Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kalijev kobaltinitrit: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)
 
Redak 32: Redak 32:
'''Kalijev kobaltinitrit''', poznat i kao '''kobaltna žuta''' ili '''kobaltovo žutilo''', [[IUPAC]] naziva kalijev heksanitritokobaltat(III), [[sol]] je [[kemijska formula|kemijske formule]] K<sub>3</sub>[Co(NO<sub>2</sub>)<sub>6]</sub>. To je žuta [[krutina]] koja je slabo topljiva u vodi. [[Kemijski spoj]] se koristi kao žuti [[pigment]].
'''Kalijev kobaltinitrit''', poznat i kao '''kobaltna žuta''' ili '''kobaltovo žutilo''', [[IUPAC]] naziva kalijev heksanitritokobaltat(III), [[sol]] je [[kemijska formula|kemijske formule]] K<sub>3</sub>[Co(NO<sub>2</sub>)<sub>6]</sub>. To je žuta [[krutina]] koja je slabo topljiva u vodi. [[Kemijski spoj]] se koristi kao žuti [[pigment]].


Sol sadrži [[kalij]]eve [[kation]]e i triionski koordinacijski kompleks. U [[anion]]u je [[kobalt]] vezan sa 6 nitrito [[ligand]]a, cjelokupni kompleks koji ima oktaedralnu molekularnu geometriju. Stanje oksidacije kobalta je 3<sup>+</sup>. Njegova konfiguracija d6 s malim okretajem daje [[kinematika|kinetičku]] stabilnost i [[dijamagnetizam]]. Spoj se priprema kombiniranjem soli kobalta(II) i nitrita u prisutnosti [[kisik]]a. Odgovarajući [[natrij]]ev kobaltinitrit je znatno topljiviji u vodi. <ref>{{cite book|author=O. Glemser|chapter=Sodium Hexanitritocobaltate (III)|title=Handbook of Preparative Inorganic Chemistry, 2nd Ed. |editor=G. Brauer|publisher=Academic Press|year=1963|place=NY,NY|volume=1|pages=1541}}</ref>
Sol sadrži [[kalij]]eve [[kation]]e i triionski koordinacijski kompleks. U [[anion]]u je [[kobalt]] vezan sa 6 nitrito [[ligand]]a, cjelokupni kompleks koji ima oktaedralnu molekularnu geometriju. Stanje oksidacije kobalta je 3<sup>+</sup>. Njegova konfiguracija d6 s malim okretajem daje [[kinematika|kinetičku]] stabilnost i [[dijamagnetizam]]. Spoj se priprema kombiniranjem soli kobalta(II) i nitrita u prisutnosti [[kisik]]a. Odgovarajući [[natrij]]ev kobaltinitrit je znatno topljiviji u vodi. <ref>{{Citiranje knjige|author=O. Glemser|chapter=Sodium Hexanitritocobaltate (III)|title=Handbook of Preparative Inorganic Chemistry, 2nd Ed. |editor=G. Brauer|publisher=Academic Press|year=1963|place=NY,NY|volume=1|pages=1541}}</ref>


Spoj je prvi put opisao 1848. Nikolaus Wolfgang Fischer u [[Breslau]]u, <ref>{{cite journal | doi =  10.1002/andp.18491500512 | title =  Ueber die salpetrichtsauren Salze | year =  1848 | last1 =  Fischer | first1 =  N. W. | journal =  Annalen der Physik und Chemie | volume =  150 | issue =  5 | pages =  115–125|bibcode = 1848AnP...150..115F | url = https://zenodo.org/record/1423620 }}</ref> i koristio se kao žuti pigment nazvan [[aureolin]]. <ref name="Gates">{{cite journal | jstor = 1506479 | pages = 201–206 | last1 = Gates | first1 = G. | title = A Note on the Artists' Pigment Aureolin | volume = 40 | issue = 3 | journal = Studies in Conservation | year = 1995 | doi = 10.2307/1506479}}</ref><ref name="Getts">{{cite book | url = https://books.google.com/books?id=bdQVgKWl3f4C&pg=PA109 | title = Painting materials: A short encyclopaedia | isbn = 978-0-486-21597-6 | author1 = Gettens, Rutherford John | author2 = Stout, George Leslie | year = 1966 | pages =109–110}}</ref>
Spoj je prvi put opisao 1848. Nikolaus Wolfgang Fischer u [[Breslau]]u, <ref>{{cite journal | doi =  10.1002/andp.18491500512 | title =  Ueber die salpetrichtsauren Salze | year =  1848 | last1 =  Fischer | first1 =  N. W. | journal =  Annalen der Physik und Chemie | volume =  150 | issue =  5 | pages =  115–125|bibcode = 1848AnP...150..115F | url = https://zenodo.org/record/1423620 }}</ref> i koristio se kao žuti pigment nazvan [[aureolin]]. <ref name="Gates">{{cite journal | jstor = 1506479 | pages = 201–206 | last1 = Gates | first1 = G. | title = A Note on the Artists' Pigment Aureolin | volume = 40 | issue = 3 | journal = Studies in Conservation | year = 1995 | doi = 10.2307/1506479}}</ref><ref name="Getts">{{Citiranje knjige | url = https://books.google.com/books?id=bdQVgKWl3f4C&pg=PA109 | title = Painting materials: A short encyclopaedia | isbn = 978-0-486-21597-6 | author1 = Gettens, Rutherford John | author2 = Stout, George Leslie | year = 1966 | pages =109–110}}</ref>


== Kobaltna žuta ili kobaltovo žutilo ==
== Kobaltna žuta ili kobaltovo žutilo ==

Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 14:31

Lua error in Modul:Kemijski_identifikatori at line 3: attempt to index field 'wikibase' (a nil value).
Kalijev kobaltinitrit
Lua error in package.lua at line 80: module 'Module:i18n' not found.
Kemijska struktura kalijevog kobaltinitrita
Kemijska struktura kalijevog kobaltinitrita

IUPAC nomenklatura Kalijev heksanitritokobaltat(III)
Ostala imena Kobaltna žuta
Kobaltovo žutilo
Identifikacijski brojevi
Osnovna svojstva
Molarna masa 452,26 g·mol−1 (bezvodni)
479.284 g·mol−1 (vodeni)
Izgled Žuti kubični kristali (vodeni)
Gustoća

2,6 g·cm−3 (vodeni)

Topljivost u vodi

Slabo topiv u vodi
3 g/100 mL (100 °C) u vodi (vodeni)
Reagira s kiselinama, netopivim u etanolu (vodeni)

Struktura
Sigurnosne upute
 
 
 
 
Znakovi opasnosti
Nepoznati znak opasnosti
nepoznat znak opasnosti
SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Kalijev kobaltinitrit, poznat i kao kobaltna žuta ili kobaltovo žutilo, IUPAC naziva kalijev heksanitritokobaltat(III), sol je kemijske formule K3[Co(NO2)6]. To je žuta krutina koja je slabo topljiva u vodi. Kemijski spoj se koristi kao žuti pigment.

Sol sadrži kalijeve katione i triionski koordinacijski kompleks. U anionu je kobalt vezan sa 6 nitrito liganda, cjelokupni kompleks koji ima oktaedralnu molekularnu geometriju. Stanje oksidacije kobalta je 3+. Njegova konfiguracija d6 s malim okretajem daje kinetičku stabilnost i dijamagnetizam. Spoj se priprema kombiniranjem soli kobalta(II) i nitrita u prisutnosti kisika. Odgovarajući natrijev kobaltinitrit je znatno topljiviji u vodi. [1]

Spoj je prvi put opisao 1848. Nikolaus Wolfgang Fischer u Breslauu, [2] i koristio se kao žuti pigment nazvan aureolin. [3][4]

Kobaltna žuta ili kobaltovo žutilo

Podrobniji članak o temi: Pigment
Aureolin, C.I. žuti pigment 40.

Kobaltna žuta je kemijska boja zlatno žutog tona. Izrazito je prozirna. Češće se koristi u pripremi akvarela nego uljanih boja. Ne ubraja se u pigmente za freske. Boja je veoma skupa. [5]

Izvori

  1. O. Glemser (1963). "Sodium Hexanitritocobaltate (III)". Unutar G. Brauer. Handbook of Preparative Inorganic Chemistry, 2nd Ed.. 1. NY,NY: Academic Press. str. 1541 
  2. Fischer, N. W. (1848). "Ueber die salpetrichtsauren Salze". Annalen der Physik und Chemie 150 (5): 115–125. Bibcode 1848AnP...150..115F. doi:10.1002/andp.18491500512. https://zenodo.org/record/1423620 
  3. Gates, G. (1995). "A Note on the Artists' Pigment Aureolin". Studies in Conservation 40 (3): 201–206. doi:10.2307/1506479. JSTOR 1506479 
  4. Gettens, Rutherford John; Stout, George Leslie (1966). Painting materials: A short encyclopaedia. str. 109–110. ISBN 978-0-486-21597-6. https://books.google.com/books?id=bdQVgKWl3f4C&pg=PA109 
  5. "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [1], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.