Razlika između inačica stranice »Marmontova ulica«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
'''Marmontova ulica''' u [[Split]]u nastala je za vrijeme kratkotrajne [[Ilirske pokrajine|francuske uprave u Dalmaciji]] u trajanju od [[1806.]] do [[1813.]] godine. Predstavlja prvu planski izgrađenu pravocrtnu ulicu nakon ortogonalne ulične mreže [[Dioklecijanova palača|Dioklecijanove palače]], s čijom je ulicom [[cardo]] paralelna te iste orijentacije sjever-jug. | '''Marmontova ulica''' u [[Split]]u nastala je za vrijeme kratkotrajne [[Ilirske pokrajine|francuske uprave u Dalmaciji]] u trajanju od [[1806.]] do [[1813.]] godine. Predstavlja prvu planski izgrađenu pravocrtnu ulicu nakon ortogonalne ulične mreže [[Dioklecijanova palača|Dioklecijanove palače]], s čijom je ulicom [[cardo]] paralelna te iste orijentacije sjever-jug. | ||
Riječ je o radikalnom potezu u heterogenu strukturu slojevitog gradskog tkiva, nastalom na mjestu rušenja zapadnog dijela sedamnaestostoljetnog [[Splitski bedemi|bedema]] i dijela srednjovjekovne gradske strukture. Tijekom 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća ulica prolazi kroz formalno i funkcionalno oblikovanje, kada se prvo duž istočne, a zatim zapadne strane, podižu arhitektonska zdanja u različitim stilovima, visinskim odnosima te konačnim funkcijama. Neke od namjena još su uvijek prisutne u ulici, od kojih ribarnica i [[sumporno kupalište u Splitu|sumporno kupalište]] imaju najdužu tradiciju djelovanja. U 20. stoljeću s porastom broja stanovništva i prometa u Splitu, javljaju se regulacijski planovi s ciljem razvoja grada prema sjeveru. Oni uključuju i Marmontovu ulicu, tako da planiraju i provode proboj kroz sjeverni zid [[Bedem Priuli|bastiona Priuli]], čime se ulica produžuje i postaje jedna od glavnih prometnica u gradu. Pri proboju je aktualiziran problem valorizacije i zaštite gradskog obrambenog sustava, što je potaknuto radovima koji nisu poštovali konzervatorske smjernice, ostavljajući preveliki proboj, oštećene i nedefinirane rubove sjevernog zida bastiona Priuli. Pokušaj revitalizacije tog prostora dao je [[1958.]] godine arhitekt [[Boris Kalogjera]] u sklopu plana Novog gradskog centra, no izveden je samo dio projekta, izgradnja poslovno-uslužnog kompleksa u zapadnom dijelu bastiona. Tek [[1996.]] godine ulica se prenamjenjuje u pješačku zonu, kada dobiva današnji izgled prema projektu arhitekta [[Vjekoslav Ivanišević|Vjekoslava Ivaniševića]]. Tada je definiran i istočni dio bastiona, dobivši funkciju odmorišta, ali rubovi sjevernog zida bastiona još uvijek ostaju nedovršeni. Do danas je adaptiran kompleks u zapadnom dijelu te je zapadni zid uređen „zakrpom“ koja odudara od ostatka zida materijalom i tehnikom izvedbe. Marmontova ulica jedna je od povijesno, urbanistički i funkcionalno najvažnijih ulica u gradu Splitu, te kao takva treba biti predmet konzervatorskog zanimanja.<ref>{{ | Riječ je o radikalnom potezu u heterogenu strukturu slojevitog gradskog tkiva, nastalom na mjestu rušenja zapadnog dijela sedamnaestostoljetnog [[Splitski bedemi|bedema]] i dijela srednjovjekovne gradske strukture. Tijekom 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća ulica prolazi kroz formalno i funkcionalno oblikovanje, kada se prvo duž istočne, a zatim zapadne strane, podižu arhitektonska zdanja u različitim stilovima, visinskim odnosima te konačnim funkcijama. Neke od namjena još su uvijek prisutne u ulici, od kojih ribarnica i [[sumporno kupalište u Splitu|sumporno kupalište]] imaju najdužu tradiciju djelovanja. U 20. stoljeću s porastom broja stanovništva i prometa u Splitu, javljaju se regulacijski planovi s ciljem razvoja grada prema sjeveru. Oni uključuju i Marmontovu ulicu, tako da planiraju i provode proboj kroz sjeverni zid [[Bedem Priuli|bastiona Priuli]], čime se ulica produžuje i postaje jedna od glavnih prometnica u gradu. Pri proboju je aktualiziran problem valorizacije i zaštite gradskog obrambenog sustava, što je potaknuto radovima koji nisu poštovali konzervatorske smjernice, ostavljajući preveliki proboj, oštećene i nedefinirane rubove sjevernog zida bastiona Priuli. Pokušaj revitalizacije tog prostora dao je [[1958.]] godine arhitekt [[Boris Kalogjera]] u sklopu plana Novog gradskog centra, no izveden je samo dio projekta, izgradnja poslovno-uslužnog kompleksa u zapadnom dijelu bastiona. Tek [[1996.]] godine ulica se prenamjenjuje u pješačku zonu, kada dobiva današnji izgled prema projektu arhitekta [[Vjekoslav Ivanišević|Vjekoslava Ivaniševića]]. Tada je definiran i istočni dio bastiona, dobivši funkciju odmorišta, ali rubovi sjevernog zida bastiona još uvijek ostaju nedovršeni. Do danas je adaptiran kompleks u zapadnom dijelu te je zapadni zid uređen „zakrpom“ koja odudara od ostatka zida materijalom i tehnikom izvedbe. Marmontova ulica jedna je od povijesno, urbanistički i funkcionalno najvažnijih ulica u gradu Splitu, te kao takva treba biti predmet konzervatorskog zanimanja.<ref>{{Citiranje weba|url=http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/4905/ |title=Marmontova ulica u Splitu : povijesni, urbanistički i konzervatorski aspekti : diplomski rad |publisher=[[Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu]] |first=Pavica |last=Šonjić |quote= |date=15 June 2015 |format=PDF |work=darhiv.ffzg.unizg.hr |year=2013. |accessdate=4. kolovoza 2020.}}</ref> | ||
Na njoj je se nalazi jedinstvena [[Splitska ribarnica|ribarnica]], prekrasne [[Secesija|secesijske]] zgrade [[Kuća Duplančić u Splitu|Duplančić]] i [[Kuća Tončić u Splitu|Tončić]], dok joj sjeverni dio kroz mletački bastion, uvire u arhitekturu [[HNK Split|HNK]] i [[Crkva Gospe od Zdravlja u Splitu|crkve Gospe od Zdravlja]], na njoj su i dva najpopularnija izložbena prostora u gradu, [[Salon Galić]] i [[Galerija fotografije i Fotoklub Split|Galerije fotografije]], iz te se ulice ulazi na [[Prokurative]] kroz nekoliko prolaza.<ref>{{ | Na njoj je se nalazi jedinstvena [[Splitska ribarnica|ribarnica]], prekrasne [[Secesija|secesijske]] zgrade [[Kuća Duplančić u Splitu|Duplančić]] i [[Kuća Tončić u Splitu|Tončić]], dok joj sjeverni dio kroz mletački bastion, uvire u arhitekturu [[HNK Split|HNK]] i [[Crkva Gospe od Zdravlja u Splitu|crkve Gospe od Zdravlja]], na njoj su i dva najpopularnija izložbena prostora u gradu, [[Salon Galić]] i [[Galerija fotografije i Fotoklub Split|Galerije fotografije]], iz te se ulice ulazi na [[Prokurative]] kroz nekoliko prolaza.<ref>{{Citiranje weba|url=https://visitsplit.com/hr/513/marmontova-ulica |title=Marmontova ulica |publisher=Turistička zajednica grada Splita|work=visitsplit.com |accessdate=4. kolovoza 2020.}}</ref> | ||
Ulica nosi naziv francuskog maršala [[Auguste Marmont|Augustea Marmonta]]. | Ulica nosi naziv francuskog maršala [[Auguste Marmont|Augustea Marmonta]]. | ||
| Redak 12: | Redak 12: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
[[Kategorija:Ulice u Splitu]] | [[Kategorija:Ulice u Splitu]] | ||
Trenutačna izmjena od 12:53, 2. siječnja 2022.
Marmontova ulica u Splitu nastala je za vrijeme kratkotrajne francuske uprave u Dalmaciji u trajanju od 1806. do 1813. godine. Predstavlja prvu planski izgrađenu pravocrtnu ulicu nakon ortogonalne ulične mreže Dioklecijanove palače, s čijom je ulicom cardo paralelna te iste orijentacije sjever-jug.
Riječ je o radikalnom potezu u heterogenu strukturu slojevitog gradskog tkiva, nastalom na mjestu rušenja zapadnog dijela sedamnaestostoljetnog bedema i dijela srednjovjekovne gradske strukture. Tijekom 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća ulica prolazi kroz formalno i funkcionalno oblikovanje, kada se prvo duž istočne, a zatim zapadne strane, podižu arhitektonska zdanja u različitim stilovima, visinskim odnosima te konačnim funkcijama. Neke od namjena još su uvijek prisutne u ulici, od kojih ribarnica i sumporno kupalište imaju najdužu tradiciju djelovanja. U 20. stoljeću s porastom broja stanovništva i prometa u Splitu, javljaju se regulacijski planovi s ciljem razvoja grada prema sjeveru. Oni uključuju i Marmontovu ulicu, tako da planiraju i provode proboj kroz sjeverni zid bastiona Priuli, čime se ulica produžuje i postaje jedna od glavnih prometnica u gradu. Pri proboju je aktualiziran problem valorizacije i zaštite gradskog obrambenog sustava, što je potaknuto radovima koji nisu poštovali konzervatorske smjernice, ostavljajući preveliki proboj, oštećene i nedefinirane rubove sjevernog zida bastiona Priuli. Pokušaj revitalizacije tog prostora dao je 1958. godine arhitekt Boris Kalogjera u sklopu plana Novog gradskog centra, no izveden je samo dio projekta, izgradnja poslovno-uslužnog kompleksa u zapadnom dijelu bastiona. Tek 1996. godine ulica se prenamjenjuje u pješačku zonu, kada dobiva današnji izgled prema projektu arhitekta Vjekoslava Ivaniševića. Tada je definiran i istočni dio bastiona, dobivši funkciju odmorišta, ali rubovi sjevernog zida bastiona još uvijek ostaju nedovršeni. Do danas je adaptiran kompleks u zapadnom dijelu te je zapadni zid uređen „zakrpom“ koja odudara od ostatka zida materijalom i tehnikom izvedbe. Marmontova ulica jedna je od povijesno, urbanistički i funkcionalno najvažnijih ulica u gradu Splitu, te kao takva treba biti predmet konzervatorskog zanimanja.[1]
Na njoj je se nalazi jedinstvena ribarnica, prekrasne secesijske zgrade Duplančić i Tončić, dok joj sjeverni dio kroz mletački bastion, uvire u arhitekturu HNK i crkve Gospe od Zdravlja, na njoj su i dva najpopularnija izložbena prostora u gradu, Salon Galić i Galerije fotografije, iz te se ulice ulazi na Prokurative kroz nekoliko prolaza.[2]
Ulica nosi naziv francuskog maršala Augustea Marmonta.
Izvori
- ↑ Šonjić, Pavica (15. lipnja 2015.). "Marmontova ulica u Splitu : povijesni, urbanistički i konzervatorski aspekti : diplomski rad" (PDF). darhiv.ffzg.unizg.hr. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/4905/ Pristupljeno 4. kolovoza 2020.
- ↑ "Marmontova ulica". visitsplit.com. Turistička zajednica grada Splita. https://visitsplit.com/hr/513/marmontova-ulica Pristupljeno 4. kolovoza 2020.