Symbol of Life

{{#invoke:Naslov u kurzivu|main}}

Symbol of Life
Datoteka:Raj izgubljeni - Simbol života 2002.jpg
Paradise Lost (studijski album)
Žanr	industrial metal, gothic metal
Objavljen	21. listopada 2002.
Snimanje	lipanj – srpanj 2002.
Studio	Chapel Studios (South Thoresby, Lincolnshire, Ujedinjeno Kraljevstvo), Dreamcatcher Recording (City of Bradford, West Yorkshire, Ujedinjeno Kraljevstvo) i Studio 775
Trajanje	41:38
Izdavač	Supersonic
Producent(i)	Rhys Fulber
Recenzije
AllMusic
Kronologija albuma – Paradise Lost
Believe in Nothing (2001.)	Symbol of Life (2002.)	At the BBC (2003.)

Symbol of Life deveti je studijski album britanskog gothic metal sastava Paradise Lost. Album je 21. listopada 2002. godine objavila diskografska kuća Supersonic Records.

O albumu

Symbol of Life označava odmak sastava od prethodnog klavijaturističkog stila te povratak žešćemu zvuku, no bez potpunog odbacivanja samih klavijatura. Ovo je posljednji album grupe na kojem je bubnjeve svirao Lee Morris. Dvije pjesme koje su bile napisane za album, "I Can Hate You" i "Deus", nikad nisu bile objavljene niti na jednoj inačici albuma već su bile objavljene isključivo na digipak verziji singla "Erased". Za prethodno navedeni singl sastav je snimio i glazbeni spot.

Na albumu su se pojavili mnogi gostujući pjevači, među ostalima Devin Townsend (na pjesmi "Two Worlds") i Lee Dorrian (na pjesmi "Erased").

Popis pjesama

Tekstovi: Nick Holmes, glazba: Greg Mackintosh.

Br.	Skladba	Trajanje
1.	"Isolate"	3:44
2.	"Erased"	3:32
3.	"Two Worlds"	3:29
4.	"Pray Nightfall"	4:11
5.	"Primal"	4:23
6.	"Perfect Mask"	3:46
7.	"Mystify"	3:49
8.	"No Celebration"	3:48
9.	"Self-Obsessed"	3:07
10.	"Symbol of Life"	3:56
11.	"Channel for the Pain"	3:53
41:38

Bonus pjesme sa digipak inačice
Br.	Skladba	Trajanje
12.	"Xavier" (obrada Dead Can Dancea)	6:07
13.	"Small Town Boy" (obrada Bronski Beata)	5:18
53:03

Recenzije

Eduardo Rivadavia, glazbeni kritičar sa stranice AllMusic, dodijelio je albumu tri od pet zvjezdica te je komentirao: "Najbolje pjesme na albumu kao što su "Erased", "Perfect Mask" i prvi singl "Mistify" prikazuju vrlo avanturističke i većinom zadovoljavajuće kontraste između vrlo žestokih gitarističkih rifova oblikovanim prema akordima u molu te novijih elektroničkih elemenata koji su prisutni zadnjih godina. Suprotno, pjesme koje šeću zastrašujućim središnjim putem ("Pray Nightfall", "Self-Obsessed") su podjednako iritantno prosječne i otkrivajuće u pogledu sastavovih ograničenja u pop glazbi kao i uvijek te plemensko bubnjanje koje se čuje na naslovnoj pjesmi ispada posebno bolno. Ipak, za [...] grupu metal obožavatelja, zadnja je uvreda sačuvana za kraj putem mlake obrade "Small Town Boya" Bronski Beata. Iako je premisa više uvredljiva od samih rezultata, istina je da Paradise Lostov cjelokupni neiznenađujući aranžman za pjesmu (koji je napravljen zbog komercijalnog očaja; sličnu je stvar učinilo i stotinjak drugih metal sastava koji su zadnjih godina obrađivali hitove novog vala), kao i njena blijeda izvedba, jednostavno ne zvuči uvjerljivo. I nažalost, teško je oprostiti bilo kakvu vrstu komercijalizacije unutar metal svijeta, stoga svi vi koji tako mislite o modernom Paradise Lostu, Symbol of Life vas neće natjerati da se predomislite."

Osoblje

Paradise Lost Nick Holmes – vokali Greg Mackintosh – solo gitara, klavijature, programiranje Aaron Aedy – ritam gitara Stephen Edmondson – bas-gitara Lee Morris – bubnjevi Dodatni glazbenici Lee Dorrian – dodatni vokali (na pjesmi 2) Rhys Fulber – klavijature, programiranje Devin Townsend – dodatni vokali (na pjesmi 3) Jamie Muhoberac – dodatne klavijature (na pjesmama 1, 2, 4 i 11) Chris Elliott – klavir (na pjesmama 8 i 10), aranžman gudačkog orkestra (na pjesmama 8 i 10) Joanna Stevens – dodatni vokali (na pjesmama 2, 5 i 7)

Ostalo osoblje Rhys Fulber – produkcija Greg Reely – snimanje, miksanje Ewan Davies – inženjer zvuka (pomoćni) Will Bartle – inženjer zvuka (pomoćni) Bart – inženjer zvuka (pomoćni) Carmen Rizzo – dodatno snimanje Chris Potter – dodatno digitalno uređivanje Kai Blankenberg – mastering Dirk Rudolph – naslovnica, ilustracije Olaf Heine – fotografija Nick Veasey – fotografija