Razlika između inačica stranice »Glaukonit«

Glaukonit
	;
Općenito
Kategorija	Hidrotinjac
Kemijska formula	[math]\ce{ (K,Na)(Fe3+,Al,Mg)2(Si,Al)4O10(OH)2 }[/math]
Identifikacija
Boja	Plavo zelena, zelena, žuto zelena
Kristalni habitus	Elastični pločasti/platnasti ili u obliku zaobljenih peleta/agregata
Kristalni sustav	Monoklinski kristalni sustav
Kalavost	Savršena [001]
Lom	Mrvljiv
Mohsova tvrdoća	2
Sjaj	Prigušen - zemljan
Indeks loma	nα = 1,590 – 1,612 ; nβ = 1,609 – 1,643 ; nγ = 1,610 – 1,644
Optička svojstva	Biaksijalna (-)
Dvolom	δ = 0,020 – 0,032
Pleokroizam	X = žuto-zelena, zelena; Y = Z = dublje žuto, plavkasto zeleno
Ogreb	Svijetlo zelen
Specifična težina	2,4 – 2,95
Prozirnost	Proziran do gotovo neproziran
Druga svojstva	Oštro vezan agregat, drobljenje, radioaktivnost: jedva se može otkriti

Trenutačna izmjena od 10:18, 2. siječnja 2022.

Pigment zelena zemlja.

Glaukonit (prema grč. γλαυϰός: plavkastozelenkast) je magnezijsko-aluminijski hidrotinjac s prijelazima do seladonita.

Hidrotinjci

Podrobniji članak o temi: Hidrotinjci

Hidrotinjci je skupni naziv za vrlo sitne čestice (reda veličine glinenih čestica) koje su bitne sastavnice šejlova (glinenih škriljevca) i slične tinjcima (liskunima). Riječ je o filosilikatima koji se od tinjaca razlikuju manjom zamjenom silicija s aluminijem u tetraedrima. Moguće su interstratifikacije s montmorilonitom, kao i neuređenost u slaganju strukturnih slojeva. Među varijetetima se obično izdvajaju:

ilit, K_1–1,5Al₄(Si_7–6,5Al_1–1,5O₂₀)(OH)₄, kojim se često označava cijela skupina,
glaukonit, koji je magnezijsko-aluminijski hidrotinjac s prijelazima do seladonita, koji je gotovo bez aluminija.

Prijelazni se oblici često označavaju kao hidromuskorit, hidrobiotit, hidroparagonit i teško ih je točno okarakterizirati. Hidrotinjci su tipični produkti trošenja (izluživanja) primarnih silikata, ali postoje naznake nastanka i iz koloidnih otopina agradacijom. ^[1]

Zelena zemlja

Podrobniji članak o temi: Zelena zemlja

Zelena zemlja je pigment koji nastaje u prirodi raspadanjem augita, i ima je u velikim količinama oko talijanskog grada Verone, po kome se često naziva veronska zemlja. Svojstven je po hladnom, plavičasto zelenom tonu. Posjeduje svestranu otpornost. Kao uljana boja priprema se s većom količinom veziva, sporije suši, slabe je pokrivne moći a osušeni premaz je mek i elastičan. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. Radi intenziviranja obojenosti, zelenoj zemlji se dodaju kromov oksid ili kromov hidroksid. ^[2]

Zelena zemlja, poznata i kao terra verde ili veronska zelena, je anorganski pigment dobiven iz minerala seladonita i glaukonita. ^[3]^[4]^[5] Njegova kemijska formula je K[(Al, Fe^III), (Fe^II, Mg](AlSi₃,Si₄)0₁₀(OH)₂. ^[6]

Zelena zemlja koju su prvi koristili stari Rimljani otkrivena je na zidnim slikama Pompeja i Dura-Europosa. ^[7]^[8] Renesansni slikar i pisac Cennino Cennini tvrdio je da se "drevni nikada nisu pozlatili, osim ovim zelenim" koja se koristila kao podloga. U srednjem vijeku, jedna od njegovih najpoznatijih primjena bila je premazivanje boje tonova tijela.

Visokokvalitetna ležišta mogu se naći u Engleskoj, Francuskoj, Cipru, Njemačkoj i u Monte Baldu kod Verone u Italiji. Boja se kreće od neutralne žute zelene do svijetlo zelenkaste do tamno mat maslinasto zelene.

Izvori

↑ hidrotinjci, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 24. 8. 2020.
↑ "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [2], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.
↑ Green earth Colourlex. Retrieved August 29, 2016.
↑ Green earth. Pigments through the Ages. www.webexhibits.com. Retrieved August 29, 2016.
↑ St. Clair, Kassia (2016). The Secret Lives of Colour. London: John Murray. str. 224–226. ISBN 9781473630819. OCLC 936144129
↑ Common Medieval Pigments. d-scholarship.pitt.edu. Retrieved August 29, 2016.
↑ Varichon, Anne (2000). Couleurs – pigments et teintures dans les mains des peuples. Seuil. str. 210–211. ISBN 978-2-02084697-4
↑ Terre Verte. https://www.library.cornell.edu/preservation/paper/4PigAtlasWestern1.pdf. Retrieved August 30, 2016.

Vanjske poveznice

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Glaukonit.

[1] hidrotinjci, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 24. 8. 2020.

[2] "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [2], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.

[3] Green earth Colourlex. Retrieved August 29, 2016.

[4] Green earth. Pigments through the Ages. www.webexhibits.com. Retrieved August 29, 2016.

[StClair-5] St. Clair, Kassia (2016). The Secret Lives of Colour. London: John Murray. str. 224–226. ISBN 9781473630819. OCLC 936144129

[6] Common Medieval Pigments. d-scholarship.pitt.edu. Retrieved August 29, 2016.

[7] Varichon, Anne (2000). Couleurs – pigments et teintures dans les mains des peuples. Seuil. str. 210–211. ISBN 978-2-02084697-4

[b-8] Terre Verte. https://www.library.cornell.edu/preservation/paper/4PigAtlasWestern1.pdf. Retrieved August 30, 2016.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

@@ Redak 56: / Redak 56: @@
 '''Zelena zemlja''' je [[pigment]] koji nastaje u [[priroda|prirodi]] raspadanjem [[augit]]a, i ima je u velikim količinama oko talijanskog grada [[Verona|Verone]], po kome se često naziva '''veronska zemlja'''. Svojstven je po hladnom, plavičasto [[zelena|zelenom]] tonu. Posjeduje svestranu otpornost. Kao [[Uljene boje|uljana boja]] priprema se s većom količinom [[vezivo|veziva]], sporije suši, slabe je pokrivne moći a osušeni premaz je mek i elastičan. Koristi se u svim [[Slikarske tehnike|slikarskim tehnikama]]. Radi intenziviranja obojenosti, zelenoj zemlji se dodaju [[krom]]ov oksid ili kromov hidroksid. <ref> "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [https://slikarskatehnologija.wordpress.com/], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020. </ref>
-Zelena zemlja, poznata i kao '''terra verde''' ili '''veronska zelena''', je [[Anorganski pigmenti|anorganski pigment]] dobiven iz minerala [[seladonit]]a i glaukonita. <ref>[http://colourlex.com/project/green-earth/ Green earth] Colourlex.  Retrieved August 29, 2016.</ref><ref>[http://www.webexhibits.org/pigments/indiv/overview/greenearth.html Green earth].  Pigments through the Ages. www.webexhibits.com. Retrieved August 29, 2016.</ref><ref name="StClair">{{Cite book|title=The Secret Lives of Colour|last=St. Clair|first=Kassia|publisher=John Murray|year=2016|isbn=9781473630819|location=London|page=224–226|oclc=936144129}}</ref> Njegova [[kemijska formula]] je K[(Al, Fe<sup>III</sup>), (Fe<sup>II</sup>, Mg](AlSi<sub>3</sub>,Si<sub>4</sub>)0<sub>10</sub>(OH)<sub>2</sub>. <ref>[http://d-scholarship.pitt.edu/11954/1/a-baker-04-pigments.pdf Common Medieval Pigments]. d-scholarship.pitt.edu. Retrieved August 29, 2016.</ref>
+Zelena zemlja, poznata i kao '''terra verde''' ili '''veronska zelena''', je [[Anorganski pigmenti|anorganski pigment]] dobiven iz minerala [[seladonit]]a i glaukonita. <ref>[http://colourlex.com/project/green-earth/ Green earth] Colourlex.  Retrieved August 29, 2016.</ref><ref>[http://www.webexhibits.org/pigments/indiv/overview/greenearth.html Green earth].  Pigments through the Ages. www.webexhibits.com. Retrieved August 29, 2016.</ref><ref name="StClair">{{Citiranje knjige|title=The Secret Lives of Colour|last=St. Clair|first=Kassia|publisher=John Murray|year=2016|isbn=9781473630819|location=London|page=224–226|oclc=936144129}}</ref> Njegova [[kemijska formula]] je K[(Al, Fe<sup>III</sup>), (Fe<sup>II</sup>, Mg](AlSi<sub>3</sub>,Si<sub>4</sub>)0<sub>10</sub>(OH)<sub>2</sub>. <ref>[http://d-scholarship.pitt.edu/11954/1/a-baker-04-pigments.pdf Common Medieval Pigments]. d-scholarship.pitt.edu. Retrieved August 29, 2016.</ref>
-Zelena zemlja koju su prvi koristili [[stari Rim]]ljani otkrivena je na zidnim slikama [[Pompej]]a i [[Dura-Europos]]a. <ref>{{cite book|last= Varichon|first= Anne|title= Couleurs – pigments et teintures dans les mains des peuples|year=2000|publisher=Seuil|pages=210–211|ref=<!-- {{sfnRef|Varichon|2000}} -->|isbn= 978-2-02084697-4}}</ref><ref name="b">Terre Verte. https://www.library.cornell.edu/preservation/paper/4PigAtlasWestern1.pdf. Retrieved August 30, 2016.</ref> Renesansni slikar i pisac Cennino Cennini tvrdio je da se "drevni nikada nisu pozlatili, osim ovim zelenim" koja se koristila kao podloga. U [[srednji vijek|srednjem vijeku]], jedna od njegovih najpoznatijih primjena bila je premazivanje boje tonova tijela.
+Zelena zemlja koju su prvi koristili [[stari Rim]]ljani otkrivena je na zidnim slikama [[Pompej]]a i [[Dura-Europos]]a. <ref>{{Citiranje knjige|last= Varichon|first= Anne|title= Couleurs – pigments et teintures dans les mains des peuples|year=2000|publisher=Seuil|pages=210–211|ref=<!-- {{sfnRef|Varichon|2000}} -->|isbn= 978-2-02084697-4}}</ref><ref name="b">Terre Verte. https://www.library.cornell.edu/preservation/paper/4PigAtlasWestern1.pdf. Retrieved August 30, 2016.</ref> Renesansni slikar i pisac Cennino Cennini tvrdio je da se "drevni nikada nisu pozlatili, osim ovim zelenim" koja se koristila kao podloga. U [[srednji vijek|srednjem vijeku]], jedna od njegovih najpoznatijih primjena bila je premazivanje boje tonova tijela.
 Visokokvalitetna ležišta mogu se naći u Engleskoj, Francuskoj, Cipru, Njemačkoj i u Monte Baldu kod Verone u Italiji. Boja se kreće od neutralne žute zelene do svijetlo zelenkaste do tamno mat maslinasto zelene.