Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Uljana repica: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)
 
Redak 13: Redak 13:
|dvoimeno_autorstvo = <small>[[Carolus Linnaeus|L.]]</small>
|dvoimeno_autorstvo = <small>[[Carolus Linnaeus|L.]]</small>
}}
}}
'''Uljana repica''' (olaj, lat. ''Brassica napus'') je [[industrijsko bilje|industrijska biljka]]. Uzgaja se radi sjemena koje sadrži oko 40% [[ulje|ulja]] i 20% [[bjelančevine|bjelančevina]].<ref>{{cite web |url=https://www.agroklub.com/sortna-lista/uljarice-predivo-bilje/uljana-repica-77/ |title=Uljana repica |site:agroklub.com |publisher=Agroklub d.o.o. |accessdate=3. veljače 2020.}}</ref>
'''Uljana repica''' (olaj, lat. ''Brassica napus'') je [[industrijsko bilje|industrijska biljka]]. Uzgaja se radi sjemena koje sadrži oko 40% [[ulje|ulja]] i 20% [[bjelančevine|bjelančevina]].<ref>{{Citiranje web |url=https://www.agroklub.com/sortna-lista/uljarice-predivo-bilje/uljana-repica-77/ |title=Uljana repica |site:agroklub.com |publisher=Agroklub d.o.o. |accessdate=3. veljače 2020.}}</ref>


Ulje iz sjemenki koristi se za proizvodnju prehrambenog ulja, ali i [[biodizel]]a. U prosjeku jedan hektar zasijane uljane repice može dati 400 litara biodizela.<ref>[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_interview.html?news_ID=8652 Glas Koncila br.38 (1682)] Vlado Čutura: Biodizel u Hrvatskoj, razgovor sa Snježanom Fijan-Parlov, konzultanticom Instituta za energetiku i zaštitu okoliša, 17. rujna 2006.</ref>
Ulje iz sjemenki koristi se za proizvodnju prehrambenog ulja, ali i [[biodizel]]a. U prosjeku jedan hektar zasijane uljane repice može dati 400 litara biodizela.<ref>[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_interview.html?news_ID=8652 Glas Koncila br.38 (1682)] Vlado Čutura: Biodizel u Hrvatskoj, razgovor sa Snježanom Fijan-Parlov, konzultanticom Instituta za energetiku i zaštitu okoliša, 17. rujna 2006.</ref>


Uljana repica je treći najveći izvor za dobivanje biljnog ulja u svijetu<ref>{{cite web |url=http://apps.fas.usda.gov/psdonline/circulars/oilseeds.pdf |title=Oilseeds: World Markets and Trade &#124; USDA FAS |publisher=fas.usda.gov |accessdate=2015-08-25 |language=engleski}}</ref>, iza [[soja|soje]] i [[palma uljarica|palme uljarice]], a također je drugi glavni izvor proteinske hrane iako čini tek petinu proizvodnje prvog glavnog izvora, soje.
Uljana repica je treći najveći izvor za dobivanje biljnog ulja u svijetu<ref>{{Citiranje web |url=http://apps.fas.usda.gov/psdonline/circulars/oilseeds.pdf |title=Oilseeds: World Markets and Trade &#124; USDA FAS |publisher=fas.usda.gov |accessdate=2015-08-25 |language=engleski}}</ref>, iza [[soja|soje]] i [[palma uljarica|palme uljarice]], a također je drugi glavni izvor proteinske hrane iako čini tek petinu proizvodnje prvog glavnog izvora, soje.


U Europi ju se uzgaja i kao krmno bilje, i to za zelenu krmu u svježem stanju. Koristi ju se i za [[silaža|silažu]]. Njeni nusproizvodi se koriste za krmne smjese. Koristi se i u ratarstvu, za zelenu gnojidbu. U poljodjelstvu se koristi za [[plodosmjena|plodosmjenu]], u smjeni uzgoja [[pšenica|pšenice]] i [[kukuruz]]a.
U Europi ju se uzgaja i kao krmno bilje, i to za zelenu krmu u svježem stanju. Koristi ju se i za [[silaža|silažu]]. Njeni nusproizvodi se koriste za krmne smjese. Koristi se i u ratarstvu, za zelenu gnojidbu. U poljodjelstvu se koristi za [[plodosmjena|plodosmjenu]], u smjeni uzgoja [[pšenica|pšenice]] i [[kukuruz]]a.

Posljednja izmjena od 8. prosinac 2021. u 10:45

Uljana repica
Brassica napus
Brassica napus
Sistematika
Carstvo: Plantae
Red: Brassicales
Porodica: Brassicaceae
Rod: Brassica
Vrsta: B. napus
Dvojno ime
Brassica napus
L.

Uljana repica (olaj, lat. Brassica napus) je industrijska biljka. Uzgaja se radi sjemena koje sadrži oko 40% ulja i 20% bjelančevina.[1]

Ulje iz sjemenki koristi se za proizvodnju prehrambenog ulja, ali i biodizela. U prosjeku jedan hektar zasijane uljane repice može dati 400 litara biodizela.[2]

Uljana repica je treći najveći izvor za dobivanje biljnog ulja u svijetu[3], iza soje i palme uljarice, a također je drugi glavni izvor proteinske hrane iako čini tek petinu proizvodnje prvog glavnog izvora, soje.

U Europi ju se uzgaja i kao krmno bilje, i to za zelenu krmu u svježem stanju. Koristi ju se i za silažu. Njeni nusproizvodi se koriste za krmne smjese. Koristi se i u ratarstvu, za zelenu gnojidbu. U poljodjelstvu se koristi za plodosmjenu, u smjeni uzgoja pšenice i kukuruza.

Najveći proizvođači uljane repice su zemlje Europske Unije, Kanada, SAD, Australija, Kina i Indija.

U Hrvatskoj je najrasprostranjenija ozima uljana repica.

Polje uljane repice.
Cvijet uljane repice.

Izvori i referencije

  1. {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},

  • Glas Koncila br.38 (1682) Vlado Čutura: Biodizel u Hrvatskoj, razgovor sa Snježanom Fijan-Parlov, konzultanticom Instituta za energetiku i zaštitu okoliša, 17. rujna 2006.
  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},
  • ]]}},