More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web) |
||
| Redak 52: | Redak 52: | ||
|vremenska_zona = 1 | |vremenska_zona = 1 | ||
}} | }} | ||
'''Slobodna Država Kongo''' bila je ''de facto'' privatni posjed pod kontrolom [[Leopold II. od Belgije|Leopolda II. od Belgije]] koji se je koristio radi eksploatacije resursa ([[guma]], [[bakar (element)|bakar]] i drugi minerali).<ref>{{ | '''Slobodna Država Kongo''' bila je ''de facto'' privatni posjed pod kontrolom [[Leopold II. od Belgije|Leopolda II. od Belgije]] koji se je koristio radi eksploatacije resursa ([[guma]], [[bakar (element)|bakar]] i drugi minerali).<ref>{{Citiranje web|publisher=Yale University|url=http://www.yale.edu/gsp/colonial/belgian_congo/index.html|title=''Belgian Congo - Colonial Genocides''|author=Russell Schimmer | ||
|date=|accessdate=21-06-2011}}</ref> Ova para-država postojala je od [[1885.]] do [[1908.]] na području današnjeg [[Demokratska Republika Kongo|Konga]]. To područje bilo je 76 puta veće od Belgije. | |date=|accessdate=21-06-2011}}</ref> Ova para-država postojala je od [[1885.]] do [[1908.]] na području današnjeg [[Demokratska Republika Kongo|Konga]]. To područje bilo je 76 puta veće od Belgije. | ||
1874. britanski istraživač Henry Morton Stanley vratio se u Europu te privukao pozornost svojim izvještajima o bogatstvima kraj [[Kongo (rijeka)|rijeke Kongo]].<ref>{{ | 1874. britanski istraživač Henry Morton Stanley vratio se u Europu te privukao pozornost svojim izvještajima o bogatstvima kraj [[Kongo (rijeka)|rijeke Kongo]].<ref>{{Citiranje web|publisher=[[CNN]]|url=http://articles.cnn.com/2001-01-17/world/congo.timeline_1_joseph-desire-mobutu-congo-river-etienne-tshisekedi?_s=PM:WORLD|title=''Congo: History of a troubled land''|author=|date=17-01-2001|accessdate=21-06-2011}}</ref> [[Berlinska konferencija]] 1884. utvrdila je sfere interesa kolonijalnih carstva u [[Afrika|Africi]] a Leopold II. je dobio područje Konga na svoje raspolaganje. Leopold II. potrošio je ogromnih 20 milijuna franaka od 1885. do 1890. kako bi istjerao arapske robovlasnike i dobio kontrolu nad Kongom, tako da je u želji za profitom koji će nadoknaditi njegove gubitke krenuo u neumoljivo cijeđenje tog područja od bogatstva.<ref>{{Citiranje web|publisher=BBC|url=http://www.bbc.co.uk/dna/h2g2/A4429064|title=''King Leopold II and the Belgian Congo''|date=9-08-2005|accessdate=21-06-2011}}</ref> | ||
Zbog iznimno brutalnog postupanja Belgijanaca sa domorodcima i otvorene pljačke zemlje, Slobodna Država Kongo stekla je negativnu reputaciju diljem svijeta<ref>{{ | Zbog iznimno brutalnog postupanja Belgijanaca sa domorodcima i otvorene pljačke zemlje, Slobodna Država Kongo stekla je negativnu reputaciju diljem svijeta<ref>{{Citiranje web|publisher=[[New York Times]]|url=http://query.nytimes.com/gst/abstract.html?res=F00A17F73C5D11738DDDA80A94D0405B838CF1D3&scp=1&sq=free%20congo%20state&st=cse|title=''Slavery in the Congo Free State''|date=21-08-1903|accessdate=21-06-2011}}</ref> te ju je 1908. ukinula i pripojila [[Belgija]].<ref>{{Citiranje web|publisher=BBC News|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/africa/1072684.stm|title=''Timeline: Democratic Republic of Congo'' |date=17-05-2011|accessdate=21-06-2011}}</ref> | ||
Masovni gubitak života nadahnuli su [[Joseph Conrad|Josepha Conrada]] prilikom pisanja romana "[[Srce tame]]". [[Winston Churchill]] i [[Mark Twain]] bili su neki od najznamenitijih kritičara ovakvog kolonijalnog iskorištavanja. Eksploatacija [[guma|gume]] i [[slonovača|slonovače]] u Kongu se zasnivala na prislinom radu što je za posljedicu imalo smrt milijuna radnika u 20 godina. Radnici koji nisu ispunili zadane kvote gume su kažnjavani sakaćenjem, teroriziranjem, paljenjem sela i ubojstvom. [[Frederic Wertham]] procjenjuje da je populacija Konga spala sa 30 na 8.5 milijuna žitelja u tom razdoblju.<ref>[[Fredric Wertham]] ''A Sign For Cain : A Exploration of Human Violence'' (1966), [[Adam Hochschild]] ''King Leopold's Ghost: A Story of Greed, Terror, and Heroism in Colonial Africa'' (1998; new edition, 2006)</ref> [[Adam Hochschild]] ne karakterizira te smrti kao rezultat namjerne politike genocida, nego više kao rezultat brutalnog sustava prisilnog rada. [[Popis smrtnosti po ratovima i katastrofama|Broj poginulih tijekom tog razdoblja]] je nepoznat, no procjene sežu od 5.000.000<ref>{{Citiranje knjige |last=Forbath |first=Peter |title=The River Congo |publisher=Harper & Row |isbn=0-06-122490-1}}</ref> do 10.000.000 žrtava.<ref>{{Citiranje knjige | Masovni gubitak života nadahnuli su [[Joseph Conrad|Josepha Conrada]] prilikom pisanja romana "[[Srce tame]]". [[Winston Churchill]] i [[Mark Twain]] bili su neki od najznamenitijih kritičara ovakvog kolonijalnog iskorištavanja. Eksploatacija [[guma|gume]] i [[slonovača|slonovače]] u Kongu se zasnivala na prislinom radu što je za posljedicu imalo smrt milijuna radnika u 20 godina. Radnici koji nisu ispunili zadane kvote gume su kažnjavani sakaćenjem, teroriziranjem, paljenjem sela i ubojstvom. [[Frederic Wertham]] procjenjuje da je populacija Konga spala sa 30 na 8.5 milijuna žitelja u tom razdoblju.<ref>[[Fredric Wertham]] ''A Sign For Cain : A Exploration of Human Violence'' (1966), [[Adam Hochschild]] ''King Leopold's Ghost: A Story of Greed, Terror, and Heroism in Colonial Africa'' (1998; new edition, 2006)</ref> [[Adam Hochschild]] ne karakterizira te smrti kao rezultat namjerne politike genocida, nego više kao rezultat brutalnog sustava prisilnog rada. [[Popis smrtnosti po ratovima i katastrofama|Broj poginulih tijekom tog razdoblja]] je nepoznat, no procjene sežu od 5.000.000<ref>{{Citiranje knjige |last=Forbath |first=Peter |title=The River Congo |publisher=Harper & Row |isbn=0-06-122490-1}}</ref> do 10.000.000 žrtava.<ref>{{Citiranje knjige | ||
Posljednja izmjena od 8. prosinac 2021. u 07:55
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta
Slobodna Država Kongo bila je de facto privatni posjed pod kontrolom Leopolda II. od Belgije koji se je koristio radi eksploatacije resursa (guma, bakar i drugi minerali).[1] Ova para-država postojala je od 1885. do 1908. na području današnjeg Konga. To područje bilo je 76 puta veće od Belgije.
1874. britanski istraživač Henry Morton Stanley vratio se u Europu te privukao pozornost svojim izvještajima o bogatstvima kraj rijeke Kongo.[2] Berlinska konferencija 1884. utvrdila je sfere interesa kolonijalnih carstva u Africi a Leopold II. je dobio područje Konga na svoje raspolaganje. Leopold II. potrošio je ogromnih 20 milijuna franaka od 1885. do 1890. kako bi istjerao arapske robovlasnike i dobio kontrolu nad Kongom, tako da je u želji za profitom koji će nadoknaditi njegove gubitke krenuo u neumoljivo cijeđenje tog područja od bogatstva.[3]
Zbog iznimno brutalnog postupanja Belgijanaca sa domorodcima i otvorene pljačke zemlje, Slobodna Država Kongo stekla je negativnu reputaciju diljem svijeta[4] te ju je 1908. ukinula i pripojila Belgija.[5]
Masovni gubitak života nadahnuli su Josepha Conrada prilikom pisanja romana "Srce tame". Winston Churchill i Mark Twain bili su neki od najznamenitijih kritičara ovakvog kolonijalnog iskorištavanja. Eksploatacija gume i slonovače u Kongu se zasnivala na prislinom radu što je za posljedicu imalo smrt milijuna radnika u 20 godina. Radnici koji nisu ispunili zadane kvote gume su kažnjavani sakaćenjem, teroriziranjem, paljenjem sela i ubojstvom. Frederic Wertham procjenjuje da je populacija Konga spala sa 30 na 8.5 milijuna žitelja u tom razdoblju.[6] Adam Hochschild ne karakterizira te smrti kao rezultat namjerne politike genocida, nego više kao rezultat brutalnog sustava prisilnog rada. Broj poginulih tijekom tog razdoblja je nepoznat, no procjene sežu od 5.000.000[7] do 10.000.000 žrtava.[8]
Pučanstvo Belgijskoga Konga smanjilo se upola od 1890-ih do 1918. godine. Zahvaljujući Leopoldu, koncesijske tvrtke upravljaše golemim krunskim zemljama, a kralj i poslovni ljudi želi su bogatu žetvu profita, bar nakon 1895., izvozom gume i bjelokosti. Te su proizvode prikupljali domoroci natjerani na prisilni rad, a osim prijevoza i troškova vojne uprave izdataka gotovo nije ni bilo. Još 1959. Belgijanci su izjavljivali kako namjeravaju vladati Kongom idućih 30 pa i više godina iako svojim doseljenicima nisu predali nikakve utjecajne političke položaje. U siječnju 1960. iznenada su se predomislili, očito u nadi da će iskoristiti neiskustvo Afrikanaca, te u roku šest mjeseci priznali Kongu punu političku neovisnost. To je učinjeno sredinom 1960. godine, bez ikakve pripreme. U to doba tek je nekoliko Kongoanaca imalo visoku naobrazbu, nijedan nije imao iskustvo u upravi, a nijedna domaća stranka ili pokret nisu imali više od nekoliko mjeseci vremena pripremiti se i organizirati preuzimanje vlasti. Kongoanska najamnička vojska (Force Publique), kolonijalne postrojbe stvorene kolonijalnim metodama u doba Slobodne Države Kongo i redovno rabljene za zatiranje Afrikanaca, smjesta se pobunila i pod tim i drugim pritiscima novostvorena vlada se slomila. Patrice Lumumba pao je kao žrtva vanjskih pritisaka i unutarnjih spletki 1961. godine, te su slijedile godine sukoba i izdaja.
Literatura
- Basil Davidson - Afrika u povijesti: teme i osnove razvoja, Globus/Zagreb, 1984.
Izvori
- ↑ {{
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},|Citiranje web},
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},