.nytimes.com/movie/177943/Meeting-People-is-Easy/overview|title=Meeting People is Easy (1999)|accessdate=20. studenog 2007.|last=Deming|first=Mark|date=20. studenog 2007.|newspaper=The New York Times}}</ref> Film prikazuje nezadovoljstvo sastava s glazbenom industrijom i tiskom, kao i njegovu iscrpljenost tijekom turneje.<ref name="RANDALL"/> | ||
===1998. – 2002.: ''Kid A'', ''Amnesiac'' i promjena u stilu=== | ===1998. – 2002.: ''Kid A'', ''Amnesiac'' i promjena u stilu=== | ||
Redak 76: | Redak 76: | ||
Radiohead je 1998. godine javno nastupio samo na koncertu [[Amnesty International]]a u Parizu.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.artforamnesty.org/view_artist.php?id=32|title=Art for Amnesty|accessdate=22. prosinca 2007.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20071030120709/http://www.artforamnesty.org/view_artist.php?id=32|archivedate=30. listopada 2007.}}</ref> U ožujku je te godine sastav ušao u Abbey Road Studios s Godrichem kako bi za film ''[[Osvetnici (1998.)|Osvetnici]]'' snimio pjesmu "[[Man of War]]", ali nije bio zadovoljan rezultatima i pjesma je ostala neobjavljena.<ref name=":2">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=http://www.vulture.com/2017/06/the-secret-history-of-radioheads-ok-computer.html|title=The Secret History of Radiohead’s OK Computer|last=Mejia|first=Paula|work=Vulture|access-date=14. veljače 2018.|language=en}}</ref> Yorke je to doba opisao "pravom niskom točkom";<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://diffuser.fm/radiohead-man-of-war/|title=Radiohead's 'Man of War': Everything You Need to Know About the 'OK Computer' Bonus Tracks|website=Diffuser.fm|language=en-US|access-date=29. srpnja 2017.}}</ref> postao je depresivan i skupina se skoro raspala.<ref name="ECCLES">{{Eng oznaka}} {{cite journal|last=Eccleston|first=Danny|date=1 October 2000|title=Q Magazine - October 2000 - By Danny Eccleston|magazine=[[Q (časopis)|Q]]}}</ref> | Radiohead je 1998. godine javno nastupio samo na koncertu [[Amnesty International]]a u Parizu.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.artforamnesty.org/view_artist.php?id=32|title=Art for Amnesty|accessdate=22. prosinca 2007.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20071030120709/http://www.artforamnesty.org/view_artist.php?id=32|archivedate=30. listopada 2007.}}</ref> U ožujku je te godine sastav ušao u Abbey Road Studios s Godrichem kako bi za film ''[[Osvetnici (1998.)|Osvetnici]]'' snimio pjesmu "[[Man of War]]", ali nije bio zadovoljan rezultatima i pjesma je ostala neobjavljena.<ref name=":2">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=http://www.vulture.com/2017/06/the-secret-history-of-radioheads-ok-computer.html|title=The Secret History of Radiohead’s OK Computer|last=Mejia|first=Paula|work=Vulture|access-date=14. veljače 2018.|language=en}}</ref> Yorke je to doba opisao "pravom niskom točkom";<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://diffuser.fm/radiohead-man-of-war/|title=Radiohead's 'Man of War': Everything You Need to Know About the 'OK Computer' Bonus Tracks|website=Diffuser.fm|language=en-US|access-date=29. srpnja 2017.}}</ref> postao je depresivan i skupina se skoro raspala.<ref name="ECCLES">{{Eng oznaka}} {{cite journal|last=Eccleston|first=Danny|date=1 October 2000|title=Q Magazine - October 2000 - By Danny Eccleston|magazine=[[Q (časopis)|Q]]}}</ref> | ||
Početkom 1999. Radiohead je počeo raditi na svojem idućem albumu. Iako je uspjeh ''OK Computer'' značio da više ne postoji nikakav pritisak ili krajnji rok koji bi mu njegova diskografska kuća odredila,<ref name="New Yorker - Unquiet" /> napetost je bila visoka. Članovi sastava različito su zamišljali Radioheadovu budućnost i Yorke je doživio autorsku blokadu, što ga je inspiriralo da napiše apstraktnije i fragmentiranije skladbe.<ref name="ECCLES" /> Radiohead se osamio s Godrichem u studijima u Parizu, [[Kopenhagen]]u, [[Gloucester]]u i nedavno dovršenom studiju u [[Oxford]]u. Članovi su se na koncu dogovorili oko novog glazbenog smjera, redefinirajući svoje instrumentalističke uloge.<ref name="SMITH">{{Eng oznaka}} {{ | Početkom 1999. Radiohead je počeo raditi na svojem idućem albumu. Iako je uspjeh ''OK Computer'' značio da više ne postoji nikakav pritisak ili krajnji rok koji bi mu njegova diskografska kuća odredila,<ref name="New Yorker - Unquiet" /> napetost je bila visoka. Članovi sastava različito su zamišljali Radioheadovu budućnost i Yorke je doživio autorsku blokadu, što ga je inspiriralo da napiše apstraktnije i fragmentiranije skladbe.<ref name="ECCLES" /> Radiohead se osamio s Godrichem u studijima u Parizu, [[Kopenhagen]]u, [[Gloucester]]u i nedavno dovršenom studiju u [[Oxford]]u. Članovi su se na koncu dogovorili oko novog glazbenog smjera, redefinirajući svoje instrumentalističke uloge.<ref name="SMITH">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|first=Andrew|last=Smith|title=Sound and Fury|date=1. listopada 2000.|url=http://observer.guardian.co.uk/life/story/0,6903,375564,00.html |archive-url=https://web.archive.org/web/20031226112721/http://observer.guardian.co.uk/life/story/0%2C6903%2C375564%2C00.html |dead-url=yes |archive-date=26. prosinca 2003.|newspaper=[[The Observer]]|accessdate=17. ožujka 2007.|location=London|df=}}</ref> Snimanje albuma bilo je dovršeno u travnju 2000. godine nakon gotovo 18 mjeseci.<ref name="ECCLES" /> | ||
Radiohead je u listopadu 2000. objavio svoj četvrti album, ''[[Kid A]]'', prvi od dva albuma koji je nastao tijekom tih snimateljskih sesija. Kao odmak od ''OK Computera'' ''Kid A'' je sadržavao [[minimalizam|minimalistički]] i teksturirani stil s raznolikijom instrumentacijom, uključujući [[ondes Martenot]], programirane [[elektronička glazba|elektroničke]] ''beatove'', [[gudački orkestar|gudačke instrumente]] i džezističke trube.<ref name="ECCLES"/> U mnogim se državama našao na prvom mjestu, kao i SAD-u, gdje je postao prvi album skupine koji je debitirao na prvom mjestu ''[[Billboard 200|Billboardove]]'' ljestvice te prvi album britanske skupine koja se pojavila na prvom mjestu američke ljestvice još od [[Spice Girls]]a 1996. godine.<ref name="BBCKIDAAMN">{{Eng oznaka}} {{ | Radiohead je u listopadu 2000. objavio svoj četvrti album, ''[[Kid A]]'', prvi od dva albuma koji je nastao tijekom tih snimateljskih sesija. Kao odmak od ''OK Computera'' ''Kid A'' je sadržavao [[minimalizam|minimalistički]] i teksturirani stil s raznolikijom instrumentacijom, uključujući [[ondes Martenot]], programirane [[elektronička glazba|elektroničke]] ''beatove'', [[gudački orkestar|gudačke instrumente]] i džezističke trube.<ref name="ECCLES"/> U mnogim se državama našao na prvom mjestu, kao i SAD-u, gdje je postao prvi album skupine koji je debitirao na prvom mjestu ''[[Billboard 200|Billboardove]]'' ljestvice te prvi album britanske skupine koja se pojavila na prvom mjestu američke ljestvice još od [[Spice Girls]]a 1996. godine.<ref name="BBCKIDAAMN">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|publisher=BBC News|title=US Success for Radiohead|date=14. lipnja 2001.|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/1389135.stm|accessdate=22. ožujka 2007.}}</ref> Ovaj se uspjeh pripisao raznim stvarima; marketingu, neslužbenoj objavi na [[Napster]]u (stranici za razmjenu podataka) nekoliko mjeseci prije službenog izlaska i prethodnom iščekivanju djelomično utemeljenom na uspjehu ''OK Computera''.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|title=CD Soars After Net Release: Radiohead's 'Kid A' premieres in No. 1 slot|last=Evangelista|first=Benny|accessdate=17. ožujka 2007.|date=12. listopada 2000.|newspaper=[[San Francisco Chronicle]]|url=http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?file=/chronicle/archive/2000/10/12/BU108599.DTL&type=tech_article}}<br />{{Citiranje novina|last=Menta|first=Richard|title=Did Napster Take Radiohead's New Album to Number 1?|newspaper=[[MP3 Newswire]]|date=28. listopada 2000.}}<br />{{Citiranje novina|last=Oldham|first=James|title=Radiohead — Their Stupendous Return|newspaper=NME|date=24. lipnja 2000.}}</ref> Iako Radiohead nije objavio nijedan singl s albuma, promotivne snimke skladbi "Optimistic" i "[[Idioteque]]" bile su puštane na radijskim postajama, a serijal "blipova", kratkih videozapisa koji su se reproducirali uz dijelove pjesama, bio je prikazivan na glazbenim programima te besplatno objavljen na internetu.<ref name="ZORIC">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|last=Zoric|first=Lauren|title=I think I'm meant to be dead|newspaper=The Guardian|date=22 September 2000}}</ref> Inspiriran [[antiglobalizacija|antiglobalizacijskom]] knjigom ''[[No Logo]]'' [[Naomi Klein]], Radiohead je 2000. godine nastavio europsku turneju u posebno oblikovanom šatoru bez reklamiranja; također je podržao ''Kid A'' trima rasprodanim koncertima u sjevernoameričkim kazalištima.<ref name="ZORIC"/> | ||
''Kid A'' početkom je 2001. godine osvojio nagradu [[Grammy]] za najbolji alternativni album i zadobio nominaciju za album godine. Dobio je pohvale i kritike u krugovima ''indie'' glazbe zbog prisvajanja podzemnih stilova glazbe; neki su britanski recenzenti glavne struje opisali ''Kid A'' "komercijalnim oproštajnim pismom", nazvali ga "namjerno teškim" te su priželjkivali da se sastav vrati svojem ranijem stilu.<ref name="KENT"/><ref name="FREQUENCY"/> Radioheadovi su obožavatelji bili jednako podijeljeni; mnoge je album odbio ili zbunio, ali mnogi su smatrali i da je to najbolji album skupine.<ref name="REYNOLDS"/><ref>{{Eng oznaka}} {{Eng oznaka}} {{cite journal|url=http://www.metacritic.com/music/artists/radiohead/kida|title=Kid A by Radiohead|accessdate=20. svibnja 2007.|magazine=[[Metacritic]]}}</ref> Yorke je negirao da je Radiohead pokušao izbjeći komercijalna iščekivanja, izjavivši: "Ne pokušavamo biti komplicirani ... Samo pokušavamo komunicirati, ali izgleda da smo negdje usred procesa jednostavno naljutili mnogo ljudi ... Ono što činimo nije tako radikalno."<ref name="KENT"/> Otad su album mnogi časopisi, među kojima su [[Time (časopis)|''Time'']] i ''Rolling Stone'', proglasili jednim od najboljih nosača zvuka svih vremena;<ref name="Time">{{Eng oznaka}} {{ | ''Kid A'' početkom je 2001. godine osvojio nagradu [[Grammy]] za najbolji alternativni album i zadobio nominaciju za album godine. Dobio je pohvale i kritike u krugovima ''indie'' glazbe zbog prisvajanja podzemnih stilova glazbe; neki su britanski recenzenti glavne struje opisali ''Kid A'' "komercijalnim oproštajnim pismom", nazvali ga "namjerno teškim" te su priželjkivali da se sastav vrati svojem ranijem stilu.<ref name="KENT"/><ref name="FREQUENCY"/> Radioheadovi su obožavatelji bili jednako podijeljeni; mnoge je album odbio ili zbunio, ali mnogi su smatrali i da je to najbolji album skupine.<ref name="REYNOLDS"/><ref>{{Eng oznaka}} {{Eng oznaka}} {{cite journal|url=http://www.metacritic.com/music/artists/radiohead/kida|title=Kid A by Radiohead|accessdate=20. svibnja 2007.|magazine=[[Metacritic]]}}</ref> Yorke je negirao da je Radiohead pokušao izbjeći komercijalna iščekivanja, izjavivši: "Ne pokušavamo biti komplicirani ... Samo pokušavamo komunicirati, ali izgleda da smo negdje usred procesa jednostavno naljutili mnogo ljudi ... Ono što činimo nije tako radikalno."<ref name="KENT"/> Otad su album mnogi časopisi, među kojima su [[Time (časopis)|''Time'']] i ''Rolling Stone'', proglasili jednim od najboljih nosača zvuka svih vremena;<ref name="Time">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://www.time.com/time/2006/100albums/index.html|title=The All-Time 100 Albums|date=13. studenog 2006.|publisher=[[Time (magazine)|Time]]|accessdate=3. ožujka 2009.}}</ref> ''[[Pitchfork]]'', ''[[The Times]]'' i ''Rolling Stone'' proglasili su ga najboljim albumom desetljeća.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://pitchfork.com/features/lists-and-guides/7710-the-top-200-albums-of-the-2000s-20-1/?page=2|title=The Top 200 Albums of the 2000s: 20-1 - Page 2 {{!}} Pitchfork|website=pitchfork.com|access-date=2. rujna 2016.}}</ref><ref name="Noughties">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://entertainment.timesonline.co.uk/tol/arts_and_entertainment/music/article6922991.ece?offset=180|title=The 100 best pop albums of the Noughties|date=21. studenog 2009.|publisher=''[[The Times]]''|accessdate=26. prosinca 2009.}}</ref> | ||
Radioheadov je peti album, ''[[Amnesiac]]'', bio objavljen u lipnju 2001. godine. Sadržavao je dodatne skladbe koje su nastale tijekom sesija za ''Kid A'', ali i jednu pjesmu snimljenu nakon objave ''Kid A''-a, "Life in a Glasshouse", na kojoj je svirao [[The Humphrey Lyttelton Band|Humphrey Lyttelton Band]].<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.bbc.co.uk/comedy/clue/interviews/humph_transcript2.shtml|title=The chairman – Humphrey Lyttelton|date=31. siječnja 2001.|publisher=BBC|accessdate=1. travnja 2011.}}</ref> Radiohead je naglasio da ''Amnesiac'' nije kolekcija B-strana ili "preostalih pjesama" s ''Kid A''-a, već punokrvni album.<ref name="KCRW">{{Eng oznaka}} {{cite interview|last1=Greenwood|first1=Colin|subjectlink1=Colin Greenwood|last2=O'Brien|first2=Ed|subjectlink2=Ed O'Brien|interviewer=Chris Douridas|title=Interview with Ed & Colin|work=Ground Zero|publisher=[[KCRW]]|date=25. siječnja 2001.}}</ref> Debitirao je na prvom mjestu britanske ljestvice albuma, popeo se na drugo mjesto u SAD-u te je bio nominiran za nagrade Grammy i [[Mercury Prize]].<ref name="FREQUENCY" /><ref name="BBCKIDAAMN" /> Radiohead je pošao na svjetsku turneju i posjetio Sjevernu Ameriku, Europu i Japan. "[[Pyramid Song]]" i "[[Knives Out]]", Radioheadovi prvi singlovi od 1998. godine, bili su uglavnom uspješni. ''[[I Might Be Wrong: Live Recordings]]'', objavljen u studenom 2001. godine, sadrži izvedbe sedam skladbi s albuma ''Kid A'' i ''Amnesiac'' te prethodno neobjavljenu akustičnu pjesmu "[[True Love Waits]]".<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://pitchfork.com/reviews/albums/6657-i-might-be-wrong-live-recordings-ep/|title=Radiohead: I Might Be Wrong: Live Recordings EP Album Review {{!}} Pitchfork|website=pitchfork.com|access-date=11. lipnja 2016.}}</ref> | Radioheadov je peti album, ''[[Amnesiac]]'', bio objavljen u lipnju 2001. godine. Sadržavao je dodatne skladbe koje su nastale tijekom sesija za ''Kid A'', ali i jednu pjesmu snimljenu nakon objave ''Kid A''-a, "Life in a Glasshouse", na kojoj je svirao [[The Humphrey Lyttelton Band|Humphrey Lyttelton Band]].<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.bbc.co.uk/comedy/clue/interviews/humph_transcript2.shtml|title=The chairman – Humphrey Lyttelton|date=31. siječnja 2001.|publisher=BBC|accessdate=1. travnja 2011.}}</ref> Radiohead je naglasio da ''Amnesiac'' nije kolekcija B-strana ili "preostalih pjesama" s ''Kid A''-a, već punokrvni album.<ref name="KCRW">{{Eng oznaka}} {{cite interview|last1=Greenwood|first1=Colin|subjectlink1=Colin Greenwood|last2=O'Brien|first2=Ed|subjectlink2=Ed O'Brien|interviewer=Chris Douridas|title=Interview with Ed & Colin|work=Ground Zero|publisher=[[KCRW]]|date=25. siječnja 2001.}}</ref> Debitirao je na prvom mjestu britanske ljestvice albuma, popeo se na drugo mjesto u SAD-u te je bio nominiran za nagrade Grammy i [[Mercury Prize]].<ref name="FREQUENCY" /><ref name="BBCKIDAAMN" /> Radiohead je pošao na svjetsku turneju i posjetio Sjevernu Ameriku, Europu i Japan. "[[Pyramid Song]]" i "[[Knives Out]]", Radioheadovi prvi singlovi od 1998. godine, bili su uglavnom uspješni. ''[[I Might Be Wrong: Live Recordings]]'', objavljen u studenom 2001. godine, sadrži izvedbe sedam skladbi s albuma ''Kid A'' i ''Amnesiac'' te prethodno neobjavljenu akustičnu pjesmu "[[True Love Waits]]".<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://pitchfork.com/reviews/albums/6657-i-might-be-wrong-live-recordings-ep/|title=Radiohead: I Might Be Wrong: Live Recordings EP Album Review {{!}} Pitchfork|website=pitchfork.com|access-date=11. lipnja 2016.}}</ref> | ||
Redak 87: | Redak 87: | ||
Radiohead je u srpnju i kolovozu 2002. godine bio na turneji u Portugalu i Španjolskoj te svirao nekolicinu novih pjesama. Za svoj je sljedeći album sastav želio istražiti napetost između ljudske glazbe i glazbe izrađene pomoću strojeva<ref name="Fricke">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.rollingstone.com/music/news/bitter-prophet-thom-yorke-on-hail-to-the-thief-20030626|title=Bitter Prophet: Thom Yorke on 'Hail to the Thief'|last=Fricke|first=David|date=27. lipnja 2003.|work=Rolling Stone|access-date=15. travnja 2017.}}</ref> te mu je želio dati koncertniji zvuk.<ref name="official">{{Eng oznaka}} {{cite interview|title=Radiohead Hail to the Thief – Interview CD|year=2003.}} Promotivni CD s intervjuom poslan britanskom glazbenom tisku.</ref><ref name="NME-exclusive">{{Eng oznaka}} {{cite journal|date=5. listopada 2002.|title='Exclusive: Thom on new Radiohead album'|work=NME}}</ref> Grupa i Godrich snimili su veći dio materijala u dva tjedna u studiju [[Ocean Way Recording]] u Los Angelesu, a ostatak je albuma bio snimljen u Oxfordu početkom iduće godine. Skupina je izjavila da je snimanje prošlo opušteno za razliku od napetih sesija u vrijeme albuma ''Kid A'' i ''Amnesiac''.<ref name="MCLEAN"/> | Radiohead je u srpnju i kolovozu 2002. godine bio na turneji u Portugalu i Španjolskoj te svirao nekolicinu novih pjesama. Za svoj je sljedeći album sastav želio istražiti napetost između ljudske glazbe i glazbe izrađene pomoću strojeva<ref name="Fricke">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.rollingstone.com/music/news/bitter-prophet-thom-yorke-on-hail-to-the-thief-20030626|title=Bitter Prophet: Thom Yorke on 'Hail to the Thief'|last=Fricke|first=David|date=27. lipnja 2003.|work=Rolling Stone|access-date=15. travnja 2017.}}</ref> te mu je želio dati koncertniji zvuk.<ref name="official">{{Eng oznaka}} {{cite interview|title=Radiohead Hail to the Thief – Interview CD|year=2003.}} Promotivni CD s intervjuom poslan britanskom glazbenom tisku.</ref><ref name="NME-exclusive">{{Eng oznaka}} {{cite journal|date=5. listopada 2002.|title='Exclusive: Thom on new Radiohead album'|work=NME}}</ref> Grupa i Godrich snimili su veći dio materijala u dva tjedna u studiju [[Ocean Way Recording]] u Los Angelesu, a ostatak je albuma bio snimljen u Oxfordu početkom iduće godine. Skupina je izjavila da je snimanje prošlo opušteno za razliku od napetih sesija u vrijeme albuma ''Kid A'' i ''Amnesiac''.<ref name="MCLEAN"/> | ||
Radioheadov šesti album, ''[[Hail to the Thief]]'', bio je objavljen u lipnju 2003. godine.<ref name="META">{{Eng oznaka}} {{cite journal|url=http://www.metacritic.com/music/artists/radiohead/hailtothethief?q=hail%20to%20the%20thief|title=Radiohead: Hail to the Thief (2003): Reviews|accessdate=17. ožujka 2007.|magazine=[[Metacritic]]}}</ref> Njegovi tekstovi pjesama bili su nadahnuti onime što je Yorke nazvao "općenitim osjećajem neznanja i netolerancije i panike i gluposti" nakon što je 2000. godine [[George W. Bush]] bio izabran za američkog predsjednika.<ref name="XFM">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.xfm.co.uk/article.asp?id=3561|title=Recording 'Hail to the Thief' in Los Angeles|publisher=[[Xfm London]]|accessdate=22. veljače 2012.}}</ref> Internetska stranica radiohead.tv služila je za promidžbu albuma te su se na njoj prikazivali kratki filmovi, glazbeni spotovi i ''webcastovi'' iz studija koji su se prikazivali u određeno vrijeme.<ref name="radioheadtv">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/entertainment/2977526.stm|title=Radiohead TV goes on air|date=10. lipnja 2003.|work=[[BBC]]|accessdate=6. studenog 2012.}}</ref> ''Hail to the Thief'' našao se na prvom mjestu u Ujedinjenom Kraljevstvu i trećem mjestu ljestvice ''Billboard'' te je na koncu dobio platinastu nakladu u Ujedinjenom Kraljevstvu i zlatnu nakladu u SAD-u. Singlovi "[[There There]]", "[[Go to Sleep]]" i "[[2 + 2 = 5 (pjesma)|2 + 2 = 5]]" često su bili puštani na radiopostajama [[modern rock|modernog rocka]]. Na dodjeli nagrada Grammy 2003. godine Radiohead je ponovo bio nominiran za najbolji alternativni album, dok su producent Godrich i inženjer Darrell Throp osvojili Grammy za najbolje produciran album.<ref>{{Eng oznaka}} {{cite journal|url=http://www.rockonthenet.com/archive/2003/grammys.htm|title=Rock on the Net: 45th Annual Grammy Awards|accessdate=22. studenog 2007.|date=23. veljače 2003.|magazine=rockonthenet.com}}</ref> Radiohead je u svibnju 2003. krenuo na svjetsku turneju te je po drugi put bio glavni izvođač na glastonburyjskom festivalu. Turneja je završila u svibnju 2004. godine nastupom na [[Coachella Valley Music and Arts Festival#2004|festivalu Coachella]] u Kaliforniji.<ref name="Sweet Malaise">{{Eng oznaka}} {{Cite news|title=With Radiohead, and Alone, the Sweet Malaise of Thom Yorke|url=https://www.nytimes.com/2006/07/02/arts/music/02pare.html|newspaper=The New York Times|date=2. srpnja 2006.|access-date = 16. listopada 2015.|issn=0362-4331|first=Jon|last=Pareles}}</ref> ''[[Com Lag (2plus2isfive)]]'', kompilacija B-strana ''Hail to the Thiefa'', remikseva i koncertnih nastupa, bila je objavljena u travnju 2004. godine.<ref>{{Eng oznaka}} [https://www.allmusic.com/album/hail-to-the-thief-mw0000028707 Allmusic review]</ref>[[Slika:Radiohead Coachella 2004 cropped.jpg|thumb|300px|upright|Radiohead na festivalu [[Coachella Music Festival]] 2004. godine.]]Radioheadov je ugovor s EMI-jem za objavu šest albuma istekao objavom ''Hail to the Thiefa''. Godine 2006. ''The New York Times'' opisao je sastav "najpopularnijom grupom bez ugovora na svijetu".<ref name="Sweet Malaise" /> Privatna je tvrtka [[Terra Firma Capital Partners|Terra Firma]] 2007. godine kupila EMI za 6,4 milijardi dolara (4,7 milijardi funti).<ref>{{Eng oznaka}} [https://dealbook.nytimes.com/2007/05/21/emi-accepts-47-billion-offer-from-terra-firma/ EMI Accepts $4.7 Billion Bid From Terra Firma]. New York Times, 21. svibnja 2007.</ref><ref>{{Eng oznaka}} [https://www.nytimes.com/2007/05/22/business/media/22music.html $4.7 Billion Private Equity Buyout Wins Support at EMI]. New York Times, 22. svibnja 2007.</ref> Radiohead je kritizirao novi menadžment i nije potpisao novi ugovor.<ref name="observer1">{{Eng oznaka}} {{ | Radioheadov šesti album, ''[[Hail to the Thief]]'', bio je objavljen u lipnju 2003. godine.<ref name="META">{{Eng oznaka}} {{cite journal|url=http://www.metacritic.com/music/artists/radiohead/hailtothethief?q=hail%20to%20the%20thief|title=Radiohead: Hail to the Thief (2003): Reviews|accessdate=17. ožujka 2007.|magazine=[[Metacritic]]}}</ref> Njegovi tekstovi pjesama bili su nadahnuti onime što je Yorke nazvao "općenitim osjećajem neznanja i netolerancije i panike i gluposti" nakon što je 2000. godine [[George W. Bush]] bio izabran za američkog predsjednika.<ref name="XFM">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.xfm.co.uk/article.asp?id=3561|title=Recording 'Hail to the Thief' in Los Angeles|publisher=[[Xfm London]]|accessdate=22. veljače 2012.}}</ref> Internetska stranica radiohead.tv služila je za promidžbu albuma te su se na njoj prikazivali kratki filmovi, glazbeni spotovi i ''webcastovi'' iz studija koji su se prikazivali u određeno vrijeme.<ref name="radioheadtv">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/entertainment/2977526.stm|title=Radiohead TV goes on air|date=10. lipnja 2003.|work=[[BBC]]|accessdate=6. studenog 2012.}}</ref> ''Hail to the Thief'' našao se na prvom mjestu u Ujedinjenom Kraljevstvu i trećem mjestu ljestvice ''Billboard'' te je na koncu dobio platinastu nakladu u Ujedinjenom Kraljevstvu i zlatnu nakladu u SAD-u. Singlovi "[[There There]]", "[[Go to Sleep]]" i "[[2 + 2 = 5 (pjesma)|2 + 2 = 5]]" često su bili puštani na radiopostajama [[modern rock|modernog rocka]]. Na dodjeli nagrada Grammy 2003. godine Radiohead je ponovo bio nominiran za najbolji alternativni album, dok su producent Godrich i inženjer Darrell Throp osvojili Grammy za najbolje produciran album.<ref>{{Eng oznaka}} {{cite journal|url=http://www.rockonthenet.com/archive/2003/grammys.htm|title=Rock on the Net: 45th Annual Grammy Awards|accessdate=22. studenog 2007.|date=23. veljače 2003.|magazine=rockonthenet.com}}</ref> Radiohead je u svibnju 2003. krenuo na svjetsku turneju te je po drugi put bio glavni izvođač na glastonburyjskom festivalu. Turneja je završila u svibnju 2004. godine nastupom na [[Coachella Valley Music and Arts Festival#2004|festivalu Coachella]] u Kaliforniji.<ref name="Sweet Malaise">{{Eng oznaka}} {{Cite news|title=With Radiohead, and Alone, the Sweet Malaise of Thom Yorke|url=https://www.nytimes.com/2006/07/02/arts/music/02pare.html|newspaper=The New York Times|date=2. srpnja 2006.|access-date = 16. listopada 2015.|issn=0362-4331|first=Jon|last=Pareles}}</ref> ''[[Com Lag (2plus2isfive)]]'', kompilacija B-strana ''Hail to the Thiefa'', remikseva i koncertnih nastupa, bila je objavljena u travnju 2004. godine.<ref>{{Eng oznaka}} [https://www.allmusic.com/album/hail-to-the-thief-mw0000028707 Allmusic review]</ref>[[Slika:Radiohead Coachella 2004 cropped.jpg|thumb|300px|upright|Radiohead na festivalu [[Coachella Music Festival]] 2004. godine.]]Radioheadov je ugovor s EMI-jem za objavu šest albuma istekao objavom ''Hail to the Thiefa''. Godine 2006. ''The New York Times'' opisao je sastav "najpopularnijom grupom bez ugovora na svijetu".<ref name="Sweet Malaise" /> Privatna je tvrtka [[Terra Firma Capital Partners|Terra Firma]] 2007. godine kupila EMI za 6,4 milijardi dolara (4,7 milijardi funti).<ref>{{Eng oznaka}} [https://dealbook.nytimes.com/2007/05/21/emi-accepts-47-billion-offer-from-terra-firma/ EMI Accepts $4.7 Billion Bid From Terra Firma]. New York Times, 21. svibnja 2007.</ref><ref>{{Eng oznaka}} [https://www.nytimes.com/2007/05/22/business/media/22music.html $4.7 Billion Private Equity Buyout Wins Support at EMI]. New York Times, 22. svibnja 2007.</ref> Radiohead je kritizirao novi menadžment i nije potpisao novi ugovor.<ref name="observer1">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://music.guardian.co.uk/omm/story/0,,2222276,00.html|title=Caught in the flash|author=McLean, Craig|date=9. prosinca 2007.|work=[[The Observer]]|accessdate=1. siječnja 2008.|location=London}}</ref> ''[[The Independent]]'' je izvijestio da je EMI Radioheadu ponudio tri milijuna funti predujma, ali da se odbio odreći prava na prethodne uratke skupine; glasnogovornik EMI-ja izjavio je da je Radiohead "tražio iznimnu svotu novca".<ref name=":0">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/music/news/emi-split-blamed-on-radioheads-pound10m-advance-demands-767248.html|title=EMI split blamed on Radiohead's £10m advance demands|work=The Independent|access-date=16. lipnja 2008.|language=en-GB}}</ref> Yorke i Radioheadov menadžment negirali su da je grupa tražila veći predujam i komentirali da su htjeli imati kontrolu nad svojim prethodnim uradcima.<ref name=":0" /><ref>{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.rollingstone.com/music/news/nude-radiohead-video-hits-web-thom-yorke-responds-to-emis-airing-of-dirty-laundry-20080102|title='Nude' Radiohead Video Hits Web, EMI Airs Dirty Laundry|work=Rolling Stone|access-date=16. lipnja 2008.}}</ref> | ||
Nakon turneje za ''Hail to the Thief'' članovi Radioheada pauzirali su rad skupine kako bi proveli vrijeme sa svojim obiteljima i radili na sporednim projektima. Yorke i Jonny Greenwood doprinijeli su singlu "[[Do They Know It's Christmas?"]] skupine [[Band Aid 20]], a njegov je producent bio Godrich.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.theguardian.com/music/2009/nov/01/last-waltz-dylan-the-band|title=Flashback: making Band Aid 20|last=Godrich|first=Nigel|website=the Guardian|accessdate=2. svibnja 2015.}}</ref> Greenwood je skladao filmsku glazbu za filmove ''[[Bodysong]]'' (iz 2003.) i ''[[Bit će krvi]]'' (iz 2007.); potonji je označio prvu od nekolicine suradnji Greenwooda s redateljem [[Paul Thomas Anderson|Paulom Thomasom Andersonom]].<ref>{{Eng oznaka}} {{ | Nakon turneje za ''Hail to the Thief'' članovi Radioheada pauzirali su rad skupine kako bi proveli vrijeme sa svojim obiteljima i radili na sporednim projektima. Yorke i Jonny Greenwood doprinijeli su singlu "[[Do They Know It's Christmas?"]] skupine [[Band Aid 20]], a njegov je producent bio Godrich.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.theguardian.com/music/2009/nov/01/last-waltz-dylan-the-band|title=Flashback: making Band Aid 20|last=Godrich|first=Nigel|website=the Guardian|accessdate=2. svibnja 2015.}}</ref> Greenwood je skladao filmsku glazbu za filmove ''[[Bodysong]]'' (iz 2003.) i ''[[Bit će krvi]]'' (iz 2007.); potonji je označio prvu od nekolicine suradnji Greenwooda s redateljem [[Paul Thomas Anderson|Paulom Thomasom Andersonom]].<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=https://www.theglobeandmail.com/arts/radiohead-retooled/article711010/|title=Radiohead retooled|accessdate=3. svibnja 2015.|website=The Globe and Mail}}</ref><ref name="HERE">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.radiohead.com/deadairspace/index.php?a=65|title=Here we go|last=O'Brien|first=Ed|date=21. kolovoza 2005.|work=Dead Air Space|publisher=Radiohead|archive-url=https://web.archive.org/web/20051031112530/http://www.radiohead.com/deadairspace/index.php?a=65|archive-date=31. listopada 2005.|dead-url=yes|accessdate=23. prosinca 2007.|df=}}</ref> Yorke je u srpnju 2006. objavio svoj album prvijenac, ''[[The Eraser]]'', koji se uglavnom sastojao od elektroničke glazbe.<ref name="Free Agent">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=http://articles.latimes.com/2006/jun/28/entertainment/et-yorke28|title=Thom Yorke, free agent|last=Powers|first=Ann|date=28. lipnja 2006.|newspaper=Los Angeles Times|access-date=3. svibnja 2015.|language=en|issn=0458-3035}}</ref> Rekao je ''Pitchforku'': "U sastavu sam još otkako smo napustili školu i nikad se nisam usudio napraviti išta samostalno ... Bilo je to 'čovječe, moram otkriti kakav je to osjećaj'"<ref name="Plagenhoef interview">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://pitchfork.com/features/interviews/6402-thom-yorke/|title=Interview: Thom Yorke|author=Plagenhoef, Scott|date=16. kolovoza 2006.|publisher=''[[Pitchfork (website)|Pitchfork]]''|accessdate=6. travnja 2007.}}</ref> | ||
===2004. – 2009.: ''In Rainbows'' i "plati onoliko koliko želiš"=== | ===2004. – 2009.: ''In Rainbows'' i "plati onoliko koliko želiš"=== | ||
Radiohead je počeo raditi na svojem sedmom albumu u veljači 2005. bez ugovora s diskografskom kućom.<ref name="HERE" /> Kako bi "izašao iz zone udobnosti" odlučio je ne surađivati s Godrichem te je unajmio producenta [[Spike Stent|Spikea Stenta]].<ref>{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=http://www.nme.com/news/music/radiohead-747-1360277|title=Radiohead album - the band speak - NME|last=|first=|date=22. prosinca 2005.|work=NME|access-date=7. svibnja 2017.|language=en-US}}</ref> Suradnja sa Stentom nije bila uspješna i završila je u travnju 2006. godine.<ref name="Marshall, Julian2">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.nme.com/blog/index.php?blog=10&p=2728&more=1|title=Radiohead: Exclusive Interview|author=Marshall, Julian|date=2. listopada 2007.|work=NME|archiveurl=https://web.archive.org/web/20071126085601/http://www.nme.com/blog/index.php?blog=10&p=2728&more=1|archivedate=26. studenog 2007.|deadurl=yes|accessdate=21. listopada 2007.|df=dmy-all}}</ref> U rujnu 2005. godine Radiohead je snimio "I Want None of This", klavirističku tužaljku,<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://pitchfork.com/reviews/albums/2097-help-a-day-in-the-life/|title=Various Artists: Help: A Day in the Life Album Review {{!}} Pitchfork|last=Plagenhoef|first=Scott|date=11. rujna 2005.|website=Pitchforkaccess-date=13. svibnja 2017.}}</ref> za novi album ''[[Help!: A Day in the Life]]'' dobrotvorne udruge [[War Child]]. Album se prodavao preko interneta, a "I Want None of This" najviše se preuzimala od svih skladbi iako nije bila objavljena kao singl.<ref>{{Eng oznaka}} {{ | Radiohead je počeo raditi na svojem sedmom albumu u veljači 2005. bez ugovora s diskografskom kućom.<ref name="HERE" /> Kako bi "izašao iz zone udobnosti" odlučio je ne surađivati s Godrichem te je unajmio producenta [[Spike Stent|Spikea Stenta]].<ref>{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=http://www.nme.com/news/music/radiohead-747-1360277|title=Radiohead album - the band speak - NME|last=|first=|date=22. prosinca 2005.|work=NME|access-date=7. svibnja 2017.|language=en-US}}</ref> Suradnja sa Stentom nije bila uspješna i završila je u travnju 2006. godine.<ref name="Marshall, Julian2">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.nme.com/blog/index.php?blog=10&p=2728&more=1|title=Radiohead: Exclusive Interview|author=Marshall, Julian|date=2. listopada 2007.|work=NME|archiveurl=https://web.archive.org/web/20071126085601/http://www.nme.com/blog/index.php?blog=10&p=2728&more=1|archivedate=26. studenog 2007.|deadurl=yes|accessdate=21. listopada 2007.|df=dmy-all}}</ref> U rujnu 2005. godine Radiohead je snimio "I Want None of This", klavirističku tužaljku,<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://pitchfork.com/reviews/albums/2097-help-a-day-in-the-life/|title=Various Artists: Help: A Day in the Life Album Review {{!}} Pitchfork|last=Plagenhoef|first=Scott|date=11. rujna 2005.|website=Pitchforkaccess-date=13. svibnja 2017.}}</ref> za novi album ''[[Help!: A Day in the Life]]'' dobrotvorne udruge [[War Child]]. Album se prodavao preko interneta, a "I Want None of This" najviše se preuzimala od svih skladbi iako nije bila objavljena kao singl.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/entertainment/music/4238542.stm|title=Rush to download War Child album|date=12. rujna 2005.|accessdate=19. listopada 2007.|newspaper=BBC News}}</ref> Krajem 2006., nakon što je s novim materijalom dovršio turneju u Europi i Sjevernoj Americi, sastav je ponovno unajmio Godricha i nastavio rad u Londonu, Oxfordu i seoskom [[Somerset]]u.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|title=Radiohead: Exclusive Interview|last=Marshall|first=Julian|date=2. listopada 2007.|newspaper=NME}}</ref> Snimanje je bilo dovršeno u lipnju 2007. godine te su snimke bile masterirane sljedeći mjesec.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://www.nme.com/news/radiohead/29715|title=Radiohead mastering seventh album in New York|date=16. srpnja 2007.|newspaper=NME}}</ref>[[Slika:Radiohead France 2008.jpg|lijevo|thumb|240px|Yorke s Radioheadom u Arrasu, Francuskoj 2008. godine.]] | ||
Radioheadov sedmi album, ''[[In Rainbows]]'', bio je objavljen na internetskoj stranici skupine u listopadu 2007. u inačici za preuzimanje koju su kupci mogli platiti koliko su željeli, s time da su mogli platiti i 0 funti. Prekretnička ''[[pay-what-you-want]]'' objava, prva za veću grupu, pojavila se na naslovnicama diljem svijeta i započela raspravu o posljedicama koje će takva strategija imati na glazbenu industriju.<ref name="nytimespay">{{Eng oznaka}} {{ | Radioheadov sedmi album, ''[[In Rainbows]]'', bio je objavljen na internetskoj stranici skupine u listopadu 2007. u inačici za preuzimanje koju su kupci mogli platiti koliko su željeli, s time da su mogli platiti i 0 funti. Prekretnička ''[[pay-what-you-want]]'' objava, prva za veću grupu, pojavila se na naslovnicama diljem svijeta i započela raspravu o posljedicama koje će takva strategija imati na glazbenu industriju.<ref name="nytimespay">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=https://www.nytimes.com/2007/12/09/arts/music/09pare.html?ex=1354856400&en=ec2f1c29937292be&ei=5090&partner=rssuserland&emc=rss&pagewanted=all|title=Pay What You Want for This Article|accessdate=30. prosinca 2007.|author=Pareles, Jon|authorlink=Jon Pareles|date=9. prosinca 2007.|work=The New York Times}}</ref> Prema časopisu ''[[Mojo (časopis)|Mojo]]'' objava albuma je "revolucionirala način na koji veće skupine prodaju svoju glazbu", a reakcija medija bila je "gotovo posve pozitivna";<ref name="PAYTRESS">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|author=Paytress, Mark|title=Chasing Rainbows|date=1. siječnja 2008.|work=Mojo}}</ref> ''Time'' je album nazvao "najvažnijim uratkom u nedavnoj povijesti glazbenog biznisa".<ref name="Tyrangiel, Josh2">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://www.time.com/time/arts/article/0,8599,1666973,00.html|title=Radiohead Says: Pay What You Want|author=Tyrangiel, Josh|date=1. listopada 2007.|work=[[Time (časopis)|Time]]|accessdate=16. listopada 2007.}}</ref> Međutim, tu su strategiju kritizirali neki glazbenici, kao što su [[Lily Allen]]<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.rollingstone.com/music/news/lily-allen-oasis-gene-simmons-backlash-against-radioheads-rainbows-20071114|title=Lily Allen, Oasis, Gene Simmons Criticize Radiohead's 'Rainbows'|first=Daniel|date=14. studenog 2007.|work=[[Rolling Stone]]|author=Kreps|accessdate=14. ožujka 2014.}}</ref> i [[Kim Gordon]],<ref name="Sonic Youth slams">{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=https://www.wired.com/2009/06/sonic-youth-slams-radioheads-in-rainbows-model/|title=Sonic Youth Slams Radiohead’s In Rainbows Model|last=Thill|first=Scott|date=8. srpnja 2009.|website=Wired|accessdate=4. lipnja 2017.}}</ref> koji su smatrali da takav čin oslabljuje manje poznate izvođače. | ||
''In Rainbows'' na dan je objave bio preuzet oko 1,2 milijuna puta,<ref name="tour">{{Eng oznaka}} {{cite journal|last=Brandle|first=Lars|title=Radiohead Returning to the Road in 2008|magazine=[[Billboard|Billboard.com]]|date=18. listopada 2007.|url=http://www.billboard.com/articles/news/1047969/radiohead-returning-to-the-road-in-2008|accessdate=21. prosinca 2007.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080208234628/http://www.billboard.com/articles/news/1047969/radiohead-returning-to-the-road-in-2008|archivedate=8. veljače 2008.}}</ref> ali Radioheadov menadžment nije objavio točan broj prodaja, izjavljujući da je takva distribucija trebala pojačati kasniju prodaju albuma u maloprodaji.<ref name="JOHNSON">{{Eng oznaka}} {{ | ''In Rainbows'' na dan je objave bio preuzet oko 1,2 milijuna puta,<ref name="tour">{{Eng oznaka}} {{cite journal|last=Brandle|first=Lars|title=Radiohead Returning to the Road in 2008|magazine=[[Billboard|Billboard.com]]|date=18. listopada 2007.|url=http://www.billboard.com/articles/news/1047969/radiohead-returning-to-the-road-in-2008|accessdate=21. prosinca 2007.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080208234628/http://www.billboard.com/articles/news/1047969/radiohead-returning-to-the-road-in-2008|archivedate=8. veljače 2008.}}</ref> ali Radioheadov menadžment nije objavio točan broj prodaja, izjavljujući da je takva distribucija trebala pojačati kasniju prodaju albuma u maloprodaji.<ref name="JOHNSON">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|last=Edgecliffe-Johnson|first=Andrew|newspaper=[[Financial Times]]|date=11. listopada 2007.|title=Radiohead MP3 release a tactic to lift CD sales}}</ref> Colin Greenwood objasnio je da je objava preko interneta bila način za izbjegavanje "reguliranih popisa za reprodukciju" i "oskudnih formata" radiostanica i TV-a kako bi obožavatelji širom svijeta zajedno mogli istovremeno iskusiti glazbu te kako bi se na vrijeme zaustavile neslužbene objave albuma preko interneta prije objave albuma u materijalnom obliku.<ref name="IND" /> O'Brien je komentirao da je strategija samostalne objave prodala manje albuma, ali je skupini zaradila više novca jer nije bilo posrednika.<ref name="colbert">{{Eng oznaka}} {{Cite episode|title=[[The Colbert Report]]|network=[[Comedy Central]]|series=[[The Colbert Report]]|location=New York City|airdate=26. rujna 2011.}}</ref> Posebna "discbox" inačica ''In Rainbowsa'', koja je sadržavala nosač zvuka na gramofonskoj ploči, knjigu ilustracija i CD bonus pjesama, također se prodavala na Radioheadovoj stranici i dostavljala krajem 2007. godine.<ref name="INRAINBOWSYHOO">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|last=Grossberg|first=Josh|title=Fans Shortchanging Radiohead's Rainbows?|newspaper=[[E! Online]]|url=https://www.eonline.com/news/56660/fans-shortchanging-radiohead-s-rainbows|date=6. studenog 2007.}}</ref> | ||
''In Rainbows'' u materijalnom je obliku u Ujedinjenom Kraljevstvu krajem prosinca 2007. godine objavio [[XL Recordings]], a u SAD-u u siječnju 2008. godine [[TBD Records]]<ref name="INRAINBOWSYHOO" /> te se našao na prvom mjestu ljestvica u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u.<ref>{{Eng oznaka}} {{ | ''In Rainbows'' u materijalnom je obliku u Ujedinjenom Kraljevstvu krajem prosinca 2007. godine objavio [[XL Recordings]], a u SAD-u u siječnju 2008. godine [[TBD Records]]<ref name="INRAINBOWSYHOO" /> te se našao na prvom mjestu ljestvica u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|last=Griffiths|first=Peter|title=Radiohead top album chart|agency=Reuters|url=http://uk.reuters.com/article/domesticNews/idUKL063195120080106|date=6. siječnja 2008.|accessdate=7. siječnja 2008.}}<br />{{Citiranje novina|last=Cohen|first=Jonathan|title=Radiohead Nudges Blige From Atop Album Chart|newspaper=Billboard|url=http://www.billboard.com/articles/news/1046867/radiohead-nudges-blige-from-atop-album-chart|date=9. siječnja 2008.|accessdate=9. siječnja 2008.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080212015339/http://www.billboard.com/articles/news/1046867/radiohead-nudges-blige-from-atop-album-chart|archivedate=12. veljače 2008.}}</ref> Prodaja albuma u maloprodaji u SAD-u – nakon što je mjesecima bila legalno dostupna za besplatno preuzimanje – omogućila je Radioheadu najviši uspjeh na ljestvicama u toj državi od albuma ''Kid A''. Postao je njegov peti album koji se našao na prvom mjestu britanskih ljestvica te je u godini dana bio prodan u više od tri milijuna primjeraka.<ref name="METARAIN">{{Eng oznaka}} {{cite journal|url=http://www.metacritic.com/music/artists/radiohead/inrainbows|title=Radiohead: In Rainbows (2007): Reviews|accessdate=6. studenog 2007.|magazine=[[Metacritic]]}}</ref> Album je dobio podršku kritičara zbog pristupačnijeg zvuka i intimnijih tekstova pjesama.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|last=Kreps|first=Daniel|title=Radiohead Publishers Reveal "In Rainbows" Numbers|newspaper=[[Rolling Stone]]|date=15. listopada 2008.|url=https://www.rollingstone.com/rockdaily/index.php/2008/10/15/radiohead-publishers-reveal-in-rainbows-numbers/|accessdate=7. listopada 2008.}}</ref> Bio je nominiran za nagradu [[Mercury Music Prize|Mercury]]<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.idiomag.com/peek/35718/radiohead |archive-url=https://web.archive.org/web/20090102090138/http://www.idiomag.com/peek/35718/radiohead |dead-url=yes |archive-date=2. siječnja 2009.|title=Radiohead News – 2008 Mercury Music Prize Nominees Announced|accessdate=12. rujna 2008.|date=24. srpnja 2008.|publisher=Idiomag.com|df=}}</ref> i osvojio je nagradu Grammy za najbolji album alternativne glazbe 2009. godine. Produkcijski je tim osvojio Grammy za najbolje pakiranje posebne ograničene inačice, a Radiohead je po treći put bio nominiran za Grammy za album godine. Uz tri ostale nominacije koje je skupina dobila, Godricheva produkcija i glazbeni za "[[House of Cards]]" isto su bili nominirani za nagradu.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|title=Grammy Awards 2009: British artists dominate Los Angeles ceremony|first=Caroline|last=Hedley|date=9. veljače 2009.|accessdate=11. veljače 2009.|work=The Daily Telegraph|location=UK|url=https://www.telegraph.co.uk/culture/music/4566240/Grammy-Awards-2009-British-artists-dominate-Los-Angeles-ceremony.html}}</ref> Yorke i Jonny Greenwood izveli su pjesmu "15 Step" s [[Spirit of Troy|University of Southern California Marching Band]]om na dodjeli nagrada čiji je prijenos bio na televiziji.<ref>{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=http://www.stereogum.com/51301/the_2009_grammys_just_the_good_parts/video/|title=The 2009 Grammys: Just The Good Parts|last=Singh|first=Amrit|date=9 September 2009|work=Stereogum|access-date=19. srpnja 2017.}}</ref> | ||
Radiohead je objavio nekolicinu singlova s ''In Rainbowsa'': "[[Jigsaw Falling into Place]]" u siječnju 2008.<ref>{{Eng oznaka}} {{ | Radiohead je objavio nekolicinu singlova s ''In Rainbowsa'': "[[Jigsaw Falling into Place]]" u siječnju 2008.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|title=Radiohead's 'In Rainbows' to be released on CD this year|date=8. studenog 2007.|newspaper=NME|url=http://www.nme.com/news/radiohead/32393|accessdate=19. studenog 2007.}}</ref> i "[[Nude]]", koja je debitirala na 37. mjestu ljestvice [[Billboard Hot 100|''Billboard'' Hot 100]] i postala prva Radioheadova pjesma koja se našla na toj ljestvici od "High and Drya" iz 1995. te njegov prvi hit koji se našao u top 40 u SAD-u od "Creepa".<ref name="BILL" /> U srpnju je objavio digitalno snimljeni videospot za "House of Cards".<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|last=Dodson|first=Sean|title=Is Radiohead the latest band to go open source?|url=https://www.theguardian.com/technology/2008/jul/17/opensource.google|work=The Guardian|location=UK|date=17. srpnja 2008.|accessdate=27. rujna 2008.}}</ref> "House of Cards", uz "[[Bodysnatchers]]", također je bila objavljena kao singl na radiju. U rujnu je skupina najavila četvrti singl, "[[Reckoner]]", i natjecanje u [[remiks]]anju slično onome koje je bilo organizirano za "Nude".<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|last=Dead Air Space|title=Reckoner remix|url=http://www.radiohead.com/deadairspace/index.php?c=428 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080925224636/http://www.radiohead.com/deadairspace/index.php?c=428 |dead-url=yes |archive-date=25. rujna 2008.|publisher=Radiohead.com|date=23. rujna 2008.|accessdate=27. rujna 2008.|df=}}</ref> Radiohead je u travnju 2008. pokrenuo W.A.S.T.E. Central, [[društvena mreža|društvenu mrežu]] za obožavatelje grupe.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.techdigest.tv/2008/04/theyve_already.html|title=Radiohead launches social networking site for gossip about Thom's hair, Waste-Central|date=7. travnja 2008.|accessdate=18. veljače 2015.|website=|publisher=Tech Digest|last=Hannaford|first=Katherine}}</ref> U svibnju je [[VH1]] prikazao ''[[In Rainbows – From the Basement]]'', posebnu epizodu glazbene televizijske emisije ''[[From the Basement]]'' u kojoj je Radiohead odsvirao pjesme s ''In Rainbowsa''. Bila je objavljena na [[iTunes]]u u lipnju.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=https://www.rollingstone.com/rockdaily/index.php/2008/06/24/radiohead-rake-in-praise-from-bono-release-from-the-basement/|archive-url=https://web.archive.org/web/20080702173304/http://www.rollingstone.com/rockdaily/index.php/2008/06/24/radiohead-rake-in-praise-from-bono-release-from-the-basement/|dead-url=yes|archive-date=2. srpnja 2008.|title=Radiohead Rake in Praise From Bono, Release "From the Basement" : Rolling Stone : Rock and Roll Daily|date=2. srpnja 2008.|access-date=30. prosinca 2016.}}</ref> | ||
EMI je u lipnju 2008. godine objavio ''[[Radiohead: The Best Of]]'', kompilaciju najvećih hitova skupine.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|title=Radiohead to release 'Best Of' compilation|url=http://www.nme.com/news/radiohead/35609|work=NME|location=UK|date=3. travnja 2008.|accessdate=3. travnja 2008.}}</ref> Nastala je u Radioheadovoj odsutnosti te sadrži samo pjesme koje su bile snimljene dok je skupina imala ugovor s EMI-jem. Yorke je kritizirao objavu te izjavio: "To je bila propuštena prilika jer, da smo mi bili iza toga i htjeli to napraviti, možda bi to bilo i dobro."<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|last=Reynolds|first=Simon|title=Yorke slams Radiohead 'Best Of' LP|url=http://www.digitalspy.co.uk/music/a95605/yorke-slams-radiohead-best-of-lp.html?rss|work=Digital Spy|date=9. svibnja 2008.|accessdate=27. rujna 2008.}}</ref> EMI je u kolovozu 2008. ponovno objavio "posebne inačice" prethodnog Radioheadovog rada kao dio svojeg serijala "From the Capitol Vaults".<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://www.prnewswire.com/news-releases/capitolemis-from-the-capitol-vaults-vinyl-campaign-continues-june-16-with-11-classic-standout-albums-61801437.html|title=Capitol/EMI's 'From The Capitol Vaults' Vinyl Campaign Continues June 16 With 11 Classic, Standout Albums|last=Capitol/EMI|website=www.prnewswire.com|access-date=2. rujna 2016.}}</ref> Radiohead je od sredine 2008. do početka 2009. bio na turneji u Sjevernoj Americi, Europi, Japanu i Južnoj Americi kako bi podržao ''In Rainbows'' te je bio glavni izvođač na festivalima [[Reading and Leeds Festivals]] u kolovozu 2009.<ref name="tour" /><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.nme.com/news/readingleeds-festival/43738|title=Reading and Leeds 2009 line-up|date=30. ožujka 2009.|work=NME.COM|accessdate=28. rujna 2014.}}</ref><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|title=Radiohead, por primera vez en Buenos Aires|url=http://www.lanacion.com.ar/nota.asp?nota_id=1069354|publisher=La Nación|date=13. studenog 2008.|accessdate=14. siječnja 2009.}}</ref> | EMI je u lipnju 2008. godine objavio ''[[Radiohead: The Best Of]]'', kompilaciju najvećih hitova skupine.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|title=Radiohead to release 'Best Of' compilation|url=http://www.nme.com/news/radiohead/35609|work=NME|location=UK|date=3. travnja 2008.|accessdate=3. travnja 2008.}}</ref> Nastala je u Radioheadovoj odsutnosti te sadrži samo pjesme koje su bile snimljene dok je skupina imala ugovor s EMI-jem. Yorke je kritizirao objavu te izjavio: "To je bila propuštena prilika jer, da smo mi bili iza toga i htjeli to napraviti, možda bi to bilo i dobro."<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|last=Reynolds|first=Simon|title=Yorke slams Radiohead 'Best Of' LP|url=http://www.digitalspy.co.uk/music/a95605/yorke-slams-radiohead-best-of-lp.html?rss|work=Digital Spy|date=9. svibnja 2008.|accessdate=27. rujna 2008.}}</ref> EMI je u kolovozu 2008. ponovno objavio "posebne inačice" prethodnog Radioheadovog rada kao dio svojeg serijala "From the Capitol Vaults".<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://www.prnewswire.com/news-releases/capitolemis-from-the-capitol-vaults-vinyl-campaign-continues-june-16-with-11-classic-standout-albums-61801437.html|title=Capitol/EMI's 'From The Capitol Vaults' Vinyl Campaign Continues June 16 With 11 Classic, Standout Albums|last=Capitol/EMI|website=www.prnewswire.com|access-date=2. rujna 2016.}}</ref> Radiohead je od sredine 2008. do početka 2009. bio na turneji u Sjevernoj Americi, Europi, Japanu i Južnoj Americi kako bi podržao ''In Rainbows'' te je bio glavni izvođač na festivalima [[Reading and Leeds Festivals]] u kolovozu 2009.<ref name="tour" /><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.nme.com/news/readingleeds-festival/43738|title=Reading and Leeds 2009 line-up|date=30. ožujka 2009.|work=NME.COM|accessdate=28. rujna 2014.}}</ref><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|title=Radiohead, por primera vez en Buenos Aires|url=http://www.lanacion.com.ar/nota.asp?nota_id=1069354|publisher=La Nación|date=13. studenog 2008.|accessdate=14. siječnja 2009.}}</ref> | ||
===2009. – 2012.: Singlovi, sporedni projekti i ''The King of Limbs''=== | ===2009. – 2012.: Singlovi, sporedni projekti i ''The King of Limbs''=== | ||
Kako su krajem desetljeća [[društveni mediji]] počeli rasti, Radiohead je postepeno počeo biti sve manje prisutan u javnosti te nije nudio nikakve promotivne intervjue niti je odlazio na turneje kako bi podržao novoobjavljene uratke. ''Pitchfork'' je napisao da je u to vrijeme Radioheadova "popularnost počela sve više biti oslobođena tipičnih formalnosti promidžbe albuma, stavljajući ga na istu razinu na kojoj su se nalazili [[Beyoncé]] i [[Kanye West]]".<ref name="Curious Case" /> Radiohead je u svibnju 2009. započeo snimati novi album s Godrichem.<ref name="Lindsay, Andrew">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|author=Lindsay, Andrew|title=Radiohead begin recording new album|date=18 May 2009|url=http://stereokill.net/2009/05/18/radiohead-begin-recording-new-album/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20090703112006/http://stereokill.net/2009/05/18/radiohead-begin-recording-new-album/ |dead-url=yes |archive-date=3. srpnja 2009.|publisher=Stereokill.net|accessdate=18. svibnja 2009.|df=}}</ref> U kolovozu je objavio "[[Harry Patch (In Memory Of)]]", pjesmu posvećenu [[Harry Patch|Harryju Patchu]], posljednjem preživjelom britanskom vojniku koji se borio u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], a sva je zarada bila donirana [[British Legion]]u.<ref name="Harry Patch In Memory Of">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.radiohead.com/deadairspace/?a=495|title=Harry Patch (In Memory Of)|publisher=Radiohead.com|accessdate=5. kolovoza 2009.}}</ref><ref name="Harris">{{Eng oznaka}} {{ | Kako su krajem desetljeća [[društveni mediji]] počeli rasti, Radiohead je postepeno počeo biti sve manje prisutan u javnosti te nije nudio nikakve promotivne intervjue niti je odlazio na turneje kako bi podržao novoobjavljene uratke. ''Pitchfork'' je napisao da je u to vrijeme Radioheadova "popularnost počela sve više biti oslobođena tipičnih formalnosti promidžbe albuma, stavljajući ga na istu razinu na kojoj su se nalazili [[Beyoncé]] i [[Kanye West]]".<ref name="Curious Case" /> Radiohead je u svibnju 2009. započeo snimati novi album s Godrichem.<ref name="Lindsay, Andrew">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|author=Lindsay, Andrew|title=Radiohead begin recording new album|date=18 May 2009|url=http://stereokill.net/2009/05/18/radiohead-begin-recording-new-album/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20090703112006/http://stereokill.net/2009/05/18/radiohead-begin-recording-new-album/ |dead-url=yes |archive-date=3. srpnja 2009.|publisher=Stereokill.net|accessdate=18. svibnja 2009.|df=}}</ref> U kolovozu je objavio "[[Harry Patch (In Memory Of)]]", pjesmu posvećenu [[Harry Patch|Harryju Patchu]], posljednjem preživjelom britanskom vojniku koji se borio u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], a sva je zarada bila donirana [[British Legion]]u.<ref name="Harry Patch In Memory Of">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.radiohead.com/deadairspace/?a=495|title=Harry Patch (In Memory Of)|publisher=Radiohead.com|accessdate=5. kolovoza 2009.}}</ref><ref name="Harris">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=https://www.theguardian.com/music/2009/aug/06/radiohead-song-harry-patch|title=Radiohead's farewell to old first world war soldier in song|last=Harris|first=John|date=6. kolovoza 2009.|work=The Guardian|location=UK|accessdate=6. kolovoza 2009.}}</ref> Pjesma ne sadrži uobičajenu rock instrumentaciju, već Yorkeove vokale i aranžman za gudački orkestar koji je skladao Jonny Greenwood.<ref name="telegraph2">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://blogs.telegraph.co.uk/culture/lucyjones/100002153/radioheads-tribute-to-harry-patch-strikes-the-right-note/|title=Radiohead's tribute to Harry Patch strikes the right note|last=Jones|first=Lucy|date=6. kolovoza 2009.|publisher=''[[The Daily Telegraph]]''|accessdate=18. kolovoza 2009.}}</ref> Kasnije je istog mjeseca još jedna nova pjesma, "[[These Are My Twisted Words]]", koja je sadržavala bubnjanje i sviranje gitara u stilu [[krautrock]]a,<ref name="RS2">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.rollingstone.com/music/news/new-radiohead-song-these-are-my-twisted-words-leaks-20090813|title=New Radiohead Song "These Are My Twisted Words" Leaks|author=Daniel Kreps|date=13. kolovoza 2009.|publisher=''[[Rolling Stone]]''|accessdate=21. kolovoza 2013.}}</ref> bila neslužbeno objavljena preko [[torrent]]a, a vjerojatno ju je objavio sam Radiohead.<ref name="guardian">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.theguardian.com/music/2009/aug/14/new-radiohead-song|title=Was the new Radiohead song leaked by the band?|author=Sean Michaels|date=14. kolovoza 2009.|publisher=[[The Guardian|guardian.co.uk]]|accessdate=21. kolovoza 2009.}}</ref><ref name="RS">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.rollingstone.com/music/news/new-radiohead-song-these-are-my-twisted-words-leaks-20090813|title=New Radiohead Song "These Are My Twisted Words" Leaks|publisher=''[[Rolling Stone]]''|date=13. kolovoza 2009.|accessdate=21. kolovoza 2013.|author=Daniel Kreps}}</ref> Sljedeći je tjedan bila objavljena u inačici za besplatno preuzimanje na Radioheadovoj stranici.<ref name="Greenwood2">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.radiohead.com/deadairspace/index.php?a=497 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090819035635/http://www.radiohead.com/deadairspace/index.php?a=497 |dead-url=yes |archive-date=19. kolovoza 2009.|title=These Are My Twisted Words|author=[[Jonny Greenwood]]|date=17. kolovoza 2009.|publisher=Dead Air Space (radiohead.com)|accessdate=21. kolovoza 2009.|df=}}</ref> Komentatori su pretpostavili kako su navedene objave bile dio nove Radioheadove nepredvidljive strategije kojoj nisu bile potrebne tradicionalne marketinške kampanje.<ref name="Versus the Schedule">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://thequietus.com/articles/02447-radiohead-versus-the-release-schedule|title=Radiohead Versus The Release Schedule|last=Wallace|first=Wyndham|date=11. kolovoza 2009.|publisher=''[[The Quietus]]''|accessdate=19. srpnja 2011.}}</ref> | ||
Te je godine Yorke osnovao grupu [[Atoms for Peace]] kako bi mogao svirati ''The Eraser'' uživo, a osnovao ju je s glazbenicima kao što su Godrich i [[Flea]], basist [[Red Hot Chili Peppers]]a; skupina je 2010. godine održala osam koncerata u Sjevernoj Americi.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.rollingstone.com/music/blogs/alternate-take/q-a-thom-yorke-on-atoms-for-peaces-mechanistic-new-album-20121105|title=Q&A: Thom Yorke on Atoms for Peace's 'Mechanistic' New Album|work=[[Rolling Stone]]|date=5. studenog 2012.|accessdate=18. veljače 2013.}}</ref> Radiohead je u siječnju 2010. održao svoj jedini cjeloviti koncert u [[Henry Fonda Theater]]u u Los Angelesu kako bi pripomogao [[Oxfam]]u. Ulaznice su se prodavale na aukciji te su uspjele zaraditi preko pola milijuna dolara za NGO-ovu pomoć [[Potres na Haitiju 2010.|unesrećenima u potresu na Haitiju]].<ref>{{Eng oznaka}} {{ | Te je godine Yorke osnovao grupu [[Atoms for Peace]] kako bi mogao svirati ''The Eraser'' uživo, a osnovao ju je s glazbenicima kao što su Godrich i [[Flea]], basist [[Red Hot Chili Peppers]]a; skupina je 2010. godine održala osam koncerata u Sjevernoj Americi.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.rollingstone.com/music/blogs/alternate-take/q-a-thom-yorke-on-atoms-for-peaces-mechanistic-new-album-20121105|title=Q&A: Thom Yorke on Atoms for Peace's 'Mechanistic' New Album|work=[[Rolling Stone]]|date=5. studenog 2012.|accessdate=18. veljače 2013.}}</ref> Radiohead je u siječnju 2010. održao svoj jedini cjeloviti koncert u [[Henry Fonda Theater]]u u Los Angelesu kako bi pripomogao [[Oxfam]]u. Ulaznice su se prodavale na aukciji te su uspjele zaraditi preko pola milijuna dolara za NGO-ovu pomoć [[Potres na Haitiju 2010.|unesrećenima u potresu na Haitiju]].<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|title=Musicians for Oxfam: Radiohead, will.i.am, and more |publisher=oxfamamerica.org |date=8. veljače 2010. |accessdate=7. siječnja 2011. |url=http://blogs.oxfamamerica.org/index.php/2010/02/08/musicians-for-oxfam-radiohead-will-i-am-and-more/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20100217100643/http://blogs.oxfamamerica.org/index.php/2010/02/08/musicians-for-oxfam-radiohead-will-i-am-and-more/ |dead-url=yes |archive-date=17. veljače 2010. |last=Kramer |first=Anna }}</ref> Radiohead je u rujnu 2010. objavio bootleg svojeg nastupa u Pragu koji se održao 2009. godine kako bi se mogao koristiti u obožavateljskom koncertnom videozapisu ''[[Live in Praha]]''.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://pitchfork.com/news/39935-radiohead-approved-fan-shot-concert-movie-released/|title=Radiohead-Approved, Fan-Shot Concert Movie Released|date=2. rujna 2010.|publisher=Pitchfork.com|accessdate=4. rujna 2010.}}</ref><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://radiohead-prague.nataly.fr/|title='Radiohead in Prague' official page|date=23. kolovoza 2010.|accessdate=4. rujna 2010.}}</ref> U prosincu je obožavateljski videozapis Radioheadovog nastupa za dobrotvornu organizaciju Oxfam, ''[[Radiohead for Haiti]]'', bio objavljen na YouTubeu i torrentima uz Radioheadovu podršku i "pay-what-you-want" poveznicu kako bi se moglo donirati Oxfam.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://latimesblogs.latimes.com/music_blog/2010/12/radiohead-for-haiti-full-video-from-fonda.html|title=Video: View the full Radiohead for Haiti benefit concert online, compiled from fan footage|last=Roberts|first=Randall|date=28. prosinca 2010.|work=Los Angeles Times|accessdate=7. siječnja 2011.}}</ref> Videozapisi su bili opisani kao primjeri otvorenosti skupine prema obožavateljima i pozitivnog pogleda na nekomercijalnu internetsku distribuciju.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=https://www.theguardian.com/music/2010/sep/01/radiohead-fan-made-live-film|title=Radiohead lend their music to fan-made live DVD|last=Michaels|first=Sean|date=1. rujna 2010.|work=The Guardian|accessdate=4. rujna 2010.|location=UK}}</ref><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.nme.com/news/radiohead/52847|title=Radiohead help fans 'bootleg' their own gig|date=3. rujna 2010.|work=NME|location=UK|accessdate=4. rujna 2010.}}</ref> Yorke i Jonny Greenwood su u lipnju 2010. održali iznenadni koncert na glastonburyjskom festivalu, svirajući Radioheadove skladbe i pjesme s ''Erasera''.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://pitchfork.com/news/39283-thom-yorke-and-jonny-greenwood-play-surprise-glastonbury-set/|title=Thom Yorke and Jonny Greenwood Play Surprise Glastonbury Set|date=25. lipnja 2010.|accessdate=3. siječnja 2015.|website=|publisher=Pitchfork|last=Fitzmaurice|first=Larry}}</ref> Selway je 30. kolovoza objavio svoj debitantski samostalni album, ''[[Familial]]''.<ref>{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.theguardian.com/music/2010/aug/29/philip-selway-familial-album-review|title=Philip Selway: Familial|last=Fox|first=Killian|date=28. kolovoza 2010.|newspaper=The Guardian|issn=0261-3077|access-date=28. ožujka 2016.}}</ref> | ||
[[Slika:CLIVE DEAMER pic Pete Judge.jpg|thumb|lijevo|190px|Bubnjar Clive Deamer svira s Radioheadom na turnejama od 2012. godine. Također je svirao na singlu "Staircase / The Daily Mail" i albumu ''A Moon Shaped Pool.'']] | [[Slika:CLIVE DEAMER pic Pete Judge.jpg|thumb|lijevo|190px|Bubnjar Clive Deamer svira s Radioheadom na turnejama od 2012. godine. Također je svirao na singlu "Staircase / The Daily Mail" i albumu ''A Moon Shaped Pool.'']] | ||
Radiohead je dovršio snimanje svojeg osmog albuma, ''[[The King of Limbs]]'', u siječnju 2011. godine.<ref name="IND">Greenwood, Colin (13. rujna 2010.), "[http://www.indexoncensorship.org/2010/09/radiohead-copyright-freespeech-music/ Set Yourself Free]", Index on Censorship. Pristupljeno 31. listopada 2010.</ref> Nakon dugotrajnog snimanja i konvencionalnije rock instrumentacije na ''[[In Rainbows]]u'', Radiohead je snimio ''The King of Limbs'' pomoću sempliranja i ''loopanja'' svojih snimki uz ''turntablese'''.<ref name="Allmusic">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.allmusic.com/album/r2147056/review|title=''The King of Limbs'' Review|publisher=Allmusic|accessdate=21. kolovoza 2011.}}</ref><ref name="Guardian Review">{{Eng oznaka}} {{ | Radiohead je dovršio snimanje svojeg osmog albuma, ''[[The King of Limbs]]'', u siječnju 2011. godine.<ref name="IND">Greenwood, Colin (13. rujna 2010.), "[http://www.indexoncensorship.org/2010/09/radiohead-copyright-freespeech-music/ Set Yourself Free]", Index on Censorship. Pristupljeno 31. listopada 2010.</ref> Nakon dugotrajnog snimanja i konvencionalnije rock instrumentacije na ''[[In Rainbows]]u'', Radiohead je snimio ''The King of Limbs'' pomoću sempliranja i ''loopanja'' svojih snimki uz ''turntablese'''.<ref name="Allmusic">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.allmusic.com/album/r2147056/review|title=''The King of Limbs'' Review|publisher=Allmusic|accessdate=21. kolovoza 2011.}}</ref><ref name="Guardian Review">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|author=Alexis Petridis|url=https://www.theguardian.com/music/2011/feb/24/radiohead-king-limbs-review|title=Radiohead: ''The King of Limbs'' review|work=The Guardian|date=25. veljače 2011.|accessdate=21. travnja 2011.|location=London}}</ref><ref name="LA Times">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://latimesblogs.latimes.com/music_blog/2011/02/snap-judgment-radioheads-king-of-limbs.html|title=Snap Judgment: Radiohead's ''The King of Limbs''|work=Los Angeles Times|accessdate=20. travnja 2011.}}</ref> Radiohead je najavio album na [[Valentinovo]] i objavio ga 18. veljače 2011. u inačici za preuzimanje na svojoj web-stranici.<ref name="Radiohead release The King of Limbs">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=https://www.theguardian.com/music/musicblog/2011/feb/18/radiohead-king-of-limbs-live|title=Radiohead release The King of Limbs|work=The Guardian|location=UK|date=19. veljače 2011.|accessdate=18. veljače 2011.|first=Rosie|last=Swash}}</ref> Inačice albuma na CD-u i gramofonskoj ploči pojavile su se u maloprodaji u ožujku, a posebna "novinska" inačica albuma bila je objavljena u svibnju.<ref>Swash, Rosie (14. veljače 2011.). [https://www.theguardian.com/music/2011/feb/14/radiohead-new-album "Radiohead to release new album this Saturday"]. ''The Guardian''. Pristupljeno 16. veljače 2011.</ref> ''The King of Limbs'' na Radioheadovoj je stranici bio prodan u oko 300,000 do 400,000 primjeraka;<ref name="rolling stone 2012">{{Eng oznaka}} {{cite journal|author=David Fricke|title=Radiohead Reconnect – How the most experimental band in music learned to rock again|date=26. travnja 2012.|journal=''[[Rolling Stone]]''|issue=115}}</ref> maloprodajna inačica debitirala je na šestom mjestu američke ljestvice [[Billboard 200|''Billboard'' 200]]<ref name="Billboard 200">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=http://www.billboard.com/articles/news/472190/britney-spears-snares-sixth-no-1-on-billboard-200-with-femme-fatale|title=Britney Spears Snares Sixth No. 1 on Billboard 200 with Femme Fatale|date=6. travnja 2011.|first=Keith|last=Caulfield|work=[[Billboard (magazine)|Billboard]]|publisher=[[Prometheus Global Media]]|location=Los Angeles|accessdate=20. travnja 2011.}}</ref> i sedmom mjestu britanske ljestvice albuma.<ref name="musicweek">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.musicweek.com/story.asp?sectioncode=1&storycode=1044784&c=1|first=Alan|last=Jones|date=3. travnja 2011.|title=Adele claims album record but loses to Lopez in singles|work=[[Music Week]]|publisher=[[United Business Media]]|accessdate=20. travnja 2011.}}</ref> Bio je nominiran u pet kategorija na 54. dodjeli nagrada Grammy.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|title=Nominess and Winners|date=1. prosinca 2011.|accessdate=1. prosinca 2011.|publisher=Grammy.com|url=http://www.grammy.com/nominees|deadurl=yes|archiveurl=https://web.archive.org/web/20120201120225/http://www.grammy.com/nominees|archivedate=1. veljače 2012.|df=}}</ref> Dvije pjesme koje se nisu pojavile na ''The King of Limbsu'', "[[Supercollider / The Butcher|Supercollider" i "The Butcher]]", bile su objavljene 16. travnja 2011. kao singl s dvostrukom A-stranom na dan prodavaonica albuma.<ref name="Record Store Day">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.recordstoreday.co.uk/exclusive-product.aspx|title=Record Store Day – Exclusive Product|accessdate=16. travnja 2011.}}</ref> Kompilacija remikseva pjesama s ''The King of Limbsa'' koje su izradili različiti glazbenici, ''[[TKOL RMX 1234567]]'', bila je objavljena u rujnu 2011 godine.<ref name="avclubremix">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.avclub.com/articles/radiohead-remix-album-set-for-release-in-september,60151/|title=Radiohead remix album set for release in September|last=Hyden|first=Steven|date=9. rujna 2011.|accessdate=10. rujna 2011.|publisher=[[The A.V. Club]]}}</ref> | ||
Kako bi izveo ritmički složen materijal s ''The King of Limbs'' uživo, Radioheadu se priključio drugi bubnjar, Clive Deamer, koji je radio s [[Portishead]]om i [[Get the Blessing]]om.<ref name="Selway and evolution">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://monomusicmag.com/phil-selway-and-the-evolution-of-rock-drumming-in-the-digital-age/|title=Phil Selway and the evolution of rock drumming in the digital age|date=9. studenog 2014.|accessdate=9. studenog 2014.|website=|publisher=Mono|last=|first=|archive-url=https://web.archive.org/web/20141110000743/http://monomusicmag.com/phil-selway-and-the-evolution-of-rock-drumming-in-the-digital-age/|archive-date=10. studenog 2014.|dead-url=yes|df=dmy-all}}</ref> S Deamerom Radiohead je snimio videozapis ''[[The King of Limbs: Live from the Basement]]'', koji je bio objavljen na internetu u kolovozu 2011.<ref>{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=http://www.nme.com/news/music/radiohead-232-1270222|title=Watch Radiohead's 'From The Basement' session in full on NME.COM – video - NME|date=18. kolovoza 2011.|newspaper=NME|access-date=30. prosinca 2016.}}</ref> Prikazivali su ga i međunarodni BBC-jevi kanali te je bio objavljen na DVD-u i Blu-rayu u siječnju 2012. godine.<ref>{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.pastemagazine.com/articles/2011/11/radioheads-the-king-of-limbs-live-from-the-basemen.html|title=Radiohead's The King of Limbs: Live from the Basement to Be Released on DVD|newspaper=pastemagazine.com|access-date=30. prosinca 2016.}}</ref> Tijekom izvedbe skupina je odsvirala dvije nove pjesme, "[[The Daily Mail / Staircase|The Daily Mail" i "Staircase]]", koje su 19. prosinca 2011. bile objavljene na internetu kao singl s dvostrukom A-stranom.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://metro.co.uk/2011/12/13/radiohead-to-release-new-singles-the-daily-mail-and-staircase-253852/|title=Radiohead to release new singles The Daily Mail and Staircase|publisher=[[Metro (novine)|Metro]]|date=13. prosinca 2011.|accessdate=21. kolovoza 2013.}}</ref> Deamer se pridružio Radioheadu na naknadnim turnejama.<ref name="Selway and evolution"/><ref name="Pitchfork - Radiohead in Amsterdam">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://pitchfork.com/news/65603-radiohead-in-amsterdam-a-tour-opener-live-blog/|title=Radiohead in Amsterdam: A Tour Opener Live Blog {{!}} Pitchfork|website=pitchfork.com|access-date=21. svibnja 2016.}}</ref> Radiohead je 24. lipnja održao iznenadni koncert na pozornici Park na glastonburyjskom festivalu iz 2011. godine, prvi put svirajući pjesme s ''The King of Limbsa''.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.nme.com/news/radiohead/57549|title=Radiohead play ‘surprise’ Glastonbury show with sixth member|date=24. lipnja 2011.|accessdate=18. veljače 2015.|website=|publisher=NME|last=|first=}}</ref> U rujnu je održao dva koncerta u [[Roseland Ballroom]]u u New York Cityju<ref>{{Eng oznaka}} {{ | Kako bi izveo ritmički složen materijal s ''The King of Limbs'' uživo, Radioheadu se priključio drugi bubnjar, Clive Deamer, koji je radio s [[Portishead]]om i [[Get the Blessing]]om.<ref name="Selway and evolution">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://monomusicmag.com/phil-selway-and-the-evolution-of-rock-drumming-in-the-digital-age/|title=Phil Selway and the evolution of rock drumming in the digital age|date=9. studenog 2014.|accessdate=9. studenog 2014.|website=|publisher=Mono|last=|first=|archive-url=https://web.archive.org/web/20141110000743/http://monomusicmag.com/phil-selway-and-the-evolution-of-rock-drumming-in-the-digital-age/|archive-date=10. studenog 2014.|dead-url=yes|df=dmy-all}}</ref> S Deamerom Radiohead je snimio videozapis ''[[The King of Limbs: Live from the Basement]]'', koji je bio objavljen na internetu u kolovozu 2011.<ref>{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=http://www.nme.com/news/music/radiohead-232-1270222|title=Watch Radiohead's 'From The Basement' session in full on NME.COM – video - NME|date=18. kolovoza 2011.|newspaper=NME|access-date=30. prosinca 2016.}}</ref> Prikazivali su ga i međunarodni BBC-jevi kanali te je bio objavljen na DVD-u i Blu-rayu u siječnju 2012. godine.<ref>{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.pastemagazine.com/articles/2011/11/radioheads-the-king-of-limbs-live-from-the-basemen.html|title=Radiohead's The King of Limbs: Live from the Basement to Be Released on DVD|newspaper=pastemagazine.com|access-date=30. prosinca 2016.}}</ref> Tijekom izvedbe skupina je odsvirala dvije nove pjesme, "[[The Daily Mail / Staircase|The Daily Mail" i "Staircase]]", koje su 19. prosinca 2011. bile objavljene na internetu kao singl s dvostrukom A-stranom.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://metro.co.uk/2011/12/13/radiohead-to-release-new-singles-the-daily-mail-and-staircase-253852/|title=Radiohead to release new singles The Daily Mail and Staircase|publisher=[[Metro (novine)|Metro]]|date=13. prosinca 2011.|accessdate=21. kolovoza 2013.}}</ref> Deamer se pridružio Radioheadu na naknadnim turnejama.<ref name="Selway and evolution"/><ref name="Pitchfork - Radiohead in Amsterdam">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://pitchfork.com/news/65603-radiohead-in-amsterdam-a-tour-opener-live-blog/|title=Radiohead in Amsterdam: A Tour Opener Live Blog {{!}} Pitchfork|website=pitchfork.com|access-date=21. svibnja 2016.}}</ref> Radiohead je 24. lipnja održao iznenadni koncert na pozornici Park na glastonburyjskom festivalu iz 2011. godine, prvi put svirajući pjesme s ''The King of Limbsa''.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.nme.com/news/radiohead/57549|title=Radiohead play ‘surprise’ Glastonbury show with sixth member|date=24. lipnja 2011.|accessdate=18. veljače 2015.|website=|publisher=NME|last=|first=}}</ref> U rujnu je održao dva koncerta u [[Roseland Ballroom]]u u New York Cityju<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|last=Fusilli|first=Jim|url=https://blogs.wsj.com/speakeasy/2011/09/29/radiohead-rocks-roseland/|title=Radiohead Rocks Roseland – Speakeasy – WSJ|work=The Wall Street Journal|date=29. rujna 2011.|accessdate=26. listopada 2011.}}</ref> te se pojavio u američkim televizijskim emisijama među kojima su i jednosatna posebna epizoda ''[[The Colbert Report]]a''<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.theguardian.com/music/2011/sep/27/radiohead-colbert-report|title=Radiohead deliver a few surprises on The Colbert Report|date=27. rujna 2011.|accessdate=5. prosinca 2014.|website=|publisher=The Guardian|last=Freeman|first=Hadley}}</ref> te premijerna epizoda nove sezone ''[[Saturday Night Live]]a''.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://music-mix.ew.com/2011/09/26/radiohead-saturday-night-live-video-lotus-flower-staircase/|title=Radiohead drop woozy 'Lotus Flower' and 'Staircase' on 'SNL': What did you think?|date=27. rujna 2011.|accessdate=5. prosinca 2014.|website=|publisher=Entertainment Weekly|last=Anderson|first=Kyle}}</ref> U veljači 2012. započeo je svoju prvu produženu sjevernoameričku turneju u četiri godine, nastupajući u SAD-u, Kanadi i Meksiku.<ref name="radiohead1">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://radiohead.com/deadairspace/111107/Touring-2012 |archive-url=https://web.archive.org/web/20111109035703/http://radiohead.com/deadairspace/111107/touring-2012 |dead-url=yes |archive-date=9. studenog 2011.|title=Touring 2012 – RADIOHEAD | Dead Air Space|publisher=Radiohead|accessdate=12. studenog 2011.|df=}}</ref> Na turneji je snimio materijal u studiju [[Third Man Records]] [[Jack White|Jacka Whitea]],<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=https://pitchfork.com/news/46806-radiohead-did-record-at-third-man-jack-white-confirms/|title=Radiohead Did Record At Third Man, Jack White Confirms|last=Battan|first=Carrie|last2=Snapes|first2=Laura|date=5. srpnja 2012.|website=Pitchfork|language=en|access-date=9. srpnja 2018.}}</ref> ali je kasnije odbacio snimke.<ref>{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.theguardian.com/music/2016/oct/10/radiohead-ed-o-brien-solo-album-carnival|title=Radiohead's Ed O'Brien to release carnival-inspired solo album|last=|first=|date=10. listopada 2016.|work=The Guardian|access-date=23. travnja 2017.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20170424012002/https://www.theguardian.com/music/2016/oct/10/radiohead-ed-o-brien-solo-album-carnival|archivedate=24. travnja 2017.|dead-url=no|issn=0261-3077|df=dmy-all}}</ref> | ||
Dana 16. lipnja 2012., sat vremena prije nego što su se vrata trebala otvoriti u torontskom [[Downsview Park]]u za posljednji koncert Radioheadove sjevernoameričke turneje, urušio se krov privremene pozornice, ubio tehničara bubnjeva Scotta Johnsona i ozlijedio tri Radioheadova ''roadieja''.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.bbc.co.uk/news/world-us-canada-18474835|title=Radiohead stage collapse 'kills one' in Canada|work=BBC News|accessdate=28. rujna 2014.}}</ref> Nakon što je ponovno odredio datume koncerata na turneji Radiohead je odao počast Johnsonu na svojem sljedećem koncertu u Nîmesu, Francuskoj, koji se održao u srpnju.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|author=Rolling Stone|url=https://www.rollingstone.com/music/news/radiohead-honor-late-drum-tech-at-first-show-since-stage-collapse-20120711|title=Radiohead Honor Late Drum Tech at First Show Since Stage Collapse | Music News|work=Rolling Stone|date=11. srpnja 2012.|accessdate=16. kolovoza 2012.}}</ref> [[Live Nation]] Canada Inc, dvije druge organizacije i inženjer bili su optuženi za 13 prekršaja po ontarijskom zakonu o zdravlju i sigurnosti u lipnju 2013. godine.<ref name="Technician death">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=http://www.cbc.ca/news/canada/radiohead-drum-technician-death-1.4422702|title='I feel so let down by Canada': Radiohead and drum tech's parents demand answers in his Toronto death|work=CBC News|access-date=30. studenog 2017.|language=en}}</ref><ref>{{Eng oznaka}} {{ | Dana 16. lipnja 2012., sat vremena prije nego što su se vrata trebala otvoriti u torontskom [[Downsview Park]]u za posljednji koncert Radioheadove sjevernoameričke turneje, urušio se krov privremene pozornice, ubio tehničara bubnjeva Scotta Johnsona i ozlijedio tri Radioheadova ''roadieja''.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.bbc.co.uk/news/world-us-canada-18474835|title=Radiohead stage collapse 'kills one' in Canada|work=BBC News|accessdate=28. rujna 2014.}}</ref> Nakon što je ponovno odredio datume koncerata na turneji Radiohead je odao počast Johnsonu na svojem sljedećem koncertu u Nîmesu, Francuskoj, koji se održao u srpnju.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|author=Rolling Stone|url=https://www.rollingstone.com/music/news/radiohead-honor-late-drum-tech-at-first-show-since-stage-collapse-20120711|title=Radiohead Honor Late Drum Tech at First Show Since Stage Collapse | Music News|work=Rolling Stone|date=11. srpnja 2012.|accessdate=16. kolovoza 2012.}}</ref> [[Live Nation]] Canada Inc, dvije druge organizacije i inženjer bili su optuženi za 13 prekršaja po ontarijskom zakonu o zdravlju i sigurnosti u lipnju 2013. godine.<ref name="Technician death">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=http://www.cbc.ca/news/canada/radiohead-drum-technician-death-1.4422702|title='I feel so let down by Canada': Radiohead and drum tech's parents demand answers in his Toronto death|work=CBC News|access-date=30. studenog 2017.|language=en}}</ref><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://www.cbc.ca/news/canada/toronto/story/2013/06/07/toronto-live-nation-ontario-ministry-of-labour-optex.html|title=Live Nation, engineer charged in Radiohead stage collapse|work=[[CBC News]]|date=7. lipnja 2013.|accessdate=8. lipnja 2013.}}</ref> U rujnu 2017. godine, nakon nekoliko odgoda, slučaj je bio odbačen zbog [[R v Jordan (2016.)|Jordanovog rješenja]], koje određuje stroga pravila o trajanju suđenja.<ref name="Technician death" /> Radiohead je objavio izjavu u kojoj je osudio odluku.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=https://pitchfork.com/news/radiohead-on-stalled-stage-collapse-case-we-are-appalled/|title=Radiohead on Stalled Stage Collapse Case: "We Are Appalled" {{!}} Pitchfork|website=pitchfork.com|language=en|access-date=9. rujna 2017.}}</ref> | ||
===2012. – 2014.: Pauza u radu, dodatni samostalni rad i pristupanje XL-u=== | ===2012. – 2014.: Pauza u radu, dodatni samostalni rad i pristupanje XL-u=== | ||
Redak 119: | Redak 119: | ||
[[Slika:Radiohead New Jersey 2012.jpg|thumb|Radioheadov nastup na turneji ''King of Limbs'' 2012. godine.|alt=]] | [[Slika:Radiohead New Jersey 2012.jpg|thumb|Radioheadov nastup na turneji ''King of Limbs'' 2012. godine.|alt=]] | ||
Nakon turneje ''King of Limbs'', tijekom koje je Radiohead izveo nekoliko novih pjesama,<ref name="Pitchfork 19 Unreleased">{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://pitchfork.com/thepitch/1044-19-unreleased-radiohead-songs-that-could-be-on-their-next-album/|title=19 Unreleased Radiohead Songs That Could Be on Their Next Album|last=Hogan|first=Mark|date=4. ožujka 2016.|website=Pitchfork|publisher=|accessdate=4. travnja 2016.}}</ref> sastav je ponovo pauzirao svoj rad i članovi su počeli raditi na sporednim projektima. Yorkeova i Godricheva skupina Atoms for Peace u veljači je 2013. objavio studijski album ''[[Amok]]''.<ref>{{Eng oznaka}} {{ | Nakon turneje ''King of Limbs'', tijekom koje je Radiohead izveo nekoliko novih pjesama,<ref name="Pitchfork 19 Unreleased">{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://pitchfork.com/thepitch/1044-19-unreleased-radiohead-songs-that-could-be-on-their-next-album/|title=19 Unreleased Radiohead Songs That Could Be on Their Next Album|last=Hogan|first=Mark|date=4. ožujka 2016.|website=Pitchfork|publisher=|accessdate=4. travnja 2016.}}</ref> sastav je ponovo pauzirao svoj rad i članovi su počeli raditi na sporednim projektima. Yorkeova i Godricheva skupina Atoms for Peace u veljači je 2013. objavio studijski album ''[[Amok]]''.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=https://www.theguardian.com/music/2013/feb/21/atoms-for-peace-amok-review|title=Atoms for Peace: ''Amok'' – review|last=Petridis|first=Alexis|date=21. veljače 2013.|work=|publisher=The Guardian|editor-link=Alexis Petridis|via=|accessdate=1. siječnja 2014.}}</ref> Par se te godine pojavio na raznim naslovnicama jer je kritizirao [[Spotify]], besplatnu glazbenu [[streaming]] stranicu; Yorke je izjavio da Spotify pomaže samo velikim diskografskim kućama s velikim brojem albuma te je potaknuo izvođače da radije uspostave svoje vlastite "direktne veze" s publikom.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=https://www.bbc.co.uk/news/technology-23313445|title=Thom Yorke pulls albums from Spotify|date=15. srpnja 2013.|newspaper=BBC News|accessdate=5. prosinca 2013.}}</ref><ref name="Dying corpse">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=https://www.theguardian.com/technology/2013/oct/07/spotify-thom-yorke-dying-corpse|title=Thom Yorke calls Spotify 'the last desperate fart of a dying corpse'|date=7. listopada 2013.|newspaper=The Guardian|accessdate=7. listopada 2013.|author=Stuart Dredge}}</ref> Radiohead je u veljači 2014. objavio aplikaciju ''Polyfauna'' za pametne mobitele, rezultat suradnje s britanskim studijem [[digitalna umjetnost|digitalne umjetnosti]] Universal Everything; aplikacija se služila glazbom i slikama s albuma ''The King of Limbs''.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://pitchfork.com/news/53922-radiohead-release-polyfauna-app/|title=Radiohead Release PolyFauna App|date=11. veljače 2014.|author=Carrie Battan|work=[[Pitchfork (website)|''Pitchfork'']]|accessdate=11. veljače 2014.}}</ref> | ||
Yorke i Selway poimence su objavili svoje druge samostalne albume, ''[[Tomorrow's Modern Boxes]]'' i ''[[Weatherhouse]]'', u rujnu i listopadu 2014. godine,<ref name="Yorke announces Boxes">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://pitchfork.com/news/56876-thom-yorke-announces-new-album-tomorrows-modern-boxes|title=Thom Yorke Announces New Album Tomorrow's Modern Boxes | News|date=26. rujna 2014.|publisher=[[Pitchfork (website)|''Pitchfork'']]|last1=Gordon|first1=Jeremy|accessdate=26. rujna 2014.}}</ref><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.nme.com/news/radiohead/78101|title=Radiohead drummer Philip Selway announces new album 'Weatherhouse' {{!}} NME.COM|last=NME.COM|website=NME.COM|access-date=29. siječnja 2016.}}</ref> a Jonny Greenwood po treći je put skladao filmsku glazbu za film Paula Thomasa Andersona, ovaj put za film ''[[Skrivena mana]]''; sadrži novu inačicu neobjavljene Radioheadove pjesme, "Spooks", koju su izveli Greenwood i članovi [[Supergrass]]a.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://www.theguardian.com/music/2014/oct/07/radiohead-jonny-greenwood-supergrass-spooks-cover-inherent-vice-track|title=Radiohead's Jonny Greenwood hires Supergrass to cover Inherent Vice track|last=Michaels|first=Sean|date=7. listopada 2014.|website=[[The Guardian]]|archive-url=|archive-date=|dead-url=|access-date=14. rujna 2018.}}</ref> Yorke je 2015. godine skladao glazbeno djelo ''Subterranea'' za ''The Panic Office'', izložbu Radioheadovih ilustracija u Sydneyju, Australiji.<ref name="Triple J">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|title=Thom Yorke produces new music for Australian exhibition of Radiohead artwork {{!}} Music News {{!}} triple j|url = http://www.abc.net.au/triplej/musicnews/s4240562.htm|website = www.abc.net.au|accessdate = 22. svibnja 2015.}}</ref> Iste je godine bio objavljen ''[[Junun (album)|Junun]]'', album na kojem su surađivali Greenwood, Godrich, izraelski skladatelj [[Shye Ben Tzur]] i indijski glazbenici,<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://pitchfork.com/reviews/albums/21213-junun/|title=Shye Ben Tzur / Jonny Greenwood / The Rajasthan Express: ''Junun'' Album Review {{!}} Pitchfork|last=Colter Walls|first=Seth|date=19. studenog 2015.|website=Pitchfork|publisher=|access-date=15. siječnja 2017.}}</ref> koji je popratio [[Junun|istoimeni dokumentarni film]] koji je režirao Anderson.<ref name="Film Review: 'Junun'">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://variety.com/2015/film/reviews/junun-film-review-1201613807/|title=Film Review: 'Junun'|website=Variety|accessdate=9. listopada 2015.}}</ref> | Yorke i Selway poimence su objavili svoje druge samostalne albume, ''[[Tomorrow's Modern Boxes]]'' i ''[[Weatherhouse]]'', u rujnu i listopadu 2014. godine,<ref name="Yorke announces Boxes">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://pitchfork.com/news/56876-thom-yorke-announces-new-album-tomorrows-modern-boxes|title=Thom Yorke Announces New Album Tomorrow's Modern Boxes | News|date=26. rujna 2014.|publisher=[[Pitchfork (website)|''Pitchfork'']]|last1=Gordon|first1=Jeremy|accessdate=26. rujna 2014.}}</ref><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.nme.com/news/radiohead/78101|title=Radiohead drummer Philip Selway announces new album 'Weatherhouse' {{!}} NME.COM|last=NME.COM|website=NME.COM|access-date=29. siječnja 2016.}}</ref> a Jonny Greenwood po treći je put skladao filmsku glazbu za film Paula Thomasa Andersona, ovaj put za film ''[[Skrivena mana]]''; sadrži novu inačicu neobjavljene Radioheadove pjesme, "Spooks", koju su izveli Greenwood i članovi [[Supergrass]]a.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://www.theguardian.com/music/2014/oct/07/radiohead-jonny-greenwood-supergrass-spooks-cover-inherent-vice-track|title=Radiohead's Jonny Greenwood hires Supergrass to cover Inherent Vice track|last=Michaels|first=Sean|date=7. listopada 2014.|website=[[The Guardian]]|archive-url=|archive-date=|dead-url=|access-date=14. rujna 2018.}}</ref> Yorke je 2015. godine skladao glazbeno djelo ''Subterranea'' za ''The Panic Office'', izložbu Radioheadovih ilustracija u Sydneyju, Australiji.<ref name="Triple J">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|title=Thom Yorke produces new music for Australian exhibition of Radiohead artwork {{!}} Music News {{!}} triple j|url = http://www.abc.net.au/triplej/musicnews/s4240562.htm|website = www.abc.net.au|accessdate = 22. svibnja 2015.}}</ref> Iste je godine bio objavljen ''[[Junun (album)|Junun]]'', album na kojem su surađivali Greenwood, Godrich, izraelski skladatelj [[Shye Ben Tzur]] i indijski glazbenici,<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://pitchfork.com/reviews/albums/21213-junun/|title=Shye Ben Tzur / Jonny Greenwood / The Rajasthan Express: ''Junun'' Album Review {{!}} Pitchfork|last=Colter Walls|first=Seth|date=19. studenog 2015.|website=Pitchfork|publisher=|access-date=15. siječnja 2017.}}</ref> koji je popratio [[Junun|istoimeni dokumentarni film]] koji je režirao Anderson.<ref name="Film Review: 'Junun'">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://variety.com/2015/film/reviews/junun-film-review-1201613807/|title=Film Review: 'Junun'|website=Variety|accessdate=9. listopada 2015.}}</ref> | ||
Redak 137: | Redak 137: | ||
Među Radioheadovim najranijim utjecajima su [[Queen]], [[Pink Floyd]] i [[Elvis Costello]], [[post-punk]] grupe poput [[Joy Division]]a, [[Siouxsie and the Banshees]]a i [[Magazine]]a, a posebno [[alternativni rock|alternativne rock]] skupine kao što su [[U2]], [[R.E.M.]], [[Pixies]], [[the Smiths]] i [[Sonic Youth]].<ref name="RANDALL" /><ref name="ROSS" /><ref name="REYNOLDS" /><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|first=Jeff|last=Klingman|url=http://www.thelmagazine.com/TheMeasure/archives/2013/07/22/10-bullet-points-from-the-thom-yorke-interview-on-wtf-with-marc-maron|title=10 Bullet Points from the Thom Yorke Interview on WTF with Marc Maron|publisher=TheLmagazine.com|date=22. srpnja 2013.|accessdate=23. srpnja 2013.}}</ref> | Među Radioheadovim najranijim utjecajima su [[Queen]], [[Pink Floyd]] i [[Elvis Costello]], [[post-punk]] grupe poput [[Joy Division]]a, [[Siouxsie and the Banshees]]a i [[Magazine]]a, a posebno [[alternativni rock|alternativne rock]] skupine kao što su [[U2]], [[R.E.M.]], [[Pixies]], [[the Smiths]] i [[Sonic Youth]].<ref name="RANDALL" /><ref name="ROSS" /><ref name="REYNOLDS" /><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|first=Jeff|last=Klingman|url=http://www.thelmagazine.com/TheMeasure/archives/2013/07/22/10-bullet-points-from-the-thom-yorke-interview-on-wtf-with-marc-maron|title=10 Bullet Points from the Thom Yorke Interview on WTF with Marc Maron|publisher=TheLmagazine.com|date=22. srpnja 2013.|accessdate=23. srpnja 2013.}}</ref> | ||
Sredinom 1990-ih Radiohead se počeo koristiti snimateljskim metodama [[hip hop]]a, nadahnut radom sempliranja DJ Shadowa,<ref name="RANDALL" /> te se počeo zanimati za računalno proizvođenje zvukova.<ref>{{Eng oznaka}} {{ | Sredinom 1990-ih Radiohead se počeo koristiti snimateljskim metodama [[hip hop]]a, nadahnut radom sempliranja DJ Shadowa,<ref name="RANDALL" /> te se počeo zanimati za računalno proizvođenje zvukova.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|first=Ian|last=Gillespie|title=It all got very surreal|url=http://www.greenplastic.com/coldstorage/articles/londonfreepress.html|date=17. kolovoza 1997.|newspaper=[[London Free Press]]}}</ref> Među drugim se utjecajima nalazi džez [[Miles Davis|Milesa Davisa]],<ref name="Zoric - Juice">{{Eng oznaka}} {{Cite journal|last=Zoric|first=Lauren|date=listopad 2000.|title=Fitter, Happier, More Productive|url=|journal=Juice|doi=|pmid=|access-date=}}</ref> [[Charles Mingus|Charlesa Mingusa]]<ref name="Zoric - Juice"/> i [[Alice Coltrane]],<ref name="culturelab2">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.culturelab.co.uk/site/templates/issue1/radioazitem_culturelab_noflash.html|title=The A-Z of Radiohead|last=Eshun|first=Kodwo|year=2002.|publisher=Culture Lab|accessdate=1. travnja 2012.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20010703111201/http://www.culturelab.co.uk/site/templates/issue1/radioazitem_culturelab_noflash.html|archivedate=3. srpnja 2001.}}</ref> filmska glazba [[Ennio Morricone|Ennieja Morriconea]], rock sastavi iz 1960-ih kao što su [[the Beatles]] i [[the Beach Boys]] te produkcijska tehnika "Zvučnog zida" [[Phil Spector|Phila Spectora]].<ref name="RANDALL" /><ref name="LAUNCH" /> | ||
[[Elektronička glazba]] na albumima ''Kid A'' i ''Amnesiac'' bila je nadahnuta Yorkeovom ljubavlju prema elektroničkoj glazbi koju su oprimjerili umjetnici diskografske kuće [[Warp Records]] kao što je [[Aphex Twin]];<ref name="ZORIC2">{{Eng oznaka}} {{ | [[Elektronička glazba]] na albumima ''Kid A'' i ''Amnesiac'' bila je nadahnuta Yorkeovom ljubavlju prema elektroničkoj glazbi koju su oprimjerili umjetnici diskografske kuće [[Warp Records]] kao što je [[Aphex Twin]];<ref name="ZORIC2">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=https://www.theguardian.com/friday_review/story/0,,371289,00.html|title=I think I'm meant to be dead ...|last=Zoric|first=Lauren|date=22. rujna 2000.|work=The Guardian|accessdate=18. svibnja 2007.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20140102235438/http://www.theguardian.com/friday_review/story/0%2C%2C371289%2C00.html|archivedate=2. siječnja 2014.|deadurl=no|df=dmy-all}}</ref> Yorke je 2013. izjavio da je Aphex Twin na njega imao najveći utjecaj.<ref name="Splitting Atoms">{{Eng oznaka}} {{Cite journal|last=|first=|date=veljača 2013.|title=Splitting Atoms|url=|journal=Dazed|doi=|pmid=|access-date=}}</ref> Album također semplira ranu računalnu glazbu.<ref name="SMITH" /> [[Džez]] [[Charles Mingus|Charlesa Mingusa]],<ref name="KENT2">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.followmearound.com/presscuttings.php?year=2001&cutting=121|title=Happy now?|last=Kent|first=Nick|date=lipanj 2001.|publisher=[[Bauer Verlagsgruppe|Bauer]]|work=[[Mojo (časopis)|MOJO]]|accessdate=27. ožujka 2012.|deadurl=yes|archiveurl=https://web.archive.org/web/20120206154836/https://www.followmearound.com/presscuttings.php?year=2001&cutting=121|archivedate=6. veljače 2012.|df=}}</ref> [[Alice Coltrane]]<ref name="culturelab2"/> i [[Miles Davis|Milesa Davisa]] te [[krautrock]] sastavi poput [[Can]]a i [[Neu!]]-a bili su drugi veliki utjecaji u to vrijeme.<ref>{{Eng oznaka}} {{cite journal|first=Lauren|last=Zoric|title=Fitter, Happier, More Productive|date=1. listopada 2000.|magazine=[[Juice (časopis)|Juice]]}}</ref> Zanimanje Jonnyja Greenwooda za klasičnu glazbu iz 20. stoljeća također je igralo ulogu te je utjecaj skladatelja [[Krzysztof Penderecki|Krzysztofa Pendereckog]]<ref name="LAUNCH" /> i [[Olivier Messiaen|Oliviera Messiaena]] bio vidljiv; od snimanja ''Kid A''-a Greenwood svirao je [[ondes Martenot]], rani elektronički instrument koji je Messiaen popularizirao.<ref name="ROSS" /> | ||
Tijekom snimanja ''In Rainbowsa'' Radiohead je komentirao da su mu utjecaji bili glazbenici rock, elektroničke, hip hop i eksperimentalne glazbe te je među njima nabrojio [[Björk]], [[M.I.A]]-u, [[Liars]], [[Modeselektor]] i [[Spank Rock]].<ref>{{Eng oznaka}} {{ | Tijekom snimanja ''In Rainbowsa'' Radiohead je komentirao da su mu utjecaji bili glazbenici rock, elektroničke, hip hop i eksperimentalne glazbe te je među njima nabrojio [[Björk]], [[M.I.A]]-u, [[Liars]], [[Modeselektor]] i [[Spank Rock]].<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|title=Radiohead's Secret Influences, from Fleetwood Mac to Thomas Pynchon|date=24. siječnja 2008.|work=Rolling Stone|url=https://www.rollingstone.com/news/story/18060334/radioheads_secret_influences_from_fleetwood_mac_to_thomas_pynchon|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090612012329/http://www.rollingstone.com/news/story/18060334/radioheads_secret_influences_from_fleetwood_mac_to_thomas_pynchon|archivedate=12. lipnja 2009.|accessdate=7. veljače 2008.}}</ref><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|first=Nick|last=Kent|title=Ghost in the Machine|date=1. kolovoza 2006.|work=''[[Mojo (časopis)|Mojo]]''|pages=74–82}}</ref> Yorke je 2011. negirao da je Radiohead namjerno išao mijenjati glazbene stilove ili stvarati "[[eksperimentalna glazba|eksperimentalnu glazbu]]", izjavivši da sastav "stalno upija glazbu" i da raznoliki glazbenici uvijek utječu na njegov rad.<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.npr.org/2011/10/06/141093025/radiohead-everything-in-its-right-place|title=Radiohead: Everything In Its Right Place|publisher=NPR|date=6. listopada 2011.|accessdate=26. listopada 2011.}}</ref> Bubnjar Clive Deamer, koji od 2011. snima i svira s Radioheadom, izjavio je da se Radiohead ne vidi kao rock sastav i da njegova metodologija ima više sličnosti s džezom: “Namjerno pokušava izbjeći klišejizirane i standardne oblike kako bi pjesma bila bolja ... Rock grupe to ne čine. To je sličnije džezističkom mentalitetu."<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/music/features/how-jazz-secretly-invaded-pop-music-7630523.html|title=How jazz secretly invaded pop music|date=11. travnja 2012.|access-date=25. srpnja 2016.}}</ref> | ||
Yorke je glavni Radioheadov skladatelj i tekstopisac; pjesme uglavnom započinju Yorkeovom skicom koju Jonny Greenwood harmonijski razvije prije nego što ostatak sastava razvije svoje dijelove.<ref name="New Yorker - Unquiet" /> Aranžman je grupni čin, svi članovi skupine imaju svoju ulogu u procesu;<ref name="ECCLES"/> sve pjesme pripisuju se "Radioheadu". Grupa često isprobava nekoliko pristupa pjesmi; primjerice, "[[Nude]]" je prvi put bila odsvirana tijekom 1990-ih, ali nije bila objavljena sve do 2007. u radikalno drugačijem aranžmanu.<ref name=":1">{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://www.wordmagazine.co.uk/content/music-producers|title=The Music Producers {{!}} Word Magazine|last=|first=|date=3. srpnja 2011.|website=|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110703005546/http://www.wordmagazine.co.uk/content/music-producers|archivedate=3. srpnja 2011.|deadurl=bot: unknown|access-date=16 August 2016|df=}}</ref> Također, sastavu je bilo potrebno više od dva desetljeća da se dogovori oko aranžmana za "[[True Love Waits]]", koja je bila objavljena 2016. godine.<ref name="Pareles">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2016/05/09/arts/music/radiohead-a-moon-shaped-pool-review.html|title=Review: In Radiohead's 'A Moon Shaped Pool,' Patient Perfectionism|last=Pareles|first=Jon|date=8. svibnja 2016.|work=|newspaper=[[The New York Times]]|access-date=10. rujna 2016.|issn=0362-4331|via=}}</ref> Jonny Greenwood je 2017. rekao da vidi Radiohead "samo kao vrstu aranžmana za oblikovanje pjesama koji se koristi bilo kakvom tehnologijom koja pridonosi pjesmi. A ta tehnologija može biti violončelo ili može biti laptop. Kad se na ispravan način sve to sagleda, sve je to vrsta strojeva."<ref name="inside OK Computer" /> | Yorke je glavni Radioheadov skladatelj i tekstopisac; pjesme uglavnom započinju Yorkeovom skicom koju Jonny Greenwood harmonijski razvije prije nego što ostatak sastava razvije svoje dijelove.<ref name="New Yorker - Unquiet" /> Aranžman je grupni čin, svi članovi skupine imaju svoju ulogu u procesu;<ref name="ECCLES"/> sve pjesme pripisuju se "Radioheadu". Grupa često isprobava nekoliko pristupa pjesmi; primjerice, "[[Nude]]" je prvi put bila odsvirana tijekom 1990-ih, ali nije bila objavljena sve do 2007. u radikalno drugačijem aranžmanu.<ref name=":1">{{Eng oznaka}} {{Citiranje weba|url=http://www.wordmagazine.co.uk/content/music-producers|title=The Music Producers {{!}} Word Magazine|last=|first=|date=3. srpnja 2011.|website=|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110703005546/http://www.wordmagazine.co.uk/content/music-producers|archivedate=3. srpnja 2011.|deadurl=bot: unknown|access-date=16 August 2016|df=}}</ref> Također, sastavu je bilo potrebno više od dva desetljeća da se dogovori oko aranžmana za "[[True Love Waits]]", koja je bila objavljena 2016. godine.<ref name="Pareles">{{Eng oznaka}} {{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2016/05/09/arts/music/radiohead-a-moon-shaped-pool-review.html|title=Review: In Radiohead's 'A Moon Shaped Pool,' Patient Perfectionism|last=Pareles|first=Jon|date=8. svibnja 2016.|work=|newspaper=[[The New York Times]]|access-date=10. rujna 2016.|issn=0362-4331|via=}}</ref> Jonny Greenwood je 2017. rekao da vidi Radiohead "samo kao vrstu aranžmana za oblikovanje pjesama koji se koristi bilo kakvom tehnologijom koja pridonosi pjesmi. A ta tehnologija može biti violončelo ili može biti laptop. Kad se na ispravan način sve to sagleda, sve je to vrsta strojeva."<ref name="inside OK Computer" /> | ||
Sesije za ''Kid A'' i ''Amnesiac'' donijele su promjenu u Radioheadovoj glazbi i metodama rada.<ref name="ECCLES" /><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|title=Radiohead: Biography|work=Rolling Stone|url=https://www.rollingstone.com/music/artists/radiohead/biography|accessdate=14. rujna 2011.}}</ref> Od njegove promjene iz uobičajene instrumentacije rock glazbe prema naglasku na elektroničkom zvuku članovi su postali fleksibilni i danas često izmjenjuju glazbala ovisno o potrebama određene pjesme.<ref name="ECCLES" /> Na ''Kid A-u'' i ''Amnesiacu'' Yorke je svirao klavijature i bas-gitaru, Jonny Greenwood često je svirao [[ondes Martenot]], basist Colin Greenwood radio je na sempliranju, a O'Brien i Selway okrenuli su se bubnjarskim strojevima i digitalnoj manipulaciji, nalazeći načine na koje svoje glavne instrumente – poimence gitaru i udaraljke – mogu uvrstiti u novi zvuk.<ref name="ECCLES" /> Opuštene sesije za ''Hail to the Thief'' iz 2003. godine dovele su do drugačije dinamike te je Yorke priznao da je njegova moć u grupi bila "u potpunoj neravnoteži" i da bi "podčinio moć svih drugih na bilo koji način. Ali ... demokracijski, sad je puno zdravije."<ref name="DAL">{{Eng oznaka}} {{ | Sesije za ''Kid A'' i ''Amnesiac'' donijele su promjenu u Radioheadovoj glazbi i metodama rada.<ref name="ECCLES" /><ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|title=Radiohead: Biography|work=Rolling Stone|url=https://www.rollingstone.com/music/artists/radiohead/biography|accessdate=14. rujna 2011.}}</ref> Od njegove promjene iz uobičajene instrumentacije rock glazbe prema naglasku na elektroničkom zvuku članovi su postali fleksibilni i danas često izmjenjuju glazbala ovisno o potrebama određene pjesme.<ref name="ECCLES" /> Na ''Kid A-u'' i ''Amnesiacu'' Yorke je svirao klavijature i bas-gitaru, Jonny Greenwood često je svirao [[ondes Martenot]], basist Colin Greenwood radio je na sempliranju, a O'Brien i Selway okrenuli su se bubnjarskim strojevima i digitalnoj manipulaciji, nalazeći načine na koje svoje glavne instrumente – poimence gitaru i udaraljke – mogu uvrstiti u novi zvuk.<ref name="ECCLES" /> Opuštene sesije za ''Hail to the Thief'' iz 2003. godine dovele su do drugačije dinamike te je Yorke priznao da je njegova moć u grupi bila "u potpunoj neravnoteži" i da bi "podčinio moć svih drugih na bilo koji način. Ali ... demokracijski, sad je puno zdravije."<ref name="DAL">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|first=Stephen|last=Dalton|title=Are we having fun yet?|date=1. travnja 2004.|url=http://www.theage.com.au/articles/2004/04/11/1081326991553.html?from=storyrhs|newspaper=[[The Age]]|accessdate=26. ožujka 2007.|location=Melbourne}}</ref> | ||
==Suradnici== | ==Suradnici== | ||
[[Slika:RHbear.png|thumb|Logotip "izmijenjenog medvjeda" na ''Kid A''-u koji su načinili [[Stanley Donwood]] i Tchock (Thom Yorke)|142x142px]] | [[Slika:RHbear.png|thumb|Logotip "izmijenjenog medvjeda" na ''Kid A''-u koji su načinili [[Stanley Donwood]] i Tchock (Thom Yorke)|142x142px]] | ||
Producent [[Nigel Godrich]] postao je popularan zbog svoje suradnje s Radioheadom, radeći kao inženjer zvuka na ''The Bendsu'' i kao producent skupine na svakom albumu od tada.<ref name="CBC">{{Eng oznaka}} {{ | Producent [[Nigel Godrich]] postao je popularan zbog svoje suradnje s Radioheadom, radeći kao inženjer zvuka na ''The Bendsu'' i kao producent skupine na svakom albumu od tada.<ref name="CBC">{{Eng oznaka}} {{Citiranje novina|url=http://www.cbc.ca/news/arts/everything-in-its-right-place-1.587693|title=Everything in Its Right Place|first=Matthew|last=McKinnon|date=24. srpnja 2006.|newspaper=[[Canadian Broadcasting Corporation|CBC]]|accessdate=11. ožujka 2007.}}</ref> Neslužbeno je nazvan "šestim članom" skupine, kao što je [[George Martin]] bio nazvan "[[Peti Beatle|Petim Beatleom]]".<ref name="CBC"/> Godrich je 2016. o suradnji rekao: "Ne postoji grupa s kojom sam toliko mnogo godina radio kao što je Radiohead. To je vrlo duboka veza. The Beatlesi su mogli imati samo jednog Georgea Martina; nisu mogli promijeniti producenta usred svoje karijere. Sav taj rad, povjerenje i znanje o svakome bilo bi bačeno u vjetar i trebali bi početi iznova."<ref>{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=https://www.standard.co.uk/stayingin/music/nigel-godrich-interview-radiohead-and-i-have-a-very-deep-and-profound-relationship-a3283096.html|title=Nigel Godrich interview: Radiohead and I have a profound relationship|date=6. srpnja 2016.|access-date=9. srpnja 2016.}}</ref> | ||
Likovni umjetnik [[Stanley Donwood]] upoznao je Yorkea kad su obojica bili studenti umjetnosti te je s Yorkeom zaslužan za sve Radioheadove naslovnice albuma i ilustracije od 1994. godine.<ref name="EYE"/> Donwood radi u studiju sa skupinom dok ona snima, dopuštajući da glazba utječe na ilustracije.<ref name="Donwood talks Rainbows">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://diymag.com/2016/03/22/radiohead-in-rainbows-new-album-lp9-stanley-donwood-interview|title=Inside the artwork: Radiohead art collaborator Stanley Donwood talks 'In Rainbows' and LP9|website=DIY|access-date=23. ožujka 2016.}}</ref> On i Yorke 2002. godine su osvojili Grammy za najbolji omot albuma za posebnu inačicu ''Amnesiaca'' koja je bila objavljena u inačici knjige iz knjižnice.<ref name="EYE" /> | Likovni umjetnik [[Stanley Donwood]] upoznao je Yorkea kad su obojica bili studenti umjetnosti te je s Yorkeom zaslužan za sve Radioheadove naslovnice albuma i ilustracije od 1994. godine.<ref name="EYE"/> Donwood radi u studiju sa skupinom dok ona snima, dopuštajući da glazba utječe na ilustracije.<ref name="Donwood talks Rainbows">{{Eng oznaka}} {{Citiranje web|url=http://diymag.com/2016/03/22/radiohead-in-rainbows-new-album-lp9-stanley-donwood-interview|title=Inside the artwork: Radiohead art collaborator Stanley Donwood talks 'In Rainbows' and LP9|website=DIY|access-date=23. ožujka 2016.}}</ref> On i Yorke 2002. godine su osvojili Grammy za najbolji omot albuma za posebnu inačicu ''Amnesiaca'' koja je bila objavljena u inačici knjige iz knjižnice.<ref name="EYE" /> |
Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 15:35
Radiohead | |
---|---|
Radiohead 2006. godine; slijeva nadesno: Thom Yorke, Jonny Greenwood, Colin Greenwood, Ed O'Brien, Phil Selway | |
Osnivanje | Abingdon, Oxfordshire, Engleska |
Žanr/ovi | art rock, alternativni rock, eksperimentalni rock, elektronička glazba |
Djelatno razdoblje | 1985. – 1992. (kao On a Friday), 1992. – danas |
Producentska kuća | XL, Ticker Tape Ltd., Hostess, TBD, Parlophone, Capitol |
Angažman | Atoms for Peace, 7 Worlds Collide |
Internetska stranica | radiohead |
Članovi (članice) | |
Thom Yorke Jonny Greenwood Colin Greenwood Ed O'Brien Philip Selway | |
Radiohead je britanski rock sastav iz Abingdona, Oxfordshirea osnovan 1985. godine. Skupinu čine Thom Yorke (vokali, gitara, klavir, klavijature), braća Jonny (solo gitara, klavijature, ostala glazbala) i Colin Greenwood (bas-gitara), Ed O'Brien (gitara, prateći vokali) i Philip Selway (bubnjevi, udaraljke). Od 1994. godine surađuju s producentom Nigelom Godrichem i umjetnikom Stanleyjem Donwoodom.
Nakon što je 1991. godine potpisao ugovor s diskografskom kućom, Radiohead je 1992. objavio svoj singl prvijenac, "Creep". Postao je hit širom svijeta nakon objave debitantskog albuma Pablo Honey, koji je izašao 1993. godine. Popularnost i pohvale kritičara počeli su rasti u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon objave drugog albuma, The Bendsa, 1995. godine. Treći je album, OK Computer (iz 1997.), učinio skupinu svjetski poznatom; značajan zbog svoje složene produkcije i tematike suvremenog otuđenja, često ga se smatra jednim od najvažnijih albuma koji su obilježili 1990-te[1] i jednim od najboljih albuma popularne glazbe.[2][3] Sljedeći su albumi sastava, Kid A (iz 2000.) i Amnesiac (iz 2001.), koji su bili snimljeni u isto vrijeme, označili drastičnu promjenu u stilu zbog utjecaja eksperimentalne elektroničke glazbe, klasične glazbe iz 20. stoljeća, krautrocka i džeza. Kid A podijelio je slušatelje, ali su ga Rolling Stone, Pitchfork i Times proglasili najboljim albumom desetljeća.
Radioheadov je šesti album, Hail to the Thief (iz 2003.), spojio rock i elektroničku glazbu s tekstovima koje je inspirirao Rat protiv terorizma te je bio posljednji album skupine koji je objavio EMI. Kasniji su uradci popularizirali alternativne platforme za objavu poput pay-what-you-wanta (plati-onoliko-koliko-želiš) i BitTorrenta; Radiohead je samostalno objavio svoj sedmi album, In Rainbows (iz 2007.), u inačici za preuzimanje s interneta koju su kupci mogli platiti po cijeni koju su htjeli te je album postigao kritički uspjeh, kao i uspjeh na ljestvicama. Osmi album,The King of Limbs (iz 2011.), koji je karakteriziralo istraživanje ritma, nastao je obilnim korištenjem lupinga i sempliranja. A Moon Shaped Pool (iz 2016.) uglavnom je sadržavao orkestralne aranžmane Jonnyja Greenwooda.
Radiohead je do 2011. godine prodao više od 30 milijuna albuma širom svijeta.[4] Njegov glazbeni opus rangira se visoko i u anketama slušatelja i u kritičarskim listama najbolje glazbe iz 1990-ih i 2000-ih.[5] Godine 2005. Rolling Stone postavio ga je na 73. mjesto popisa "Najboljih izvođača svih vremena"; Jonny Greenwood[6] i O'Brien[7] pojavili su se na Rolling Stoneovom popisu najboljih gitarista, a Yorke na popisu najboljih pjevača.[8] Godine 2009. čitatelji Rolling Stonea odabrali su Radiohead kao drugi najbolji sastav iz 2000-ih.[9] Godine 2017. bio je nominiran za uvrštavanje u Rock and Roll Hall of Fame u svojoj prvoj godini kvalifikacije.
Povijest
1985. – 1992.: Osnivanje i prve godine
Članovi Radioheada upoznali su se u Abingdon Schoolu, privatnoj školi za dječake u Abingdonu, Oxfordshireu.[10] Gitarist i pjevač Thom Yorke te basist Colin Greenwood pohađali su istu godinu, gitarist Ed O'Brien i bubnjar Philip Selway bili su na višoj, a multiinstrumentalist Jonny Greenwood, Colinov brat, bio je na dvije godine nižoj od Yorkea i brata. Godine 1985. osnovali su On a Friday, čije se ime odnosilo na uobičajeni dan proba sastava u školskoj glazbenoj učionici.[11] Jonny se posljednji pridružio grupi te je u početku svirao harmoniku i kasnije klavijature, ali je ubrzo postao glavni gitarist;[11] prethodno je bio u drugoj skupini, Illiterate Hands, s glazbenikom Nigelom Powellom i Yorkeovim bratom Andyjem Yorkeom.[12] Prema Colinovim riječima članovi sastava izabrali su svoja glazbala više zbog toga što su željeli svirati zajedno nego zbog interesa u određena glazbala: "Bio je to kolektivniji način pogleda na stvari. Ako ste mogli pripomoći tako što je netko drugi mogao svirati vaš instrument, onda je to bilo vrlo fora."[13] Jednom je prilikom On a Friday činila i skupina saksofonista.[14]
Grupi se nije sviđala stroga školska atmosfera—ravnatelj ju je jednom kaznio zbog korištenja učionice za probe u subotu—i pritajila se u školskom glazbenom odjeljku. Članovi su izjavili kako ih je njihov učitelj glazbene kulture upoznao s džezom, filmskom glazbom, poslijeratnom avangardnom glazbom i klasičnom glazbom 20. stoljeća.[15] Krajem 1980-ih u Oxfordshireu i Thames Valleyju postojala je aktivna scena indie glazbe, ali se ona uglavnom bavila shoegazing skupinama poput Ridea i Slowdivea.[16]
Iako su svi članovi osim Jonnyja do 1987. godine napustili Abingdon kako bi studirali, On a Friday nastavio je održavati probe tijekom vikenda i praznika.[18] Na Ekstereskom je sveučilištu Yorke svirao sa sastavom Headless Chickens i s njime izvodio pjesme među kojima će se nalaziti budući Radioheadov materijal[19] te je upoznao umjetnika Stanleyja Donwooda, koji će kasnije stvarati naslovnice za skupinu.[20] On a Friday ponovno se okupio 1991. godine, dijeleći kuću na rubu Magdalen Roada i Ridgefield Roada u Oxfordu.[21]
On a Friday nastavio je svirati u Oxfordu i Jericho Tavernu,[4] a diskografske kuće i producenti počeli su se zanimati za grupu. Chris Hufford, Slowdiveov producent i suvlasnik oksfordskog studija Courtyard Studios, otišao je na rani nastup On a Fridaya u Jericho Tavern. Impresioniran, on i njegov partner, Bryce Edge, snimili su demo uradak i postali menadžeri On a Fridaya;[18] i dan-danas su Radioheadovi menadžeri.[22] Koncem 1991. godine, nakon što su se Colin i Keith Wozencroft, predstavnik EMI-jevog A&R odsjeka, slučajno sreli u Our Priceu, prodavaonici albuma u kojoj je Colin radio,[17] On a Friday potpisao je ugovor za snimanje šest albuma s EMI-jem.[18] Skupina je promijenila ime prema zahtjevu kuće; naziv "Radiohead" preuzet je iz pjesme "Radio Head" s albuma True Stories Talking Headsa iz 1986. godine.[18]
1992. – 1994.: "Creep", Pablo Honey i rani uspjeh
Radiohead je svoj debitantski uradak, EP Drill, snimio s Chrisom Huffordom i Bryceom Edgeom u studiju Courtyard Studios. Objavio ga je u svibnju 1992. godine, ali nije postigao uspjeh na ljestvicama. Skupina je kao producente za svoj debitantski album odabrala Paula Kolderieja i Seana Sladea, koji su radili s američkim indie skupinama Pixies i Dinosaur Jr.. Snimanje albuma kratko je trajalo te se odvijalo tijekom 1992. godine u oksfordskom studiju.[11] Nakon objave singla "Creep" kasnije te godine britanski se glazbeni tisak počeo zanimati za Radiohead, iako ne na posve pozitivan način; NME ga je opisao kao "kukavičku izliku za rock sastav",[23] a BBC Radio 1 odbacio je "Creep" jer ga je smatrao "predepresivnim".[24]
Radiohead je objavio svoj album prvijenac, Pablo Honey, u veljači 1993. godine. Našao se tek na 22. mjestu britanskih ljestvica jer "Creep" i naknadni singlovi "Anyone Can Play Guitar" te "Stop Whispering" nisu postali hitovi. "Pop Is Dead", singl koji se nije pojavio na albumu, također se loše prodavao; O'Brien je kasnije izjavio da je ta skladba bila "odvratna pogreška".[25] Neki su kritičari usporedili rani stil skupine s valom grungea koji je bio popularan početkom 1990-ih, nazvavši ju "slabijom Nirvanom",[26] te Pablo Honey nije postigao kritički ni komercijalni uspjeh u vrijeme svoje izvorne objave.[23]
Početkom 1993. Radiohead je počeo privlačiti slušatelje iz drugih područja. "Creep" je često na izraelskom radiju reproducirao utjecajni DJ Yoav Kutner te je u ožujku, nakon što je u toj državi pjesma postala hit, Radiohead bio pozvan u Tel Aviv da održi svoj prvi koncert u inozemstvu.[27] Otprilike u to je vrijeme KITS, alternativna radijska postaja u San Franciscu, dodao "Creep" na svoj popis za reprodukciju. Ubrzo su i druge radijske postaje na zapadnoj obali SAD-a slijedile taj primjer. Kad je Radiohead započeo svoju prvu sjevernoameričku turneju u lipnju 1993. godine, glazbeni spot za "Creep" već se često bio prikazivao na MTV-ju.[18] Pjesma se popela na drugo mjesto američke ljestvice modernog rocka, našla se na nižim mjestima pop ljestvice Top 40 i pojavila se na sedmom mjestu britanske ljestvice singlova kad ju je u rujnu EMI ponovno objavio u Ujedinjenom Kraljevstvu.[28]
Članovi sastava izjavili su kako im je bilo teško prilagoditi se turneji i da su, kad se približavala kraju, "još uvijek svirali iste pjesme koje su snimili dvije godine prije ... kao da je vrijeme stalo", a željeli su raditi na novim skladbama.[29]
1994. – 1995.: The Bends, priznanje kritičara i rastući broj obožavatelja
Radiohead je počeo raditi na drugom albumu 1994. godine s Johnom Leckiejem, producentom veteranom Abbey Road Studiosa. Napetost je bila velika zbog rastućih očekivanja da se ponovo dostigne uspjeh "Creepa".[30] Snimanje u studiju počelo se doimati neprirodno jer je grupa toliko puta izvježbala materijal da joj je postao formulaičan.[31] Tražeći promjenu krajolika sastav je otišao na turneju u istočnu Aziju, Australaziju i Meksiko te se ohrabrio izvodeći nove pjesme uživo.[31] Međutim, zabrinut zbog svoje novostečene slave, Yorkea je razočaralo što se nalazio "na opasnom dijelu seksualnog, provokativnog, MTV-jevog načina života koji zapinje za oko" za koji je smatrao da pomaže prodavati svijetu.[32]
EP i singl My Iron Lung, objavljeni 1994. godine, bili su Radioheadova reakcija te su označili odmak prema većoj složenosti kojoj je težio na svojem drugom albumu.[33] Tad je prvi put radio sa svojim budućim producentom Nigelom Godrichem, koji je tad bio Leckiejev inženjer zvuka.[34] Bila je to i prva Radioheadova suradnja s umjetnikom Stanleyjem Donwoodom, koji je otad počeo izrađivati sve njegove naslovnice.[20] Potpomognuta reprodukcijom alternativnih radiostanica, prodaja My Iron Lunga bila je bolja od očekivanog te je prvi put sugerirala da je sastav pronašao predanu skupinu obožavatelja i da nije bio one-hit wonder.[35]
Nakon što je na turneji predstavio nekoliko novih pjesama, Radiohead je završio snimanje drugog albuma krajem godine i objavio The Bends u ožujku 1995. godine. Albumom su upravljali gusti rifovi i eterične atmosfere koje su stvarali trojica gitarista grupe te su klavijature bile prisutnije nego na prvijencu.[11] Dobio je pozitivnije kritike za strukture pjesama i izvedbe.[23] Iako se na Radiohead gledalo kao na autsajdera u sceni Britpopa koja je u to vrijeme vladala glazbenim medijima, s The Bendsom je naposljetku postigao uspjeh u svojoj domovini[16] jer su se singlovi "Fake Plastic Trees", "High and Dry", "Just" i "Street Spirit (Fade Out)" probili do visokih mjesta na ljestvicama; "Street Spirit" prvi je put uvrstio Radiohead u top pet.
Radiohead je 1995. ponovo otišao na turneju po Sjevernoj Americi i Europi, ovaj put kako bi podržao R.E.M., skupinu koja je bila jedna od njegovih glavnih uzora i, u to vrijeme, jedna od najpoznatijih rock grupa u svijetu.[29] Radiohead je bio na rubu raspada sve dok napetosti unutar sastava nisu bile riješene u Meksiku.[36] Uzbuđenje koje su stvorili poznati obožavatelji poput R.E.M.-ovog pjevača Michaela Stipea i karakteristični glazbeni spotovi za pjesme "Just" i "Street Spirit" pomogli su zadržati Radioheadovu popularnost izvan Ujedinjenog Kraljevstva.[37] Radioheadov su turnejski kombi i sva njegova glazbena oprema bili ukradeni noć prije zakazanog nastupa u Denveru, Koloradu. Yorke i Jonny Greenwood održali su ogoljeni akustični koncert uz pomoć unajmljenih glazbala, a nekolicina je nastupa bila otkazana. Godine 2015. Greenwoodu je bila vraćena jedna od ukradenih gitara nakon što ju je obožavatelj prepoznao sjetivši se da ju je kupio u Denveru tijekom 1990-ih.[38]
"High and Dry" postao je hit, ali Radioheadov rastući krug obožavatelja nije bio dovoljno velik da bi se ponovio svjetski uspjeh "Creepa". The Bends se našao na 88. mjestu američke ljestvice albuma te ostaje Radioheadova najniža pozicija na toj ljestvici.[39] Ipak, Radiohead je bio zadovoljan prihvaćenošću albuma. Jonny Greenwood izjavio je: "Mislim da je došlo do zaokreta oko devet ili dvanaest mjeseci nakon što je The Bends bio objavljen i nakon što se počeo pojavljivati u anketama za najbolje albume krajem godine. Tad smo počeli vjerovati da smo učinili dobru stvar time što smo u sastavu."[40] U naknadnim se godinama The Bends pojavio na popisima najboljih albuma svih vremena raznih časopisa,[41] kao i u Rolling Stoneovoj listi "500 najboljih albuma svih vremena" iz 2012. godine gdje je zauzeo 111. mjesto.[42]
1995. – 1998.: OK Computer i kritičko priznanje
Krajem 1995. Radiohead je već bio snimio jednu pjesmu koja će se pojaviti na njegovom sljedećem albumu. Objavljen kao singl kako bi podržao album The Help Album dobrotvorne udruge War Child,[43] "Lucky" je bio snimljen u kratkoj sesiji s Nigelom Godrichem, mladim inženjerom zvuka koji je pomagao skupini na The Bendsu i bio producent B-strane "Talk Show Host" iz 1996. godine. Sastav je odlučio samostalno producirati svoj sljedeći album s Godrichem te je započeo s radom početkom 1996. godine. Do srpnja je snimio četiri skladbe u Canned Applauseu, svojem studiju za probe koji je prethodno služio kao koliba za jabuke na selu u blizini Didcota u Oxfordshireu.[44]
U kolovozu 1996. godine Radiohead je otišao na turneju kao predgrupa Alanis Morissette.[45] Nastavio je sa snimanjem, ali ne u studiju, već u St. Catherine's Courtu, vili iz 15. stoljeća u blizini Batha.[46] Sesije su protekle mirno, sastav je svirao tijekom svih dnevnih sati, snimao je u različitim sobama i slušao Beatlese, DJ Shadowa, Ennija Morriconea i Milesa Davisa za nadahnuće.[11][40]
Radiohead je objavio svoj treći album, OK Computer, u lipnju 1997. godine. Na albumu je eksperimentirao sa strukturama pjesama i predstavio utjecaje ambijentalne, avangardne i elektroničke glazbe, natjeravši Rolling Stone da album nazove "zapanjujućim art-rock tour de forceom".[47] Radiohead je negirao pripadnost žanru progresivnog rocka, ali su recenzenti počeli uspoređivati njegov rad s onim Pink Floyda, grupe čiji je rad iz 1970-ih tada utjecao na Greenwoodove gitarističke dionice. Neki su OK Computer tematski usporedili s The Dark Side of the Moonom (iz 1973.), Floydovim najprodavanijim uratkom,[48] iako je Yorke komentirao da su tekstovi na albumu bili promatranjem "brzine" svijeta u 1990-ima. Yorkeovi su tekstovi, utjelovljujući različite likove, govorili o onome što je jedan časopis nazvao "bluesom kraja tisućljeća"[49] za razliku od intimnijih tekstova na The Bendsu. Prema riječima novinara Alexa Rossa članovi skupine postali su "dečki s postera za određenu vrstu svjesnog otuđenja—kao što su Talking Heads i R.E.M. bili prije njih".[50] OK Computer bio je kritički priznat. Yorke je komentirao da ga je "oduševilo da je dobio takvu reakciju. Nitko od nas nije jebeno znao je li [album] bio dobar ili loš. Ono što me posve šokiralo je to da su ljudi razumjeli sve stvari, sve teksture i zvukove i atmosfere koje smo pokušali stvoriti."[51]
OK Computer bio je prvi Radioheadov album koji se našao na prvom mjestu britanske ljestvice albuma i koji je bio komercijalno uspješan širom svijeta. Iako je njegova najviša pozicija na američkim ljestvicama bila na 21. mjestu, album je na koncu bio prepoznat u tamošnjoj glavnoj struji; s njim je Radiohead osvojio nagradu Grammy za najbolji album alternativne glazbe i zaradio nominaciju za album godine.[52] "Paranoid Android", "Karma Police" i "No Surprises" bili su objavljeni kao singlovi s albuma, od kojih je "Karma Police" bio najuspješniji diljem svijeta.[28] OK Computer počeo se često pojavljivati na britanskim popisima "best-of" albuma.[53][54] Iste je godine Radiohead postao jednom od prvih skupina na svijetu koja je imala internetsku stranicu te je stekao mnogo posvećenih obožavatelja na internetu; samo nekoliko godina kasnije pojavilo se na desetke obožavateljskih stranica posvećenih skupini.[55]
Nakon OK Computera uslijedila je jednogodišnja svjetska turneja "Against Demons" tijekom koje je Radiohead prvi put nastupio kao glavni izvođač na glastonburyjskom festivalu 1997. godine.[56] Unatoč tehničkim poteškoćama koje su skoro natjerala Yorkea da napusti pozornicu, nastup je bio pohvaljen te je cementirao Radioheadovu reputaciju glavnih koncertnih izvođača.[57] Grant Gee, redatelj spota za pjesmu "No Surprises", snimio je sastav na turneji za dokumentarni film Meeting People Is Easy iz 1999. godine.[58] Film prikazuje nezadovoljstvo sastava s glazbenom industrijom i tiskom, kao i njegovu iscrpljenost tijekom turneje.[11]
1998. – 2002.: Kid A, Amnesiac i promjena u stilu
Radiohead je 1998. godine javno nastupio samo na koncertu Amnesty Internationala u Parizu.[59] U ožujku je te godine sastav ušao u Abbey Road Studios s Godrichem kako bi za film Osvetnici snimio pjesmu "Man of War", ali nije bio zadovoljan rezultatima i pjesma je ostala neobjavljena.[60] Yorke je to doba opisao "pravom niskom točkom";[61] postao je depresivan i skupina se skoro raspala.[62]
Početkom 1999. Radiohead je počeo raditi na svojem idućem albumu. Iako je uspjeh OK Computer značio da više ne postoji nikakav pritisak ili krajnji rok koji bi mu njegova diskografska kuća odredila,[50] napetost je bila visoka. Članovi sastava različito su zamišljali Radioheadovu budućnost i Yorke je doživio autorsku blokadu, što ga je inspiriralo da napiše apstraktnije i fragmentiranije skladbe.[62] Radiohead se osamio s Godrichem u studijima u Parizu, Kopenhagenu, Gloucesteru i nedavno dovršenom studiju u Oxfordu. Članovi su se na koncu dogovorili oko novog glazbenog smjera, redefinirajući svoje instrumentalističke uloge.[26] Snimanje albuma bilo je dovršeno u travnju 2000. godine nakon gotovo 18 mjeseci.[62]
Radiohead je u listopadu 2000. objavio svoj četvrti album, Kid A, prvi od dva albuma koji je nastao tijekom tih snimateljskih sesija. Kao odmak od OK Computera Kid A je sadržavao minimalistički i teksturirani stil s raznolikijom instrumentacijom, uključujući ondes Martenot, programirane elektroničke beatove, gudačke instrumente i džezističke trube.[62] U mnogim se državama našao na prvom mjestu, kao i SAD-u, gdje je postao prvi album skupine koji je debitirao na prvom mjestu Billboardove ljestvice te prvi album britanske skupine koja se pojavila na prvom mjestu američke ljestvice još od Spice Girlsa 1996. godine.[63] Ovaj se uspjeh pripisao raznim stvarima; marketingu, neslužbenoj objavi na Napsteru (stranici za razmjenu podataka) nekoliko mjeseci prije službenog izlaska i prethodnom iščekivanju djelomično utemeljenom na uspjehu OK Computera.[64] Iako Radiohead nije objavio nijedan singl s albuma, promotivne snimke skladbi "Optimistic" i "Idioteque" bile su puštane na radijskim postajama, a serijal "blipova", kratkih videozapisa koji su se reproducirali uz dijelove pjesama, bio je prikazivan na glazbenim programima te besplatno objavljen na internetu.[65] Inspiriran antiglobalizacijskom knjigom No Logo Naomi Klein, Radiohead je 2000. godine nastavio europsku turneju u posebno oblikovanom šatoru bez reklamiranja; također je podržao Kid A trima rasprodanim koncertima u sjevernoameričkim kazalištima.[65]
Kid A početkom je 2001. godine osvojio nagradu Grammy za najbolji alternativni album i zadobio nominaciju za album godine. Dobio je pohvale i kritike u krugovima indie glazbe zbog prisvajanja podzemnih stilova glazbe; neki su britanski recenzenti glavne struje opisali Kid A "komercijalnim oproštajnim pismom", nazvali ga "namjerno teškim" te su priželjkivali da se sastav vrati svojem ranijem stilu.[16][23] Radioheadovi su obožavatelji bili jednako podijeljeni; mnoge je album odbio ili zbunio, ali mnogi su smatrali i da je to najbolji album skupine.[32][66] Yorke je negirao da je Radiohead pokušao izbjeći komercijalna iščekivanja, izjavivši: "Ne pokušavamo biti komplicirani ... Samo pokušavamo komunicirati, ali izgleda da smo negdje usred procesa jednostavno naljutili mnogo ljudi ... Ono što činimo nije tako radikalno."[16] Otad su album mnogi časopisi, među kojima su Time i Rolling Stone, proglasili jednim od najboljih nosača zvuka svih vremena;[67] Pitchfork, The Times i Rolling Stone proglasili su ga najboljim albumom desetljeća.[68][69]
Radioheadov je peti album, Amnesiac, bio objavljen u lipnju 2001. godine. Sadržavao je dodatne skladbe koje su nastale tijekom sesija za Kid A, ali i jednu pjesmu snimljenu nakon objave Kid A-a, "Life in a Glasshouse", na kojoj je svirao Humphrey Lyttelton Band.[70] Radiohead je naglasio da Amnesiac nije kolekcija B-strana ili "preostalih pjesama" s Kid A-a, već punokrvni album.[71] Debitirao je na prvom mjestu britanske ljestvice albuma, popeo se na drugo mjesto u SAD-u te je bio nominiran za nagrade Grammy i Mercury Prize.[23][63] Radiohead je pošao na svjetsku turneju i posjetio Sjevernu Ameriku, Europu i Japan. "Pyramid Song" i "Knives Out", Radioheadovi prvi singlovi od 1998. godine, bili su uglavnom uspješni. I Might Be Wrong: Live Recordings, objavljen u studenom 2001. godine, sadrži izvedbe sedam skladbi s albuma Kid A i Amnesiac te prethodno neobjavljenu akustičnu pjesmu "True Love Waits".[72]
2002. – 2004.: Hail to the Thief, napuštanje EMI-ja i samostalni rad
Radiohead je u srpnju i kolovozu 2002. godine bio na turneji u Portugalu i Španjolskoj te svirao nekolicinu novih pjesama. Za svoj je sljedeći album sastav želio istražiti napetost između ljudske glazbe i glazbe izrađene pomoću strojeva[73] te mu je želio dati koncertniji zvuk.[74][75] Grupa i Godrich snimili su veći dio materijala u dva tjedna u studiju Ocean Way Recording u Los Angelesu, a ostatak je albuma bio snimljen u Oxfordu početkom iduće godine. Skupina je izjavila da je snimanje prošlo opušteno za razliku od napetih sesija u vrijeme albuma Kid A i Amnesiac.[10]
Radioheadov šesti album, Hail to the Thief, bio je objavljen u lipnju 2003. godine.[76] Njegovi tekstovi pjesama bili su nadahnuti onime što je Yorke nazvao "općenitim osjećajem neznanja i netolerancije i panike i gluposti" nakon što je 2000. godine George W. Bush bio izabran za američkog predsjednika.[77] Internetska stranica radiohead.tv služila je za promidžbu albuma te su se na njoj prikazivali kratki filmovi, glazbeni spotovi i webcastovi iz studija koji su se prikazivali u određeno vrijeme.[78] Hail to the Thief našao se na prvom mjestu u Ujedinjenom Kraljevstvu i trećem mjestu ljestvice Billboard te je na koncu dobio platinastu nakladu u Ujedinjenom Kraljevstvu i zlatnu nakladu u SAD-u. Singlovi "There There", "Go to Sleep" i "2 + 2 = 5" često su bili puštani na radiopostajama modernog rocka. Na dodjeli nagrada Grammy 2003. godine Radiohead je ponovo bio nominiran za najbolji alternativni album, dok su producent Godrich i inženjer Darrell Throp osvojili Grammy za najbolje produciran album.[79] Radiohead je u svibnju 2003. krenuo na svjetsku turneju te je po drugi put bio glavni izvođač na glastonburyjskom festivalu. Turneja je završila u svibnju 2004. godine nastupom na festivalu Coachella u Kaliforniji.[80] Com Lag (2plus2isfive), kompilacija B-strana Hail to the Thiefa, remikseva i koncertnih nastupa, bila je objavljena u travnju 2004. godine.[81]
Radioheadov je ugovor s EMI-jem za objavu šest albuma istekao objavom Hail to the Thiefa. Godine 2006. The New York Times opisao je sastav "najpopularnijom grupom bez ugovora na svijetu".[80] Privatna je tvrtka Terra Firma 2007. godine kupila EMI za 6,4 milijardi dolara (4,7 milijardi funti).[82][83] Radiohead je kritizirao novi menadžment i nije potpisao novi ugovor.[84] The Independent je izvijestio da je EMI Radioheadu ponudio tri milijuna funti predujma, ali da se odbio odreći prava na prethodne uratke skupine; glasnogovornik EMI-ja izjavio je da je Radiohead "tražio iznimnu svotu novca".[85] Yorke i Radioheadov menadžment negirali su da je grupa tražila veći predujam i komentirali da su htjeli imati kontrolu nad svojim prethodnim uradcima.[85][86]
Nakon turneje za Hail to the Thief članovi Radioheada pauzirali su rad skupine kako bi proveli vrijeme sa svojim obiteljima i radili na sporednim projektima. Yorke i Jonny Greenwood doprinijeli su singlu "Do They Know It's Christmas?" skupine Band Aid 20, a njegov je producent bio Godrich.[87] Greenwood je skladao filmsku glazbu za filmove Bodysong (iz 2003.) i Bit će krvi (iz 2007.); potonji je označio prvu od nekolicine suradnji Greenwooda s redateljem Paulom Thomasom Andersonom.[88][89] Yorke je u srpnju 2006. objavio svoj album prvijenac, The Eraser, koji se uglavnom sastojao od elektroničke glazbe.[90] Rekao je Pitchforku: "U sastavu sam još otkako smo napustili školu i nikad se nisam usudio napraviti išta samostalno ... Bilo je to 'čovječe, moram otkriti kakav je to osjećaj'"[91]
2004. – 2009.: In Rainbows i "plati onoliko koliko želiš"
Radiohead je počeo raditi na svojem sedmom albumu u veljači 2005. bez ugovora s diskografskom kućom.[89] Kako bi "izašao iz zone udobnosti" odlučio je ne surađivati s Godrichem te je unajmio producenta Spikea Stenta.[92] Suradnja sa Stentom nije bila uspješna i završila je u travnju 2006. godine.[93] U rujnu 2005. godine Radiohead je snimio "I Want None of This", klavirističku tužaljku,[94] za novi album Help!: A Day in the Life dobrotvorne udruge War Child. Album se prodavao preko interneta, a "I Want None of This" najviše se preuzimala od svih skladbi iako nije bila objavljena kao singl.[95] Krajem 2006., nakon što je s novim materijalom dovršio turneju u Europi i Sjevernoj Americi, sastav je ponovno unajmio Godricha i nastavio rad u Londonu, Oxfordu i seoskom Somersetu.[96] Snimanje je bilo dovršeno u lipnju 2007. godine te su snimke bile masterirane sljedeći mjesec.[97]
Radioheadov sedmi album, In Rainbows, bio je objavljen na internetskoj stranici skupine u listopadu 2007. u inačici za preuzimanje koju su kupci mogli platiti koliko su željeli, s time da su mogli platiti i 0 funti. Prekretnička pay-what-you-want objava, prva za veću grupu, pojavila se na naslovnicama diljem svijeta i započela raspravu o posljedicama koje će takva strategija imati na glazbenu industriju.[98] Prema časopisu Mojo objava albuma je "revolucionirala način na koji veće skupine prodaju svoju glazbu", a reakcija medija bila je "gotovo posve pozitivna";[99] Time je album nazvao "najvažnijim uratkom u nedavnoj povijesti glazbenog biznisa".[100] Međutim, tu su strategiju kritizirali neki glazbenici, kao što su Lily Allen[101] i Kim Gordon,[102] koji su smatrali da takav čin oslabljuje manje poznate izvođače.
In Rainbows na dan je objave bio preuzet oko 1,2 milijuna puta,[103] ali Radioheadov menadžment nije objavio točan broj prodaja, izjavljujući da je takva distribucija trebala pojačati kasniju prodaju albuma u maloprodaji.[104] Colin Greenwood objasnio je da je objava preko interneta bila način za izbjegavanje "reguliranih popisa za reprodukciju" i "oskudnih formata" radiostanica i TV-a kako bi obožavatelji širom svijeta zajedno mogli istovremeno iskusiti glazbu te kako bi se na vrijeme zaustavile neslužbene objave albuma preko interneta prije objave albuma u materijalnom obliku.[105] O'Brien je komentirao da je strategija samostalne objave prodala manje albuma, ali je skupini zaradila više novca jer nije bilo posrednika.[106] Posebna "discbox" inačica In Rainbowsa, koja je sadržavala nosač zvuka na gramofonskoj ploči, knjigu ilustracija i CD bonus pjesama, također se prodavala na Radioheadovoj stranici i dostavljala krajem 2007. godine.[107]
In Rainbows u materijalnom je obliku u Ujedinjenom Kraljevstvu krajem prosinca 2007. godine objavio XL Recordings, a u SAD-u u siječnju 2008. godine TBD Records[107] te se našao na prvom mjestu ljestvica u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u.[108] Prodaja albuma u maloprodaji u SAD-u – nakon što je mjesecima bila legalno dostupna za besplatno preuzimanje – omogućila je Radioheadu najviši uspjeh na ljestvicama u toj državi od albuma Kid A. Postao je njegov peti album koji se našao na prvom mjestu britanskih ljestvica te je u godini dana bio prodan u više od tri milijuna primjeraka.[109] Album je dobio podršku kritičara zbog pristupačnijeg zvuka i intimnijih tekstova pjesama.[110] Bio je nominiran za nagradu Mercury[111] i osvojio je nagradu Grammy za najbolji album alternativne glazbe 2009. godine. Produkcijski je tim osvojio Grammy za najbolje pakiranje posebne ograničene inačice, a Radiohead je po treći put bio nominiran za Grammy za album godine. Uz tri ostale nominacije koje je skupina dobila, Godricheva produkcija i glazbeni za "House of Cards" isto su bili nominirani za nagradu.[112] Yorke i Jonny Greenwood izveli su pjesmu "15 Step" s University of Southern California Marching Bandom na dodjeli nagrada čiji je prijenos bio na televiziji.[113]
Radiohead je objavio nekolicinu singlova s In Rainbowsa: "Jigsaw Falling into Place" u siječnju 2008.[114] i "Nude", koja je debitirala na 37. mjestu ljestvice Billboard Hot 100 i postala prva Radioheadova pjesma koja se našla na toj ljestvici od "High and Drya" iz 1995. te njegov prvi hit koji se našao u top 40 u SAD-u od "Creepa".[28] U srpnju je objavio digitalno snimljeni videospot za "House of Cards".[115] "House of Cards", uz "Bodysnatchers", također je bila objavljena kao singl na radiju. U rujnu je skupina najavila četvrti singl, "Reckoner", i natjecanje u remiksanju slično onome koje je bilo organizirano za "Nude".[116] Radiohead je u travnju 2008. pokrenuo W.A.S.T.E. Central, društvenu mrežu za obožavatelje grupe.[117] U svibnju je VH1 prikazao In Rainbows – From the Basement, posebnu epizodu glazbene televizijske emisije From the Basement u kojoj je Radiohead odsvirao pjesme s In Rainbowsa. Bila je objavljena na iTunesu u lipnju.[118]
EMI je u lipnju 2008. godine objavio Radiohead: The Best Of, kompilaciju najvećih hitova skupine.[119] Nastala je u Radioheadovoj odsutnosti te sadrži samo pjesme koje su bile snimljene dok je skupina imala ugovor s EMI-jem. Yorke je kritizirao objavu te izjavio: "To je bila propuštena prilika jer, da smo mi bili iza toga i htjeli to napraviti, možda bi to bilo i dobro."[120] EMI je u kolovozu 2008. ponovno objavio "posebne inačice" prethodnog Radioheadovog rada kao dio svojeg serijala "From the Capitol Vaults".[121] Radiohead je od sredine 2008. do početka 2009. bio na turneji u Sjevernoj Americi, Europi, Japanu i Južnoj Americi kako bi podržao In Rainbows te je bio glavni izvođač na festivalima Reading and Leeds Festivals u kolovozu 2009.[103][122][123]
2009. – 2012.: Singlovi, sporedni projekti i The King of Limbs
Kako su krajem desetljeća društveni mediji počeli rasti, Radiohead je postepeno počeo biti sve manje prisutan u javnosti te nije nudio nikakve promotivne intervjue niti je odlazio na turneje kako bi podržao novoobjavljene uratke. Pitchfork je napisao da je u to vrijeme Radioheadova "popularnost počela sve više biti oslobođena tipičnih formalnosti promidžbe albuma, stavljajući ga na istu razinu na kojoj su se nalazili Beyoncé i Kanye West".[55] Radiohead je u svibnju 2009. započeo snimati novi album s Godrichem.[124] U kolovozu je objavio "Harry Patch (In Memory Of)", pjesmu posvećenu Harryju Patchu, posljednjem preživjelom britanskom vojniku koji se borio u Prvom svjetskom ratu, a sva je zarada bila donirana British Legionu.[125][126] Pjesma ne sadrži uobičajenu rock instrumentaciju, već Yorkeove vokale i aranžman za gudački orkestar koji je skladao Jonny Greenwood.[127] Kasnije je istog mjeseca još jedna nova pjesma, "These Are My Twisted Words", koja je sadržavala bubnjanje i sviranje gitara u stilu krautrocka,[128] bila neslužbeno objavljena preko torrenta, a vjerojatno ju je objavio sam Radiohead.[129][130] Sljedeći je tjedan bila objavljena u inačici za besplatno preuzimanje na Radioheadovoj stranici.[131] Komentatori su pretpostavili kako su navedene objave bile dio nove Radioheadove nepredvidljive strategije kojoj nisu bile potrebne tradicionalne marketinške kampanje.[132]
Te je godine Yorke osnovao grupu Atoms for Peace kako bi mogao svirati The Eraser uživo, a osnovao ju je s glazbenicima kao što su Godrich i Flea, basist Red Hot Chili Peppersa; skupina je 2010. godine održala osam koncerata u Sjevernoj Americi.[133] Radiohead je u siječnju 2010. održao svoj jedini cjeloviti koncert u Henry Fonda Theateru u Los Angelesu kako bi pripomogao Oxfamu. Ulaznice su se prodavale na aukciji te su uspjele zaraditi preko pola milijuna dolara za NGO-ovu pomoć unesrećenima u potresu na Haitiju.[134] Radiohead je u rujnu 2010. objavio bootleg svojeg nastupa u Pragu koji se održao 2009. godine kako bi se mogao koristiti u obožavateljskom koncertnom videozapisu Live in Praha.[135][136] U prosincu je obožavateljski videozapis Radioheadovog nastupa za dobrotvornu organizaciju Oxfam, Radiohead for Haiti, bio objavljen na YouTubeu i torrentima uz Radioheadovu podršku i "pay-what-you-want" poveznicu kako bi se moglo donirati Oxfam.[137] Videozapisi su bili opisani kao primjeri otvorenosti skupine prema obožavateljima i pozitivnog pogleda na nekomercijalnu internetsku distribuciju.[138][139] Yorke i Jonny Greenwood su u lipnju 2010. održali iznenadni koncert na glastonburyjskom festivalu, svirajući Radioheadove skladbe i pjesme s Erasera.[140] Selway je 30. kolovoza objavio svoj debitantski samostalni album, Familial.[141]
Radiohead je dovršio snimanje svojeg osmog albuma, The King of Limbs, u siječnju 2011. godine.[105] Nakon dugotrajnog snimanja i konvencionalnije rock instrumentacije na In Rainbowsu, Radiohead je snimio The King of Limbs pomoću sempliranja i loopanja svojih snimki uz turntablese'.[142][143][144] Radiohead je najavio album na Valentinovo i objavio ga 18. veljače 2011. u inačici za preuzimanje na svojoj web-stranici.[145] Inačice albuma na CD-u i gramofonskoj ploči pojavile su se u maloprodaji u ožujku, a posebna "novinska" inačica albuma bila je objavljena u svibnju.[146] The King of Limbs na Radioheadovoj je stranici bio prodan u oko 300,000 do 400,000 primjeraka;[147] maloprodajna inačica debitirala je na šestom mjestu američke ljestvice Billboard 200[148] i sedmom mjestu britanske ljestvice albuma.[149] Bio je nominiran u pet kategorija na 54. dodjeli nagrada Grammy.[150] Dvije pjesme koje se nisu pojavile na The King of Limbsu, "Supercollider" i "The Butcher", bile su objavljene 16. travnja 2011. kao singl s dvostrukom A-stranom na dan prodavaonica albuma.[151] Kompilacija remikseva pjesama s The King of Limbsa koje su izradili različiti glazbenici, TKOL RMX 1234567, bila je objavljena u rujnu 2011 godine.[152]
Kako bi izveo ritmički složen materijal s The King of Limbs uživo, Radioheadu se priključio drugi bubnjar, Clive Deamer, koji je radio s Portisheadom i Get the Blessingom.[153] S Deamerom Radiohead je snimio videozapis The King of Limbs: Live from the Basement, koji je bio objavljen na internetu u kolovozu 2011.[154] Prikazivali su ga i međunarodni BBC-jevi kanali te je bio objavljen na DVD-u i Blu-rayu u siječnju 2012. godine.[155] Tijekom izvedbe skupina je odsvirala dvije nove pjesme, "The Daily Mail" i "Staircase", koje su 19. prosinca 2011. bile objavljene na internetu kao singl s dvostrukom A-stranom.[156] Deamer se pridružio Radioheadu na naknadnim turnejama.[153][157] Radiohead je 24. lipnja održao iznenadni koncert na pozornici Park na glastonburyjskom festivalu iz 2011. godine, prvi put svirajući pjesme s The King of Limbsa.[158] U rujnu je održao dva koncerta u Roseland Ballroomu u New York Cityju[159] te se pojavio u američkim televizijskim emisijama među kojima su i jednosatna posebna epizoda The Colbert Reporta[160] te premijerna epizoda nove sezone Saturday Night Livea.[161] U veljači 2012. započeo je svoju prvu produženu sjevernoameričku turneju u četiri godine, nastupajući u SAD-u, Kanadi i Meksiku.[162] Na turneji je snimio materijal u studiju Third Man Records Jacka Whitea,[163] ali je kasnije odbacio snimke.[164]
Dana 16. lipnja 2012., sat vremena prije nego što su se vrata trebala otvoriti u torontskom Downsview Parku za posljednji koncert Radioheadove sjevernoameričke turneje, urušio se krov privremene pozornice, ubio tehničara bubnjeva Scotta Johnsona i ozlijedio tri Radioheadova roadieja.[165] Nakon što je ponovno odredio datume koncerata na turneji Radiohead je odao počast Johnsonu na svojem sljedećem koncertu u Nîmesu, Francuskoj, koji se održao u srpnju.[166] Live Nation Canada Inc, dvije druge organizacije i inženjer bili su optuženi za 13 prekršaja po ontarijskom zakonu o zdravlju i sigurnosti u lipnju 2013. godine.[167][168] U rujnu 2017. godine, nakon nekoliko odgoda, slučaj je bio odbačen zbog Jordanovog rješenja, koje određuje stroga pravila o trajanju suđenja.[167] Radiohead je objavio izjavu u kojoj je osudio odluku.[169]
2012. – 2014.: Pauza u radu, dodatni samostalni rad i pristupanje XL-u
U rujnu 2012. godine Universal Music Group kupio je EMI, Radioheadovu diskografsku kuću do 2003. godine. Europska komisija odobrila je čin pod uvjetom da se Universal Music liši moći nad EMI-jevom diskografskom kućom Parlophone, koja je kontrolirala Radioheadove albume snimljene dok je grupa imala ugovor s EMI-jem.[170] Warner Music Group kupio je Parlophone i Radioheadove ranije albume u veljači 2013. godine.[171] Kao uvjet kupnje WMG se dogovorio s Merlin Networkom i trgovinskom grupom Impala da se liši moći nad 30% Parlophoneovih kataloga i da ih nezavisnim diskografskim kućama uz pristanak glazbenika.[172] Radiohead je u listopadu 2015. godine tužio Parlophone za odbitke koji su nastali preuzimanjem albuma skupine.[173] Kao rezultat nagodbe s Impalom, WMG je u travnju 2016. prenio Radioheadove prethodne uratke XL Recordingsu, koji je objavio materijalne inačice In Rainbowsa, The King of Limbsa i većinu Yorkeovog samostalnog materijala.[172] Radiohead: The Best Of i "posebne inačice" Radioheadovih albuma, koje je EMI 2008. godine objavio bez Radioheadovog dopuštenja, bili su maknuti sa streaming platformi.[172][174] XL je u svibnju 2016. ponovno objavio Radioheadove prethodne albume na gramofonskoj ploči.[175]
Nakon turneje King of Limbs, tijekom koje je Radiohead izveo nekoliko novih pjesama,[176] sastav je ponovo pauzirao svoj rad i članovi su počeli raditi na sporednim projektima. Yorkeova i Godricheva skupina Atoms for Peace u veljači je 2013. objavio studijski album Amok.[177] Par se te godine pojavio na raznim naslovnicama jer je kritizirao Spotify, besplatnu glazbenu streaming stranicu; Yorke je izjavio da Spotify pomaže samo velikim diskografskim kućama s velikim brojem albuma te je potaknuo izvođače da radije uspostave svoje vlastite "direktne veze" s publikom.[178][179] Radiohead je u veljači 2014. objavio aplikaciju Polyfauna za pametne mobitele, rezultat suradnje s britanskim studijem digitalne umjetnosti Universal Everything; aplikacija se služila glazbom i slikama s albuma The King of Limbs.[180]
Yorke i Selway poimence su objavili svoje druge samostalne albume, Tomorrow's Modern Boxes i Weatherhouse, u rujnu i listopadu 2014. godine,[181][182] a Jonny Greenwood po treći je put skladao filmsku glazbu za film Paula Thomasa Andersona, ovaj put za film Skrivena mana; sadrži novu inačicu neobjavljene Radioheadove pjesme, "Spooks", koju su izveli Greenwood i članovi Supergrassa.[183] Yorke je 2015. godine skladao glazbeno djelo Subterranea za The Panic Office, izložbu Radioheadovih ilustracija u Sydneyju, Australiji.[184] Iste je godine bio objavljen Junun, album na kojem su surađivali Greenwood, Godrich, izraelski skladatelj Shye Ben Tzur i indijski glazbenici,[185] koji je popratio istoimeni dokumentarni film koji je režirao Anderson.[186]
2014. – danas: A Moon Shaped Pool i OKNOTOK 1997 2017
Radiohead je započeo raditi na devetom studijskom albumu u rujnu 2014. godine, ponovo uz Godricha na mjestu producenta.[187] Nastavio je s radom 2015. godine u studiju La Fabrique u blizini Saint-Rémy-de-Provencea, Francuskoj.[188] Sesije je narušila smrt Godricheva oca[189] i Yorkeov rastanak od supruge Rachel Owen, koja je umrla od raka nekoliko mjeseci nakon dovršetka albuma.[190] Na Božić 2015. Radiohead je na SoundCloudu, stranici za streamanje glazbe, objavio novu pjesmu, "Spectre";[191] bila je naručena za film Jamesa Bonda iz 2015., Spectre, ali su ju producenti odbacili jer je bila "premračna".[189][192]
Radiohead je 1. svibnja 2016. izbrisao sav sadržaj na svojoj web-stranici i profilima na društvenim mrežama te ga zamijenio praznim slikama.[193] Dva je dana kasnije objavio "Burn the Witch", glavni singl s njegovog nadolazećeg albuma koji je popratio glazbeni spot animiran stop-animacijom.[194] Nakon njega bila je objavljena pjesma "Daydreaming", a njezin je glazbeni spot režirao Paul Thomas Anderson.[195] Radioheadov deveti studijski album, A Moon Shaped Pool, bio je objavljen 8. svibnja 2016. na njegovoj web-stranici i internetskim glazbenim trgovinama, dok je materijalne inačice 17. lipnja objavio XL Recordings.[195] Sadrži nekoliko pjesama koje su bile pisane nekoliko godina ranije, uključujući "True Love Waits",[196] na kojoj su bili prisutni gudači, zborski vokali i dodatne udaraljke kojima se koristio Deamer.[197] Album je na Spotifyu bio objavljen tek šest tjedana kasnije;[198] In Rainbows, jedini preostali Radioheadov album koji prethodno nije bio na Spotifyu, na njemu se pojavio 10. lipnja.[199]
A Moon Shaped Pool bio je šesti Radioheadov album koji se našao na prvom mjestu ljestvica u Ujedinjenom Kraljevstvu[200] te se našao na trećem mjestu u SAD-u.[201] Bio je peti Radioheadov album koji je bio nominiran za nagradu Mercury Prize, čineći Radiohead grupom koja je najviše puta bila u užem izboru u povijesti nagrade[202] te je bio nominiran za nagradu Grammy za najbolji album alternativne glazbe i najbolju rock pjesmu (za "Burn the Witch") na 59. dodjeli nagrada Grammy.[203] Pojavio se na popisima najboljih albuma godine u nekolicini časopisa.[204][205][206][207][208]
Radiohead je 2016., 2017. i 2018. bio na turneji u Europi, Japanu te Sjevernoj i Južnoj Americi kako bi podržao A Moon Shaped Pool,[157][209][210] a pojavio se i kao glavni izvođač na festivalu Coachella i glastonburyjskom festivalu.[56] Tijekom turneje sastav je 19. srpnja 2017. održao koncert u Tel Avivu, zanemarujući kampanju BDS za međunarodni kulturni bojkot Izraela. Nastup su kritizirali umjetnici poput glazbenika Rogera Watersa i redatelja Kena Loacha, a peticiju koja bi natjerala Radiohead da otkaže nastup potpisalo je više od pedeset poznatih osoba.[211] Yorke je izjavio: "Sviranje u državi nije isto što i podržavanje vlade. Glazba, umjetnost i akademska zajednica trebale bi prelaziti granice, a ne graditi ih, biti o otvorenim umovima, a ne zatvorenim, o dijeljenoj ljudskosti, dijalogu i slobodi izražavanja."[212]
Radiohead je u lipnju 2017. najavio reizdanje OK Computera za njegovu dvadesetu godišnjicu pod imenom OKNOTOK 1997 2017, koje je sadržavalo remasteriranu inačicu albuma, B-strane i tri prethodno neobjavljene pjesme: "I Promise", "Man of War" i "Lift".[213] Radiohead je podržao reizdanje glazbenim spotovima za tri nove skladbe.[214][215][216] OKNOTOK je debitirao na drugom mjestu britanske ljestvice albuma,[217] taj je položaj pojačao Radioheadov nastup u Glastonburyju koji se prenosio na televiziji taj tjedan[218] te se našao na 23. mjestu američke ljestvice Billboard 200.[219]
Yorke i Jonny Greenwood 20. su kolovoza 2017. održali humanitarni koncert u Marki, Italiji, nakon potresa u središnjoj Italiji koji se dogodio taj mjesec.[220] U rujnu je premijerno prikazan Blue Planet II, dokumentarni serijal o prirodi, na kojem je skladatelj Hans Zimmer izradio novu inačicu skladbe "Bloom" s The King of Limbsa.[221] U listopadu je Radiohead bio nominiran za uvrštavanje u Rock and Roll Hall of Fame u svojoj prvoj godini kvalifikacije.[222] Isti je mjesec Selway objavio svoj treći samostalni uradak, filmsku glazbu za film Let Me Go.[223] Jonny Greenwood je 2018. godine skladao filmsku glazbu za svoj drugi film s Lynne Ramsay, You Were Never Really Here,[224] te je bio nominiran za Oscar za najbolju originalnu glazbu za svoju petu suradnju s Andersonom, Fantomska nit.[225] Yorke će u listopadu 2018. objaviti svoju prvu filmsku glazbu, za film Suspiria.[226]
Stil i skladanje pjesama
Među Radioheadovim najranijim utjecajima su Queen, Pink Floyd i Elvis Costello, post-punk grupe poput Joy Divisiona, Siouxsie and the Bansheesa i Magazinea, a posebno alternativne rock skupine kao što su U2, R.E.M., Pixies, the Smiths i Sonic Youth.[11][18][32][227]
Sredinom 1990-ih Radiohead se počeo koristiti snimateljskim metodama hip hopa, nadahnut radom sempliranja DJ Shadowa,[11] te se počeo zanimati za računalno proizvođenje zvukova.[228] Među drugim se utjecajima nalazi džez Milesa Davisa,[229] Charlesa Mingusa[229] i Alice Coltrane,[230] filmska glazba Ennieja Morriconea, rock sastavi iz 1960-ih kao što su the Beatles i the Beach Boys te produkcijska tehnika "Zvučnog zida" Phila Spectora.[11][40]
Elektronička glazba na albumima Kid A i Amnesiac bila je nadahnuta Yorkeovom ljubavlju prema elektroničkoj glazbi koju su oprimjerili umjetnici diskografske kuće Warp Records kao što je Aphex Twin;[231] Yorke je 2013. izjavio da je Aphex Twin na njega imao najveći utjecaj.[232] Album također semplira ranu računalnu glazbu.[26] Džez Charlesa Mingusa,[233] Alice Coltrane[230] i Milesa Davisa te krautrock sastavi poput Cana i Neu!-a bili su drugi veliki utjecaji u to vrijeme.[234] Zanimanje Jonnyja Greenwooda za klasičnu glazbu iz 20. stoljeća također je igralo ulogu te je utjecaj skladatelja Krzysztofa Pendereckog[40] i Oliviera Messiaena bio vidljiv; od snimanja Kid A-a Greenwood svirao je ondes Martenot, rani elektronički instrument koji je Messiaen popularizirao.[18]
Tijekom snimanja In Rainbowsa Radiohead je komentirao da su mu utjecaji bili glazbenici rock, elektroničke, hip hop i eksperimentalne glazbe te je među njima nabrojio Björk, M.I.A-u, Liars, Modeselektor i Spank Rock.[235][236] Yorke je 2011. negirao da je Radiohead namjerno išao mijenjati glazbene stilove ili stvarati "eksperimentalnu glazbu", izjavivši da sastav "stalno upija glazbu" i da raznoliki glazbenici uvijek utječu na njegov rad.[237] Bubnjar Clive Deamer, koji od 2011. snima i svira s Radioheadom, izjavio je da se Radiohead ne vidi kao rock sastav i da njegova metodologija ima više sličnosti s džezom: “Namjerno pokušava izbjeći klišejizirane i standardne oblike kako bi pjesma bila bolja ... Rock grupe to ne čine. To je sličnije džezističkom mentalitetu."[238]
Yorke je glavni Radioheadov skladatelj i tekstopisac; pjesme uglavnom započinju Yorkeovom skicom koju Jonny Greenwood harmonijski razvije prije nego što ostatak sastava razvije svoje dijelove.[50] Aranžman je grupni čin, svi članovi skupine imaju svoju ulogu u procesu;[62] sve pjesme pripisuju se "Radioheadu". Grupa često isprobava nekoliko pristupa pjesmi; primjerice, "Nude" je prvi put bila odsvirana tijekom 1990-ih, ali nije bila objavljena sve do 2007. u radikalno drugačijem aranžmanu.[239] Također, sastavu je bilo potrebno više od dva desetljeća da se dogovori oko aranžmana za "True Love Waits", koja je bila objavljena 2016. godine.[240] Jonny Greenwood je 2017. rekao da vidi Radiohead "samo kao vrstu aranžmana za oblikovanje pjesama koji se koristi bilo kakvom tehnologijom koja pridonosi pjesmi. A ta tehnologija može biti violončelo ili može biti laptop. Kad se na ispravan način sve to sagleda, sve je to vrsta strojeva."[190]
Sesije za Kid A i Amnesiac donijele su promjenu u Radioheadovoj glazbi i metodama rada.[62][241] Od njegove promjene iz uobičajene instrumentacije rock glazbe prema naglasku na elektroničkom zvuku članovi su postali fleksibilni i danas često izmjenjuju glazbala ovisno o potrebama određene pjesme.[62] Na Kid A-u i Amnesiacu Yorke je svirao klavijature i bas-gitaru, Jonny Greenwood često je svirao ondes Martenot, basist Colin Greenwood radio je na sempliranju, a O'Brien i Selway okrenuli su se bubnjarskim strojevima i digitalnoj manipulaciji, nalazeći načine na koje svoje glavne instrumente – poimence gitaru i udaraljke – mogu uvrstiti u novi zvuk.[62] Opuštene sesije za Hail to the Thief iz 2003. godine dovele su do drugačije dinamike te je Yorke priznao da je njegova moć u grupi bila "u potpunoj neravnoteži" i da bi "podčinio moć svih drugih na bilo koji način. Ali ... demokracijski, sad je puno zdravije."[242]
Suradnici
Producent Nigel Godrich postao je popularan zbog svoje suradnje s Radioheadom, radeći kao inženjer zvuka na The Bendsu i kao producent skupine na svakom albumu od tada.[243] Neslužbeno je nazvan "šestim članom" skupine, kao što je George Martin bio nazvan "Petim Beatleom".[243] Godrich je 2016. o suradnji rekao: "Ne postoji grupa s kojom sam toliko mnogo godina radio kao što je Radiohead. To je vrlo duboka veza. The Beatlesi su mogli imati samo jednog Georgea Martina; nisu mogli promijeniti producenta usred svoje karijere. Sav taj rad, povjerenje i znanje o svakome bilo bi bačeno u vjetar i trebali bi početi iznova."[244]
Likovni umjetnik Stanley Donwood upoznao je Yorkea kad su obojica bili studenti umjetnosti te je s Yorkeom zaslužan za sve Radioheadove naslovnice albuma i ilustracije od 1994. godine.[20] Donwood radi u studiju sa skupinom dok ona snima, dopuštajući da glazba utječe na ilustracije.[245] On i Yorke 2002. godine su osvojili Grammy za najbolji omot albuma za posebnu inačicu Amnesiaca koja je bila objavljena u inačici knjige iz knjižnice.[20]
Dilly Gent naručivao je sve Radioheadove glazbene spotove od OK Computera, radeći sa sastavom kako bi pronašao redatelje.[246] Andi Watson zaslužan je za svjetla i ukrase na pozornici od Radioheadovog osnutka, dizajnira vizualni dio koncerata kao što je "LED šuma" koja ne emitira stakleničke plinove u vrijeme turneje In Rainbows.[247] Tehničar Peter "Plank" Clements radi s Radioheadom još od vremena prije The Bendsa, rukovodi postavom njegovih glazbala za snimanja u studiju i koncertne nastupe.[11] Bubnjar Clive Deamer bio je izabran 2011. godine kako bi pomogao izvesti složene ritme na albumu The King of Limbs te nastupa i snima s Radioheadom do dan danas.[153][157][197]
Članovi sastava
- Thom Yorke – vokali, gitara, klavir, klavijature
- Jonny Greenwood – gitara, klavijature, programiranje, ondes Martenot, analogni sintesajzer, orkestralni aranžman
- Colin Greenwood – bas-gitara
- Ed O'Brien – gitara, efekti, prateći vokali
- Philip Selway – bubnjevi, udaraljke
Dodatni koncertni članovi
- Clive Deamer – bubnjevi, udaraljke (2011.–danas)
Diskografija
- Studijski albumi
- Pablo Honey (1993.)
- The Bends (1995.)
- OK Computer (1997.)
- Kid A (2000.)
- Amnesiac (2001.)
- Hail to the Thief (2003.)
- In Rainbows (2007.)
- The King of Limbs (2011.)
- A Moon Shaped Pool (2016.)
Izvori
- ↑ (engl.) Erlewine, Stephen Thomas. "OK Computer" Allmusic. Pristupljeno 31. siječnja 2012.
- ↑ (engl.) {{
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},|Citiranje web},
]]}},
- if:
]]}},
{{
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
(engl.) {{
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
"Q Readers All Time Top 100 Albums". Q (137). veljača 1998.
{{
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist.
Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist.
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
Menta, Richard (28. listopada 2000.). "Did Napster Take Radiohead's New Album to Number 1?". MP3 Newswire
Oldham, James (24. lipnja 2000.). "Radiohead — Their Stupendous Return". NME
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
Cohen, Jonathan (9. siječnja 2008.). "Radiohead Nudges Blige From Atop Album Chart". Billboard. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2008.. http://www.billboard.com/articles/news/1046867/radiohead-nudges-blige-from-atop-album-chart Pristupljeno 9. siječnja 2008.
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},