Kalijev kobaltinitrit: razlika između inačica

VizualnoWikitekst

Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 14:31

Lua error in Modul:Kemijski_identifikatori at line 3: attempt to index field 'wikibase' (a nil value).

Kalijev kobaltinitrit
Lua error in package.lua at line 80: module 'Module:i18n' not found.

Kemijska struktura kalijevog kobaltinitrita

IUPAC nomenklatura

Kalijev heksanitritokobaltat(III)

Ostala imena

Kobaltna žuta
Kobaltovo žutilo

Identifikacijski brojevi

Osnovna svojstva

Molarna masa

452,26 g·mol⁻¹ (bezvodni)
479.284 g·mol⁻¹ (vodeni)

Izgled

Žuti kubični kristali (vodeni)

Gustoća

2,6 g·cm⁻³ (vodeni)

Topljivost u vodi

Slabo topiv u vodi
3 g/100 mL (100 °C) u vodi (vodeni)
Reagira s kiselinama, netopivim u etanolu (vodeni)

Struktura

Sigurnosne upute

Znakovi opasnosti

nepoznat znak opasnosti

SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.

Portal:Kemija

Kalijev kobaltinitrit, poznat i kao kobaltna žuta ili kobaltovo žutilo, IUPAC naziva kalijev heksanitritokobaltat(III), sol je kemijske formule K₃[Co(NO₂)_6]. To je žuta krutina koja je slabo topljiva u vodi. Kemijski spoj se koristi kao žuti pigment.

Sol sadrži kalijeve katione i triionski koordinacijski kompleks. U anionu je kobalt vezan sa 6 nitrito liganda, cjelokupni kompleks koji ima oktaedralnu molekularnu geometriju. Stanje oksidacije kobalta je 3⁺. Njegova konfiguracija d6 s malim okretajem daje kinetičku stabilnost i dijamagnetizam. Spoj se priprema kombiniranjem soli kobalta(II) i nitrita u prisutnosti kisika. Odgovarajući natrijev kobaltinitrit je znatno topljiviji u vodi. ^[1]

Spoj je prvi put opisao 1848. Nikolaus Wolfgang Fischer u Breslauu, ^[2] i koristio se kao žuti pigment nazvan aureolin. ^[3]^[4]

Kobaltna žuta ili kobaltovo žutilo

Podrobniji članak o temi: Pigment

Kobaltna žuta je kemijska boja zlatno žutog tona. Izrazito je prozirna. Češće se koristi u pripremi akvarela nego uljanih boja. Ne ubraja se u pigmente za freske. Boja je veoma skupa. ^[5]

Izvori

↑ O. Glemser (1963). "Sodium Hexanitritocobaltate (III)". Unutar G. Brauer. Handbook of Preparative Inorganic Chemistry, 2nd Ed.. 1. NY,NY: Academic Press. str. 1541
↑ Fischer, N. W. (1848). "Ueber die salpetrichtsauren Salze". Annalen der Physik und Chemie 150 (5): 115–125. Bibcode 1848AnP...150..115F. doi:10.1002/andp.18491500512. https://zenodo.org/record/1423620
↑ Gates, G. (1995). "A Note on the Artists' Pigment Aureolin". Studies in Conservation 40 (3): 201–206. doi:10.2307/1506479. JSTOR 1506479
↑ Gettens, Rutherford John; Stout, George Leslie (1966). Painting materials: A short encyclopaedia. str. 109–110. ISBN 978-0-486-21597-6. https://books.google.com/books?id=bdQVgKWl3f4C&pg=PA109
↑ "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [1], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.

[1] O. Glemser (1963). "Sodium Hexanitritocobaltate (III)". Unutar G. Brauer. Handbook of Preparative Inorganic Chemistry, 2nd Ed.. 1. NY,NY: Academic Press. str. 1541

[2] Fischer, N. W. (1848). "Ueber die salpetrichtsauren Salze". Annalen der Physik und Chemie 150 (5): 115–125. Bibcode 1848AnP...150..115F. doi:10.1002/andp.18491500512. https://zenodo.org/record/1423620

[Gates-3] Gates, G. (1995). "A Note on the Artists' Pigment Aureolin". Studies in Conservation 40 (3): 201–206. doi:10.2307/1506479. JSTOR 1506479

[Getts-4] Gettens, Rutherford John; Stout, George Leslie (1966). Painting materials: A short encyclopaedia. str. 109–110. ISBN 978-0-486-21597-6. https://books.google.com/books?id=bdQVgKWl3f4C&pg=PA109

[5] "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [1], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

@@ Redak 32: / Redak 32: @@
 '''Kalijev kobaltinitrit''', poznat i kao '''kobaltna žuta''' ili '''kobaltovo žutilo''', [[IUPAC]] naziva kalijev heksanitritokobaltat(III), [[sol]] je [[kemijska formula|kemijske formule]] K<sub>3</sub>[Co(NO<sub>2</sub>)<sub>6]</sub>. To je žuta [[krutina]] koja je slabo topljiva u vodi. [[Kemijski spoj]] se koristi kao žuti [[pigment]].
-Sol sadrži [[kalij]]eve [[kation]]e i triionski koordinacijski kompleks. U [[anion]]u je [[kobalt]] vezan sa 6 nitrito [[ligand]]a, cjelokupni kompleks koji ima oktaedralnu molekularnu geometriju. Stanje oksidacije kobalta je 3<sup>+</sup>. Njegova konfiguracija d6 s malim okretajem daje [[kinematika|kinetičku]] stabilnost i [[dijamagnetizam]]. Spoj se priprema kombiniranjem soli kobalta(II) i nitrita u prisutnosti [[kisik]]a. Odgovarajući [[natrij]]ev kobaltinitrit je znatno topljiviji u vodi. <ref>{{cite book|author=O. Glemser|chapter=Sodium Hexanitritocobaltate (III)|title=Handbook of Preparative Inorganic Chemistry, 2nd Ed. |editor=G. Brauer|publisher=Academic Press|year=1963|place=NY,NY|volume=1|pages=1541}}</ref>
+Sol sadrži [[kalij]]eve [[kation]]e i triionski koordinacijski kompleks. U [[anion]]u je [[kobalt]] vezan sa 6 nitrito [[ligand]]a, cjelokupni kompleks koji ima oktaedralnu molekularnu geometriju. Stanje oksidacije kobalta je 3<sup>+</sup>. Njegova konfiguracija d6 s malim okretajem daje [[kinematika|kinetičku]] stabilnost i [[dijamagnetizam]]. Spoj se priprema kombiniranjem soli kobalta(II) i nitrita u prisutnosti [[kisik]]a. Odgovarajući [[natrij]]ev kobaltinitrit je znatno topljiviji u vodi. <ref>{{Citiranje knjige|author=O. Glemser|chapter=Sodium Hexanitritocobaltate (III)|title=Handbook of Preparative Inorganic Chemistry, 2nd Ed. |editor=G. Brauer|publisher=Academic Press|year=1963|place=NY,NY|volume=1|pages=1541}}</ref>
-Spoj je prvi put opisao 1848. Nikolaus Wolfgang Fischer u [[Breslau]]u, <ref>{{cite journal | doi =  10.1002/andp.18491500512 | title =  Ueber die salpetrichtsauren Salze | year =  1848 | last1 =  Fischer | first1 =  N. W. | journal =  Annalen der Physik und Chemie | volume =  150 | issue =  5 | pages =  115–125|bibcode = 1848AnP...150..115F | url = https://zenodo.org/record/1423620 }}</ref> i koristio se kao žuti pigment nazvan [[aureolin]]. <ref name="Gates">{{cite journal | jstor = 1506479 | pages = 201–206 | last1 = Gates | first1 = G. | title = A Note on the Artists' Pigment Aureolin | volume = 40 | issue = 3 | journal = Studies in Conservation | year = 1995 | doi = 10.2307/1506479}}</ref><ref name="Getts">{{cite book | url = https://books.google.com/books?id=bdQVgKWl3f4C&pg=PA109 | title = Painting materials: A short encyclopaedia | isbn = 978-0-486-21597-6 | author1 = Gettens, Rutherford John | author2 = Stout, George Leslie | year = 1966 | pages =109–110}}</ref>
+Spoj je prvi put opisao 1848. Nikolaus Wolfgang Fischer u [[Breslau]]u, <ref>{{cite journal | doi =  10.1002/andp.18491500512 | title =  Ueber die salpetrichtsauren Salze | year =  1848 | last1 =  Fischer | first1 =  N. W. | journal =  Annalen der Physik und Chemie | volume =  150 | issue =  5 | pages =  115–125|bibcode = 1848AnP...150..115F | url = https://zenodo.org/record/1423620 }}</ref> i koristio se kao žuti pigment nazvan [[aureolin]]. <ref name="Gates">{{cite journal | jstor = 1506479 | pages = 201–206 | last1 = Gates | first1 = G. | title = A Note on the Artists' Pigment Aureolin | volume = 40 | issue = 3 | journal = Studies in Conservation | year = 1995 | doi = 10.2307/1506479}}</ref><ref name="Getts">{{Citiranje knjige | url = https://books.google.com/books?id=bdQVgKWl3f4C&pg=PA109 | title = Painting materials: A short encyclopaedia | isbn = 978-0-486-21597-6 | author1 = Gettens, Rutherford John | author2 = Stout, George Leslie | year = 1966 | pages =109–110}}</ref>
 == Kobaltna žuta ili kobaltovo žutilo ==